Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 79 Majjhima Nikāya 79
Cūḷasakuludāyisutta Ćūḷasakuludāyi sutta Kratki govor Sakuludāyinu
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati veḷuvane kalandakanivāpe. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice.
Tena kho pana samayena sakuludāyī paribbājako moranivāpe paribbājakārāme paṭivasati mahatiyā paribbājakaparisāya saddhiṁ. U isto vreme asketa Sakuludāyin boravio je na mestu gde se hrane paunovi, u parku za askete, zajedno s velikom grupom asketa.
Atha kho bhagavā pubbaṇhasamayaṁ nivāsetvā pattacīvaramādāya rājagahaṁ piṇḍāya pāvisi. Jednoga jutra Blaženi se obuče, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Rāđagahe da prosi hranu.
Atha kho bhagavato etadahosi: I usput pomisli:
“atippago kho tāva rājagahe piṇḍāya carituṁ. „Još je rano za prošenje hrane u Rāđagahi.
Yannūnāhaṁ yena moranivāpo paribbājakārāmo yena sakuludāyī paribbājako tenupasaṅkameyyan”ti. Kako bi bilo da odem do askete Sakuludāyina u hranilištu za paunove, u parku za askete?“
Atha kho bhagavā yena moranivāpo paribbājakārāmo tenupasaṅkami. Tako Blaženi ode do mesta gde se hrane paunovi, u parku za askete.
Tena kho pana samayena sakuludāyī paribbājako mahatiyā paribbājakaparisāya saddhiṁ nisinno hoti unnādiniyā uccāsaddamahāsaddāya anekavihitaṁ tiracchānakathaṁ kathentiyā, seyyathidaṁ—Tom prilikom je asketa Sakuludāyin sedeo s velikom grupom drugih asketa, koji su pravili veliku galamu…
rājakathaṁ corakathaṁ mahāmattakathaṁ senākathaṁ bhayakathaṁ yuddhakathaṁ annakathaṁ pānakathaṁ vatthakathaṁ sayanakathaṁ mālākathaṁ gandhakathaṁ ñātikathaṁ yānakathaṁ gāmakathaṁ nigamakathaṁ nagarakathaṁ janapadakathaṁ itthikathaṁ sūrakathaṁ visikhākathaṁ kumbhaṭṭhānakathaṁ pubbapetakathaṁ nānattakathaṁ lokakkhāyikaṁ samuddakkhāyikaṁ itibhavābhavakathaṁ iti vā.
Addasā kho sakuludāyī paribbājako bhagavantaṁ dūratova āgacchantaṁ. Asketa Sakuludāyin ugleda Blaženoga kako dolazi izdaleka.
Disvāna sakaṁ parisaṁ saṇṭhāpesi: Videći ga, utiša svoju grupu:
“appasaddā bhonto hontu, mā bhonto saddamakattha. „Poštovani, budite tihi, ne pravite galamu.
Ayaṁ samaṇo gotamo āgacchati; Evo dolazi asket Gotama.
appasaddakāmo kho pana so āyasmā appasaddassa vaṇṇavādī. On ceni tišinu i hvali tišinu.
Appeva nāma appasaddaṁ parisaṁ viditvā upasaṅkamitabbaṁ maññeyyā”ti. Možda će, videći da je naša grupa tiha, smatrati da vredi da nas poseti.“
Atha kho te paribbājakā tuṇhī ahesuṁ. Tada zaćutaše askete.
Atha kho bhagavā yena sakuludāyī paribbājako tenupasaṅkami. Tada Blaženi priđe asketi Sakuludāyinu.
Atha kho sakuludāyī paribbājako bhagavantaṁ etadavoca: Asketa Sakuludāyin reče Blaženome:
“etu kho, bhante, bhagavā. „Neka dođe Blaženi, poštovani gospodine!
Svāgataṁ, bhante, bhagavato. Dobro došao, Blaženi, poštovani gospodine!
Cirassaṁ kho, bhante, bhagavā imaṁ pariyāyamakāsi yadidaṁ idhāgamanāya. Prošlo je mnogo vremena otkako je Blaženi našao priliku da dođe ovamo.
Nisīdatu, bhante, bhagavā; Neka sedne Blaženi, poštovani gospodine;
idamāsanaṁ paññattan”ti.
Nisīdi bhagavā paññatte āsane. Blaženi sede na prostrt sedište.
Sakuludāyīpi kho paribbājako aññataraṁ nīcaṁ āsanaṁ gahetvā ekamantaṁ nisīdi. Asketa Sakuludāyin uze nižu stolicu i sede po strani.
Ekamantaṁ nisinnaṁ kho sakuludāyiṁ paribbājakaṁ bhagavā etadavoca: Blaženi reče asketi Sakuludāyinu:
“kāya nuttha, udāyi, etarahi kathāya sannisinnā, kā ca pana vo antarākathā vippakatā”ti? „Radi kakvog razgovora ste se ovde okupili, Udāyine? U kakvom sam vas to razgovoru prekinuo?“
“Tiṭṭhatesā, bhante, kathā yāya mayaṁ etarahi kathāya sannisinnā. „Poštovani gospodine, ostavimo na stranu razgovor radi kojeg smo se ovde okupili.
