Other Translations: Deutsch , English
From:
Saṁyutta Nikāya 12.70 Budini govori tematski grupisani 12.70
7. Mahāvagga 7. Veliko poglavlje
Susimaparibbājakasutta Lutalica Susima
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati veḷuvane kalandakanivāpe. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice.
Tena kho pana samayena bhagavā sakkato hoti garukato mānito pūjito apacito lābhī cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārānaṁ. Tu je on bio poštovan i obožavan, divili su mu se, klanjali i cenili ga, obezbeđivali sve što mu je neophodno: ogrtač, hranu, smeštaj i lekove.
Bhikkhusaṅghopi sakkato hoti garukato mānito pūjito apacito lābhī cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārānaṁ. Isto tako je i monaška zajednica bila poštovana i obožavana, divili su im se, klanjali i cenili ih, obezbeđivali sve što im je neophodno: ogrtač, hranu, smeštaj i lekove.
Aññatitthiyā pana paribbājakā asakkatā honti agarukatā amānitā apūjitā anapacitā, na lābhino cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārānaṁ. Ali askete drugih škola nisu bili toliko poštovani i obožavani, nisu im se divili, klanjali i cenili ih, nisu im obezbeđivali sve što im je neophodno: ogrtač, hranu, smeštaj i lekove.
Tena kho pana samayena susimo paribbājako rājagahe paṭivasati mahatiyā paribbājakaparisāya saddhiṁ. U isto vreme je lutalica Susima boravio kraj Rāđagahe, zajedno sa velikom grupom lutalica.
Atha kho susimassa paribbājakassa parisā susimaṁ paribbājakaṁ etadavocuṁ: Onda mu oni rekoše:
“ehi tvaṁ, āvuso susima, samaṇe gotame brahmacariyaṁ cara. „Hajde, prijatelju Susima, vodi svetački život pod asketom Gotamom.
Tvaṁ dhammaṁ pariyāpuṇitvā amhe vāceyyāsi. Kada naučiš njegovu Dhammu, podučićeš i nas.
Taṁ mayaṁ dhammaṁ pariyāpuṇitvā gihīnaṁ bhāsissāma. Tada ćemo i mi, propovedati tu Dhammu svetovnjacima,
Evaṁ mayampi sakkatā bhavissāma garukatā mānitā pūjitā apacitā lābhino cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārānan”ti. i bićemo poštovani i obožavani, diviće nam mu se, klanjati i ceniti, obezbeđivati sve što nam je neophodno: ogrtač, hranu, smeštaj i lekove.”
“Evamāvuso”ti kho susimo paribbājako sakāya parisāya paṭissuṇitvā yenāyasmā ānando tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā āyasmatā ānandena saddhiṁ sammodi. „U redu, prijatelji” odgovori lutalica Susima. Potom ode do poštovanog Ānande i ljubazno se pozdravi sa njim.
Sammodanīyaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vītisāretvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho susimo paribbājako āyasmantaṁ ānandaṁ etadavoca: Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i reče:
“icchāmahaṁ, āvuso ānanda, imasmiṁ dhammavinaye brahmacariyaṁ caritun”ti. „Prijatelju Ānanda, želim da vodim svetački život u ovom učenjui pravilima.”
Atha kho āyasmā ānando susimaṁ paribbājakaṁ ādāya yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho āyasmā ānando bhagavantaṁ etadavoca: Onda poštovani Ānanda zajedno sa lutalicom Susimom dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome:
“ayaṁ, bhante, susimo paribbājako evamāha: „Poštovani, ovaj lutalica Susima kaže
‘icchāmahaṁ, āvuso ānanda, imasmiṁ dhammavinaye brahmacariyaṁ caritun’”ti. da želi da vodi svetački život u ovom učenju i pravilima.”
“Tenahānanda, susimaṁ pabbājethā”ti. „Onda ga zaredi, Ānanda.”
Alattha kho susimo paribbājako bhagavato santike pabbajjaṁ, alattha upasampadaṁ. I tako lutalica Susima bi primljen među beskućnike i primi puno zaređenje.
