Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 77 Budini govori srednje dužine 77
Mahāsakuludāyisutta Dugi govor Sakuludāyinu
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati veḷuvane kalandakanivāpe. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice.
Tena kho pana samayena sambahulā abhiññātā abhiññātā paribbājakā moranivāpe paribbājakārāme paṭivasanti, seyyathidaṁ—U isto vreme jedan broj uglednih asketa boravio je na mestu gde se hrane paunovi,
annabhāro varadharo sakuludāyī ca paribbājako aññe ca abhiññātā abhiññātā paribbājakā. a to su bili: Annabhāra, Varadhara i asketa Sakuludāyin, kao i drugi ugledni askete.
Atha kho bhagavā pubbaṇhasamayaṁ nivāsetvā pattacīvaramādāya rājagahaṁ piṇḍāya pāvisi. Jednog jutra Blaženi se obuče, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Rāđagahe da prosi hranu.
Atha kho bhagavato etadahosi: I usput pomisli:
“atippago kho tāva rājagahe piṇḍāya carituṁ. „Još je rano za prošenje hrane u Rāđagahi.
Yannūnāhaṁ yena moranivāpo paribbājakārāmo yena sakuludāyī paribbājako tenupasaṅkameyyan”ti. Kako bi bilo da odem do askete Sakuludāyina u hranilištu za paunove, u parku za askete?“
Atha kho bhagavā yena moranivāpo paribbājakārāmo tenupasaṅkami. Tako Blaženi ode do mesta gde se hrane paunovi, u parku za askete.
Tena kho pana samayena sakuludāyī paribbājako mahatiyā paribbājakaparisāya saddhiṁ nisinno hoti unnādiniyā uccāsaddamahāsaddāya anekavihitaṁ tiracchānakathaṁ kathentiyā, seyyathidaṁ—Tom prilikom je asketa Sakuludāyin sedeo sa velikom grupom drugih asketa, koji su pravili veliku galamu i žučno raspravljali o različitim nevažnim temama, kao što je razgovor o kraljevima…
rājakathaṁ corakathaṁ mahāmattakathaṁ senākathaṁ bhayakathaṁ yuddhakathaṁ annakathaṁ pānakathaṁ vatthakathaṁ sayanakathaṁ mālākathaṁ gandhakathaṁ ñātikathaṁ yānakathaṁ gāmakathaṁ nigamakathaṁ nagarakathaṁ janapadakathaṁ itthikathaṁ sūrakathaṁ visikhākathaṁ kumbhaṭṭhānakathaṁ pubbapetakathaṁ nānattakathaṁ lokakkhāyikaṁ samuddakkhāyikaṁ itibhavābhavakathaṁ iti vā. jesu li stvari ovakve ili onakve.
Addasā kho sakuludāyī paribbājako bhagavantaṁ dūratova āgacchantaṁ. Onda asketa Sakuludāyin još izdaleka opazi Blaženog kako dolazi.
Disvāna sakaṁ parisaṁ saṇṭhāpeti: Kad ga je video, poče da utišava okupljene ovim rečima:
“appasaddā bhonto hontu; „Prijatelji, budite tihi; prijatelji, ne pravite buku.
mā bhonto saddamakattha. Evo, ga dolazi asketa Gotama.
Ayaṁ samaṇo gotamo āgacchati; Ovaj poštovani voli tišinu i hvali tišinu.
appasaddakāmo kho pana so āyasmā appasaddassa vaṇṇavādī. Ako se utišamo, možda će poželeti da nam se pridruži.
Appeva nāma appasaddaṁ parisaṁ viditvā upasaṅkamitabbaṁ maññeyyā”ti.
Atha kho te paribbājakā tuṇhī ahesuṁ. Na to se askete utišaše.
Atha kho bhagavā yena sakuludāyī paribbājako tenupasaṅkami. I Blaženi dođe do askete Sakuludāyina, koji mu ovako reče:
Atha kho sakuludāyī paribbājako bhagavantaṁ etadavoca: „Poštovani gospodine, neka Blaženi priđe!
“etu kho, bhante, bhagavā. Dobro nam Blaženi došao!
Svāgataṁ, bhante, bhagavato. Mnogo je vremena prošlo otkako je Blaženi ugrabio priliku da dođe ovamo.
