Other Translations: Deutsch , English

From:

PreviousNext

Saṁyutta Nikāya 18.1 Budini govori tematski grupisani 18.1

1. Paṭhamavagga 1. Prvo poglavlje

Cakkhusutta Oko

Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.

ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.

Atha kho āyasmā rāhulo yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho āyasmā rāhulo bhagavantaṁ etadavoca: Onda poštovani Rāhula dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome:

“sādhu me, bhante, bhagavā saṅkhittena dhammaṁ desetu, yamahaṁ bhagavato dhammaṁ sutvā eko vūpakaṭṭho appamatto ātāpī pahitatto vihareyyan”ti. „Poštovani, bilo bi dobro da Blaženi ukratko iznese učenje, kako bih, saslušavši njegove reči, boravio povučen, u osami, pažljiv, istrajan, odlučan.”

“Taṁ kiṁ maññasi, rāhula, „Šta misliš, Rāhula,

cakkhuṁ niccaṁ vā aniccaṁ vā”ti? je li oko trajno ili prolazno?”

“Aniccaṁ, bhante”. „Prolazno, poštovani.”

“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti? „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?”

“Dukkhaṁ, bhante”. „Patnja, poštovani.”

“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ: „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako:

‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’”ti? ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’”

“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani.”

“Sotaṁ niccaṁ vā aniccaṁ vā”ti? „Je li uvo…

“Aniccaṁ, bhante” …pe….

“Ghānaṁ niccaṁ vā aniccaṁ vā”ti? nos…

“Aniccaṁ, bhante” …

“Jivhā niccā vā aniccā vā”ti? jezik…

“Aniccā, bhante” …

“Kāyo nicco vā anicco vā”ti? telo…

“Anicco, bhante” …

“Mano nicco vā anicco vā”ti? um trajan ili prolazan?”

“Anicco, bhante”. „Prolazan, poštovani.”

“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti? „A je li ono što je prolazno patnja ili sreća?”

“Dukkhaṁ, bhante”. „Patnja, poštovani.”

“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ: „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako:

‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’”ti? ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’”

“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da nije.”

“Evaṁ passaṁ, rāhula, sutavā ariyasāvako cakkhusmimpi nibbindati …pe… sotasmimpi nibbindati … ghānasmimpi nibbindati … jivhāyapi nibbindati … kāyasmimpi nibbindati … manasmimpi nibbindati; Videći ovako, Rāhula, dobro upućen plemeniti učenik više nije zaslepljen okom, više nije zaslepljen uhom, više nije zaslepljen nosom, više nije zaslepljen jezikom, više nije zaslepljen telom, više nije zaslepljen umom.

nibbindaṁ virajjati; virāgā vimuccati; vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ hoti. Pošto je izgubio interes, u njemu se strasti smiruju. Kako se strasti smiruju, tako (njegov um) oslobođen biva. Sa oslobođenjem dolazi i saznanje: ’Um je oslobođen’.

‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānātī”ti. On tada razume: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja’.”

(Etena peyyālena dasa suttantā kātabbā.)

Paṭhamaṁ.
PreviousNext