Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 80 Budini govori srednje dužine 80
Vekhanasasutta Govor Vekhanassi
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Atha kho vekhanaso paribbājako yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavatā saddhiṁ sammodi. Onda asketa Vekhanassa dođe do Blaženog i pozdravi se njim.
Sammodanīyaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vītisāretvā ekamantaṁ aṭṭhāsi. Kad taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, stade on sa strane i u prisustvu Blaženog reče nadahnut:
Ekamantaṁ ṭhito kho vekhanaso paribbājako bhagavato santike udānaṁ udānesi: „Ovo je savršena lepota, ovo je savršena lepota!“
“ayaṁ paramo vaṇṇo, ayaṁ paramo vaṇṇo”ti. „Ovo je savršena lepota, ovo je savršena lepota!“
“Kiṁ pana tvaṁ, kaccāna, evaṁ vadesi: „Ali, Kaććāna, zašto kažeš: ‚Ovo je savršena lepota, ovo je savršena lepota!‘? Koja je ta savršena lepota?“
‘ayaṁ paramo vaṇṇo, ayaṁ paramo vaṇṇo’ti? „‚Ovo je savršena lepota, ovo je savršena lepota!‘“
Katamo, kaccāna, so paramo vaṇṇo”ti?
“Yasmā, bho gotama, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo”ti. „Učitelju Gotama, ta lepota jeste savršena lepota, nju ne može da nadmaši bilo koja druga lepota, koliko god bila visoka ili uzvišena.“
“Katamo pana so, kaccāna, vaṇṇo yasmā vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthī”ti? „Ali, Kaććāna, šta je lepota koju ne može da nadmaši bilo koja druga lepota, koliko god bila visoka ili uzvišena?“
“Yasmā, bho gotama, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo”ti. „Učitelju Gotama, ta lepota jeste savršena lepota, nju ne može da nadmaši bilo koja druga lepota, koliko god bila visoka ili uzvišena.“
“Dīghāpi kho te esā, kaccāna, phareyya: „Ali, Kaććāna, ti na taj način možeš još dugo da ideš… (kao sutta 79, §10–18)… a da ne kažeš i šta ta lepota jeste.
‘yasmā, bho gotama, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo’ti vadesi, tañca vaṇṇaṁ na paññapesi.
Seyyathāpi, kaccāna, puriso evaṁ vadeyya:
‘ahaṁ yā imasmiṁ janapade janapadakalyāṇī, taṁ icchāmi taṁ kāmemī’ti.
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ:
‘ambho purisa, yaṁ tvaṁ janapadakalyāṇiṁ icchasi kāmesi, jānāsi taṁ janapadakalyāṇiṁ—khattiyī vā brāhmaṇī vā vessī vā suddī vā’ti?
Iti puṭṭho ‘no’ti vadeyya.
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ:
‘ambho purisa, yaṁ tvaṁ janapadakalyāṇiṁ icchasi kāmesi, jānāsi taṁ janapadakalyāṇiṁ evaṁnāmā evaṅgottāti vāti …pe… dīghā vā rassā vā majjhimā vā kāḷī vā sāmā vā maṅguracchavī vāti … amukasmiṁ gāme vā nigame vā nagare vā’ti?
Iti puṭṭho ‘no’ti vadeyya.
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ:
‘ambho purisa, yaṁ tvaṁ na jānāsi na passasi, taṁ tvaṁ icchasi kāmesī’ti?
Iti puṭṭho ‘āmā’ti vadeyya.
Taṁ kiṁ maññasi, kaccāna,
nanu evaṁ sante tassa purisassa appāṭihīrakataṁ bhāsitaṁ sampajjatī”ti?
“Addhā kho, bho gotama, evaṁ sante tassa purisassa appāṭihīrakataṁ bhāsitaṁ sampajjatī”ti.
“Evameva kho tvaṁ, kaccāna, ‘yasmā, bho gotama, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo’ti vadesi; tañca vaṇṇaṁ na paññapesī”ti.