Cirassaṁ kho, bhante, bhagavā imaṁ pariyāyamakāsi yadidaṁ idhāgamanāya. Neka Blaženi sedne, ovo je mesto spremno za njega.“
Nisīdatu, bhante, bhagavā; Blaženi sede na pripremljeno mesto, a asketa Sakuludāyin odabra jedno niže, sa strane.
idamāsanaṁ paññattan”ti. Kad je tako uradio, Blaženi ga upita:
Nisīdi bhagavā paññatte āsane. „Radi kakvog razgovora ste se ovde okupili, Udāyine? U kakvom sam vas to razgovoru prekinuo?“
Sakuludāyīpi kho paribbājako aññataraṁ nīcaṁ āsanaṁ gahetvā ekamantaṁ nisīdi.
Ekamantaṁ nisinnaṁ kho sakuludāyiṁ paribbājakaṁ bhagavā etadavoca:
“Kāya nuttha, udāyi, etarahi kathāya sannisinnā, kā ca pana vo antarākathā vippakatā”ti?
“Tiṭṭhatesā, bhante, kathā yāya mayaṁ etarahi kathāya sannisinnā. „Poštovani gospodine, ostavimo na stranu razgovor radi kojeg smo se ovde okupili.
Nesā, bhante, kathā bhagavato dullabhā bhavissati pacchāpi savanāya. Blaženi može o tome čuti kasnije.
Purimāni, bhante, divasāni purimatarāni nānātitthiyānaṁ samaṇabrāhmaṇānaṁ kutūhalasālāyaṁ sannisinnānaṁ sannipatitānaṁ ayamantarākathā udapādi: Ovih dana, kad su se askete i brahmani različitih tradicija okupljali i sedeli zajedno u sali za debate, ova tema je došla na red:
‘lābhā vata, bho, aṅgamagadhānaṁ, suladdhalābhā vata, bho, aṅgamagadhānaṁ. ’Dobitak je za narod Ange i Magadhe, veliki je dobitak za narod Ange i Magadhe što su ovi askete i brahmani, starešine redova, starešine grupa, učitelji grupa, ugledni i nadaleko čuveni osnivači tradicija, koje mnogi smatraju svecima, došli u Rāđagahu da tu provedu period monsuna.’
Tatrime samaṇabrāhmaṇā saṅghino gaṇino gaṇācariyā ñātā yasassino titthakarā sādhusammatā bahujanassa rājagahaṁ vassāvāsaṁ osaṭā. Tu je Pūraṇa Kassapa, starešina reda, učitelj grupe, ugledni i nadaleko čuveni osnivač tradicije, kojeg mnogi smatraju svecem:
Ayampi kho pūraṇo kassapo saṅghī ceva gaṇī ca gaṇācariyo ca ñāto yasassī titthakaro sādhusammato bahujanassa; on je došao da period monsuna provede u Rāđagahi.
sopi rājagahaṁ vassāvāsaṁ osaṭo. Tu je Makkhali Gosāla…
Ayampi kho makkhali gosālo …pe… Ađita Kesakambalin…
ajito kesakambalo … Pakudha Kaććāyana…
pakudho kaccāyano …
sañjayo belaṭṭhaputto … Sanđaya Belaṭṭhiputta…
nigaṇṭho nāṭaputto saṅghī ceva gaṇī ca gaṇācariyo ca ñāto yasassī titthakaro sādhusammato bahujanassa; Nigaṇṭha Nāṭaputta, starešina reda, učitelj grupe, ugledni i nadaleko čuveni osnivač tradicije, kojeg mnogi smatraju svecem:
sopi rājagahaṁ vassāvāsaṁ osaṭo.
Ayampi kho samaṇo gotamo saṅghī ceva gaṇī ca gaṇācariyo ca ñāto yasassī titthakaro sādhusammato bahujanassa; on je došao da period monsuna provede u Rāđagahi. A ovde je i asketa Gotama, starešina reda, učitelj grupe, ugledni i nadaleko čuveni osnivač tradicije, kojeg mnogi smatraju svecem:
sopi rājagahaṁ vassāvāsaṁ osaṭo. on je došao da period monsuna provede u Rāđagahi.
