Other Translations: Deutsch , English , ру́сский язы́к
From:
Saṁyutta Nikāya 4.25 Budini govori tematski grupisani 4.25
3. Tatiyavagga 3. Treće poglavlje
Māradhītusutta Mārine kćeri
Atha kho māro pāpimā bhagavato santike imā nibbejanīyā gāthāyo abhāsitvā tamhā ṭhānā apakkamma bhagavato avidūre pathaviyaṁ pallaṅkena nisīdi tuṇhībhūto maṅkubhūto pattakkhandho adhomukho pajjhāyanto appaṭibhāno kaṭṭhena bhūmiṁ vilikhanto. Onda se Māra, Zli, izgovorivši u prisustvu Blaženog ove stihove razočarenja, udalji sa tog mesta i sede nedaleko odatle prekrštenih nogu – ćutljiv, zbunjen, povijenih leđa i pognute glave, ophrvan mislima, nesposoban da bilo šta progovori, crtajući štapom po zemlji.
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro yena māro pāpimā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā māraṁ pāpimantaṁ gāthāya ajjhabhāsiṁsu: Zatim Mārine kćeri, Taṇhā, Arati i Ragā, priđoše Zlom i obratiše mu se ovim stihovima:
“Kenāsi dummano tāta, „Oče, zašto si tako potišten?
purisaṁ kaṁ nu socasi; Za kojim čovekom tuguješ?
Mayaṁ taṁ rāgapāsena, Mi ćemo ga uhvatiti u zamku strasti,
āraññamiva kuñjaraṁ; kao slona u šumi.
Bandhitvā ānayissāma, svezaćemo ga i dovesti tebi,
vasago te bhavissatī”ti. biće pod tvojom vlašću.”
“Arahaṁ sugato loke, (Māra:) „On je Arahant, Srećni u svetu ovom,
na rāgena suvānayo; njega strast zavesti ne može.
Māradheyyaṁ atikkanto, On je nadišao Marino carstvo,
tasmā socāmahaṁ bhusan”ti. zato tako silno tugujem.”
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ etadavocuṁ: Zatim Mārine kćeri, Taṇhā, Arati i Ragā, dođoše do Blaženog i obratiše mu se ovim stihovima:
“pāde te, samaṇa, paricāremā”ti. „Služićemo kraj tvojih stopala, isposniče.”
Atha kho bhagavā na manasākāsi, yathā taṁ anuttare upadhisaṅkhaye vimutto. Ali Blaženi ne obrati pažnju na njih, jer je bio oslobođen vezanosti svake.
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro ekamantaṁ apakkamma evaṁ samacintesuṁ: Tada se tri Mārine kćeri povukoše u stranu i ovako porazmisliše:
“uccāvacā kho purisānaṁ adhippāyā. „Muškarci imaju razne ukuse.
Yannūna mayaṁ ekasataṁ ekasataṁ kumārivaṇṇasataṁ abhinimmineyyāmā”ti. Kako bi bilo da se prevorimo u stotinu mladih devojaka?”
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro ekasataṁ ekasataṁ kumārivaṇṇasataṁ abhinimminitvā yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ etadavocuṁ: I tako se tri Mārine kćeri prevoriše svaka u stotinu mladih devojaka, pa kad su opet došle do Blaženog, obratiše mu se ovim stihovima:
“pāde te, samaṇa, paricāremā”ti. „Služićemo kraj tvojih stopala, isposniče.”
Tampi bhagavā na manasākāsi, yathā taṁ anuttare upadhisaṅkhaye vimutto. Ali Blaženi ponovo nije obratio pažnju na njih, jer je bio oslobođen vezanosti svake.
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro ekamantaṁ apakkamma evaṁ samacintesuṁ: Tada se tri Mārine kćeri povukoše u stranu i ovako porazmisliše:
“uccāvacā kho purisānaṁ adhippāyā. „Muškarci imaju razne ukuse.
Yannūna mayaṁ ekasataṁ ekasataṁ avijātavaṇṇasataṁ abhinimmineyyāmā”ti. Kako bi bilo da se pretvorimo u stotinu žena koje još nisu rađale?”
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro ekasataṁ ekasataṁ avijātavaṇṇasataṁ abhinimminitvā yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ etadavocuṁ: I tako se tri Mārine kćeri prevoriše svaka u stotinu žena koje nisu rađale…
“pāde te, samaṇa, paricāremā”ti.
