Other Translations: Deutsch , English , Français , ру́сский язы́к
From:
Saṁyutta Nikāya 3.1 Budini govori tematski grupisani 3.1
1. Paṭhamavagga 1. Prvo poglavlje
Daharasutta Mladost
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Atha kho rājā pasenadi kosalo yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavatā saddhiṁ sammodi. Onda Pasenadi, kralj Kosale, dođe do njega i pozdravi ga s poštovanjem.
Sammodanīyaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vītisāretvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho rājā pasenadi kosalo bhagavantaṁ etadavoca: Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i reče:
“bhavampi no gotamo anuttaraṁ sammāsambodhiṁ abhisambuddhoti paṭijānātī”ti? „Da li i poštovani Gotama tvrdi za sebe da je dostigao nenadmašno, potpuno probuđenje?”
“Yañhi taṁ, mahārāja, sammā vadamāno vadeyya ‘anuttaraṁ sammāsambodhiṁ abhisambuddho’ti, mameva taṁ sammā vadamāno vadeyya. „Veliki kralju, ako bi se za nekog moglo s razlogom reći: ‘On je dostigao nenadmašno, potpuno probuđenje’, onda sam to upravo ja.
Ahañhi, mahārāja, anuttaraṁ sammāsambodhiṁ abhisambuddho”ti. Jer ja jesam dostigao nenadmašno, potpuno probuđenje.”
“Yepi te, bho gotama, samaṇabrāhmaṇā saṅghino gaṇino gaṇācariyā ñātā yasassino titthakarā sādhusammatā bahujanassa, seyyathidaṁ—„Poštovani Gotama, čak i oni askete i brahmani koji imaju mnogo sledbenika, mnogo podržavalaca, učitelji mnogima, dobro poznati, na dobrom glasu, utemeljitelji posebnih tradicija, oni koje mnogi obožavaju –
pūraṇo kassapo, makkhali gosālo, nigaṇṭho nāṭaputto, sañcayo belaṭṭhaputto, pakudho kaccāyano, ajito kesakambalo; takvi kao što su Pūraṇa Kassapa, Makkhali Gosāla, Ađita Kesakambala, Pakudha Kaććāyana, Sañćaya Belaṭṭhaputta i Nigaṇṭha Nāṭaputta –
tepi mayā ‘anuttaraṁ sammāsambodhiṁ abhisambuddhoti paṭijānāthā’ti puṭṭhā samānā anuttaraṁ sammāsambodhiṁ abhisambuddhoti na paṭijānanti. čak ni oni, kada sam ih upitao: „Da li tvrdite za sebe da ste dostigli nenadmašno, potpuno probuđenje?” nisu tvrdili da su to postigli.
Kiṁ pana bhavaṁ gotamo daharo ceva jātiyā navo ca pabbajjāyā”ti? Pa kako to onda tvrdi poštovani Gotama, koji je mlad, tek nedavno postao beskućnik?”
“Cattāro kho me, mahārāja, daharāti na uññātabbā, daharāti na paribhotabbā. „Veliki kralju, četiri stvari ne treba podcenjivati ili omalovažavati samo zato što su mlade.
Katame cattāro? Koje četiri?
Khattiyo kho, mahārāja, daharoti na uññātabbo, daharoti na paribhotabbo. „Ratnika ne treba podcenjivati ili omalovažavati samo zato što je mlad.
Urago kho, mahārāja, daharoti na uññātabbo, daharoti na paribhotabbo. Zmiju ne treba podcenjivati ili omalovažavati samo zato što je mlada.
Aggi kho, mahārāja, daharoti na uññātabbo, daharoti na paribhotabbo. Vatru ne treba podcenjivati ili omalovažavati samo zato što je mlada.
Bhikkhu, kho, mahārāja, daharoti na uññātabbo, daharoti na paribhotabbo. Monaha ne treba podcenjivati ili omalovažavati samo zato što je mlad.
Ime kho, mahārāja, cattāro daharāti na uññātabbā, daharāti na paribhotabbā”ti. To su te četiri stvari.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Idaṁ vatvāna sugato athāparaṁ etadavoca satthā: A kada je Srećni to izgovorio, i ovo dodade Učitelj:
“Khattiyaṁ jātisampannaṁ, „Ratnika plemenitog roda,
abhijātaṁ yasassinaṁ; koji vodi poreklo od ugledne loze,
Daharoti nāvajāneyya, neka niko ne potcenjuje zbog mladosti,
na naṁ paribhave naro. neka ga niko ne zanemari.
