Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Saṁyutta Nikāya 2.13 Budini govori tematski grupisani 2.13
2. Anāthapiṇḍikavagga 2. Anāthapiṇḍika
Dīghalaṭṭhisutta Dīghalaṭṭhi
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati veḷuvane kalandakanivāpe. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice.
Atha kho dīghalaṭṭhi devaputto abhikkantāya rattiyā abhikkantavaṇṇo kevalakappaṁ veḷuvanaṁ obhāsetvā yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhāsi. Kad je jednom noć bila na izmaku, mlado božanstvo Dīghalaṭṭhi, izuzetne lepote, dođe do Blaženog i obasja svojim sjajem čitav Bambusov gaj. Kad je stiglo, pokloni se Blaženom, pa stade sa strane.
Ekamantaṁ ṭhito kho dīghalaṭṭhi devaputto bhagavato santike imaṁ gāthaṁ abhāsi: Stojeći sa strane, mlado božanstvo Dīghalaṭṭhi u prisustvu Blaženog izgovori ove stihove:
“Bhikkhu siyā jhāyī vimuttacitto, „Monah treba da bude onaj koji meditira, uma oslobođenog,
Ākaṅkhe ce hadayassānupattiṁ; ako želi da mu se srce umiri.
Lokassa ñatvā udayabbayañca, Kada je razumeo nastanak i nestanak sveta,
Sucetaso anissito tadānisaṁso”ti. razborit, nezavisan, to je nagrada koju zadobija.”