Other Translations: Deutsch , English

From:

PreviousNext

Saṁyutta Nikāya 12.25 Budini govori tematski grupisani 12.25

3. Dasabalavagga 3. Deset snaga

Bhūmijasutta Bhūmiđa

Sāvatthiyaṁ viharati. Kraj Sāvatthīja.

Atha kho āyasmā bhÅ«mijo sāyanhasamayaṁ paį¹­isallānā vuį¹­į¹­hito yenāyasmā sāriputto tenupasaį¹…kami; upasaį¹…kamitvā āyasmatā sāriputtena saddhiṁ sammodi. (I) Onda poÅ”tovani Bhumiđa, ustavÅ”i iz osame jednog kasnog popodneva, otide do poÅ”tovanog Sāriputte i pozdravi se sa njim.

SammodanÄ«yaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vÄ«tisāretvā ekamantaṁ nisÄ«di. Ekamantaṁ nisinno kho āyasmā bhÅ«mijo āyasmantaṁ sāriputtaṁ etadavoca: Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi zavrÅ”en, sede on sa strane i ovako reče poÅ”tovanom Sāriputti:

ā€œSantāvuso sāriputta, eke samaṇabrāhmaṇā kammavādā sayaį¹…kataṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti. ā€žPrijatelju Sāriputta, neki askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol.

Santi panāvuso sāriputta, eke samaṇabrāhmaṇā kammavādā paraį¹…kataṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti. Drugi askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da nam zadovoljstvo i bol stvaraju drugi.

Santāvuso sāriputta, eke samaṇabrāhmaṇā kammavādā sayaį¹…kataƱca paraį¹…kataƱca sukhadukkhaṁ paƱƱapenti. Treći askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara patnju, ali da nam zadovoljstvo i bol stvaraju i drugi.

Santi panāvuso sāriputta, eke samaṇabrāhmaṇā kammavādā asayaį¹…kāraṁ aparaį¹…kāraṁ adhiccasamuppannaṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti. Četvrti pak askete i brahmani, govoreći o kammi, tvrde da zadovoljstvo i bol nastaju slučajno, te da ih ne stvaramo ni mi, a ni drugi.

Idha no, āvuso sāriputta, bhagavā kiṁvādÄ« kimakkhāyÄ«, A Å”ta, prijatelju Sāriputta, Blaženi na sve to kaže? Å ta on podučava?

kathaṁ byākaramānā ca mayaṁ vuttavādino ceva bhagavato assāma, na ca bhagavantaṁ abhÅ«tena abbhācikkheyyāma, dhammassa cānudhammaṁ byākareyyāma, na ca koci sahadhammiko vādānupāto gārayhaṁ į¹­hānaṁ āgaccheyyÄā€ti? Å ta bi trebalo mi da odgovorimo da bismo iskazali ono Å”to je rekao i asketa Gotama, a da ga pogreÅ”no ne tumačimo na način koji je suprotan činjenicama? I kako bi sve to trebalo mi da razjasnimo u skladu sa Dhammom, tako da iz toga izvedeni razumni zaključci ne pruže osnovu za kritiku?ā€

ā€œPaį¹­iccasamuppannaṁ kho, āvuso, sukhadukkhaṁ vuttaṁ bhagavatā. ā€žPrijatelji, Blaženi je rekao da je nastanak zadovoljstva i bola uslovljen.

Kiṁ paį¹­icca? A čime?

Phassaṁ paṭicca. Uslovljen je kontaktom.

Iti vadaṁ vuttavādÄ« ceva bhagavato assa, na ca bhagavantaṁ abhÅ«tena abbhācikkheyya, dhammassa cānudhammaṁ byākareyya, na ca koci sahadhammiko vādānupāto gārayhaṁ į¹­hānaṁ āgaccheyya. Ko tako govori, iskazuje ono Å”to je rekao i asketa Gotama, a da ga pogreÅ”no ne tumači na način koji je suprotan činjenicama; tako bi sve to trebalo razjasniti u skladu sa Dhammom, pa da iz toga izvedeni razumni zaključci ne pruže osnovu za kritiku.