Ṭhānañhi so manujindo, Jer kada tog predvodnika ljudi,
rajjaṁ laddhāna khattiyo; ratnika koji je zadobio vlast,
So kuddho rājadaṇḍena, zbog nekog srdžba obuzme,
tasmiṁ pakkamate bhusaṁ; kazniće ga strogo vladarskom kaznom.
Tasmā taṁ parivajjeyya, Zbog toga, onaj kome je život mio,
rakkhaṁ jīvitamattano. od njega treba dobro da se čuva.
Gāme vā yadi vā raññe, Bilo u selu ili u šumi,
yattha passe bhujaṅgamaṁ; gde god čovek vidi zmiju,
Daharoti nāvajāneyya, neka je ne potceni zato što je mlada,
na naṁ paribhave naro. neka ga niko ne zanemari.
Uccāvacehi vaṇṇehi, Zmija, snažna,
urago carati tejasī; različite boje i oblika,
So āsajja ḍaṁse bālaṁ, pa kad na njega naiđe, ujede budalu –
naraṁ nāriñca ekadā; muškarca ili ženu.
Tasmā taṁ parivajjeyya, Zbog toga, onaj kome je život mio,
rakkhaṁ jīvitamattano. od nje treba dobro da se čuva.
Pahūtabhakkhaṁ jālinaṁ, Vatru koja sve proždire,
pāvakaṁ kaṇhavattaniṁ; oganj za kojim samo crni trag ostaje,
Daharoti nāvajāneyya, neka niko ne potcenjuje zbog ’mladosti’,
na naṁ paribhave naro. neka ga niko ne zanemari.
Laddhā hi so upādānaṁ, Jer ako naiđe na mnogo goriva,
mahā hutvāna pāvako; u ogroman požar se ta vatra pretvori,
So āsajja ḍahe bālaṁ, pa kad na njega naiđe, opeče budalu –
naraṁ nāriñca ekadā; muškarca ili ženu.
Tasmā taṁ parivajjeyya, Zbog toga, onaj kome je život mio,
rakkhaṁ jīvitamattano. od nje treba dobro da se čuva.
Vanaṁ yadaggi ḍahati, Kada takva vatra čitavu šumu spali,
pāvako kaṇhavattanī; oganj za kojim samo crni trag ostaje,
Jāyanti tattha pārohā, tamo se novi izdanci opet pojave,
ahorattānamaccaye. kako dani i noći prolaze.
Yañca kho sīlasampanno, Ali kad monah koji se vrline drži,
bhikkhu ḍahati tejasā; opeče nekog vatrom (svoje vrline),
Na tassa puttā pasavo, taj niti sinova, niti stoke nema,
dāyādā vindare dhanaṁ; niti će naslednici njegovi išta naslediti.
Anapaccā adāyādā, Bez potomaka, bez naslednika,
tālāvatthū bhavanti te. takav postaje palminom panju sličan.
Tasmā hi paṇḍito poso, Zato, čovek koji je mudar
sampassaṁ atthamattano; i stara se o sopstvenoj dobrobiti,
Bhujaṅgamaṁ pāvakañca, prema opasnoj zmiji i velikoj vatri,
khattiyañca yasassinaṁ; ratniku iz ugledne loze,
Bhikkhuñca sīlasampannaṁ, kao i monahu koji se vrline drži,
sammadeva samācare”ti. neka se uvek s pažnjom odnosi.
Evaṁ vutte, rājā pasenadi kosalo bhagavantaṁ etadavoca: Kada ovi bi rečeno, Pasenadi, kralj Kosale, ovako se obrati Blaženome:
“abhikkantaṁ, bhante, abhikkantaṁ, bhante. „Zadivljujuće je to, poštovani gospodine, čudesno je to!
Seyyathāpi, bhante, nikkujjitaṁ vā ukkujjeyya, paṭicchannaṁ vā vivareyya, mūḷhassa vā maggaṁ ācikkheyya, andhakāre vā telapajjotaṁ dhāreyya: ‘cakkhumanto rūpāni dakkhantī’ti; evamevaṁ bhagavatā anekapariyāyena dhammo pakāsito. Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu.
Esāhaṁ, bhante, bhagavantaṁ saraṇaṁ gacchāmi dhammañca bhikkhusaṅghañca. Uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište.
Upāsakaṁ maṁ, bhante, bhagavā dhāretu ajjatagge pāṇupetaṁ saraṇaṁ gatan”ti. Neka me učitelj Gotama prihvati kao svog nezaređenog sledbenika koji, odsad pa do kraja života, pronađe svoje utočište!”