Tampi bhagavā na manasākāsi, yathā taṁ anuttare upadhisaṅkhaye vimutto.
Atha kho taṇhā ca …pe…
yannūna mayaṁ ekasataṁ ekasataṁ sakiṁ vijātavaṇṇasataṁ abhinimmineyyāmāti. u stotinu žena koje su rađale jednom…
Atha kho taṇhā ca …pe…
sakiṁ vijātavaṇṇasataṁ abhinimminitvā yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ etadavocuṁ:
“pāde te, samaṇa, paricāremā”ti.
Tampi bhagavā na manasākāsi, yathā taṁ anuttare upadhisaṅkhaye vimutto.
Atha kho taṇhā ca …pe…
yannūna mayaṁ ekasataṁ ekasataṁ duvijātavaṇṇasataṁ abhinimmineyyāmāti.
Atha kho taṇhā ca …pe…
duvijātavaṇṇasataṁ abhinimminitvā yena bhagavā …pe… u stotinu žena koje su rađale dva puta…
yathā taṁ anuttare upadhisaṅkhaye vimutto.
Atha kho taṇhā ca …pe…
majjhimitthivaṇṇasataṁ abhinimmineyyāmā”ti.
Atha kho taṇhā ca …pe…
majjhimitthivaṇṇasataṁ abhinimminitvā …pe… u stotinu žena srednje dobi…
anuttare upadhisaṅkhaye vimutto.
Atha kho taṇhā ca …pe…
mahitthivaṇṇasataṁ abhinimmineyyāmāti.
Atha kho taṇhā ca …pe…
mahitthivaṇṇasataṁ abhinimminitvā yena bhagavā …pe… u stotinu starijih žena…
anuttare upadhisaṅkhaye vimutto.
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro ekamantaṁ apakkamma etadavocuṁ: Tada se tri Mārine kćeri povukoše u stranu i ovako rekoše:
“saccaṁ kira no pitā avoca: „Istinu nam je otac rekao:
‘Arahaṁ sugato loke, ’On jeste Arahant, Srećni, u svetu ovom,
na rāgena suvānayo; njega strast zavesti ne može.
Māradheyyaṁ atikkanto, On je nadišao Marino carstvo,
tasmā socāmahaṁ bhusan’ti. zato tako silno tugujem’.”
Yañhi mayaṁ samaṇaṁ vā brāhmaṇaṁ vā avītarāgaṁ iminā upakkamena upakkameyyāma hadayaṁ vāssa phaleyya, uṇhaṁ lohitaṁ vā mukhato uggaccheyya, ummādaṁ vā pāpuṇeyya cittakkhepaṁ vā. Jer da smo na ovaj način napale bilo kog drugog asketu ili brahmana koji nije oslobođen strasti, srce bi mu prepuklo ili bi vrela krv šiknula na usta ili bi poludeo i postao poremećen.
Seyyathā vā pana naḷo harito luto ussussati visussati milāyati; Ili bi se sasušio, uvenuo i skvrčio kao zelena trska
evameva ussusseyya visusseyya milāyeyyā”ti. pokošena na suncu.”
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā ekamantaṁ aṭṭhaṁsu. Zatim tri Mārine kćeri dođoše do Blaženog i stadoše sa strane.
Ekamantaṁ ṭhitā kho taṇhā māradhītā bhagavantaṁ gāthāya ajjhabhāsi: Stojeći sa strane, Marina kći Taṇhā se obrati Blaženom ovim stihovima:
“Sokāvatiṇṇo nu vanamhi jhāyasi, „Da li meditiraš u šumi ophrvan tugom?
Vittaṁ nu jīno uda patthayāno; Da li si izgubio bogatstvo ili za njim žudiš?
Āguṁ nu gāmasmimakāsi kiñci, Da li si kakav zločin u selu počinio?
Kasmā janena na karosi sakkhiṁ; Zašto sa ljudima ne druguješ?
Sakkhī na sampajjati kenaci te”ti. Zašto prijateljstva ne sklapaš ni sa kim?”
“Atthassa pattiṁ hadayassa santiṁ, (Blaženi:) „Dosegavši svoj cilj, mir srca,
Jetvāna senaṁ piyasātarūpaṁ; pobedivši vojsku Māre i obličja prijatna i mila,
Ekohaṁ jhāyaṁ sukhamanubodhiṁ, meditiram sam, otkrih blaženstvo.
Tasmā janena na karomi sakkhiṁ; Zato ne drugujem sa ljudima,
Sakkhī na sampajjati kenaci me”ti. Zašto prijateljstva ne sklapam ni sa kim.”