Nesā, bhante, kathā bhagavato dullabhā bhavissati pacchāpi savanāya. Blaženi može o tome čuti kasnije.
Yadāhaṁ, bhante, imaṁ parisaṁ anupasaṅkanto homi athāyaṁ parisā anekavihitaṁ tiracchānakathaṁ kathentī nisinnā hoti; Kada ne dođem u ovu grupu, tada oni sede i pričaju o mnogim nevažnim temama.
yadā ca kho ahaṁ, bhante, imaṁ parisaṁ upasaṅkanto homi athāyaṁ parisā mamaññeva mukhaṁ ullokentī nisinnā hoti: Ali kad dođem, tada oni sede, gledaju u mene i razmišljaju: ’Hajde da čujemo Dhammu koju asketa Udāyin izlaže.’
‘yaṁ no samaṇo udāyī dhammaṁ bhāsissati taṁ sossāmā’ti;
yadā pana, bhante, bhagavā imaṁ parisaṁ upasaṅkanto hoti athāhañceva ayañca parisā bhagavato mukhaṁ ullokentā nisinnā homa: Međutim, kada Blaženi dođe, tada i ja i ova grupa sedimo, gledamo u Blaženog i mislimo:
‘yaṁ no bhagavā dhammaṁ bhāsissati taṁ sossāmā’”ti. ’Hajde da čujemo Dhammu koju Blaženi izlaže.’“
“Tenahudāyi, taṁyevettha paṭibhātu yathā maṁ paṭibhāseyyā”ti. „Ako je tako, Udāyine, daj predlog o čemu da govorim.“
“Purimāni, bhante, divasāni purimatarāni sabbaññū sabbadassāvī aparisesaṁ ñāṇadassanaṁ paṭijānamāno ‘carato ca me tiṭṭhato ca suttassa ca jāgarassa ca satataṁ samitaṁ ñāṇadassanaṁ paccupaṭṭhitan’ti. „Pre neki dan pojavio se jedan koji tvrdi da je sveznajući i svevideći, da ima potpuno znanje i viđenje ovako: ’Bilo da hodam ili stojim, spavam ili sam budan, znanje i viđenje su kontinuirano, bez prekida u meni.’
So mayā pubbantaṁ ārabbha pañhaṁ puṭṭho samāno aññenaññaṁ paṭicari, bahiddhā kathaṁ apanāmesi, kopañca dosañca appaccayañca pātvākāsi. Kad ga upitah o prošlosti, poče on da izvrdava, skrete razgovor na drugu stranu i pokaza bes, mržnju i ogorčenje.
Tassa mayhaṁ, bhante, bhagavantaṁyeva ārabbha sati udapādi: Tada se prisetih Blaženoga ovako:
‘aho nūna bhagavā, aho nūna sugato. Yo imesaṁ dhammānaṁ sukusalo’”ti. ’Ah, svakako je Blaženi, svakako je Uzvišeni taj koji je vešt u takvim stvarima.’“
“Ko pana so, udāyi, sabbaññū sabbadassāvī aparisesaṁ ñāṇadassanaṁ paṭijānamāno ‘carato ca me tiṭṭhato ca suttassa ca jāgarassa ca satataṁ samitaṁ ñāṇadassanaṁ paccupaṭṭhitan’ti, yo tayā pubbantaṁ ārabbha pañhaṁ puṭṭho samāno aññenaññaṁ paṭicari, bahiddhā kathaṁ apanāmesi kopañca dosañca appaccayañca pātvākāsī”ti? „Ali Udāyine, ko beše taj koji je tvrdio da je sveznajući i svevideći… pa ipak kada si ga upitao o prošlosti, poče on da izvrdava, skrete razgovor na drugu stranu i pokaza bes, mržnju i ogorčenje?“
“Nigaṇṭho, bhante, nāṭaputto”ti. „To beše Nigaṇṭha Nātaputta.“
“Yo kho, udāyi, anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussareyya, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussareyya, so vā maṁ pubbantaṁ ārabbha pañhaṁ puccheyya, taṁ vāhaṁ pubbantaṁ ārabbha pañhaṁ puccheyyaṁ; „Udāyine, ako bi se neko sećao mnoštva svojih prošlih života, dakle jednog rođenja, dva rođenja… u celini i do detalja, ako bi se sećao mnoštva svojih prošlih života, tada bi možda ili on mene pitao o prošlosti ili bih možda ja njega pitao o prošlosti, te bi ili on možda zadovoljio moj um svojim odgovorom na moje pitanje ili bih možda ja zadovoljio njegov um svojim odgovorom na njegovo pitanje.
so vā me pubbantaṁ ārabbha pañhassa veyyākaraṇena cittaṁ ārādheyya, tassa vāhaṁ pubbantaṁ ārabbha pañhassa veyyākaraṇena cittaṁ ārādheyyaṁ.