Tena kho pana samayena sambahulehi bhikkhūhi bhagavato santike aññā byākatā hoti: A u to vreme, mnogi monasi su pred Blaženim objavili svoje krajnje znanje:
“khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyāti pajānāmā”ti. ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja?’
Assosi kho āyasmā susimo: Poštovani Susina je dočuo o tome
“sambahulehi kira bhikkhūhi bhagavato santike aññā byākatā:
‘khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāmā”ti.
Atha kho āyasmā susimo yena te bhikkhū tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā tehi bhikkhūhi saddhiṁ sammodi. te ode do tih monaha i ljubazno se pozdravi sa njima.
Sammodanīyaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vītisāretvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho āyasmā susimo te bhikkhū etadavoca: Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i reče:
“saccaṁ kirāyasmantehi bhagavato santike aññā byākatā: „Je li istina, poštovani, da ste u prisustvu Blaženog objavili krajnje znanje:
‘khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāmā”ti? ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja’?”
“Evamāvuso”ti. „Tako je, prijatelju.”
“Api pana tumhe āyasmanto evaṁ jānantā evaṁ passantā anekavihitaṁ iddhividhaṁ paccanubhotha—ekopi hutvā bahudhā hotha, bahudhāpi hutvā eko hotha; āvibhāvaṁ, tirobhāvaṁ, tirokuṭṭaṁ tiropākāraṁ tiropabbataṁ asajjamānā gacchatha, seyyathāpi ākāse; pathaviyāpi ummujjanimujjaṁ karotha, seyyathāpi udake; udakepi abhijjamāne gacchatha, seyyathāpi pathaviyaṁ; ākāsepi pallaṅkena kamatha, seyyathāpi pakkhī sakuṇo; imepi candimasūriye evaṁmahiddhike evaṁmahānubhāve pāṇinā parimasatha parimajjatha, yāva brahmalokāpi kāyena vasaṁ vattethā”ti? „Ako tako znate i vidite, da li vi poštovani poseduje različite vrste natprirodnih moći: iz jednog bića pretvarate se u mnogobrojna, iz mnogobrojnih opet u jedno; iz vidljivog bića pretvarate se u nevidljivo; nesmetano prolazite kroz zidove, bedeme i bregove, kao kroz vazduh; uranjate u zemlju i izranjate iz nje kao iz vode; hodate po vodi, a da je i ne ustalasate, kao po zemlji; krećete se vazduhom ukrštenih nogu, poput ptice; u stanju ste da rukom dotaknete i milujete Mesec i Sunce, tako moćne i velike; telesno se uzdižete, čak do sveta boga Brahme?”
“No hetaṁ, āvuso”.
“Api pana tumhe āyasmanto evaṁ jānantā evaṁ passantā dibbāya sotadhātuyā visuddhāya atikkantamānusikāya ubho sadde suṇātha dibbe ca mānuse ca ye dūre santike cā”ti? „Ako tako znate i vidite, da li uz pomoć duhovnog uha, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, čujete obe vrste zvukova, božanske i ljudske, one koji su daleko i one blizu?”
“No hetaṁ, āvuso”. „Ne, prijatelju.”