“Seyyathāpi, bho gotama, maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato paṇḍukambale nikkhitto bhāsate ca tapate ca virocati ca, evaṁ vaṇṇo attā hoti arogo paraṁ maraṇā”ti.
“Taṁ kiṁ maññasi, kaccāna,
yo vā maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato paṇḍukambale nikkhitto bhāsate ca tapate ca virocati ca, yo vā rattandhakāratimisāya kimi khajjopanako imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti?
“Yvāyaṁ, bho gotama, rattandhakāratimisāya kimi khajjopanako, ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti.
“Taṁ kiṁ maññasi, kaccāna,
yo vā rattandhakāratimisāya kimi khajjopanako, yo vā rattandhakāratimisāya telappadīpo, imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti?
“Yvāyaṁ, bho gotama, rattandhakāratimisāya telappadīpo, ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti.
“Taṁ kiṁ maññasi, kaccāna,
yo vā rattandhakāratimisāya telappadīpo, yo vā rattandhakāratimisāya mahāaggikkhandho, imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti?
“Yvāyaṁ, bho gotama, rattandhakāratimisāya mahāaggikkhandho, ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti.
“Taṁ kiṁ maññasi, kaccāna,
yo vā rattandhakāratimisāya mahāaggikkhandho, yā vā rattiyā paccūsasamayaṁ viddhe vigatavalāhake deve osadhitārakā, imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti?
“Yvāyaṁ, bho gotama, rattiyā paccūsasamayaṁ viddhe vigatavalāhake deve osadhitārakā, ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti.
“Taṁ kiṁ maññasi, kaccāna,
yā vā rattiyā paccūsasamayaṁ viddhe vigatavalāhake deve osadhitārakā, yo vā tadahuposathe pannarase viddhe vigatavalāhake deve abhido aḍḍharattasamayaṁ cando, imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti?
“Yvāyaṁ, bho gotama, tadahuposathe pannarase viddhe vigatavalāhake deve abhido aḍḍharattasamayaṁ cando, ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti.
“Taṁ kiṁ maññasi, kaccāna,
yo vā tadahuposathe pannarase viddhe vigatavalāhake deve abhido aḍḍharattasamayaṁ cando, yo vā vassānaṁ pacchime māse saradasamaye viddhe vigatavalāhake deve abhido majjhanhikasamayaṁ sūriyo, imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti?
“Yvāyaṁ, bho gotama, vassānaṁ pacchime māse saradasamaye viddhe vigatavalāhake deve abhido majjhanhikasamayaṁ sūriyo—ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti.
“Ato kho te, kaccāna, bahū hi bahutarā devā ye imesaṁ candimasūriyānaṁ ābhā nānubhonti, tyāhaṁ pajānāmi.
Atha ca panāhaṁ na vadāmi:
‘yasmā vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro ca paṇītataro ca natthī’ti.
Atha ca pana tvaṁ, kaccāna, ‘yvāyaṁ vaṇṇo kiminā khajjopanakena nihīnataro ca patikiṭṭhataro ca so paramo vaṇṇo’ti vadesi; tañca vaṇṇaṁ na paññapesi.
Pañca kho ime, kaccāna, kāmaguṇā. Kaććāna, postoji pet struna zadovoljstva čula.
Katame pañca? Kojih pet?
Cakkhuviññeyyā rūpā iṭṭhā kantā manāpā piyarūpā kāmūpasaṁhitā rajanīyā, Oblici dostupni oku za kojima se žudi, poželjni, primamljivi, dopadljivi, povezani sa željom za zadovoljstvima čula i podsticajni za strast.
sotaviññeyyā saddā …pe… Zvuci dostupni uhu…
ghānaviññeyyā gandhā … Mirisi dostupni nosu…
jivhāviññeyyā rasā … Ukusi dostupni jeziku…
kāyaviññeyyā phoṭṭhabbā iṭṭhā kantā manāpā piyarūpā kāmūpasaṁhitā rajanīyā—Dodiri dostupni telu za kojima se žudi, poželjni, primamljivi, dopadljivi, povezani sa željom za zadovoljstvima čula i podsticajni za strast.
ime kho, kaccāna, pañca kāmaguṇā. To je pet struna zadovoljstva čula.