Yo kho, udāyi, dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passeyya cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajāneyya, so vā maṁ aparantaṁ ārabbha pañhaṁ puccheyya, taṁ vāhaṁ aparantaṁ ārabbha pañhaṁ puccheyyaṁ; Ako bi neko duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, video bića kako umiru i ponovo se rađaju i video kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna… te razumeo kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima, tada bi možda ili on mene pitao o budućnosti ili bih možda ja njega pitao o budućnosti, te bi ili on možda zadovoljio moj um svojim odgovorom na moje pitanje ili bih možda ja zadovoljio njegov um svojim odgovorom na njegovo pitanje.
so vā me aparantaṁ ārabbha pañhassa veyyākaraṇena cittaṁ ārādheyya, tassa vāhaṁ aparantaṁ ārabbha pañhassa veyyākaraṇena cittaṁ ārādheyyaṁ.
Api ca, udāyi, tiṭṭhatu pubbanto, tiṭṭhatu aparanto. Ali, ostavimo po strani prošlost, Udāyine, ostavimo po strani budućnost.
Dhammaṁ te desessāmi—Poučiću te Dhammi:
imasmiṁ sati idaṁ hoti, imassuppādā idaṁ uppajjati; Kada ovo postoji, i ono postoji; nastankom ovoga i ono postaje.
imasmiṁ asati idaṁ na hoti, imassa nirodhā idaṁ nirujjhatī”ti. Kada ovo ne postoji, ni ono ne postoji; nestankom ovoga i ono nestaje.“
“Ahañhi, bhante, yāvatakampi me iminā attabhāvena paccanubhūtaṁ tampi nappahomi sākāraṁ sauddesaṁ anussarituṁ, „Poštovani gospodine, nisam u stanju da se setim u celini i do detalja čak ni svega što sam doživeo u ovom životu,
kuto panāhaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarissāmi, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarissāmi, seyyathāpi bhagavā? pa kako bih se mogao setiti mnoštva svojih prošlih života, dakle jednog rođenja, dva rođenja… u celini i do detalja, kao što je u stanju Blaženi?
Ahañhi, bhante, etarahi paṁsupisācakampi na passāmi, Nisam u stanju da vidim ni vilenjaka iz močvare,
kuto panāhaṁ dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passissāmi cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajānissāmi, seyyathāpi bhagavā? pa kako bih duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, mogao da vidim bića kako umiru i ponovo se rađaju i vidim kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna… te razumem kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima, kao što je u stanju Blaženi?
Yaṁ pana maṁ, bhante, bhagavā evamāha: Kada mi je Blaženi rekao:
‘api ca, udāyi, tiṭṭhatu pubbanto, tiṭṭhatu aparanto; ’Ali ostavimo po strani prošlost, Udāyine, ostavimo po strani budućnost.
dhammaṁ te desessāmi—Poučiću te Dhammi:
imasmiṁ sati idaṁ hoti, imassuppādā idaṁ uppajjati; Kada ovo postoji, i ono postoji; nastankom ovoga i ono postaje.
imasmiṁ asati idaṁ na hoti, imassa nirodhā idaṁ nirujjhatī’ti tañca pana me bhiyyoso mattāya na pakkhāyati. Kada ovo ne postoji, ni ono ne postoji; nestankom ovoga i ono nestaje’–to je za mene još nejasnije.
Appeva nāmāhaṁ, bhante, sake ācariyake bhagavato cittaṁ ārādheyyaṁ pañhassa veyyākaraṇenā”ti. Možda bih mogao zadovoljiti um Blaženoga ako bih odgovorio na pitanje o učenju našega učitelja.“
“Kinti pana te, udāyi, sake ācariyake hotī”ti? „Vrlo dobro, Udāyine, kakvo je učenje vašeg učitelja?“
“Amhākaṁ, bhante, sake ācariyake evaṁ hoti: „Poštovani gospodine, ovakvo je učenje našeg učitelja: ’Ovo je savršena lepota, ovo je savršena lepota!’“
‘ayaṁ paramo vaṇṇo, ayaṁ paramo vaṇṇo’”ti.
“Yaṁ pana te etaṁ, udāyi, sake ācariyake evaṁ hoti: „Ali, Udāyine, pošto je učenje vašeg učitelja ’Ovo je savršena lepota, ovo je savršena lepota!’–šta je ta savršena lepota?“
‘ayaṁ paramo vaṇṇo, ayaṁ paramo vaṇṇo’ti, katamo so paramo vaṇṇo”ti?
“Yasmā, bhante, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo”ti. „Ta lepota jeste savršena lepota, nju ne može da nadmaši bilo koja druga lepota, koliko god bila visoka ili uzvišena.“
“Katamo pana so paramo vaṇṇo yasmā vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthī”ti?
“Yasmā, bhante, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo”ti.
