Other Translations: Deutsch , English , ру́сский язы́к
From:
Saṁyutta Nikāya 6.10 Budini govori tematski grupisani 6.10
1. Paṭhamavagga 1. Prvo poglavlje
Kokālikasutta Kokālika (2)
Sāvatthinidānaṁ. Kraj Sāvatthīja.
Atha kho kokāliko bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho kokāliko bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca: Onda monah Kokālika dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome:
“pāpicchā, bhante, sāriputtamoggallānā pāpikānaṁ icchānaṁ vasaṁ gatā”ti. „Poštovani, Sāriputta i Moggallāna imaju loše želje; njima su zaista ovladale loše želje.”
Evaṁ vutte, bhagavā kokālikaṁ bhikkhuṁ etadavoca: Kada to bi rečeno, Blaženi mu ovako odgovori:
“mā hevaṁ, kokālika, avaca; mā hevaṁ, kokālika, avaca. „Ne govori tako, Kokālika! Ne govori tako.
Pasādehi, kokālika, sāriputtamoggallānesu cittaṁ. Pesalā sāriputtamoggallānā”ti. Kokālika, pouzdaj se u Sāriputtu i Moggallānu. Sāriputta i Moggallāna su ispunjeni vrlinama.”
Dutiyampi kho kokāliko bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca: Po drugi put monah Kokālika ovako reče:
“kiñcāpi me, bhante, bhagavā saddhāyiko paccayiko; atha kho pāpicchāva bhante, sāriputtamoggallānā pāpikānaṁ icchānaṁ vasaṁ gatā”ti. „Poštovani, iako imam veru i poverenje u Blaženog, ipak kažem da Sāriputta i Moggallāna imaju loše želje; njima su zaista ovladale loše želje.”
Dutiyampi kho bhagavā kokālikaṁ bhikkhuṁ etadavoca: I po drugi put Blaženi mu reče:
“mā hevaṁ, kokālika, avaca; mā hevaṁ, kokālika, avaca. „Ne govori tako, Kokālika! Ne govori tako…
Pasādehi, kokālika, sāriputtamoggallānesu cittaṁ. Pesalā sāriputtamoggallānā”ti. Sāriputta i Moggallāna su ispunjeni vrlinama.”
Tatiyampi kho kokāliko bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca: Po treći put monah Kokālika ovako reče:
“kiñcāpi …pe… icchānaṁ vasaṁ gatā”ti. „Poštovani… njima su zaista ovladale loše želje.”
Tatiyampi kho bhagavā kokālikaṁ bhikkhuṁ etadavoca: I po treći put Blaženi mu reče:
“mā hevaṁ …pe… „Ne govori tako,…
pesalā sāriputtamoggallānā”ti. Sāriputta i Moggallāna su ispunjeni vrlinama.”
Atha kho kokāliko bhikkhu uṭṭhāyāsanā bhagavantaṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā pakkāmi. Na to je monah Kokālika ustao sa mesta na kojem je sedeo, poklonio se Blaženom i otišao, pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane.
Acirapakkantassa ca kokālikassa bhikkhuno sāsapamattīhi pīḷakāhi sabbo kāyo phuṭo ahosi. Nedugo pošto je monah Kokālika otišao, čitavo njegovo telo postade prekriveno čirevima veličine semena gorušice.
Sāsapamattiyo hutvā muggamattiyo ahesuṁ, muggamattiyo hutvā kalāyamattiyo ahesuṁ, kalāyamattiyo hutvā kolaṭṭhimattiyo ahesuṁ, kolaṭṭhimattiyo hutvā kolamattiyo ahesuṁ, kolamattiyo hutvā āmalakamattiyo ahesuṁ, āmalakamattiyo hutvā beluvasalāṭukamattiyo ahesuṁ, beluvasalāṭukamattiyo hutvā billamattiyo ahesuṁ, billamattiyo hutvā pabhijjiṁsu. Pubbañca lohitañca pagghariṁsu. A zatim su oni počeli da rastu, malo pomalo, sve dok nisu bili kao zrna pirinča. Nastavili su da rastu i postali veličine graška; još su rasli i postali kao āmalaka plod; zatim su postali kao nezreli beḷuva plod; a onda veličine zrelog beḷuva ploda. Kada su dostigli veličinu zrelog beḷuva ploda, počeše da prskaju, a iz njih su se cedili gnoj i krv.
