Other Translations: Deutsch , English
From:
Saṁyutta Nikāya 12.66 Budini govori tematski grupisani 12.66
7. Mahāvagga 7. Veliko poglavlje
Sammasasutta Istraživanje
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā kurūsu viharati kammāsadhammaṁ nāma kurūnaṁ nigamo. Jednom je Blaženi boravio među Kuruima, kraj grada po imenu Kammāsadhamma.
Tatra kho bhagavā bhikkhū āmantesi: Tu se on ovako obrati monasima:
“bhikkhavo”ti. „Monasi.”
“Bhadante”ti te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani”, odgovoriše oni.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:
“sammasatha no tumhe, bhikkhave, antaraṁ sammasan”ti. „Monasi, praktikujete li vi ono što se naziva unutrašnjim istraživanjem?”
Evaṁ vutte, aññataro bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca: Kad je ovo čuo, neki monah ovako reče Blaženome:
“ahaṁ kho, bhante, sammasāmi antaraṁ sammasan”ti. „Ja, poštovani, praktikujem unutrašnje istraživanje.”
“Yathā kathaṁ pana tvaṁ, bhikkhu, sammasasi antaraṁ sammasan”ti? „A na koji način to radiš?”
Atha kho so bhikkhu byākāsi. Tada taj monah objasni kako istražuje,
Yathā so bhikkhu byākāsi na so bhikkhu bhagavato cittaṁ ārādhesi. ali onim što je rekao nije zadovoljio um Blaženog.
Evaṁ vutte, āyasmā ānando bhagavantaṁ etadavoca: Na to poštovani Ānanda reče Blaženome:
“etassa, bhagavā, kālo; etassa, sugata, kālo; „Blaženi, sada je kucnuo čas; Sugata, sada je kucnuo čas
yaṁ bhagavā antaraṁ sammasaṁ bhāseyya. Bhagavato sutvā bhikkhū dhāressantī”ti. da Blaženi objasni unutrašnje istraživanje. Kada to čuju od Blaženog, monasi će zapamtiti.”
“Tenahānanda, suṇātha, sādhukaṁ manasi karotha, bhāsissāmī”ti. „Onda, Ānanda, poslušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”
“Evaṁ, bhante”ti kho te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani,” odgovoriše monasi.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako reče:
“Idha, bhikkhave, bhikkhu sammasamāno sammasati antaraṁ sammasaṁ: „Tako, monasi, praktikujući dalje unutražnje istraživanje, on istražuje:
‘yaṁ kho idaṁ anekavidhaṁ nānappakārakaṁ dukkhaṁ loke uppajjati jarāmaraṇaṁ. ’Raznolika je i mnogostruka patnja što nastaje u ovom svetu, a na njenom čelu su starost i smrt.
Idaṁ kho dukkhaṁ kiṁnidānaṁ kiṁsamudayaṁ kiṁjātikaṁ kiṁpabhavaṁ, kismiṁ sati jarāmaraṇaṁ hoti, kismiṁ asati jarāmaraṇaṁ na hotī’ti? A odakle izvire ta patnja, šta joj je uzrok, gde mesto rođenja, kakvo je njeno poreklo? Čega mora biti da bi bilo starenja i smrti? Čega nema, pa nema ni starenja ni smrti?’
So sammasamāno evaṁ jānāti: Istražujući, on uviđa ovako:
‘yaṁ kho idaṁ anekavidhaṁ nānappakārakaṁ dukkhaṁ loke uppajjati jarāmaraṇaṁ. ’Raznolika je i mnogostruka patnja što nastaje u ovom svetu, a na njenom čelu su starost i smrt.
Idaṁ kho dukkhaṁ upadhinidānaṁ upadhisamudayaṁ upadhijātikaṁ upadhipabhavaṁ, upadhismiṁ sati jarāmaraṇaṁ hoti, upadhismiṁ asati jarāmaraṇaṁ na hotī’ti. Ona izvire iz vezivanja, to joj je uzrok, to joj je mesto rođenja, vezivanje je njeno poreklo. Kada postoje vezivanja, ima i starosti i smrti; kada nema vezivanja, nema ni starosti ni smrti.’