“Api pana tumhe āyasmanto evaṁ jānantā evaṁ passantā parasattānaṁ parapuggalānaṁ cetasā ceto paricca pajānātha—„Ako tako znate i vidite, da li razumete umove drugih bića, drugih ljudi, obuhvativši ih svojim umom:
sarāgaṁ vā cittaṁ sarāgaṁ cittanti pajānātha; um zahvaćen strašću razumete kao um zahvaćen strašću;
vītarāgaṁ vā cittaṁ vītarāgaṁ cittanti pajānātha; um koji nije zahvaćen strašću razumete kao um koji nije zahvaćen strašću;
sadosaṁ vā cittaṁ sadosaṁ cittanti pajānātha; um zahvaćen mržnjom razumete kao um zahvaćen mržnjom;
vītadosaṁ vā cittaṁ vītadosaṁ cittanti pajānātha; um koji nije zahvaćen mržnjom razumete kao um koji nije zahvaćen mržnjom;
samohaṁ vā cittaṁ samohaṁ cittanti pajānātha; um zahvaćen obmanom razumete kao um zahvaćen obmanom;
vītamohaṁ vā cittaṁ vītamohaṁ cittanti pajānātha; um koji nije zahvaćen obmanom razumete kao um koji nije zahvaćen obmanom;
saṅkhittaṁ vā cittaṁ saṅkhittaṁ cittanti pajānātha; zgrčen um razumete kao zgrčen um;
vikkhittaṁ vā cittaṁ vikkhittaṁ cittanti pajānātha; rastresen um razumete kao rastresen um;
mahaggataṁ vā cittaṁ mahaggataṁ cittanti pajānātha; ushićen um razumete kao ushićen um;
amahaggataṁ vā cittaṁ amahaggataṁ cittanti pajānātha; neushićen um razumete kao neushićen um;
sauttaraṁ vā cittaṁ sauttaraṁ cittanti pajānātha; nadmašiv um razumete kao nadmašiv um;
anuttaraṁ vā cittaṁ anuttaraṁ cittanti pajānātha; nenadmašiv um razumete kao nenadmašiv um;
samāhitaṁ vā cittaṁ samāhitaṁ cittanti pajānātha; koncentrisan um razumete kao koncentrisan um;
asamāhitaṁ vā cittaṁ asamāhitaṁ cittanti pajānātha; nekoncentrisan um razumete kao nekoncentrisan um;
vimuttaṁ vā cittaṁ vimuttaṁ cittanti pajānātha; oslobođen um razumete kao oslobođen um;
avimuttaṁ vā cittaṁ avimuttaṁ cittanti pajānāthā”ti? neoslobođen um razumete kao neoslobođen um?”
“No hetaṁ, āvuso”. „Ne, prijatelju.”
“Api pana tumhe āyasmanto evaṁ jānantā evaṁ passantā anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussaratha, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo tissopi jātiyo catassopi jātiyo pañcapi jātiyo dasapi jātiyo vīsampi jātiyo tiṁsampi jātiyo cattārīsampi jātiyo paññāsampi jātiyo jātisatampi jātisahassampi jātisatasahassampi, anekepi saṁvaṭṭakappe anekepi vivaṭṭakappe anekepi saṁvaṭṭavivaṭṭakappe: ‘amutrāsiṁ evaṁnāmo evaṅgotto evaṁvaṇṇo evamāhāro evaṁsukhadukkhapaṭisaṁvedī evamāyupariyanto, so tato cuto amutra udapādiṁ; tatrāpāsiṁ evaṁnāmo evaṅgotto evaṁvaṇṇo evamāhāro evaṁsukhadukkhapaṭisaṁvedī evamāyupariyanto, so tato cuto idhūpapanno’ti. Iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarathā”ti? „Ako tako znate i vidite, da li se sećate mnoštva svojih prošlih života, jednog rođenja, dva, tri, četiri, pet, deset rođenja, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset, stotinu rođenja, hiljadu i stotinu hiljada rođenja, mnoštva skupljanja i širenja ovoga sveta? Da li se sećate: ’Tu sam živeo i tako sam se zvao, pripadao sam toj porodici, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj mog života. Nestavši tu, ponovo sam se pojavio onde. I tamo sam se ovako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja onde, ponovo sam se pojavio ovde’? Da li se tako sećate mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja?”
“No hetaṁ, āvuso”. „Ne, prijatelju.”