Ko nu kho imesaṁ bhavataṁ samaṇabrāhmaṇānaṁ saṅghīnaṁ gaṇīnaṁ gaṇācariyānaṁ ñātānaṁ yasassinaṁ titthakarānaṁ sādhusammatānaṁ bahujanassa sāvakānaṁ sakkato garukato mānito pūjito, kañca pana sāvakā sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharantī’ti? Među tim poštovanim asketama i brahmanima, starešinama reda… koje mnogi smatraju svecima, ko je od njih poštovan i obožavan među svojim učenicima? I kako, poštujući ga i obožavajući, žive s pouzdanjem u njega?’
Tatrekacce evamāhaṁsu: Na to neki rekoše:
‘ayaṁ kho pūraṇo kassapo saṅghī ceva gaṇī ca gaṇācariyo ca ñāto yasassī titthakaro sādhusammato bahujanassa; ’Pūraṇa Kassapa je starešina reda… kojeg mnogi smatraju svecem,
so ca kho sāvakānaṁ na sakkato na garukato na mānito na pūjito, na ca pana pūraṇaṁ kassapaṁ sāvakā sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. pa ipak ga njegovi učenici ne poštuju i ne obožavaju, ne dive mu se i ne klanjaju, niti ti učenici, poštujući ga i obožavajući, žive s pouzdanjem u njega.
Bhūtapubbaṁ pūraṇo kassapo anekasatāya parisāya dhammaṁ deseti. Jednom je Pūraṇa Kassapa podučavao Dhammi grupu od nekoliko stotina sledbenika.
Tatraññataro pūraṇassa kassapassa sāvako saddamakāsi: Utom jedan od njegovih sledbenika povika:
“mā bhonto pūraṇaṁ kassapaṁ etamatthaṁ pucchittha; „Prijatelji, ne postavljajte Pūraṇi Kassapi to pitanje.
neso etaṁ jānāti; On to ne zna.
mayametaṁ jānāma, amhe etamatthaṁ pucchatha; Mi to znamo. Postavite nama to pitanje.
mayametaṁ bhavantānaṁ byākarissāmā”ti. Mi ćemo vam, prijatelji, na njega odgovoriti.“
Bhūtapubbaṁ pūraṇo kassapo bāhā paggayha kandanto na labhati: I dogodilo se da Pūraṇa Kassapa nije uspeo da se s tim izbori, iako je mlatarao rukama i vikao:
“appasaddā bhonto hontu, mā bhonto saddamakattha. „Smirite se, prijatelji, ne galamite!
Nete, bhavante, pucchanti, amhe ete pucchanti; Oni ne pitaju vas. Oni pitaju nas.
mayametesaṁ byākarissāmā”ti. Mi ćemo im odgovoriti.“
Bahū kho pana pūraṇassa kassapassa sāvakā vādaṁ āropetvā apakkantā: I zaista mnogi od njegovih učenika ga napustiše, pošto su njegovo učenje ovako pobili:
“na tvaṁ imaṁ dhammavinayaṁ ājānāsi, ahaṁ imaṁ dhammavinayaṁ ājānāmi, kiṁ tvaṁ imaṁ dhammavinayaṁ ājānissasi? Micchāpaṭipanno tvamasi, ahamasmi sammāpaṭipanno, sahitaṁ me, asahitaṁ te, purevacanīyaṁ pacchā avaca, pacchāvacanīyaṁ pure avaca, adhiciṇṇaṁ te viparāvattaṁ, āropito te vādo, niggahitosi, cara vādappamokkhāya, nibbeṭhehi vā sace pahosī”ti. „Ti ne razumeš ovu Dhammu i praksu. Ja razumem ovu Dhammu i praksu. Kako bi ti uopšte mogao da razumeš ovu Dhammu i praksu? Grešiš. Ja sam u pravu. Ja sam dosledan. Ti si nedosledan. Ono što je trebalo reći na početku, ti si rekao na kraju. Ono što je trebalo reći na kraju, ti si rekao na početku. To što si tako pažljivo smislio bilo je pobijeno. Učenje ti je odbačeno. Dokazano je da si u zabludi. Idi i bolje uči ili ako možeš, iskobeljaj se iz zamke u koju si upao!“
Iti pūraṇo kassapo sāvakānaṁ na sakkato na garukato na mānito na pūjito, na ca pana pūraṇaṁ kassapaṁ sāvakā sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. Tako Pūraṇu Kassapu njegovi učenici ne poštuju i ne obožavaju, ne dive mu se i ne klanjaju, niti ti učenici, poštujući ga i obožavajući, žive s pouzdanjem u njega.