Tatrāvuso, ye te samaṇabrāhmaṇā kammavādā sayaį¹…kataṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti, tadapi phassapaccayā. Zato, prijatelji, u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol,

Yepi te …pe… onih koji tvrde da ih stvara neko drugi,

yepi te …pe… onih koji tvrde da ih svako sam sebi stvara i da ih stvaraju drugi,

yepi te samaṇabrāhmaṇā kammavādā asayaį¹…kāraṁ aparaį¹…kāraṁ adhiccasamuppannaṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti, tadapi phassapaccayā. kao i u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, takav stav je takođe uslovljen kontaktom.

Tatrāvuso, ye te samaṇabrāhmaṇā kammavādā sayaį¹…kataṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti, te vata aƱƱatra phassā paį¹­isaṁvedissantÄ«ti netaṁ į¹­hānaṁ vijjati. Jer, prijatelji, u slučaju onih asketa i brahmana koji govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol,

Yepi te …pe… onih koji tvrde da ih stvara neko drugi,

yepi te …pe… onih koji tvrde da ih svako sam sebi stvara i da ih stvaraju drugi,

yepi te samaṇabrāhmaṇā kammavādā asayaį¹…kāraṁ aparaį¹…kāraṁ adhiccasamuppannaṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti, te vata aƱƱatra phassā paį¹­isaṁvedissantÄ«ti netaṁ į¹­hānaṁ vijjatÄ«ā€ti. kao i onih koji tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, nemoguće je da oni iskuse bilo Å”ta bez kontakta.ā€

Assosi kho āyasmā ānando āyasmato sāriputtassa āyasmatā bhÅ«mijena saddhiṁ imaṁ kathāsallāpaṁ. (II) Ovaj razgovor između poÅ”tovanog Sāriputte i poÅ”tovanog BhÅ«miđe čuo je i poÅ”tovani Ānanda.

Atha kho āyasmā ānando yena bhagavā tenupasaį¹…kami; upasaį¹…kamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisÄ«di. Onda poÅ”tovani Ānanda dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane.

Ekamantaṁ nisinno kho āyasmā ānando yāvatako āyasmato sāriputtassa āyasmatā bhÅ«mijena saddhiṁ ahosi kathāsallāpo taṁ sabbaṁ bhagavato ārocesi. Sedeći tako sa starne, ispriča on Blaženome čitav razgovor između poÅ”tovanog Sāriputte i poÅ”tovanog BhÅ«miđe. A Blaženi na to reče:

ā€œSādhu sādhu, ānanda, yathā taṁ sāriputto sammā byākaramāno byākareyya. ā€žDobro je, Ānanda, dobro je! Svako ko ispravno odgovara bi odgovorio upravo onako kako je to Sāriputta učinio.

Paį¹­iccasamuppannaṁ kho, ānanda, sukhadukkhaṁ vuttaṁ mayā. Ja sam rekao, Ānanda, da je nastanak zadovoljstva i bola uslovljen.

Kiṁ paį¹­icca? A čime?

Phassaṁ paṭicca. Uslovljen je kontaktom.

Iti vadaṁ vuttavādÄ« ceva me assa, na ca maṁ abhÅ«tena abbhācikkheyya, dhammassa cānudhammaṁ byākareyya, na ca koci sahadhammiko vādānupāto gārayhaṁ į¹­hānaṁ āgaccheyya. Ko tako govori, iskazuje ono Å”to sam rekao, a da me ne tumači pogreÅ”no na način koji je suprotan činjenicama; tako bi to trebalo da razjasni u skladu sa Dhammom, pa da iz toga izvedeni razumni zaključci ne pruže osnovu za kritiku.

Tatrānanda, ye te samaṇabrāhmaṇā kammavādā sayaį¹…kataṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti tadapi phassapaccayā. Zato, Ānanda, u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol…

Yepi te …pe…

yepi te …pe…

yepi te samaṇabrāhmaṇā kammavādā asayaį¹…kāraṁ aparaį¹…kāraṁ adhiccasamuppannaṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti tadapi phassapaccayā. kao i u slučaju onih asketa i brahmana koji, govoreći o kammi, tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, takav stav je takođe uslovljen kontaktom.