“Api pana tumhe āyasmanto evaṁ jānantā evaṁ passantā dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passatha cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe, sugate duggate yathākammūpage satte pajānātha: ‘ime vata bhonto sattā kāyaduccaritena samannāgatā vacīduccaritena samannāgatā manoduccaritena samannāgatā, ariyānaṁ upavādakā micchādiṭṭhikā micchādiṭṭhikammasamādānā, te kāyassa bhedā paraṁ maraṇā apāyaṁ duggatiṁ vinipātaṁ nirayaṁ upapannā; ime vā pana bhonto sattā kāyasucaritena samannāgatā vacīsucaritena samannāgatā manosucaritena samannāgatā, ariyānaṁ anupavādakā sammādiṭṭhikā sammādiṭṭhikammasamādānā te kāyassa bhedā paraṁ maraṇā sugatiṁ saggaṁ lokaṁ upapannā’ti, iti dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passatha cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe, sugate duggate yathākammūpage satte pajānāthā”ti? „Ako tako znate i vidite, da li duhovnim okom, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, vidite bića kako umiru i ponovo se rađaju, kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna? Da li razumete kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima: ’Ova bića koja su loše postupala telom, govorom i mišlju, koja su klevetala plemenite, imala pogrešna gledišta i postupala u skladu s tim pogrešnim gledištima, posle sloma tela, posle smrti ponovo su se rodila u svetu oskudice, na lošem odredištu, u nižim svetovima, čak u čistilištu. Ali neka druga bića, koja su dobro postupala telom, govorom i mišlju, koja nisu klevetala plemenite, imala ispravna gledišta i postupala u skladu s tim ispravnim gledištima, posle sloma tela, posle smrti ponovo su se rodila na dobrom odredištu, u nebeskom svetu’? Da li svojim duhovnim okom, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, vidite bića kako umiru i ponovo se rađaju, kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna? Da li razume kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima?”
“No hetaṁ, āvuso”. „Ne, prijatelju.”
“Api pana tumhe āyasmanto evaṁ jānantā evaṁ passantā ye te santā vimokkhā atikkamma rūpe āruppā, te kāyena phusitvā viharathā”ti? Ako tako znate i vidite, da li telom dosegnete i boravite u onim usavršenostima koje su mirne i nematerijalne, prevazilaze oblike?”
“No hetaṁ, āvuso”. „Ne, prijatelju.”
“Ettha dāni āyasmanto idañca veyyākaraṇaṁ imesañca dhammānaṁ asamāpatti; idaṁ no, āvuso, kathan”ti? „Kako je onda moguće da ste ovo objavili, a ne posedujete ta stanja?”
“Paññāvimuttā kho mayaṁ, āvuso susimā”ti. „Prijatelju Susima, mi smo oslobođeni mudrošću.”
“Na khvāhaṁ imassa āyasmantānaṁ saṅkhittena bhāsitassa vitthārena atthaṁ ājānāmi. „Onome što su poštovni izrekli ukratko ja ne razumem detaljno značenje.
Sādhu me āyasmanto tathā bhāsantu yathāhaṁ imassa āyasmantānaṁ saṅkhittena bhāsitassa vitthārena atthaṁ ājāneyyan”ti. Dobro bi bilo da mi objasnite na takav način da onome što su poštovani izrekli ukratko, tome razumem detaljno značenje.”
“Ājāneyyāsi vā tvaṁ, āvuso susima, na vā tvaṁ ājāneyyāsi atha kho paññāvimuttā mayan”ti. „Prijatelju Susima, razumeo ti ili ne, ipak mi jesmo oslobođeni mudrošću.”
Atha kho āyasmā susimo uṭṭhāyāsanā yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Onda poštovani Susima dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane.
Ekamantaṁ nisinno kho āyasmā susimo yāvatako tehi bhikkhūhi saddhiṁ ahosi kathāsallāpo taṁ sabbaṁ bhagavato ārocesi. Sedeći tako sa starne, ispriča on Blaženome čitav razgovor koji je imao sa tim monasim. [A Blaženi na to reče:]
“Pubbe kho, susima, dhammaṭṭhitiñāṇaṁ, pacchā nibbāne ñāṇan”ti. „Susima, prvo dolazi znanje o postojanosti Dhamme, a potom znanje o nibbāni.”
“Na khvāhaṁ, bhante, imassa bhagavatā saṅkhittena bhāsitassa vitthārena atthaṁ ājānāmi. „Poštovani, ono što je Blaženi rekao ukratko, tome ja ne razumem detaljno značenje.
Sādhu me, bhante, bhagavā tathā bhāsatu yathāhaṁ imassa bhagavatā saṅkhittena bhāsitassa vitthārena atthaṁ ājāneyyan”ti. Dobro bi bilo da mi objasnite na takav način da ono što je Blaženi rekao ukratko, tome razumem detaljno značenje.”