So jarāmaraṇañca pajānāti jarāmaraṇasamudayañca pajānāti jarāmaraṇanirodhañca pajānāti yā ca jarāmaraṇanirodhasāruppagāminī paṭipadā tañca pajānāti. On razume starost i smrt, nastanak starosti i smrti, prestanak starosti i smrti i put koji vodi do prestanka starosti i smrti.
Tathāpaṭipanno ca hoti anudhammacārī. On postupa u skladu sa tim, živi u skladu sa tom istinom.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, bhikkhu sabbaso sammā dukkhakkhayāya paṭipanno jarāmaraṇanirodhāya. I za takvog se monaha kaže da ispravno postupa radi potpunog uništenja patnje, radi prestanka starosti i smrti.
Athāparaṁ sammasamāno sammasati antaraṁ sammasaṁ: Zatim, praktikujući dalje unutražnje istraživanje, on istražuje:
‘upadhi panāyaṁ kiṁnidāno kiṁsamudayo kiṁjātiko kiṁpabhavo, kismiṁ sati upadhi hoti, kismiṁ asati upadhi na hotī’ti? ‘A odakle izvire vezivanje, šta mu je uzrok, gde mesto rođenja, kakvo je njegovo poreklo? Čega ima, pa ima i vezivanja? Čega nema, pa nema ni vezivanja?’
So sammasamāno evaṁ jānāti: Istražujući, on uviđa ovako:
‘upadhi taṇhānidāno taṇhāsamudayo taṇhājātiko taṇhāpabhavo, taṇhāya sati upadhi hoti, taṇhāya asati upadhi na hotī’ti. ’Vezivanje izvire iz žudnje, ona mu je uzrok, ona mesto rođenja, ona njegovo poreklo. Kada postoji žudnja, ima i vezivanja; kada nema žudnje, nema ni vezivanja.’
So upadhiñca pajānāti upadhisamudayañca pajānāti upadhinirodhañca pajānāti yā ca upadhinirodhasāruppagāminī paṭipadā tañca pajānāti. On razume vezivanje, njegov nastanak, njegov prestanak i put koji vodi ka njegovom prestanku.
Tathāpaṭipanno ca hoti anudhammacārī. On postupa u skladu sa tim, živi u skladu sa tom istinom.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, bhikkhu sabbaso sammā dukkhakkhayāya paṭipanno upadhinirodhāya. i za takvog se monaha kaže da ispravno postupa radi potpunog uništenja patnje, radi prestanka vezivanja.
Athāparaṁ sammasamāno sammasati antaraṁ sammasaṁ: Zatim, praktikujući dalje unutražnje istraživanje, on istražuje:
‘taṇhā panāyaṁ kattha uppajjamānā uppajjati, kattha nivisamānā nivisatī’ti? ’Ali gde ta žudnja izvire i gde se učvršćuje?’
So sammasamāno evaṁ jānāti—Istražujući, on uviđa ovako:
yaṁ kho loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ etthesā taṇhā uppajjamānā uppajjati, ettha nivisamānā nivisati. Gde god na svetu da postoji drago i prijatnu, tu ta žudnja izvire i učvršćuje se.
Kiñca loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ? A šta je na svetu to što je drago i prijatno?
Cakkhuṁ loke piyarūpaṁ, sātarūpaṁ, etthesā taṇhā uppajjamānā uppajjati, ettha nivisamānā nivisati. Oko je na ovom svetu drago i prijatno; i tu žudnja izvire i učvršćuje se.
Sotaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ …pe… Isto tako uho,
ghānaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ … nos,
jivhā loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ … jezik,
kāyo loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ … telo,
mano loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ, etthesā taṇhā uppajjamānā uppajjati ettha nivisamānā nivisati. Um je na ovom svetu drag i prijatan; i tu žudnja izvire i učvršćuje se.
Ye hi keci, bhikkhave, atītamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ niccato addakkhuṁ sukhato addakkhuṁ attato addakkhuṁ ārogyato addakkhuṁ khemato addakkhuṁ. Monasi, koji god da su askete i brahmani u prošlosti ono što je u svetu privlačno i prijatno videli kao trajno, kao sreću, kao sopstvo, kao zdravlje i sigurnost –
Te taṇhaṁ vaḍḍhesuṁ. oni su pothranjivali žudnju.