Atha kho kokāliko bhikkhu teneva ābādhena kālamakāsi. Usled ovakve bolesti monah Kokālika je preminuo
Kālaṅkato ca kokāliko bhikkhu padumaṁ nirayaṁ upapajji sāriputtamoggallānesu cittaṁ āghātetvā. i, kao posledica mržnje koju je gajio prema Sāriputti i Moggallāni, preporodio se u Paduma paklu.
Atha kho brahmā sahampati abhikkantāya rattiyā abhikkantavaṇṇo kevalakappaṁ jetavanaṁ obhāsetvā yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhāsi. Ekamantaṁ ṭhito kho brahmā sahampati bhagavantaṁ etadavoca: A kada je noć već poodmakla, brahmā Sahampati dođe do Blaženog, osvetlivši čitav gaj svojom izvanrednom lepotom, pokloni mu se i stade sa strane. Stojeći tako, reče on Blaženom:
“kokāliko, bhante, bhikkhu kālaṅkato. „Poštovani, monah Kokālika je umro
Kālaṅkato ca, bhante, kokāliko bhikkhu padumaṁ nirayaṁ upapanno sāriputtamoggallānesu cittaṁ āghātetvā”ti. i, kao posledica mržnje koju je gajio prema Sāriputti i Moggallāni, preporodio se u Paduma paklu.”
Idamavoca brahmā sahampati. Tako reče brahmā Sahampati.
Idaṁ vatvā bhagavantaṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā tatthevantaradhāyīti. Onda se pokloni Blaženom, pa pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane, nestade sa tog mesta.
Atha kho bhagavā tassā rattiyā accayena bhikkhū āmantesi: A kada je noć minula, Blaženi se ovako obrati monasima:
“imaṁ, bhikkhave, rattiṁ brahmā sahampati abhikkantāya rattiyā abhikkantavaṇṇo kevalakappaṁ jetavanaṁ obhāsetvā yenāhaṁ tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā maṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhāsi. Ekamantaṁ ṭhito kho, bhikkhave, brahmā sahampati maṁ etadavoca: „Monasi, sinoć, kada je noć bila već poodmakla, brahmā Sahampati došao je do mene, osvetlivši svojom izvanrednom lepotom čitav gaj, i rekao:
‘kokāliko, bhante, bhikkhu kālaṅkato. ’Poštovani, monah Kokālika je umro
Kālaṅkato ca, bhante, kokāliko bhikkhu padumaṁ nirayaṁ upapanno sāriputtamoggallānesu cittaṁ āghātetvā’ti. i, kao posledica mržnje koju je gajio prema Sāriputti i Moggallāni, preporodio se u Paduma paklu.’
Idamavoca, bhikkhave, brahmā sahampati, idaṁ vatvā maṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā tatthevantaradhāyī”ti. Kada je to izrekao, poklonio se i pazeći da mu ostanem sa desne strane, nestade sa tog mesta.”
Evaṁ vutte, aññataro bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca: Na to neki monah upita Blaženog:
“kīvadīghaṁ nu kho, bhante, padume niraye āyuppamāṇan”ti? „Poštovani, koliko je dug životni vek u Paduma paklu?”
“Dīghaṁ kho, bhikkhu, padume niraye āyuppamāṇaṁ. „Životni vek u Paduma paklu je vrlo dug, monaše.
Taṁ na sukaraṁ saṅkhātuṁ: Nije ga lako izmeriti i reći
‘ettakāni vassāni iti vā, ettakāni vassasatāni iti vā, ettakāni vassasahassāni iti vā, ettakāni vassasatasahassāni iti vā’”ti. koliko je tačno godina, koliko stotina godina, koliko hiljada godina, koliko stotina hiljada godina.”
“Sakkā pana, bhante, upamaṁ kātun”ti? „Je li ga onda, gospodine, moguće izraziti nekim poređenjem?”
“Sakkā, bhikkhū”ti bhagavā avoca: „Moguće je, monaše.