“Ājāneyyāsi vā tvaṁ, susima, na vā tvaṁ ājāneyyāsi, atha kho dhammaṭṭhitiñāṇaṁ pubbe, pacchā nibbāne ñāṇaṁ. „Prijatelju Susima, razumeo ti ili ne, ipak prvo dolazi znanje o postojanosti Dhamme, a potom znanje o nibbāni.
Taṁ kiṁ maññasi, susima, Šta misliš, Susima,
rūpaṁ niccaṁ vā aniccaṁ vā”ti? Je li materijalni oblik trajan ili prolazan?”
“Aniccaṁ, bhante”. „Prolazan.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti? „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?”
“Dukkhaṁ, bhante”. „Patnja, poštovani.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ: „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako:
‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’”ti? ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani.”
“Vedanā niccā vā aniccā vā”ti? „Da li je osećaj trajan ili prolazan?”…
“Aniccā, bhante”. „Prolazan.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti?
“Dukkhaṁ, bhante”.
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ:
‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’”ti?
“No hetaṁ, bhante”.
“Saññā niccā vā aniccā vā”ti? „Da li je opažaj trajan ili prolazan?”…
“Aniccā, bhante” …pe…
“saṅkhārā niccā vā aniccā vā”ti?
“Aniccā, bhante”.
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti?
“Dukkhaṁ, bhante”.
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ:
‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’”ti?
“No hetaṁ, bhante”.
“Viññāṇaṁ niccaṁ vā aniccaṁ vā”ti? „Je li svest trajna ili prolazna?”
“Aniccaṁ, bhante”. „Prolazna.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti? „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?”
“Dukkhaṁ, bhante”. „Patnja, poštovani.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ: „Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako:
‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’”ti? ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani.”
“Tasmātiha, susima, yaṁ kiñci rūpaṁ atītānāgatapaccuppannaṁ ajjhattaṁ vā bahiddhā vā oḷārikaṁ vā sukhumaṁ vā hīnaṁ vā paṇītaṁ vā yaṁ dūre santike vā, sabbaṁ rūpaṁ netaṁ mama nesohamasmi na meso attāti; evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. „Zato, Susima, svaku vrstu materijalnog oblika, prošli, budući ili sadašnji, unutrašnji ili spoljašnji, velik ili mali, inferiorni ili superiorni, dalek ili blizu, svaki materijalni oblik treba videti onakvog kakav zaista jeste, pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’
Yā kāci vedanā atītānāgatapaccuppannā ajjhattaṁ vā bahiddhā vā oḷārikā vā sukhumā vā hīnā vā paṇītā vā yā dūre santike vā, sabbā vedanā netaṁ mama nesohamasmi na meso attāti; evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. Svaki vrstu osećaja…
Yā kāci saññā …pe… Svaku vrstu opažaja…
ye keci saṅkhārā atītānāgatapaccuppannā ajjhattaṁ vā bahiddhā vā oḷārikā vā sukhumā vā hīnā vā paṇītā vā ye dūre santike vā, sabbe saṅkhārā netaṁ mama nesohamasmi na meso attāti; evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. Svaku vrstu mentalnih obrazaca…
Yaṁ kiñci viññāṇaṁ atītānāgatapaccuppannaṁ ajjhattaṁ vā bahiddhā vā oḷārikaṁ vā sukhumaṁ vā hīnaṁ vā paṇītaṁ vā yaṁ dūre santike vā, sabbaṁ viññāṇaṁ netaṁ mama nesohamasmi na meso attāti; evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. Svaku vrstu sveti, Susima, prošlu, buduću ili sadašnju, unutrašnju ili spoljašnju, veliku ili malu, inferiornu ili superiornu, daleku ili blizu, svaku vrstu svesti treba videti onakvu kakva zaista jeste, pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’
Evaṁ passaṁ, susima, sutavā ariyasāvako rūpasmimpi nibbindati, vedanāyapi nibbindati, saññāyapi nibbindati, saṅkhāresupi nibbindati, viññāṇasmimpi nibbindati. Kad ovako vidi, dobro upućen plemeniti učenik gubi interes za oblik, gubi interes za osećaj, gubi interes za opažaj, gubi interes za mentalne obrasce, gubi interes za svest.