Akkuṭṭho ca pana pūraṇo kassapo dhammakkosenā’ti. Zapravo, on je prezren, tako što je prezreno njegovo učenje.
Ekacce evamāhaṁsu: A neki rekoše ovako:
‘ayampi kho makkhali gosālo …pe… ’Makkhali Gosāla…
ajito kesakambalo … Ađita Kesakambalin…
pakudho kaccāyano … Pakudha Kaććāyana…
sañjayo belaṭṭhaputto … Sanđaya Belaṭṭhiputta…
nigaṇṭho nāṭaputto saṅghī ceva gaṇī ca gaṇācariyo ca ñāto yasassī titthakaro sādhusammato bahujanassa; Nigaṇṭha Nāṭaputta je starešina reda… (ali ga) njegovi učenici ne poštuju i ne obožavaju, ne dive mu se i ne klanjaju, niti ti učenici, poštujući ga i obožavajući, žive s pouzdanjem u njega.
so ca kho sāvakānaṁ na sakkato na garukato na mānito na pūjito, na ca pana nigaṇṭhaṁ nāṭaputtaṁ sāvakā sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti.
Bhūtapubbaṁ nigaṇṭho nāṭaputto anekasatāya parisāya dhammaṁ deseti.
Tatraññataro nigaṇṭhassa nāṭaputtassa sāvako saddamakāsi:
“mā bhonto nigaṇṭhaṁ nāṭaputtaṁ etamatthaṁ pucchittha;
neso etaṁ jānāti;
mayametaṁ jānāma, amhe etamatthaṁ pucchatha;
mayametaṁ bhavantānaṁ byākarissāmā”ti.
Bhūtapubbaṁ nigaṇṭho nāṭaputto bāhā paggayha kandanto na labhati:
“appasaddā bhonto hontu, mā bhonto saddamakattha.
Nete bhavante pucchanti, amhe ete pucchanti;
mayametesaṁ byākarissāmā”ti.
Bahū kho pana nigaṇṭhassa nāṭaputtassa sāvakā vādaṁ āropetvā apakkantā:
“na tvaṁ imaṁ dhammavinayaṁ ājānāsi, ahaṁ imaṁ dhammavinayaṁ ājānāmi. Kiṁ tvaṁ imaṁ dhammavinayaṁ ājānissasi? Micchāpaṭipanno tvamasi. Ahamasmi sammāpaṭipanno. Sahitaṁ me asahitaṁ te, purevacanīyaṁ pacchā avaca, pacchāvacanīyaṁ pure avaca, adhiciṇṇaṁ te viparāvattaṁ, āropito te vādo, niggahitosi, cara vādappamokkhāya, nibbeṭhehi vā sace pahosī”ti.
Iti nigaṇṭho nāṭaputto sāvakānaṁ na sakkato na garukato na mānito na pūjito, na ca pana nigaṇṭhaṁ nāṭaputtaṁ sāvakā sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti.
Akkuṭṭho ca pana nigaṇṭho nāṭaputto dhammakkosenā’ti.
Ekacce evamāhaṁsu: Zapravo, on je prezren, tako što je prezreno njegovo učenje.’
‘ayampi kho samaṇo gotamo saṅghī ceva gaṇī ca gaṇācariyo ca ñāto yasassī titthakaro sādhusammato bahujanassa; A neki rekoše ovako:
so ca kho sāvakānaṁ sakkato garukato mānito pūjito, samaṇañca pana gotamaṁ sāvakā sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. ’Asketa Gotama je starešina reda, učitelj grupe, ugledni i nadaleko čuveni osnivač tradicije, kojeg mnogi smatraju svecem.
Bhūtapubbaṁ samaṇo gotamo anekasatāya parisāya dhammaṁ desesi. Njegovi ga učenici poštuju i obožavaju, dive mu se i klanjaju; i ti učenici, poštujući ga i obožavajući, žive s pouzdanjem u njega.
Tatraññataro samaṇassa gotamassa sāvako ukkāsi. Jednom je asketa Gotama podučavao Dhammi grupu od nekoliko stotina sledbenika i jedan se učenik nakašljao.
