Other Translations: Deutsch , English , ру́сский язы́к

From:

PreviousNext

Saṁyutta Nikāya 4.21 Budini govori tematski grupisani 4.21

3. Tatiyavagga 3. Treće poglavlje

Sambahulasutta Grupa monaha

Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.

ekaṁ samayaṁ bhagavā sakkesu viharati silāvatiyaṁ. Jednom je Blaženi boravio u zemlji Sakyana, kraj Silāvatija.

Tena kho pana samayena sambahulā bhikkhū bhagavato avidūre appamattā ātāpino pahitattā viharanti. U isto vreme je velika grupa monaha boravila nedaleko od Blaženog, marljivi, predani i odlučni.

Atha kho māro pāpimā brāhmaṇavaṇṇaṁ abhinimminitvā mahantena jaṭaṇḍuvena ajinakkhipanivattho jiṇṇo gopānasivaṅko ghurughurupassāsī udumbaradaṇḍaṁ gahetvā yena te bhikkhū tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā te bhikkhū etadavoca: Onda se Māra, Zli, pretvori u brahmana sa velikom punđom, odeven u antilopinu kožu, star, nakrivljen kao krovna greda, pa teško dišući, sa štapom od udumbara drveta u ruci, priđe onim monasima i reče:

“daharā bhavanto pabbajitā susū kāḷakesā bhadrena yobbanena samannāgatā paṭhamena vayasā anikkīḷitāvino kāmesu. „U beskućnike ste otišli još kao mladi, crne kose i obdareni blagoslovom mladosti, u najboljim godinama, za zadovoljstva čula se niste zanimali.

Bhuñjantu bhavanto mānusake kāme. Uživajte, poštovani, u zadovoljstvima čula.

Mā sandiṭṭhikaṁ hitvā kālikaṁ anudhāvitthā”ti. ne ostavljajte ono što je neposredno vidljivo, kako bi išli za onim što traži vreme.”

“Na kho mayaṁ, brāhmaṇa, sandiṭṭhikaṁ hitvā kālikaṁ anudhāvāma. „Brahmane, mi nismo napustili ono što je neposredno vidljivo, kako bismo išli za onim što traži vreme.

Kālikañca kho mayaṁ, brāhmaṇa, hitvā sandiṭṭhikaṁ anudhāvāma. Već smo upravo napustili ono što traži vreme, kako bismo išli ka onome što je neposredo vidljivo.

Kālikā hi, brāhmaṇa, kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo. Jer Blaženi reče da zadovoljstva čula troše vreme, bremenita su patnjom, bremenita očajanjem i opasnost u njima je sve veća,

Sandiṭṭhiko ayaṁ dhammo akāliko ehipassiko opaneyyiko paccattaṁ veditabbo viññūhī”ti. dok je Dhammu vidljiva ovde i sada, vanvremena, poziva da je lično istražimo, praktikujemo i postanemo mudri, razumevši je svako sam za sebe.”

Evaṁ vutte, māro pāpimā sīsaṁ okampetvā jivhaṁ nillāletvā tivisākhaṁ nalāṭe nalāṭikaṁ vuṭṭhāpetvā daṇḍamolubbha pakkāmi. Kada ovo bi rečeno, Māra, Zli, zatrese glavom, zapaluca jezikom i podiže obrve, tako da mu se na čelu pojaviše tri bore. A onda otide, oslanjajući se na svoj štap.

Atha kho te bhikkhū yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdiṁsu. Ekamantaṁ nisinnā kho te bhikkhū bhagavantaṁ etadavocuṁ: Onda ta grupa monaha dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok su tako sedeli, ispričaše mu šta se dogodilo.

“idha mayaṁ, bhante, bhagavato avidūre appamattā ātāpino pahitattā viharāma.

Atha kho, bhante, aññataro brāhmaṇo mahantena jaṭaṇḍuvena ajinakkhipanivattho jiṇṇo gopānasivaṅko ghurughurupassāsī udumbaradaṇḍaṁ gahetvā yena mayaṁ tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā amhe etadavoca:

‘daharā bhavanto pabbajitā susū kāḷakesā bhadrena yobbanena samannāgatā paṭhamena vayasā anikkīḷitāvino kāmesu.

Bhuñjantu bhavanto mānusake kāme.

Mā sandiṭṭhikaṁ hitvā kālikaṁ anudhāvitthā’ti.

Evaṁ vutte, mayaṁ, bhante, taṁ brāhmaṇaṁ etadavocumha:

‘na kho mayaṁ, brāhmaṇa, sandiṭṭhikaṁ hitvā kālikaṁ anudhāvāma.

Kālikañca kho mayaṁ, brāhmaṇa, hitvā sandiṭṭhikaṁ anudhāvāma.

Kālikā hi, brāhmaṇa, kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo.

Sandiṭṭhiko ayaṁ dhammo akāliko ehipassiko opaneyyiko paccattaṁ veditabbo viññūhī’ti.

Evaṁ vutte, bhante, so brāhmaṇo sīsaṁ okampetvā jivhaṁ nillāletvā tivisākhaṁ nalāṭe nalāṭikaṁ vuṭṭhāpetvā daṇḍamolubbha pakkanto”ti.

“Neso, bhikkhave, brāhmaṇo. „Monasi, nije to bio brahman.

Māro eso pāpimā tumhākaṁ vicakkhukammāya āgato”ti. To je Māra, Zli, koji tamo dođe ne bi li vas zbunio.”

Atha kho bhagavā etamatthaṁ viditvā tāyaṁ velāyaṁ imaṁ gāthaṁ abhāsi: Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove stihove:

“Yo dukkhamaddakkhi yatonidānaṁ, Kada vidiš patnju i odakle ona izvire,

Kāmesu so jantu kathaṁ nameyya; kako možeš biti sklon zadovoljstvima čula?

Upadhiṁ viditvā saṅgoti loke, Znajući da je sticanje samo novo vezivanje,

Tasseva jantu vinayāya sikkhe”ti. marljivo vežbaj da bi ga uklonio.”
PreviousNext