Ye taṇhaṁ vaḍḍhesuṁ te upadhiṁ vaḍḍhesuṁ. Oni koji su pothranjivali žudnju, pothranjivali su vezivanje.
Ye upadhiṁ vaḍḍhesuṁ te dukkhaṁ vaḍḍhesuṁ. Oni koji su pothranjivali vezivanje, pothranjivali su patnju.
Ye dukkhaṁ vaḍḍhesuṁ te na parimucciṁsu jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘na parimucciṁsu dukkhasmā’ti vadāmi. Oni koji su pothranjivali patnju, nisu se oslobodili rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Nisu se, kažem vam, oslobodili patnje.
Yepi hi keci, bhikkhave, anāgatamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ niccato dakkhissanti sukhato dakkhissanti attato dakkhissanti ārogyato dakkhissanti khemato dakkhissanti. Monasi, koji god da će askete i brahmani u budućnosti ono što je u svetu privlačno i prijatno videti kao trajno, kao sreću, kao sopstvo, kao zdravlje i sigurnost –
Te taṇhaṁ vaḍḍhissanti. oni će pothranjivali žudnju.
Ye taṇhaṁ vaḍḍhissanti te upadhiṁ vaḍḍhissanti. Oni koji će pothranjivali žudnju, pothranjivaće vezivanje.
Ye upadhiṁ vaḍḍhissanti te dukkhaṁ vaḍḍhissanti. Oni koji će pothranjivati vezivanje, pothranjivaće patnju.
Ye dukkhaṁ vaḍḍhissanti te na parimuccissanti jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘na parimuccissanti dukkhasmā’ti vadāmi. Oni koji će pothranjivati patnju, neće se osloboditi rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Neće se, kažem vam, osloboditi patnje.
Yepi hi keci, bhikkhave, etarahi samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ niccato passanti sukhato passanti attato passanti ārogyato passanti khemato passanti. Monasi, koji god da askete i brahmani sada ono što je u svetu privlačno i prijatno vide kao trajno, kao sreću, kao sopstvo, kao zdravlje i sigurnost –
Te taṇhaṁ vaḍḍhenti. oni pothranjuju žudnju.
Ye taṇhaṁ vaḍḍhenti te upadhiṁ vaḍḍhenti. Oni koji pothranjuju žudnju, pothranjuju vezivanje.
Ye upadhiṁ vaḍḍhenti te dukkhaṁ vaḍḍhenti. Oni koji pothranjuju vezivanje, pothranjuju patnju.
Ye dukkhaṁ vaḍḍhenti te na parimuccanti jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘na parimuccanti dukkhasmā’ti vadāmi. Oni koji pothranjuju patnju, ne oslobađaju se rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Ne oslobađaju se, kažem vam, patnje.
Seyyathāpi, bhikkhave, āpānīyakaṁso vaṇṇasampanno gandhasampanno rasasampanno. Zamislite, monasi, pehar sa pićem, lepe boje, mirisa i ukusa,
So ca kho visena saṁsaṭṭho. ali u koje je pomešan otrov.
Atha puriso āgaccheyya ghammābhitatto ghammapareto kilanto tasito pipāsito. Onda dođe čovek ošamućen i iscrpljen letnjim vrućinama, umoran, malaksao i žedan.
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ: I ovako mu neko kaže:
‘ayaṁ te, ambho purisa, āpānīyakaṁso vaṇṇasampanno gandhasampanno rasasampanno; ’Prijatelju, evo čaše sa pićem, lepe je boje, mirisa i ukusa,
so ca kho visena saṁsaṭṭho. ali je pomešana sa otrovom.
Sace ākaṅkhasi piva. Ako želiš, pij.
Pivato hi kho taṁ chādessati vaṇṇenapi gandhenapi rasenapi, pivitvā ca pana tatonidānaṁ maraṇaṁ vā nigacchasi maraṇamattaṁ vā dukkhan’ti. Dok piješ, biće ti prijatno zbog boje i mirisa i ukusa, ali kad popiješ, snaći će te smrt ili užasni bolovi.’
