Other Translations: Deutsch , English , Français , Lietuvių kalba , ру́сский язы́к , Türkçe
From:
Atirekāni Sattasuttāni
22. Dhammacakkappavattanasuttaṁ
Namo tassa Bhagavato Arahato Sammāsambuddhassa x 3
Evaṁ me sutaṁ:
Ekaṁ samayaṁ bhagavā bārāṇasiyaṁ viharati isipatane migadāye. Jednom je Blaženi boravio kraj Vārāṇasīja, u Parku jelena, u Isipatani.
Tatra kho bhagavā pañcavaggiye bhikkhū āmantesi: Tu se on ovako obrati grupi od pet monaha:
“Dveme, bhikkhave, antā pabbajitena na sevitabbā. „Dve su, monasi, krajnosti u koje onaj ko je otišao u beskućnike ne bi trebalo da zapada.
Katame dve? Koje dve?
Yo cāyaṁ kāmesu kāmasukhallikānuyogo hīno gammo pothujjaniko anariyo anatthasaṁhito, yo cāyaṁ attakilamathānuyogo dukkho anariyo anatthasaṁhito. Vezanost za užitke čula, koja je niska, vulgarna, svojstvena prostim ljudima, neplemenita i ne donosi korist, a druga je vezanost za samomučenje, koja je bolna, neplemenita i ne donosi korist.
Ete kho, bhikkhave, ubho ante anupagamma majjhimā paṭipadā tathāgatena abhisambuddhā cakkhukaraṇī ñāṇakaraṇī upasamāya abhiññāya sambodhāya nibbānāya saṁvattati. Izbegavajući ove dve krajnosti, Tathāgata je savršeno razumeo srednji put, koji daje uvid i znanje, vodi smirenju, neposrednom znanju, probuđenju, nibbāni.
Katamā ca sā, bhikkhave, majjhimā paṭipadā tathāgatena abhisambuddhā cakkhukaraṇī ñāṇakaraṇī upasamāya abhiññāya sambodhāya nibbānāya saṁvattati? A kakav je to srednji put što ga je Tathāgata savršeno razumeo, koji daje uvid i znanje, vodi smirenju, neposrednom znanju, probuđenju, nibbāni?
Ayameva ariyo aṭṭhaṅgiko maggo, seyyathidaṁ—To je upravo ovaj plemeniti osmostruki put:
sammādiṭṭhi sammāsaṅkappo sammāvācā sammākammanto sammāājīvo sammāvāyāmo sammāsati sammāsamādhi. ispravno razumevanje, ispravna namera, ispravan govor, ispravni postupci, ispravno življenje, ispravan napor, ispravna svesnost i ispravna koncentracija.
Ayaṁ kho sā, bhikkhave, majjhimā paṭipadā tathāgatena abhisambuddhā cakkhukaraṇī ñāṇakaraṇī upasamāya abhiññāya sambodhāya nibbānāya saṁvattati. Upravo je to srednji put što ga je Tathāgata savršeno razumeo, koji daje uvid i znanje, vodi smirenju, neposrednom znanju, probuđenju, nibbāni?
Idaṁ kho pana, bhikkhave, dukkhaṁ ariyasaccaṁ—A ovo je, monasi, plemenita istina o patnji:
jātipi dukkhā, jarāpi dukkhā, byādhipi dukkho, maraṇampi dukkhaṁ, appiyehi sampayogo dukkho, piyehi vippayogo dukkho, yampicchaṁ na labhati tampi dukkhaṁ—saṅkhittena pañcupādānakkhandhā dukkhā. rođenje je patnja, starost je patnja, bolest je patnja, smrt je patnja, biti sa onim što nam je mrsko jeste patnja, ne biti sa onim što nam je drago jeste patnja, ne dobiti ono što želimo jeste patnja. Rečju, pet sastojaka bića kao objekti vezivanja jesu patnja.
Idaṁ kho pana, bhikkhave, dukkhasamudayaṁ ariyasaccaṁ—Ovo je, monasi, plemenita istina o nastanku patnje.
yāyaṁ taṇhā ponobbhavikā nandirāgasahagatā tatratatrābhinandinī, seyyathidaṁ—To je ona žudnja koja vodi novom rođenju, što združena sa oduševljavanjem i strašću, uvek nalazi novo uživanje, sad tu, sad tamo:
kāmataṇhā, bhavataṇhā, vibhavataṇhā. žudnja za zadovoljstvima čula, žudnja za postojanjem i žudnja za nepostojanjem.
Idaṁ kho pana, bhikkhave, dukkhanirodhaṁ ariyasaccaṁ—Ovo je, monasi, plemenita istina o prestanku patnje.
yo tassāyeva taṇhāya asesavirāganirodho cāgo paṭinissaggo mutti anālayo. To je potpuno hlađenje strasti i prestanak, napuštanje, odricanje, oslobađanje i nevezivanje upravo za tu žudnju.