Yaṁ kho, kaccāna, ime pañca kāmaguṇe paṭicca uppajjati sukhaṁ somanassaṁ idaṁ vuccati kāmasukhaṁ. Kaććāna, prijatnost i radost koji se jave na osnovu tih pet struna zadovoljstva čula nazivaju se čulno zadovoljstvo.
Iti kāmehi kāmasukhaṁ, kāmasukhā kāmaggasukhaṁ tattha aggamakkhāyatī”ti. Tako čulno zadovoljstvo (nastaje) na osnovu zadovoljstava čula, ali iza čulnih zadovoljstava postoji zadovoljstvo više od čulnog i za njega se kaže da je najviše među zadovoljstvima.“
Evaṁ vutte, vekhanaso paribbājako bhagavantaṁ etadavoca: Kad ovo bi rečeno, asketa Vekhanassa reče: „Izvrsno je, učitelju Gotama, čudesno je kako je učitelj Gotama to dobro izrekao:
“acchariyaṁ, bho gotama, abbhutaṁ, bho gotama. „Izvrsno je, učitelju Gotama, čudesno je kako je učitelj Gotama to dobro izrekao:
Yāva subhāsitañcidaṁ bhotā gotamena:
‘kāmehi kāmasukhaṁ, kāmasukhā kāmaggasukhaṁ tattha aggamakkhāyatī’ti. „Tako čulno zadovoljstvo (nastaje) na osnovu zadovoljstava čula, ali iza čulnih zadovoljstava postoji zadovoljstvo više od čulnog i za njega se kaže da je najviše među zadovoljstvima.‘“
‘Kāmehi, bho gotama, kāmasukhaṁ, kāmasukhā kāmaggasukhaṁ, tattha aggamakkhāyatī’”ti
“dujjānaṁ kho etaṁ, kaccāna, tayā aññadiṭṭhikena aññakhantikena aññarucikena aññatrayogena aññatrācariyakena—„Kaććāna, za tebe koji imaš drugo gledište, prihvataš drugo učenje, odobravaš drugo učenje, sprovodiš drugu praksu, slediš drugog učitelja, teško je da znaš šta je čulno ili šta je čulno zadovoljstvo ili šta je više od čulnog.
kāmā vā kāmasukhaṁ vā kāmaggasukhaṁ vā.
Ye kho te, kaccāna, bhikkhū arahanto khīṇāsavā vusitavanto katakaraṇīyā ohitabhārā anuppattasadatthā parikkhīṇabhavasaṁyojanā sammadaññāvimuttā te kho etaṁ jāneyyuṁ—Ali monasi koji su arahanti, sve otrove uklonili, proživeli svetački život, učinili što je trebalo učiniti, odložili tovar, dosegli sopstveni cilj, raskinuli okove bića i potpuno su oslobođeni krajnjim znanjem–oni su ti koji bi znali
kāmā vā kāmasukhaṁ vā kāmaggasukhaṁ vā”ti. šta je čulno ili šta je čulno zadovoljstvo ili šta je više od čulnog.“
Evaṁ vutte, vekhanaso paribbājako kupito anattamano bhagavantaṁyeva khuṁsento bhagavantaṁyeva vambhento bhagavantaṁyeva vadamāno: Kada ovo bi rečeno, asketa Vekhanassa bi ljutit i nezadovoljan, te poče da grdi, omalovažava i protivreči Blaženom ovim rečima:
“samaṇo gotamo pāpito bhavissatī”ti bhagavantaṁ etadavoca: „Asketa Gotama će biti poražen.“
“evameva panidhekacce samaṇabrāhmaṇā ajānantā pubbantaṁ, apassantā aparantaṁ atha ca pana Onda reče Blaženome: „Dakle, postoje askete i brahmani koji, iako ne znaju prošlost i nisu videli budućnost, ipak tvrde:
‘khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyāti—pajānāmā’ti—paṭijānanti. „Nema više preporađanja, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više povratka u bilo koji oblik bića.“
Tesamidaṁ bhāsitaṁ hassakaṁyeva sampajjati, nāmakaṁyeva sampajjati, rittakaṁyeva sampajjati, tucchakaṁyeva sampajjatī”ti. To što govore ispostavlja se kao smešno; ispostavlja se kao obično naklapanje, isprazno i suvišno.“
“Ye kho te, kaccāna, samaṇabrāhmaṇā ajānantā pubbantaṁ, apassantā aparantaṁ, „Ako bilo koji asketa i brahman, iako ne zna prošlost i nije video budućnost, ipak tvrdi:
‘khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyāti—pajānāmā’ti—paṭijānanti; „Nema više preporađanja, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više povratka u bilo koji oblik bića,“
tesaṁ soyeva sahadhammiko niggaho hoti. njega je moguće pobiti u skladu sa Dhammom.