So taṁ āpānīyakaṁsaṁ sahasā appaṭisaṅkhā piveyya, nappaṭinissajjeyya. Ne razmišljajući, on bi mogao da tu čašu iskapi na brzinu, da je ne odbije.
So tatonidānaṁ maraṇaṁ vā nigaccheyya maraṇamattaṁ vā dukkhaṁ. I zbog toga čovek umre ili je u užasnim bolovima.
Evameva kho, bhikkhave, ye hi keci atītamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ …pe… Isto tako, monasi, koji god da su askete i brahmani u prošlosti…
anāgatamaddhānaṁ …pe… u budućnosti…
etarahi samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ niccato passanti sukhato passanti attato passanti ārogyato passanti khemato passanti, te taṇhaṁ vaḍḍhenti. sada ono što je u svetu privlačno i prijatno vide kao trajno, kao sreću, kao sopstvo, kao zdravlje i sigurnost – oni pothranjuju žudnju.
Ye taṇhaṁ vaḍḍhenti te upadhiṁ vaḍḍhenti. Oni koji pothranjuju žudnju, pothranjuju vezivanje.
Ye upadhiṁ vaḍḍhenti te dukkhaṁ vaḍḍhenti. Oni koji pothranjuju vezivanje, pothranjuju patnju.
Ye dukkhaṁ vaḍḍhenti te na parimuccanti jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘na parimuccanti dukkhasmā’ti vadāmi. Oni koji pothranjuju patnju, ne oslobađaju se rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Ne oslobađaju se, kažem vam, patnje.
Ye ca kho keci, bhikkhave, atītamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ aniccato addakkhuṁ dukkhato addakkhuṁ anattato addakkhuṁ rogato addakkhuṁ bhayato addakkhuṁ, Monasi, koji god da su askete i brahmani u prošlosti ono što je u svetu privlačno i prijatno videli kao prolazno, kao patnju, bez tajnog sopstva, kao bolest i nešto čega se treba pribojavati –
te taṇhaṁ pajahiṁsu. oni su žudnju napustili.
Ye taṇhaṁ pajahiṁsu te upadhiṁ pajahiṁsu. Oni koji napustili žudnju, napustili su vezivanje.
Ye upadhiṁ pajahiṁsu te dukkhaṁ pajahiṁsu. Oni koji napustili vezivanje, napustili su patnju.
Ye dukkhaṁ pajahiṁsu te parimucciṁsu jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘parimucciṁsu dukkhasmā’ti vadāmi. Oni koji su napustili patnju, oslobodili su se rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Oslobodili su se, kažem vam, patnje.
Yepi hi keci, bhikkhave, anāgatamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ aniccato dakkhissanti dukkhato dakkhissanti anattato dakkhissanti rogato dakkhissanti bhayato dakkhissanti, Koji god da će askete i brahmani u budučnosti ono što je u svetu privlačno i prijatno videti kao prolazno, kao patnju, bez tajnog sopstva, kao bolest i nešto čega se treba pribojavati –
te taṇhaṁ pajahissanti. oni će žudnju napustiti.
Ye taṇhaṁ pajahissanti …pe… Oni koji će žudnju napustiti…
‘parimuccissanti dukkhasmā’ti vadāmi. kažem vam, oni će se osloboditi patnje.
Yepi hi keci, bhikkhave, etarahi samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ aniccato passanti dukkhato passanti anattato passanti rogato passanti bhayato passanti, Koji god da askete i brahmani sada ono što je u svetu privlačno i prijatno vide kao prolazno, kao patnju, bez tajnog sopstva, kao bolest i nešto čega se treba pribojavati –
te taṇhaṁ pajahanti. oni žudnju napuštaju.
Ye taṇhaṁ pajahanti te upadhiṁ pajahanti. Oni koji žudnju napuštaju…
Ye upadhiṁ pajahanti te dukkhaṁ pajahanti.
Ye dukkhaṁ pajahanti te parimuccanti jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘parimuccanti dukkhasmā’ti vadāmi. kažem vam, oni se oslobađaju patnje.