Idaṁ kho pana, bhikkhave, dukkhanirodhagāminī paṭipadā ariyasaccaṁ—A ovo je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje.
ayameva ariyo aṭṭhaṅgiko maggo, seyyathidaṁ—To je upravo ovaj plemeniti osmostruki put:
sammādiṭṭhi
sammāsaṅkappo
sammāvācā
sammākammanto
sammā-ājīvo
sammāvāyāmo
sammāsati
sammāsamādhi.
‘Idaṁ dukkhaṁ ariyasaccan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ovo je plemenita istina o patnji.’ Takva se u meni javila vizija, javilo znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
Taṁ kho pan’ “idaṁ dukkhaṁ ariyasaccaṁ” pariññeyyan-ti -
me bhikkhave pubbe ananussutesu dhammesu
cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi,
vijjā udapādi, āloko udapādi.
‘Taṁ kho panidaṁ dukkhaṁ ariyasaccaṁ pariññātan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ova plemenita istina o patnji je u potpunosti shvaćena.’ Takva se u meni javila vizija… u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
‘Idaṁ dukkhasamudayaṁ ariyasaccan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ovo je plemenita istina o nastanku patnje.’ Takva se u meni javila vizija… u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
Taṁ kho pan’ “idaṁ dukkhasamudayaṁ ariyasaccaṁ” pahātabban-ti -
me bhikkhave pubbe ananussutesu dhammesu
cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi,
vijjā udapādi, āloko udapādi.
‘Taṁ kho panidaṁ dukkhasamudayaṁ ariyasaccaṁ pahīnan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ova plemenita istina o nastanku patnje je u potpunosti napuštena.’ Takva se u meni javila vizija… u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
‘Idaṁ dukkhanirodhaṁ ariyasaccan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ovo je plemenita istina o prestanku patnje.’ Takva se u meni javila vizija… u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
Taṁ kho pan’ “idaṁ dukkhanirodhaṁ ariyasaccaṁ” sacchikātabban-ti -
me bhikkhave pubbe ananussutesu dhammesu
cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi,
vijjā udapādi, āloko udapādi.
‘Taṁ kho panidaṁ dukkhanirodhaṁ ariyasaccaṁ sacchikatan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ova plemenita istina o prestanku patnje je ostvarena.’ Takva se u meni javila vizija… u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
‘Idaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā ariyasaccan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ovo je plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje.’ Takva se u meni javila vizija… u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
Taṁ kho pan’ “idaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā ariyasaccaṁ”
bhāvetabban-ti -
me bhikkhave pubbe ananussutesu dhammesu
cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi,
vijjā udapādi, āloko udapādi.
‘Taṁ kho panidaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā ariyasaccaṁ bhāvitan’ti me, bhikkhave, pubbe ananussutesu dhammesu cakkhuṁ udapādi, ñāṇaṁ udapādi, paññā udapādi, vijjā udapādi, āloko udapādi. ’Ta plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje je razvijena.’ Takva se u meni javila vizija… u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.
Yāvakīvañca me, bhikkhave, imesu catūsu ariyasaccesu evaṁ tiparivaṭṭaṁ dvādasākāraṁ yathābhūtaṁ ñāṇadassanaṁ na suvisuddhaṁ ahosi, neva tāvāhaṁ, bhikkhave, sadevake loke samārake sabrahmake sassamaṇabrāhmaṇiyā pajāya sadevamanussāya ‘anuttaraṁ sammāsambodhiṁ abhisambuddho’ti paccaññāsiṁ. I sve dok, monasi, to moje znanje i viđenje ove četiri plemenite istine kakve zaista jesu, sa svoje tri faze i dvanaest vidova, nisu bili na takav način potpuno pročišćeni, nisam tvrdio da sam dostigao nenadmašno, savršeno probuđenje u ovom svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima.
Yato ca kho me, bhikkhave, imesu catūsu ariyasaccesu evaṁ tiparivaṭṭaṁ dvādasākāraṁ yathābhūtaṁ ñāṇadassanaṁ suvisuddhaṁ ahosi, athāhaṁ, bhikkhave, sadevake loke samārake sabrahmake sassamaṇabrāhmaṇiyā pajāya sadevamanussāya ‘anuttaraṁ sammāsambodhiṁ abhisambuddho’ti paccaññāsiṁ. Ali kada su to moje znanje i viđenje ove četiri plemenite istine kakve zaista jesu, sa svoje tri faze i dvanaest vidova, bili na takav način potpuno pročišćeni, tada sam ustvrdio da sam dostigao nenadmašno, savršeno probuđenje u ovom svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima.