Tamenāññataro sabrahmacārī jaṇṇukena ghaṭṭesi: Na to ga onaj do njega blago gurnu kolenom (kao znak):
“appasaddo āyasmā hotu, māyasmā saddamakāsi, satthā no bhagavā dhammaṁ desesī”ti. „Budi tih, poštovani prijatelju, ne pravi buku; Blaženi, naš učitelj, podučava nas Dhammi.“
Yasmiṁ samaye samaṇo gotamo anekasatāya parisāya dhammaṁ deseti, neva tasmiṁ samaye samaṇassa gotamassa sāvakānaṁ khipitasaddo vā hoti ukkāsitasaddo vā. Kad asketa Gotama podučava Dhammi grupu od nekoliko stotina učenika, ne čuje se ni kašljanje, niti drugi šum tih učenika.
Tamenaṁ mahājanakāyo paccāsīsamānarūpo paccupaṭṭhito hoti: Jer taj veliki skup utihnuo je u očekivanju:
“yaṁ no bhagavā dhammaṁ bhāsissati taṁ no sossāmā”ti. „Saslušajmo Dhammu kojom će nas Blaženi podučiti.“
Seyyathāpi nāma puriso cātummahāpathe khuddamadhuṁ anelakaṁ pīḷeyya. Baš kao kad bi na raskršću čovek vrcao med, a gomila ljudi se okupila da vidi koliko će meda dobiti, isto tako, kad asketa Gotama podučava Dhammi grupu od nekoliko stotina učenika, ne čuje se ni kašljanje, niti drugi šum tih učenika.
Tamenaṁ mahājanakāyo paccāsīsamānarūpo paccupaṭṭhito assa. Jer taj veliki skup utihnuo je u očekivanju:
Evameva yasmiṁ samaye samaṇo gotamo anekasatāya parisāya dhammaṁ deseti, neva tasmiṁ samaye samaṇassa gotamassa sāvakānaṁ khipitasaddo vā hoti ukkāsitasaddo vā. „Saslušajmo Dhammu kojom će nas Blaženi podučiti.“
Tamenaṁ mahājanakāyo paccāsīsamānarūpo paccupaṭṭhito hoti: Čak i oni učenici koji su napustili svoje saputnike u svetačkom životu, prestali da vežbaju i vratili se svetovnom životu–čak i oni hvale Učitelja, Dhammu i Sanghu:
“yaṁ no bhagavā dhammaṁ bhāsissati taṁ no sossāmā”ti. za odlazak okrivljuju sebe, a ne druge, ovim rečima:
Yepi samaṇassa gotamassa sāvakā sabrahmacārīhi sampayojetvā sikkhaṁ paccakkhāya hīnāyāvattanti tepi satthu ceva vaṇṇavādino honti, dhammassa ca vaṇṇavādino honti, saṅghassa ca vaṇṇavādino honti, attagarahinoyeva honti anaññagarahino, “mayamevamhā alakkhikā mayaṁ appapuññā te mayaṁ evaṁ svākkhāte dhammavinaye pabbajitvā nāsakkhimhā yāvajīvaṁ paripuṇṇaṁ parisuddhaṁ brahmacariyaṁ caritun”ti. „Nismo imali sreće, malo imamo zasluga; iako smo postali askete u traganju za dobro objašnjenom Dhammom, nismo bili u stanju da živimo savršen i čist svetački život do samoga kraja.“
Te ārāmikabhūtā vā upāsakabhūtā vā pañcasikkhāpade samādāya vattanti. I pošto su postali pomoćnici u manastiru ili nezaređeni sledbenici, uzimaju i pridržavaju se pet pravila morala.
Iti samaṇo gotamo sāvakānaṁ sakkato garukato mānito pūjito, samaṇañca pana gotamaṁ sāvakā sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharantī’”ti. Tako asketu Gotamu njegovi učenici poštuju i obožavaju, dive mu se i klanjaju; ti učenici žive s pouzdanjem u njega, poštuju ga i obožavaju.
“Kati pana tvaṁ, udāyi, mayi dhamme samanupassasi, yehi mamaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharantī”ti? „Ali, Udāyine, koliko ti kvaliteta vidiš u meni, zbog kojih me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; zbog kojih ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući?“
“Pañca kho ahaṁ, bhante, bhagavati dhamme samanupassāmi yehi bhagavantaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. „Poštovani gospodine, ja vidim pet kvaliteta u Blaženome, zbog kojih ga učenici poštuju i obožavaju, dive mu se i klanjaju; ti učenici žive s pouzdanjem u njega, poštujući ga i obožavajući.
