Other Translations: Deutsch , English , Ń€ŃƒĢŃŃŠŗŠøŠ¹ ŃŠ·Ń‹ĢŠŗ

From:

PreviousNext

Saṁyutta Nikāya 4.13 Budini govori tematski grupisani 4.13

2. Dutiyavagga 2. Drugo poglavlje

Sakalikasutta OŔtar komad kamena

Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.

ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati maddakucchismiṁ migadāye. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Maddakućći gaju, utočiÅ”tu za jelene.

Tena kho pana samayena bhagavato pādo sakalikāya khato hoti, U to vreme stopalo Blaženog bilo je rasečeno oŔtrim kamenom.

bhusā sudaṁ bhagavato vedanā vattanti sārÄ«rikā dukkhā tibbā kharā kaį¹­ukā asātā amanāpā. Snažni bolovi mučili su Blaženog, telesni osećaji koji su bili bolni, mučni, oÅ”tri, razdirući, neprijatni, iznurujući.

Tā sudaṁ bhagavā sato sampajāno adhivāseti avihaññamāno. Blaženi ih umiri tako Ŕto je ustalio svesnost i jasno razumevanje, tako da nije njima bio pometen.

Atha kho bhagavā catugguṇaṁ saį¹…ghāṭiṁ paƱƱapetvā dakkhiṇena passena sÄ«haseyyaṁ kappesi pāde pādaṁ accādhāya sato sampajāno. A Blaženi savi svoj ogrtač načetvoro i leže da desnu stranu, u lavlji položaj, jedno stopalo povrh drugog, svestan i s jasnim razumevanjem, odredivÅ”i unapred vreme kada će ustati.

Atha kho māro pāpimā yena bhagavā tenupasaį¹…kami; upasaį¹…kamitvā bhagavantaṁ gāthāya ajjhabhāsi: Na to Māra, Zli, priđe Blaženom i obrati mu se ovim stihovima:

ā€œMandiyā nu kho sesi udāhu kāveyyamatto, ā€žLežiÅ” li tu oÅ”amućen ili opijen stihovima?

Atthā nu te sampacurā na santi; Zar je tvojih ciljeva toliko malo?

Eko vivitte sayanāsanamhi, Sam samcit u pustom boraviŔtu,

Niddāmukho kimidaṁ soppase vÄā€ti. kakav je to snevač, taj pospanko?ā€

ā€œNa mandiyā sayāmi nāpi kāveyyamatto, (Blaženi:) ā€žLežim ovde, niti oÅ”amućen, niti opijen stihovima.

Atthaṁ sameccāhamapetasoko; Svoj cilj postigoh, za mene patnje viŔe nema.

Eko vivitte sayanāsanamhi, Sam samcit u pustom boraviŔtu,

Sayāmahaṁ sabbabhÅ«tānukampÄ«. ležem s ljubavlju za sva živa bića.

Yesampi sallaṁ urasi paviṭṭhaṁ, Čak i oni grudi prostreljenih strelom žudnje,

Muhuṁ muhuṁ hadayaṁ vedhamānaṁ; Ŕto im srca brzo, tako brzo lupaju:

TepÄ«dha soppaṁ labhare sasallā, čak i oni sa tim strelama uspevaju da zaspe.

Tasmā ahaṁ na supe vītasallo. A Ŕto ne bih ja, kad sam sebi izvadih strelu?

Jaggaṁ na saį¹…ke napi bhemi sottuṁ, Ne bdijem zbog brige, ne strahujem da zaspim.

Rattindivā nānutapanti māmaṁ; Dani i noći uistinu me ne pogađaju.

Hāniṁ na passāmi kuhiñci loke, Ne vidim opasnost propasti ni u jednom svetu.

Tasmā supe sabbabhÅ«tānukampÄ«ā€ti. Zato ja ležem s ljubavlju za sva bića.ā€

Atha kho māro pāpimā ā€œjānāti maṁ bhagavā, jānāti maṁ sugatoā€ti dukkhÄ« dummano tatthevantaradhāyÄ«ti. Na to Māra, Zli, shvativÅ”i: ā€žBlaženi me prepoznao, Srećni me prepoznaoā€, tužan i potiÅ”ten nesta u trenu.
PreviousNext