“Dīghāpi kho te esā, udāyi, phareyya: „Ali, Udāyine, ti na taj način možeš još dugo da ideš. Kažeš: ’Poštovani gospodine, ta lepota jeste savršena lepota, nju ne može da nadmaši bilo koja druga lepota, koliko god bila visoka ili uzvišena’, pa ipak ne govoriš šta ta lepota jeste.
‘yasmā, bhante, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo’ti vadesi, tañca vaṇṇaṁ na paññapesi.
Seyyathāpi, udāyi, puriso evaṁ vadeyya: Zamisli čoveka koji kaže: ’Zaljubljen sam u najlepšu devojku u ovoj zemlji.’
‘ahaṁ yā imasmiṁ janapade janapadakalyāṇī taṁ icchāmi, taṁ kāmemī’ti. A onda ga pitaju: ’Dobri čoveče, ta najlepša devojka u ovoj zemlji u koju si zaljubljen–znaš li da li je iz kaste plemića, brahmana, trgovaca ili najamnika?’, a on odgovori: ’Ne znam.’
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ:
‘ambho purisa, yaṁ tvaṁ janapadakalyāṇiṁ icchasi kāmesi, jānāsi taṁ janapadakalyāṇiṁ—khattiyī vā brāhmaṇī vā vessī vā suddī vā’ti? A onda ga pitaju:
Iti puṭṭho ‘no’ti vadeyya.
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ: ’Dobri čoveče, ta najlepša devojka u ovoj zemlji u koju si zaljubljen–znaš li njezino ime ili klan?… Je li visoka, niska i srednje visine?… Da li joj je koža tamne, braon ili zlatne boje?… U kojem selu ili gradu živi?’, a on odgovori: ’Ne znam.’
‘ambho purisa, yaṁ tvaṁ janapadakalyāṇiṁ icchasi kāmesi, jānāsi taṁ janapadakalyāṇiṁ—evaṁnāmā evaṅgottāti vāti …pe… dīghā vā rassā vā majjhimā vā kāḷī vā sāmā vā maṅguracchavī vāti … amukasmiṁ gāme vā nigame vā nagare vā’ti?
Iti puṭṭho ‘no’ti vadeyya. I na to ga pitaju: ’Dobri čoveče, da li ti to voliš devojku koju nikad nisi upoznao ili sreo?’, a on odgovori: ’Da.’
Tamenaṁ evaṁ vadeyyuṁ:
‘ambho purisa, yaṁ tvaṁ na jānāsi na passasi, taṁ tvaṁ icchasi kāmesī’ti?
Iti puṭṭho ‘āmā’ti vadeyya.
Taṁ kiṁ maññasi, udāyi—Šta misliš, Udāyine, ako bi tako bilo, zar reči tog čoveka ne bi zvučale kao besmislice?“
nanu evaṁ sante, tassa purisassa appāṭihīrakataṁ bhāsitaṁ sampajjatī”ti?
“Addhā kho, bhante, evaṁ sante tassa purisassa appāṭihīrakataṁ bhāsitaṁ sampajjatī”ti. „Svakako, ako bi tako bilo, reči tog čoveka zvučale bi kao besmislice.“
“Evameva kho tvaṁ, udāyi, ‘yasmā, bhante, vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthi so paramo vaṇṇo’ti vadesi, tañca vaṇṇaṁ na paññapesī”ti. „Isto tako, Udāyine, i ti kažeš: ’Ta lepota jeste savršena lepota, nju ne može da nadmaši bilo koja druga lepota, koliko god bila visoka ili uzvišena’, a ipak ne kažeš šta ta lepota jeste.“
“Seyyathāpi, bhante, maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato paṇḍukambale nikkhitto bhāsate ca tapate ca virocati ca, evaṁ vaṇṇo attā hoti arogo paraṁ maraṇā”ti. „Poštovani gospodine, kao što divan dragi kamen beril, sa osam stranica, dobro izbrušen, kad leži na crvenom brokatu, svetluca, zrači i blista, takve lepote je i sopstvo (koje preživi) neoštećeno posle smrti.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yo vā maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato paṇḍukambale nikkhitto bhāsate ca tapate ca virocati ca, yo vā rattandhakāratimisāya kimi khajjopanako—imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti? Taj divan dragi kamen beril, sa osam stranica, dobro izbrušen, što kad leži na crvenom brokatu, svetluca, zrači i blista ili svitac u gustoj tami noći–od to dvoje, šta daje lepši i uzvišeniji sjaj?“
“Yvāyaṁ, bhante, rattandhakāratimisāya kimi khajjopanako—ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti. „Svitac u gustoj tami noći.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yo vā rattandhakāratimisāya kimi khajjopanako, yo vā rattandhakāratimisāya telappadīpo—imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti? Taj svitac u gustoj tami noći ili uljana lampa u gustoj tami noći–od to dvoje, šta daje lepši i uzvišeniji sjaj?“