Tatrānanda, ye te samaṇabrāhmaṇā kammavādā sayaį¹…kataṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti, te vata aƱƱatra phassā paį¹­isaṁvedissantÄ«ti netaṁ į¹­hānaṁ vijjati. Jer, Ānanda, u slučaju onih asketa i brahmana koji govoreći o kammi, tvrde da svako sam sebi stvara zadovoljstvo i bol…

Yepi te …pe…

yepi te …pe…

yepi te samaṇabrāhmaṇā kammavādā asayaį¹…kāraṁ aparaį¹…kāraṁ adhiccasamuppannaṁ sukhadukkhaṁ paƱƱapenti, te vata aƱƱatra phassā paį¹­isaṁvedissantÄ«ti netaṁ į¹­hānaṁ vijjati. kao i onih koji tvrde da patnja nastaje slučajno, te da je ne stvaramo ni mi, a ni drugi, nemoguće je da oni iskuse bilo Å”ta bez kontakta.ā€

Kāye vā hānanda, sati kāyasaƱcetanāhetu uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. (III) ā€žÄ€nanda, sve dok postoji telo, namera koja pokreće telesno delovanje stvara u nama zadovoljstvo i bol.

Vācāya vā hānanda, sati vacÄ«saƱcetanāhetu uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. Sve dok postoji govor, namera koja pokreće verbalno delovanje stvara u nama zadovoljstvo i bol.

Mane vā hānanda, sati manosaƱcetanāhetu uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ avijjāpaccayā ca. Sve dok postoji um, namera koja pokreće mentalno delovanje stvara u nama zadovoljstvo i bol. A sve je to uslovljeno neznanjem.

Sāmaṁ vā taṁ, ānanda, kāyasaį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharoti, yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. Tada ili po sopstvenom nahođenju stvaramo telesne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama,

Pare vā taṁ, ānanda, kāyasaį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharonti, yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. ili zbog drugih stvaramo telesne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama.

Sampajāno vā taṁ, ānanda, kāyasaį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. Bilo da smo pažljivi, stvaramo telesne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama,

Asampajāno vā taṁ, ānanda, kāyasaį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. bilo da smo nepažljivi, stvaramo telesne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama.

Sāmaṁ vā taṁ, ānanda, vacÄ«saį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. Tada ili po sopstvenom nahođenju stvaramo verbalne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama,

Pare vā taṁ, ānanda, vacÄ«saį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharonti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. ili zbog drugih stvaramo verbalne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama.

Sampajāno vā taṁ, ānanda …pe… Bilo da smo pažljivi…

asampajāno vā taṁ, ānanda, vacÄ«saį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. bilo da smo nepažljivi, stvaramo verbalne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama.

Sāmaṁ vā taṁ, ānanda, manosaį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. Tada ili po sopstvenom nahođenju stvaramo mentalne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama,

Pare vā taṁ, ānanda, manosaį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharonti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. ili zbog drugih stvaramo mentane postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama.

Sampajāno vā taṁ, ānanda …pe… Bilo da smo pažljivi…

asampajāno vā taṁ, ānanda, manosaį¹…khāraṁ abhisaį¹…kharoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. bilo da smo nepažljivi, stvaramo mentalne postupke na osnovu kojih zadovoljstvo i bol nastaju u nama.

Imesu, ānanda, dhammesu avijjā anupatitā. A u sve ove stvari upleteno je neznanje.

Avijjāya tveva, ānanda, asesavirāganirodhā so kāyo na hoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. Sā vācā na hoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. So mano na hoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhaṁ. Tek sa potpunim iskorenjivanjem i nestankom upravo tog neznanja prestaje da postoji i (osećaj) tela, na osnovu kojeg zadovoljstvo i bol nastaju u nama. Prestaje da postoji govor… um, na osnovu kojeg zadovoljstvo i bol nastaju u nama.

Khettaṁ taṁ na hoti …pe… vatthu taṁ na hoti …pe… āyatanaṁ taṁ na hoti …pe… adhikaraṇaṁ taṁ na hoti yaṁpaccayāssa taṁ uppajjati ajjhattaṁ sukhadukkhanā€ti. Tada viÅ”e ne postoji polje, mesto, dimenzija ili stvar na osnovu koje zadovoljstvo i bol nastaju u nama.ā€

Pañcamaṁ.
PreviousNext