“Seyyathāpi, bhikkhu vīsatikhāriko kosalako tilavāho. Tato puriso vassasatassa vassasatassa accayena ekamekaṁ tilaṁ uddhareyya; Zamisli povorku zaprega iz Kosale sa tovarom od dvadeset mera sezamovog semena. Onda svakih sto godina neki čovek iz tog tovara izvadi po jedno seme.
khippataraṁ kho so, bhikkhu, vīsatikhāriko kosalako tilavāho iminā upakkamena parikkhayaṁ pariyādānaṁ gaccheyya, na tveva eko abbudo nirayo.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati abbudā nirayā, evameko nirabbudanirayo. Dvadeset Abbuda paklova jednaki su jednom Nirabbuda paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati nirabbudā nirayā, evameko ababo nirayo. Dvadeset Nirabbuda paklova jednaki su jednom Ababa paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati ababā nirayā, evameko aṭaṭo nirayo. Dvadeset Ababa paklova jednaki su jednom Ahaha paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati aṭaṭā nirayā, evameko ahaho nirayo. Dvadeset Ahaha paklova jednaki su jednom Aṭaṭa paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati ahahā nirayā, evameko kumudo nirayo. Dvadeset Aṭaṭa paklova jednaki su jednom Kumuda paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati kumudā nirayā, evameko sogandhiko nirayo. Dvadeset Kumuda paklova jednaki su jednom Soganhika paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati sogandhikā nirayā, evameko uppalanirayo. Dvadeset Soganhika paklova jednaki su jednom Uppalaka paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati uppalā nirayā, evameko puṇḍariko nirayo. Dvadeset Uppalaka paklova jednaki su jednom Puṇḍarīka paklu.
Seyyathāpi, bhikkhu, vīsati puṇḍarikā nirayā, evameko padumo nirayo. A dvadeset Puṇḍarīka paklova jednaki su jednom Paduma paklu.
Padume pana, bhikkhu, niraye kokāliko bhikkhu upapanno sāriputtamoggallānesu cittaṁ āghātetvā”ti. I kao posledica mržnje koju je gajio prema Sāriputti i Moggallāni, monah Kokālika se preporodio u Paduma paklu.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Idaṁ vatvāna sugato athāparaṁ etadavoca satthā: A kada je Srećni to izgovorio, i ovo dodade Učitelj:
“Purisassa hi jātassa, „Čovek kada se rodi,
kuṭhārī jāyate mukhe; rađa se sa sekirom u ustima.
Yāya chindati attānaṁ, Njome budala sebe seče,
bālo dubbhāsitaṁ bhaṇaṁ. kad god izgovara loše reči.
Yo nindiyaṁ pasaṁsati, Ko hvali onoga koga treba kuditi,
Taṁ vā nindati yo pasaṁsiyo; ili kudi onoga koga treba hvaliti,
Vicināti mukhena so kaliṁ, taj ustima sakuplja zlu sreću
Kalinā tena sukhaṁ na vindati. i zbog nje pravu sreću ne nalazi.
Appamattako ayaṁ kali, Malena je ta zla sreća,
Yo akkhesu dhanaparājayo; gubitak imetka zbog kocke.
Sabbassāpi sahāpi attanā, Čak i da izgubi sve, pa i sebe samog,
Ayameva mahantaro kali; mnogo je veća druga zla sreća:
Yo sugatesu manaṁ padosaye. kad neko prema Srećnima um zatrovan mržnjom gaji.
Sataṁ sahassānaṁ nirabbudānaṁ, Stotinu hiljada nirabuda,
Chattiṁsati pañca ca abbudāni; i još trideset šest, i pet abuda,
Yamariyagarahī nirayaṁ upeti, u čistilište ide onaj ko kudi plemenite,
Vācaṁ manañca paṇidhāya pāpakan”ti. usmerivši zao govor i um protiv njih.”
Paṭhamo vaggo.
Tassuddānaṁ
Āyācanaṁ gāravo brahmadevo,
Bako ca brahmā aparā ca diṭṭhi;
Pamādakokālikatissako ca,
Turū ca brahmā aparo ca kokālikoti.