“Yvāyaṁ, bhante, rattandhakāratimisāya telappadīpo—ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti. „Uljana lampa.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yo vā rattandhakāratimisāya telappadīpo, yo vā rattandhakāratimisāya mahāaggikkhandho—imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti? Ta uljana lampa u gustoj tami noći ili velika logorska vatra u gustoj tami noći–od to dvoje, šta daje lepši i uzvišeniji sjaj?“
“Yvāyaṁ, bhante, rattandhakāratimisāya mahāaggikkhandho—ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti. „Velika logorska vatra.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yo vā rattandhakāratimisāya mahāaggikkhandho, yā vā rattiyā paccūsasamayaṁ viddhe vigatavalāhake deve osadhitārakā—imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti? Ta logorska vatra u gustoj tami noći ili zvezda Severnjača pred zoru na čistom, vedrom nebu–od to dvoje, šta daje lepši i uzvišeniji sjaj?“
“Yvāyaṁ, bhante, rattiyā paccūsasamayaṁ viddhe vigatavalāhake deve osadhitārakā—ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti. „Zvezda Severnjača pred zoru na čistom, vedrom nebu.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yā vā rattiyā paccūsasamayaṁ viddhe vigatavalāhake deve osadhitārakā, yo vā tadahuposathe pannarase viddhe vigatavalāhake deve abhido aḍḍharattasamayaṁ cando—imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti? Zvezda Severnjača pred zoru na čistom, vedrom nebu ili pun mesec u ponoć, na čistom, vedrom nebu, na dan predanosti–od to dvoje, šta daje lepši i uzvišeniji sjaj?“
“Yvāyaṁ, bhante, tadahuposathe pannarase viddhe vigatavalāhake deve abhido aḍḍharattasamayaṁ cando—ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti. „Pun mesec u ponoć, na čistom, vedrom nebu, na dan predanosti.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yo vā tadahuposathe pannarase viddhe vigatavalāhake deve abhido aḍḍharattasamayaṁ cando, yo vā vassānaṁ pacchime māse saradasamaye viddhe vigatavalāhake deve abhido majjhanhikasamayaṁ sūriyo—imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ katamo vaṇṇo abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti? Pun mesec u ponoć, na čistom, vedrom nebu, na dan predanosti ili pun sunčev disk u podne, na čistom, vedrom nebu u jesen, poslednjeg meseca kišnog perioda–od to dvoje, šta daje lepši i uzvišeniji sjaj?“
“Yvāyaṁ, bhante, vassānaṁ pacchime māse saradasamaye viddhe vigatavalāhake deve abhido majjhanhikasamayaṁ sūriyo—ayaṁ imesaṁ ubhinnaṁ vaṇṇānaṁ abhikkantataro ca paṇītataro cā”ti. „Pun sunčev disk u podne, na čistom, vedrom nebu u jesen, poslednjeg meseca kišnog perioda.“
“Ato kho te, udāyi, bahū hi bahutarā devā ye imesaṁ candimasūriyānaṁ ābhā nānubhonti, tyāhaṁ pajānāmi. „Izvan toga, Udāyine, znam veoma mnogo božanstava (sa čijom lepotom) sjaj sunca i meseca ne može se ni porediti, pa ipak ne kažem da
Atha ca panāhaṁ na vadāmi:
‘yasmā vaṇṇā añño vaṇṇo uttaritaro vā paṇītataro vā natthī’ti.
Atha ca pana tvaṁ, udāyi, ‘yvāyaṁ vaṇṇo kiminā khajjopanakena nihīnataro ca patikiṭṭhataro ca so paramo vaṇṇo’ti vadesi, tañca vaṇṇaṁ na paññapesī”ti. nju ne može da nadmaši bilo koja druga lepota, koliko god bila visoka ili uzvišena. Ali ti, Udāyine, o toj lepoti koja je niža i inferiornija u odnosu i na jednog svica, kažeš: ’Ta lepota jeste savršena lepota’, a da ne kažeš i šta ta lepota jeste.“
“Acchidaṁ bhagavā kathaṁ, acchidaṁ sugato kathan”ti. „Blaženi je okončao raspravu; Uzvišeni je okončao raspravu.“
“Kiṁ pana tvaṁ, udāyi, evaṁ vadesi: „Ali, Udāyine, zašto tako govoriš?“
‘acchidaṁ bhagavā kathaṁ, acchidaṁ sugato kathan’”ti?
“Amhākaṁ, bhante, sake ācariyake evaṁ hoti: „Poštovani gospodine, učenje našeg učitelja podučava: ’Ovo je savršena lepota, ovo je savršena lepota!’
‘ayaṁ paramo vaṇṇo, ayaṁ paramo vaṇṇo’ti.