Atha kho arati māradhītā bhagavantaṁ gāthāya ajjhabhāsi: Stojeći sa strane, Marina kći Taṇhā se zatim obrati Blaženom ovim stihovima:
“Kathaṁvihārībahulodha bhikkhu, „Kako ovde često boravi monah,
Pañcoghatiṇṇo atarīdha chaṭṭhaṁ; koji pet bujica prešavši, ovde i šestu prelazi?
Kathaṁ jhāyiṁ bahulaṁ kāmasaññā, Kako on to meditira, da ga čulni opažaji
Paribāhirā honti aladdha yo tan”ti. uopšte ne dotiču i ostaju spolja?”
“Passaddhakāyo suvimuttacitto, (Budlaženi:) „Smirenog tela, potpuno oslobođenog uma,
Asaṅkharāno satimā anoko; ne stvarajući nove tvorevine, sabran, bez doma.
Aññāya dhammaṁ avitakkajhāyī, Spoznavši Dhammu, meditirajući bez rasutih misli,
Na kuppati na sarati na thino. on se ne ljuti, ne brine i nije trom.
Evaṁvihārībahulodha bhikkhu, Tako ovde živi monah
Pañcoghatiṇṇo atarīdha chaṭṭhaṁ; koji pet bujica prešavši, ovde i šestu prelazi.
Evaṁ jhāyiṁ bahulaṁ kāmasaññā, Kad tako on meditira, čulni ga opažaji
Paribāhirā honti aladdha yo tan”ti. uopšte ne dotiču i ostaju spolja?”
Atha kho ragā māradhītā bhagavato santike gāthāya ajjhabhāsi: Stojeći sa strane, Marina kći Ragā se obrati Blaženom ovim stihovima:
“Acchejja taṇhaṁ gaṇasaṅghacārī, „Presekao je žudnju i luta sa grupom, zajednicom učenika.
Addhā carissanti bahū ca saddhā; Zaista će mnogi što poverenje imaju preći bujicu.
Bahuṁ vatāyaṁ janataṁ anoko, Ah, ovaj beskućnik će silan narod odvesti,
Acchejja nessati maccurājassa pāran”ti. otrgnuće ga od Kralja smrti i prevesti na drugu obalu!”
“Nayanti ve mahāvīrā, (Blaženi:) „Zaista, Tathāgate, veliki heroji,
saddhammena tathāgatā; predvode ljude istinskom Dhammom.
Dhammena nayamānānaṁ, A kada oni vode pomoću Dhamme,
kā usūyā vijānatan”ti. kakve zavisti može biti u onima koji to razumeju?”
Atha kho taṇhā ca arati ca ragā ca māradhītaro yena māro pāpimā tenupasaṅkamiṁsu. Onda Mārine kćeri, Taṇhā, Arati i Ragā, odoše do Māre, Zlog.
Addasā kho māro pāpimā taṇhañca aratiñca ragañca māradhītaro dūratova āgacchantiyo. A ovaj ih ugleda još izdaleka,
Disvāna gāthāhi ajjhabhāsi: pa im se obrati ovim stihovima:
“Bālā kumudanāḷehi, „Budale! Pokušale ste da smrvite planinu
pabbataṁ abhimatthatha; stabljikama lokvanja,
Giriṁ nakhena khanatha, da noktima prokopate greben,
ayo dantehi khādatha. da zubima žvaćete gvožđe.
Selaṁva sirasūhacca, Kao da ste udarale kamen glavom
pātāle gādhamesatha; nadajući se da ćete naći dno u provaliji,
Khāṇuṁva urasāsajja, ili kao da ste grudima udarale o panj –
nibbijjāpetha gotamā”ti. razočarane napuštate Gotamu.”
“Daddallamānā āgañchuṁ, (Narator:) „Došle su blistave:
taṇhā ca aratī ragā; Taṇhā, Arati i Ragā,
Tā tattha panudī satthā, ali Učitelj ih je oduvao odatle,
tūlaṁ bhaṭṭhaṁva māluto”ti. kao što vetar oduva otpali pamuk.”
Tatiyo vaggo.
Tassuddānaṁ
Sambahulā samiddhi ca,
Godhikaṁ sattavassāni;
Dhītaraṁ desitaṁ buddha,
Seṭṭhena imaṁ mārapañcakanti.
Mārasaṁyuttaṁ samattaṁ.