Nibbindaṁ virajjati, virāgā vimuccati, vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ hoti. Pošto je izgubio interes, u njemu se strasti smiruju. Kako se strasti smiruju, tako [njegov um] oslobođen biva. Sa oslobođenjem dolazi i saznanje:
‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više bilo kojeg oblika bivanja’.
‘Jātipaccayā jarāmaraṇan’ti, susima, passasī”ti? Vidiš li sada, Susima: ’Sa rođenjem kao uslovom, starost i smrt nastaju’?”
“Evaṁ, bhante”. „Vidim, poštovani.”
“‘Bhavapaccayā jātī’ti, susima, passasī”ti? „Vidiš li sada: ’Sa bivanjem kao uslovom, rođenje nastaje’?”
“Evaṁ, bhante”. „Vidim, poštovani.”
“‘Upādānapaccayā bhavo’ti, susima, passasī”ti? ’Sa vezivanjem kao uslovom, bivanje nastaje’…
“Evaṁ, bhante”.
“‘Taṇhāpaccayā upādānan’ti, susima, passasī”ti? ’Sa žudnjom kao uslovom, vezivanje nastaje’…
“Evaṁ, bhante”.
“Vedanāpaccayā taṇhāti … ’Sa osećajem kao uslovom, žudnja nastaje’…
phassapaccayā vedanāti … ’Sa kontaktom kao uslovom, osećaj nastaje’…
saḷāyatanapaccayā phassoti … ’Sa šest područja čula kao uslovom, kontakt nastaje’…
nāmarūpapaccayā saḷāyatananti … ’Sa mentalnim-materijalnim kao uslovom, šest područja čula nastaju’…
viññāṇapaccayā nāmarūpanti … ’Sa svešću kao uslovom, mentalno-materijalno nastaje’…
saṅkhārapaccayā viññāṇanti … ’Sa mentalnim obrascima kao uslovom, svest nastaje’…
avijjāpaccayā saṅkhārāti, susima, passasī”ti? Vidiš li sada, Susima: ’Sa neznanjem kao uslovom, mentalni obrasci nastaju’?”
“Evaṁ, bhante”. „Vidim, poštovani.”
“‘Jātinirodhā jarāmaraṇanirodho’ti, susima, passasī”ti? Vidiš li sada, Susima: ’Sa nestankom rođenja kao uslovom, starost i smrt nestaju’?”
“Evaṁ, bhante”. „Vidim, poštovani.”
“‘Bhavanirodhā jātinirodho’ti susima, passasī”ti? „Vidiš li sada: ’Sa nestankom bivanja kao uslovom, rođenje nestaje’?”
“Evaṁ, bhante”. „Vidim, poštovani.”
“Upādānanirodhā bhavanirodhoti … ’Sa nestankom vezivanja, bivanje nestaje’…
taṇhānirodhā upādānanirodhoti … ’Sa nestankom žudnje, vezivanje nestaje’…
vedanānirodhā taṇhānirodhoti … ’Sa nestankom osećaja, žudnja nestaje’…
phassanirodhā vedanānirodhoti … ’Sa nestankom kontakta, osećaj nestaje’…
saḷāyatananirodhā phassanirodhoti … ’Sa nestankom šest područja čula, kontakt nestaje’…
nāmarūpanirodhā saḷāyatananirodhoti … ’Sa nestankom mentalno-materijalnog, šest područja čula nestaju’…
viññāṇanirodhā nāmarūpanirodhoti … ’Sa nestankom svesti, mentalno-materijalno nestaje’…
saṅkhāranirodhā viññāṇanirodhoti … ’Sa nestankom mentalnih obrazaca, svest nestaje’…
avijjānirodhā saṅkhāranirodhoti, susima, passasī”ti? Vidiš li sada, Susima: ’Sa nestankom neznanja kao uslovom, mentalni obrasci nastaju’?”
“Evaṁ, bhante”. „Vidim, poštovani.”