Te mayaṁ, bhante, bhagavatā sake ācariyake samanuyuñjīyamānā samanuggāhīyamānā samanubhāsīyamānā rittā tucchā aparaddhā”ti. Ali kada nas je Blaženi saterao u ćošak i propitivao o učenju našeg učitelja, ostali smo iznenađeni, bez reči i konfuzni.“
“Kiṁ panudāyi, atthi ekantasukho loko, atthi ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti? „Šta misliš, Udāyine, postoji li potpuno prijatan svet? Postoji li praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet?“
“Amhākaṁ, bhante, sake ācariyake evaṁ hoti: „Učenje našeg učitelja podučava:
‘atthi ekantasukho loko, atthi ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā’”ti. ’Postoji potpuno prijatan svet. Postoji praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet.’“
“Katamā pana sā, udāyi, ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti? „Ali, Udāyine, koji je praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet?“
“Idha, bhante, ekacco pāṇātipātaṁ pahāya pāṇātipātā paṭivirato hoti, adinnādānaṁ pahāya adinnādānā paṭivirato hoti, kāmesumicchācāraṁ pahāya kāmesumicchācārā paṭivirato hoti, musāvādaṁ pahāya musāvādā paṭivirato hoti, aññataraṁ vā pana tapoguṇaṁ samādāya vattati. „Tako što, napuštanjem ubijanja živih bića, čovek odustane od ubijanja živih bića; napuštanjem uzimanja onoga što nije dato, čovek odustane od uzimanja onoga što mu nije dato; napuštanjem nedoličnih seksualnih odnosa, čovek ne stupa u njih; napuštanjem laži, čovek ne laže; ili isto tako odabere i sprovodi neku od asketskih praksi.
Ayaṁ kho sā, bhante, ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti. To je praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine, u situaciji kada napusti ubijanje živih bića i odustane od ubijanja živih bića,
yasmiṁ samaye pāṇātipātaṁ pahāya pāṇātipātā paṭivirato hoti, ekantasukhī vā tasmiṁ samaye attā hoti sukhadukkhī vā”ti? da li njegovo sopstvo oseća samo zadovoljstvo ili i zadovoljstvo i bol?“
“Sukhadukkhī, bhante”. „I zadovoljstvo i bol, poštovani.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yasmiṁ samaye adinnādānaṁ pahāya adinnādānā paṭivirato hoti, ekantasukhī vā tasmiṁ samaye attā hoti sukhadukkhī vā”ti? Kad čovek napusti uzimanje onoga što mu nije dato i odustane od uzimanja onoga što mu nije dato…
“Sukhadukkhī, bhante”.
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, yasmiṁ samaye kāmesumicchācāraṁ pahāya kāmesumicchācārā paṭivirato hoti, ekantasukhī vā tasmiṁ samaye attā hoti sukhadukkhī vā”ti? kad napusti nedolične seksualne odnose i ne stupa u nedolične seksualne odnose…
“Sukhadukkhī, bhante”.
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, yasmiṁ samaye musāvādaṁ pahāya musāvādā paṭivirato hoti, ekantasukhī vā tasmiṁ samaye attā hoti sukhadukkhī vā”ti? kad napusti laž i više ne laže, da li njegovo sopstvo oseća samo zadovoljstvo ili i zadovoljstvo i bol?“
“Sukhadukkhī, bhante”. „I zadovoljstvo i bol.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „Šta misliš, Udāyine?
yasmiṁ samaye aññataraṁ tapoguṇaṁ samādāya vattati, ekantasukhī vā tasmiṁ samaye attā hoti sukhadukkhī vā”ti? Kad preduzima neku od asketskih praksi, da li njegovo sopstvo oseća samo zadovoljstvo ili i zadovoljstvo i bol?“
“Sukhadukkhī, bhante”. „I zadovoljstvo i bol, poštovani.“
“Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, „A šta misliš, Udāyine?
api nu kho vokiṇṇasukhadukkhaṁ paṭipadaṁ āgamma ekantasukhassa lokassa sacchikiriyā hotī”ti? Da li se potpuno prijatan svet ostvaruje tako što sledimo put mešavine zadovoljstva i bola?“
“Acchidaṁ bhagavā kathaṁ, acchidaṁ sugato kathan”ti. „Blaženi je okončao raspravu; Uzvišeni je okončao raspravu.“
“Kiṁ pana tvaṁ, udāyi, vadesi: „Ali, Udāyine, zašto tako govoriš?“
‘acchidaṁ bhagavā kathaṁ, acchidaṁ sugato kathan’”ti?
“Amhākaṁ, bhante, sake ācariyake evaṁ hoti: „Poštovani gospodine, učenje našeg učitelja podučava: ’Postoji potpuno prijatan svet. Postoji praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet.’
‘atthi ekantasukho loko, atthi ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā’ti.
Te mayaṁ, bhante, bhagavatā sake ācariyake samanuyuñjiyamānā samanuggāhiyamānā samanubhāsiyamānā rittā tucchā aparaddhā”ti. Ali kad nas je Blaženi saterao u ćošak i propitivao o učenju našeg učitelja, ostali smo iznenađeni, bez reči i konfuzni.
