Other Translations: Deutsch , English , ру́сский язы́к
From:
Saṁyutta Nikāya 4.6 Budini govori tematski grupisani 4.6
1. Paṭhamavagga 1. Prvo poglavlje
Sappasutta Zmija
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati veḷuvane kalandakanivāpe. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice.
Tena kho pana samayena bhagavā rattandhakāratimisāyaṁ abbhokāse nisinno hoti, devo ca ekamekaṁ phusāyati. I tako je jednom Blaženi sedeo u sred noći, u mrklom mraku, na otvorenom, dok je padala lagana kiša.
Atha kho māro pāpimā bhagavato bhayaṁ chambhitattaṁ lomahaṁsaṁ uppādetukāmo mahantaṁ sapparājavaṇṇaṁ abhinimminitvā yena bhagavā tenupasaṅkami. Tada se Māra, Zli, u želji da u Blaženome izazove strah, uznemirenost i jezu, pojavi u obliku ogromne kraljevske kobre i stade pred Blaženog.
Seyyathāpi nāma mahatī ekarukkhikā nāvā; Telo joj je bilo nalik ogromnom čamcu,
evamassa kāyo hoti. načinjenom od samo jednog debla;
Seyyathāpi nāma mahantaṁ soṇḍikākiḷañjaṁ; proširenje na vratu beše poput velikog sita,
evamassa phaṇo hoti.
Seyyathāpi nāma mahatī kosalikā kaṁsapāti; oči nalik velikim bronzanim tanjirima iz Kosale;
evamassa akkhīni bhavanti.
Seyyathāpi nāma deve gaḷagaḷāyante vijjullatā niccharanti; iz usta je palacao jezik, nalik munjama kada na nebu zagrmi;
evamassa mukhato jivhā niccharati.
Seyyathāpi nāma kammāragaggariyā dhamamānāya saddo hoti; zvuk zmijinog daha beše kao kada se kovački meh puni i prazni.
evamassa assāsapassāsānaṁ saddo hoti.
Atha kho bhagavā “māro ayaṁ pāpimā” iti viditvā māraṁ pāpimantaṁ gāthāhi ajjhabhāsi: Onda mu Blaženi, razumevši: „Ovo je Māra, Zli”, odgovori u stihovima:
“Yo suññagehāni sevati, „Onaj ko obitava u praznim kolibama,
Seyyā so muni attasaññato; takav je mudrac, samoobuzdan.
Vossajja careyya tattha so, Tu treba da živi, napustivši sve:
Patirūpañhi tathāvidhassa taṁ. to priliči onome ko je takav.
Carakā bahū bheravā bahū, Iako mnoga stvorenja gamižu unaokolo,
Atho ḍaṁsasarīsapā bahū; mnoštvo insekata, muva i zmija,
Lomampi na tattha iñjaye, veliki mudrac u svojoj praznoj kolibi,
Suññāgāragato mahāmuni. njima nimalo uznemiren biva.
Nabhaṁ phaleyya pathavī caleyya, Iako se nebo može otvoriti, zemlja zadrhtati,
Sabbepi pāṇā uda santaseyyuṁ; i sva stvorenja strah preplaviti,
Sallampi ce urasi pakappayeyyuṁ, poput strele što grudi probode,
Upadhīsu tāṇaṁ na karonti buddhā”ti. probuđeni svoje utočište u imetku ne traži.”
Atha kho māro pāpimā “jānāti maṁ bhagavā, jānāti maṁ sugato”ti dukkhī dummano tatthevantaradhāyīti. Na to Māra, Zli, shvativši: „Blaženi me prepoznao, Srećni me prepoznao”, tužan i potišten nesta u trenu.