“Api pana tvaṁ, susima, evaṁ jānanto evaṁ passanto anekavihitaṁ iddhividhaṁ paccanubhosi—ekopi hutvā bahudhā hosi, bahudhāpi hutvā eko hosi; āvibhāvaṁ, tirobhāvaṁ, tirokuṭṭaṁ tiropākāraṁ tiropabbataṁ asajjamāno gacchasi, seyyathāpi ākāse; pathaviyāpi ummujjanimujjaṁ karosi, seyyathāpi udake; udakepi abhijjamāno gacchasi, seyyathāpi pathaviyaṁ; ākāsepi pallaṅkena kamasi, seyyathāpi pakkhī sakuṇo; imepi candimasūriye evaṁmahiddhike evaṁmahānubhāve pāṇinā parimasasi parimajjasi, yāva brahmalokāpi kāyena vasaṁ vattesī”ti? „Ako tako znaš i vidiš, Susima, da li poseduješ različite vrste natprirodnih moći: iz jednog bića pretvaraš se u mnogobrojna… telesno se uzdižeš, čak do sveta boga Brahme?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani.”
“Api pana tvaṁ, susima, evaṁ jānanto evaṁ passanto dibbāya sotadhātuyā visuddhāya atikkantamānusikāya ubho sadde suṇasi dibbe ca mānuse ca ye dūre santike cā”ti? „Ako tako znaš i vidiš, Susima, da li uz pomoć duhovnog uha, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, čuješ obe vrste zvukova, božanske i ljudske, one koji su daleko i one blizu?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani.”
“Api pana tvaṁ, susima, evaṁ jānanto evaṁ passanto parasattānaṁ parapuggalānaṁ cetasā ceto paricca pajānāsi—„Ako tako znaš i vidiš, Susima, da li razumeš umove drugih bića, drugih ljudi, obuhvativši ih svojim umom?”
sarāgaṁ vā cittaṁ sarāgaṁ cittanti pajānāsi …pe…
vimuttaṁ vā cittaṁ vimuttaṁ cittanti pajānāsī”ti?
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani.”
“Api pana tvaṁ, susima, evaṁ jānanto evaṁ passanto anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarasi, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarasī”ti? „Ako tako znaš i vidiš, Susima, sećaš li se mnoštva svojih prošlih života… a u celini i do detalja?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani.”
“Api pana tvaṁ, susima, evaṁ jānanto evaṁ passanto dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passasi cavamāne …pe… yathākammūpage satte pajānāsī”ti? „Ako tako znaš i vidiš, Susima, da li duhovnim okom, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, vidiš bića… kako se reporađaju u skladu sa svojim postupcima?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani.”
“Api pana tvaṁ, susima, evaṁ jānanto evaṁ passanto ye te santā vimokkhā atikkamma rūpe āruppā, te kāyena phusitvā viharasī”ti? „Ako tako znaš i vidiš, Susima, da li telom dosegneš i boraviš u onim usavršenostima koje su mirne i nematerijalne, prevazilaze oblike?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani.”
“Ettha dāni, susima, idañca veyyākaraṇaṁ imesañca dhammānaṁ asamāpatti, idaṁ no, susima, kathan”ti? „Kako je onda moguće, Susima, da si ovo objavili, a ne poseduješ ta stanja?”
Atha kho āyasmā susimo bhagavato pādesu sirasā nipatitvā bhagavantaṁ etadavoca: Onda poštovani Susima pade ničice pred noge Blaženom, pa reče:
“accayo maṁ, bhante, accagamā yathābālaṁ yathāmūḷhaṁ yathāakusalaṁ, yvāhaṁ evaṁ svākkhāte dhammavinaye dhammatthenako pabbajito. Poštovani gospodine, zlo učinih. Bejah tako nepromišljen, tako zaslepljen, tako neuk, te sam u ovako dobro izloženom učenju i pravilima postao lopov Dhamme.
Tassa me, bhante, bhagavā accayaṁ accayato paṭiggaṇhātu āyatiṁ saṁvarāyā”ti. Neka Blaženi prihvati ovo što ispovedih, kako bi u budućnosti živeo obuzdan.”