“Kiṁ pana, bhante, atthi ekantasukho loko, atthi ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti? Ali kako stoje stvari, postoji li potpuno prijatan svet? Postoji li praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet?“
“Atthi kho, udāyi, ekantasukho loko, atthi ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti. „Postoji potpuno prijatan svet. Udāyine; postoji praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet.“
“Katamā pana sā, bhante, ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti? „A koji je praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet?“
“Idhudāyi, bhikkhu vivicceva kāmehi …pe… paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati; „Tako, Udāyine, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja…
vitakkavicārānaṁ vūpasamā …pe… dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati; Smirivanjem usmerene misli i istraživanja, ulazi on i ostaje na drugom stupnju zadubljenja…
pītiyā ca virāgā …pe… tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati—na trećem stupnju zadubljenja…
ayaṁ kho sā, udāyi, ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti. To je praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet.“
“Na kho sā, bhante, ākāravatī paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāya, sacchikato hissa, bhante, ettāvatā ekantasukho loko hotī”ti. „Ali to nije praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet; na toj tački potpuno prijatan svet već je ostvaren.“
“Na khvāssa, udāyi, ettāvatā ekantasukho loko sacchikato hoti; „Udāyine, na toj tački potpuno prijatan svet još nije ostvaren;
ākāravatī tveva sā paṭipadā ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāyā”ti. to je tek praktičan način da se ostvari potpuno prijatan svet.“
Evaṁ vutte, sakuludāyissa paribbājakassa parisā unnādinī uccāsaddamahāsaddā ahosi: Kad ovo bi rečeno, okupljeni oko askete Sakuludāyina povikaše:
“ettha mayaṁ anassāma sācariyakā, ettha mayaṁ anassāma sācariyakā. „Izgubljeni smo zajedno s učenjem našeg učitelja! Izgubljeni smo zajedno s učenjem našeg učitelja!
Na mayaṁ ito bhiyyo uttaritaraṁ pajānāmā”ti. Ne poznajemo bilo šta više od toga!“
Atha kho sakuludāyī paribbājako te paribbājake appasadde katvā bhagavantaṁ etadavoca: Na to ih Sakuludāyin utiša i upita Blaženoga:
“kittāvatā panāssa, bhante, ekantasukho loko sacchikato hotī”ti? „Poštovani gospodine, na kojoj tački je potpuno prijatan svet ostvaren?’“
“Idhudāyi, bhikkhu sukhassa ca pahānā …pe… catutthaṁ jhānaṁ … upasampajja viharati. „Tako, Udāyine, napuštanjem zadovoljstva i bola–kao i ranijim nestankom radosti i žalosti–monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu.
Yā tā devatā ekantasukhaṁ lokaṁ upapannā tāhi devatāhi saddhiṁ santiṭṭhati sallapati sākacchaṁ samāpajjati. On tu boravi s onim božanstvima koja su se uzdigla u jedan potpuno prijatan svet, te razgovara s njima.
Ettāvatā khvāssa, udāyi, ekantasukho loko sacchikato hotī”ti. Na toj tački je potpuno prijatan svet ostvaren.“
“Etassa nūna, bhante, ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāhetu bhikkhū bhagavati brahmacariyaṁ carantī”ti? „Poštovani, monasi sigurno žive svetačkim životom predvođeni Blaženim da bi za sebe ostvarili potpuno prijatan svet.“
“Na kho, udāyi, ekantasukhassa lokassa sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ caranti. „Monasi ne žive svetačkim životom predvođeni mnome da bi za sebe ostvarili potpuno prijatan svet.
Atthi kho, udāyi, aññeva dhammā uttaritarā ca paṇītatarā ca, yesaṁ sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ carantī”ti. Postoje druga stanja, Udāyine, viša i mnogo plemenitija (od toga) i monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome da bi njih ostvarili.“
“Katame pana te, bhante, dhammā uttaritarā ca paṇītatarā ca yesaṁ sacchikiriyāhetu bhikkhū bhagavati brahmacariyaṁ carantī”ti? „A koja su to viša i mnogo plemenitija stanja, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni Blaženim?“
“Idhudāyi, tathāgato loke uppajjati arahaṁ sammāsambuddho vijjācaraṇasampanno sugato lokavidū anuttaro purisadammasārathi satthā devamanussānaṁ buddho bhagavā …pe… „Tako se, Udāyine, Tathāgata pojavljuje u ovom svetu, plemenit i potpuno probuđen… um svoj pročišćuje od sumnjičavosti.
so ime pañca nīvaraṇe pahāya cetaso upakkilese paññāya dubbalīkaraṇe Pošto je tako napustio tih pet prepreka, nedostataka uma koji slabe mudrost,
vivicceva kāmehi …pe… paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja…
Ayampi kho, udāyi, dhammo uttaritaro ca paṇītataro ca yassa sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ caranti. To je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome.
Puna caparaṁ, udāyi, bhikkhu vitakkavicārānaṁ vūpasamā … dutiyaṁ jhānaṁ … I opet, smirivanjem usmerene misli i istraživanja, ulazi monah i ostaje na drugom stupnju zadubljenja…
tatiyaṁ jhānaṁ … na trećem stupnju zadubljenja…
catutthaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. na četvrtom stupnju zadubljenja.