Api ca, kaccāna, tiṭṭhatu pubbanto, tiṭṭhatu aparanto. Umesto toga, neka prošlost bude, Kaććāna, i neka budućnost bude.
Etu viññū puriso asaṭho amāyāvī ujujātiko, ahamanusāsāmi ahaṁ dhammaṁ desemi. Neka mudar čovek dođe, onaj ko je pošten i iskren, čestiti čovek. Ja ga upućujem, podučavam Dhammi na takav način–ako vežba onako kako je podučen, uskoro će na osnovu sopstvenog iskustva videti:
Yathānusiṭṭhaṁ tathā paṭipajjamāno nacirasseva sāmaññeva ñassati sāmaṁ dakkhiti—
evaṁ kira sammā bandhanā vippamokkho hoti, yadidaṁ avijjā bandhanā. „Dakle, zaista, postoji oslobođenje od okova, a to je od okova neznanja.“
Seyyathāpi, kaccāna, daharo kumāro mando uttānaseyyako kaṇṭhapañcamehi bandhanehi baddho assa suttabandhanehi; Zamisli, Kaććāna, malo dete kako leži potrbuške, vezano čvrstim vezama (za sva četiri uda), a petim oko vrata; kasnije, zato što poraste i njegove sposobnosti ojačaju, te veze se olabave.
tassa vuddhimanvāya indriyānaṁ paripākamanvāya tāni bandhanāni mucceyyuṁ;
so mokkhomhīti kho jāneyya no ca bandhanaṁ. Tada bi on znao ‚Slobodan sam‘ i ne bi više imao veze oko ruku i nogu.
Evameva kho, kaccāna, etu viññū puriso asaṭho amāyāvī ujujātiko, ahamanusāsāmi, ahaṁ dhammaṁ desemi; Isto tako, neka mudar čovek dođe… ‚Dakle, zaista postoji oslobođenje od okova, a to je od okova neznanja.‘“
yathānusiṭṭhaṁ tathā paṭipajjamāno nacirasseva sāmaññeva ñassati, sāmaṁ dakkhiti:
‘evaṁ kira sammā bandhanā vippamokkho hoti, yadidaṁ avijjā bandhanā’”ti.
Evaṁ vutte, vekhanaso paribbājako bhagavantaṁ etadavoca: Kada ovo bi rečeno, asketa Vekhanassa reče Blaženome: „Izvrsno, učitelju Gotama! Izvrsno, učitelju Gotama!
“abhikkantaṁ, bho gotama …pe… Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu.
upāsakaṁ maṁ bhavaṁ gotamo dhāretu ajjatagge pāṇupetaṁ saraṇaṁ gatan”ti. Uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište. Neka me učitelj Gotama prihvati kao svog nezaređenog sledbenika koji, odsad pa do kraja života, pronađe svoje utočište!“
Vekhanasasuttaṁ niṭṭhitaṁ dasamaṁ.
Paribbājakavaggo niṭṭhito tatiyo.
Tassuddānaṁ
Puṇḍarī aggisaha kathināmo,
Dīghanakho puna bhāradvājagotto;
Sandakaudāyimuṇḍikaputto,
Maṇiko tathākaccāno varavaggo.