“Taggha tvaṁ, susima, accayo accagamā yathābālaṁ yathāmūḷhaṁ yathāakusalaṁ, yo tvaṁ evaṁ svākkhāte dhammavinaye dhammatthenako pabbajito. „Zaista, Susima, zlo si učinio, bio si tako nepromišljen, tako zaslepljen, tako neuk, te si u ovako dobro izloženom učenju i pravilima postao lopov Dhamme.
Seyyathāpi, susima, coraṁ āgucāriṁ gahetvā rañño dasseyyuṁ: Zamisli, Susima, da uhvate razbojnika, prestupnika, i izvedu ga pred kralja:
‘ayaṁ te, deva, coro āgucārī, imassa yaṁ icchasi taṁ daṇḍaṁ paṇehī’ti. ’Ovo je, veličanstvo, razbojnik, prestupnik. Kaznite ga kaznom kakvu želite.’
Tamenaṁ rājā evaṁ vadeyya: A kralj kaže:
‘gacchatha, bho, imaṁ purisaṁ daḷhāya rajjuyā pacchābāhaṁ gāḷhabandhanaṁ bandhitvā khuramuṇḍaṁ karitvā kharassarena paṇavena rathiyāya rathiyaṁ siṅghāṭakena siṅghāṭakaṁ parinetvā dakkhiṇena dvārena nikkhāmetvā dakkhiṇato nagarassa sīsaṁ chindathā’ti. ’Hajde, ovom čoveku čvrsto vežite ruke pozadi, obrijte mu glavu i povedite unaokolo uz zvukove bubnjeva, iz ulice u ulicu, od jednog do drugog raskršća, pa onda kroz južnu kapiju odvedite južno od grada do gubilišta i tamo mu odrubite glavu!’
Tamenaṁ rañño purisā daḷhāya rajjuyā pacchābāhaṁ gāḷhabandhanaṁ bandhitvā khuramuṇḍaṁ karitvā kharassarena paṇavena rathiyāya rathiyaṁ siṅghāṭakena siṅghāṭakaṁ parinetvā dakkhiṇena dvārena nikkhāmetvā dakkhiṇato nagarassa sīsaṁ chindeyyuṁ.
Taṁ kiṁ maññasi, susima, Šta misliš, Susima,
api nu so puriso tatonidānaṁ dukkhaṁ domanassaṁ paṭisaṁvediyethā”ti? Da li bi taj čovek zbog toga osećao bol i tugu?”
“Evaṁ, bhante”. „Sigurno da bi, poštovani.”
“Yaṁ kho so, susima, puriso tatonidānaṁ dukkhaṁ domanassaṁ paṭisaṁvediyetha. „Iako bi taj čovek zbog toga osećao bol i tugu,
Yā evaṁ svākkhāte dhammavinaye dhammatthenakassa pabbajjā, ayaṁ tato dukkhavipākatarā ca kaṭukavipākatarā ca, api ca vinipātāya saṁvattati. onaj ko je zbog tako dobro izloženih učenja i pravila otišao u beskućnike, te potom postao lopov Dhamme, trpeo bi rezultat koj ije mnogo bolniji, mnogo teži, on bi ga odveo u donji svet.
Yato ca kho tvaṁ, susima, accayaṁ accayato disvā yathādhammaṁ paṭikarosi taṁ te mayaṁ paṭiggaṇhāma. Ali pošto si svoju grešku prepoznao kao grešku i priznao je u skladu sa Dhammom, prihvatamo tvoju ispovest.
Vuddhi hesā, susima, ariyassa vinaye yo accayaṁ accayato disvā yathādhammaṁ paṭikaroti, āyatiñca saṁvaraṁ āpajjatī”ti. Jer to je, Susima, rast u praksi plemenitih: prepoznati grešku kao grešku, priznati je u skladu sa Dhammom, te ostati obuzdan ubuduće.”
Dasamaṁ.
Mahāvaggo sattamo.
Tassuddānaṁ
Dve assutavatā vuttā,
puttamaṁsena cāparaṁ;
Atthirāgo ca nagaraṁ,
sammasaṁ naḷakalāpiyaṁ;
Kosambī upayanti ca,
dasamo susimena cāti.