Ayampi kho, udāyi, dhammo uttaritaro ca paṇītataro ca yassa sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ caranti. I to je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte pubbenivāsānussatiñāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kad je monahov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga ka znanju o svojim prošlim životima.
So anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati. Seća se mnoštva prošlih života, jednog rođenja, dva rođenja… Tako se seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.
Ayampi kho, udāyi, dhammo uttaritaro ca paṇītataro ca yassa sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ caranti. I to je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte sattānaṁ cutūpapātañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kad je monahov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića…
So dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passati cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate …pe… yathākammūpage satte pajānāti. Tako duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima.
Ayampi kho, udāyi, dhammo uttaritaro ca paṇītataro ca yassa sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ caranti. I to je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte āsavānaṁ khayañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kad je monahov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerava ga ka znanju o uklanjanju otrova.
So ‘idaṁ dukkhan’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ dukkhasamudayo’ti …pe… ‘ayaṁ dukkhanirodho’ti … ‘ayaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti, Vidi, kao da mu je pred očima: ’Ovo je patnja’… vidi, kao da mu je pred očima: ’Ovo je put koji vodi prestanku otrova.’
‘ime āsavā’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ āsavasamudayo’ti … ‘ayaṁ āsavanirodho’ti … ‘ayaṁ āsavanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti.
Tassa evaṁ jānato evaṁ passato kāmāsavāpi cittaṁ vimuccati, bhavāsavāpi cittaṁ vimuccati, avijjāsavāpi cittaṁ vimuccati. Kad zna i vidi tako, monahov um se oslobađa otrova želje za zadovoljstvima čula, otrova želje za bivanjem i otrova neznanja.
Vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ hoti. Kada se oslobodi, tada dolazi znanje: „Slobodan sam.“
‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. On razume: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.’
Ayampi kho, udāyi, dhammo uttaritaro ca paṇītataro ca yassa sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ caranti. I to je, Udāyine, više i mnogo plemenitije stanje, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome.
Ime kho, udāyi, dhammā uttaritarā ca paṇītatarā ca yesaṁ sacchikiriyāhetu bhikkhū mayi brahmacariyaṁ carantī”ti. To su, Udāyine, viša i mnogo plemenitija stanja, radi čijeg ostvarenja monasi žive svetačkim životom predvođeni mnome.“
Evaṁ vutte, sakuludāyī paribbājako bhagavantaṁ etadavoca: Kad ovo bi rečeno, asketa Sakuludāyin reče Blaženome:
“abhikkantaṁ, bhante, abhikkantaṁ, bhante. „Izvrsno, poštovani gospodine! Izvrsno!
Seyyathāpi, bhante, nikkujjitaṁ vā ukkujjeyya, paṭicchannaṁ vā vivareyya, mūḷhassa vā maggaṁ ācikkheyya, andhakāre vā telapajjotaṁ dhāreyya: ‘cakkhumanto rūpāni dakkhantī’ti; evamevaṁ bhagavatā anekapariyāyena dhammo pakāsito. Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu.
Esāhaṁ, bhante, bhagavantaṁ saraṇaṁ gacchāmi dhammañca bhikkhusaṅghañca. Uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište.
Labheyyāhaṁ, bhante, bhagavato santike pabbajjaṁ, labheyyaṁ upasampadan”ti. Želeo bih da se pridružim beskućnicima pod vođstvom učitelja Gotame i primim puno zaređenje.“
Evaṁ vutte, sakuludāyissa paribbājakassa parisā sakuludāyiṁ paribbājakaṁ etadavocuṁ: Kad ovo bi rečeno, okupljeni oko askete Sakuludāyina obratiše mu se:
“mā bhavaṁ, udāyi, samaṇe gotame brahmacariyaṁ cari; „Učitelju Udāyine, ne živi svetačkim životom predvođen asketom Gotamom.
mā bhavaṁ, udāyi, ācariyo hutvā antevāsīvāsaṁ vasi. Bio si učitelj, učitelju Udāyine, ne živi sada kao učenik.
Seyyathāpi nāma udakamaṇiko hutvā udañcaniko assa, evaṁ sampadamidaṁ bhoto udāyissa bhavissati. Za učitelja Udāyina to bi bilo kao da pozlaćen bokal postane obična tikva.
Mā bhavaṁ, udāyi, samaṇe gotame brahmacariyaṁ cari; Učitelju Udāyine, ne živi svetačkim životom predvođen asketom Gotamom.
mā bhavaṁ, udāyi, ācariyo hutvā antevāsīvāsaṁ vasī”ti. Bio si učitelj, učitelju Udāyine, ne živi sada kao učenik.“
Iti hidaṁ sakuludāyissa paribbājakassa parisā sakuludāyiṁ paribbājakaṁ antarāyamakāsi bhagavati brahmacariyeti. Tako su okupljeni sprečili asketu Sakuludāyina da živi svetačkim životom predvođen asketom Gotamom.
Cūḷasakuludāyisuttaṁ niṭṭhitaṁ navamaṁ.