Ñāṇañca pana me dassanaṁ udapādi: Ovakvo znanje i viđenje javiše se u meni:
‘akuppā me vimutti, ayamantimā jāti, natthi dāni punabbhavo’”ti. ’Neopozivo je moje oslobođenje, ovo je rođenje poslednje. Nema više novoga bivanja’.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamanā pañcavaggiyā bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, petorica asketa se obradovaše rečima Blaženog.
Imasmiñca pana veyyākaraṇasmiṁ bhaññamāne āyasmato koṇḍaññassa virajaṁ vītamalaṁ dhammacakkhuṁ udapādi: I dok je ovaj govor još bio u toku, u poštovanom Koṇḍañi javila se nezamućena, jasna vizija istine:
“yaṁ kiñci samudayadhammaṁ sabbaṁ taṁ nirodhadhamman”ti. „Sve što je podložno nastanku, podložno je i nestanku.”
Pavattite ca pana bhagavatā dhammacakke bhummā devā saddamanussāvesuṁ: A kada Blaženi pokrenu točak Učenja, među božanstvima na zemlji pronese se glas:
“etaṁ bhagavatā bārāṇasiyaṁ isipatane migadāye anuttaraṁ dhammacakkaṁ pavattitaṁ appaṭivattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”ti. „Kraj Varanasija, u Parku jelena, u Isipatani, Blaženi pokrenu nenadmašni točak Učenja, kojeg ne može zaustaviti nijedan asketa, ni brahman, ni božanstvo, ni Mara, ni Brahma, niti bilo ko na ovom svetu.”
Bhummānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā cātumahārājikā devā saddamanussāvesuṁ: Čuvši božanstva zemlje kako ovo uzvikuju, božanstva sveta četiri velika kralja takođe uzviknuše:
“etaṁ bhagavatā bārāṇasiyaṁ isipatane migadāye anuttaraṁ dhammacakkaṁ pavattitaṁ, appaṭivattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”ti. „Kraj Varanasija, u Parku jelena, u Isipatani, Blaženi pokrenu nenadmašni točak Učenja, kojeg ne može zaustaviti nijedan asketa, ni brahman, ni božanstvo, ni Mara, ni Brahma, niti bilo ko na ovom svetu.”
Cātummahārājikānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Tāvatiṁsā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Tāvatiṁsānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Yāmā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Yāmānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Tusitā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Tusitānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Nimmāṇaratī devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Nimmāṇaratīnaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Paranimmitavasavattino devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Paranimmitavasavattīnaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Brahmapārisajjā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Brahmapārisajjānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Brahmapurohitā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Brahmapurohitānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Mahābrahmā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Mahābrahmānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Parittābhā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Parittābhānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Appamāṇābhā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Appamāṇābhānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Ābhassarā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Ābhassarānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Parittasubhā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Parittasubhānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Appamāṇasubhā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Appamāṇasubhānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Subhakiṇhakā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Subhakiṇhakānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Vehapphalā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Vehapphalānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Avihā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Avihānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Atappā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Atappānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Sudassā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Sudassānaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Sudassī devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Sudassīnaṁ devānaṁ saddaṁ sutvā
Akaniṭṭhakā devā saddam-anussāvesuṁ:
“Etaṁ Bhagavatā Bārāṇasiyaṁ Isipatane Migadāye,
anuttaraṁ Dhammacakkaṁ pavattitaṁ,
appativattiyaṁ samaṇena vā brāhmaṇena vā
devena vā mārena vā brahmunā vā kenaci vā lokasmin”-ti.
Itiha tena khaṇena tena layena tena muhuttena yāva brahmalokā saddo abbhuggacchi. Tako se u tom trenutku, odjednom, uzvik razleže sve do Brahminog sveta.
Ayañca dasasahassilokadhātu saṅkampi sampakampi sampavedhi, appamāṇo ca uḷāro obhāso loke pāturahosi atikkamma devānaṁ devānubhāvanti. I taj kosmos od deset hiljada svetova poče da podrhtava, da se trese i giba, dok ga je nemerljivo blistava svetlost preplavila, nadmašujući čak i sjaj bogova.
Atha kho bhagavā imaṁ udānaṁ udānesi: Onda Blaženi izreče ove nadahnute reči:
“aññāsi vata bho, koṇḍañño, aññāsi vata bho, koṇḍañño”ti. „Koṇḍaña je zaista razumeo, Koṇḍaña je zaista razumeo!”
Iti hidaṁ āyasmato koṇḍaññassa “aññāsikoṇḍañño” tveva nāmaṁ ahosīti. I tako poštovani Koṇḍaña steče ime Añña-Koṇḍaña – Koṇḍaña koji je razumeo.