Seyyathāpi, bhikkhave, āpānīyakaṁso vaṇṇasampanno gandhasampanno rasasampanno. Zamislite, monasi, pehar sa pićem, lepe boje, mirisa i ukusa,
So ca kho visena saṁsaṭṭho. ali u koje je pomešan otrov.
Atha puriso āgaccheyya ghammābhitatto ghammapareto kilanto tasito pipāsito. Onda dođe čovek ošamućen i iscrpljen letnjim vrućinama, umoran, malaksao i žedan.
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ: I ovako mu neko kaže:
‘ayaṁ te, ambho purisa, āpānīyakaṁso vaṇṇasampanno gandhasampanno rasasampanno ’Prijatelju, evo čaše sa pićem, lepe je boje, mirisa i ukusa,
so ca kho visena saṁsaṭṭho. ali u koje je pomešan otrov.
Sace ākaṅkhasi piva. Ako želiš, pij.
Pivato hi kho taṁ chādessati vaṇṇenapi gandhenapi rasenapi; pivitvā ca pana tatonidānaṁ maraṇaṁ vā nigacchasi maraṇamattaṁ vā dukkhan’ti. Dok piješ, biće ti prijatno zbog boje i mirisa i ukusa, ali kad popiješ, snaći će te smrt ili užasni bolovi.’
Atha kho, bhikkhave, tassa purisassa evamassa: I onda taj čovek ovako pomisli:
‘sakkā kho me ayaṁ surāpipāsitā pānīyena vā vinetuṁ dadhimaṇḍakena vā vinetuṁ bhaṭṭhaloṇikāya vā vinetuṁ loṇasovīrakena vā vinetuṁ, na tvevāhaṁ taṁ piveyyaṁ, yaṁ mama assa dīgharattaṁ hitāya sukhāyā’ti. ’Mogao bih ovu žeđ utoliti običnom vodom, ili mlaćenicom, ili slanom supom, ili sokom, ali neću piti ono što bi mi na duge staze donelo nesreću i patnju.’
So taṁ āpānīyakaṁsaṁ paṭisaṅkhā na piveyya, paṭinissajjeyya. Nakon što je razmislio, on bi tu čašu ostavio i ne bi pio.
So tatonidānaṁ na maraṇaṁ vā nigaccheyya maraṇamattaṁ vā dukkhaṁ. I zbog toga čovek ne bi umro, niti bi bio u užasnim bolovima.
Evameva kho, bhikkhave, ye hi keci atītamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ aniccato addakkhuṁ dukkhato addakkhuṁ anattato addakkhuṁ rogato addakkhuṁ bhayato addakkhuṁ, Isto tako, monasi, koji god da su askete i brahmani u prošlosti…
te taṇhaṁ pajahiṁsu.
Ye taṇhaṁ pajahiṁsu te upadhiṁ pajahiṁsu.
Ye upadhiṁ pajahiṁsu te dukkhaṁ pajahiṁsu.
Ye dukkhaṁ pajahiṁsu te parimucciṁsu jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘parimucciṁsu dukkhasmā’ti vadāmi.
Yepi hi keci, bhikkhave, anāgatamaddhānaṁ …pe… u budućnosti…
etarahi samaṇā vā brāhmaṇā vā yaṁ loke piyarūpaṁ sātarūpaṁ taṁ aniccato passanti dukkhato passanti anattato passanti rogato passanti bhayato passanti, sada ono što je u svetu privlačno i prijatno vide kao prolazno, kao patnju, bez tajnog sopstva, kao bolest i nešto čega se treba pribojavati –
te taṇhaṁ pajahanti. oni žudnju napuštaju.
Ye taṇhaṁ pajahanti te upadhiṁ pajahanti. Oni koji žudnju napuštaju, napuštaju vezivanje.
Ye upadhiṁ pajahanti te dukkhaṁ pajahanti. Oni koji napuštaju vezivanje, napuštaju patnju.
Ye dukkhaṁ pajahanti te parimuccanti jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi, ‘parimuccanti dukkhasmā’ti vadāmī”ti. Oni koji napuštaju patnju, oslobađaju se rođenja, starenja i smrti, jada, naricanja, bola, tuga i očaja. Oslobađaju se, kažem vam, patnje.
Chaṭṭhaṁ.