Katame pañca? A kojih pet?
Bhagavā hi, bhante, appāhāro, appāhāratāya ca vaṇṇavādī. Prvo, Blaženi jede malo i hvali uzdržanost u jelu;
Yampi, bhante, bhagavā appāhāro, appāhāratāya ca vaṇṇavādī imaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavati paṭhamaṁ dhammaṁ samanupassāmi yena bhagavantaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. to vidim kao prvi kvalitet Blaženoga zbog kojeg ga njegovi učenici poštuju i obožavaju, dive mu se i klanjaju; ti učenici žive s pouzdanjem u njega, poštujući ga i obožavajući.
Puna caparaṁ, bhante, bhagavā santuṭṭho itarītarena cīvarena, itarītaracīvarasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī. Zatim, Blaženi je zadovoljan bilo kojim ogrtačem i hvali zadovoljenost bilo kojim ogrtačem;
Yampi, bhante, bhagavā santuṭṭho itarītarena cīvarena, itarītaracīvarasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī, imaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavati dutiyaṁ dhammaṁ samanupassāmi yena bhagavantaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. to vidim kao drugi kvalitet Blaženoga…
Puna caparaṁ, bhante, bhagavā santuṭṭho itarītarena piṇḍapātena, itarītarapiṇḍapātasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī. Zatim, Blaženi je zadovoljan bilo kojom isprošenom hranom i hvali zadovoljenost bilo kojom isprošenom hranom;
Yampi, bhante, bhagavā santuṭṭho itarītarena piṇḍapātena, itarītarapiṇḍapātasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī, imaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavati tatiyaṁ dhammaṁ samanupassāmi yena bhagavantaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. to vidim kao treći kvalitet Blaženoga…
Puna caparaṁ, bhante, bhagavā santuṭṭho itarītarena senāsanena, itarītarasenāsanasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī. Zatim, Blaženi je zadovoljan bilo kojim boravištem i hvali zadovoljenost bilo kojim boravištem;
Yampi, bhante, bhagavā santuṭṭho itarītarena senāsanena, itarītarasenāsanasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī, imaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavati catutthaṁ dhammaṁ samanupassāmi yena bhagavantaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. to vidim kao četvrti kvalitet Blaženoga…
Puna caparaṁ, bhante, bhagavā pavivitto, pavivekassa ca vaṇṇavādī. Zatim, Blaženi živi u osami i hvali život u osami;
Yampi, bhante, bhagavā pavivitto, pavivekassa ca vaṇṇavādī, imaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavati pañcamaṁ dhammaṁ samanupassāmi yena bhagavantaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. to vidim kao peti kvalitet Blaženoga…
Ime kho ahaṁ, bhante, bhagavati pañca dhamme samanupassāmi yehi bhagavantaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharantī”ti. Poštovani gospodine, tih pet kvaliteta vidim u Blaženome, zbog kojih ga njegovi učenici poštuju i obožavaju, dive mu se i klanjaju; ti učenici žive s pouzdanjem u njega, poštujući ga i obožavajući.
“‘Appāhāro samaṇo gotamo, appāhāratāya ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, santi kho pana me, udāyi, sāvakā kosakāhārāpi aḍḍhakosakāhārāpi beluvāhārāpi aḍḍhabeluvāhārāpi. Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama jede malo i hvali obuzdanost u jelu.’ Ali ima mojih učenika koji žive od jedne šolje ili od pola šolje, od ploda voćke bilva ili polovine ploda voćke bilva, dok ja nekad pojedem sve što je u prosjačkoj zdeli ili i više od toga.
Ahaṁ kho pana, udāyi, appekadā iminā pattena samatittikampi bhuñjāmi bhiyyopi bhuñjāmi. Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama jede malo i hvali obuzdanost u jelu’, tada oni moji učenici koji žive na šolji hrane… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući.
‘Appāhāro samaṇo gotamo, appāhāratāya ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, ye te, udāyi, mama sāvakā kosakāhārāpi aḍḍhakosakāhārāpi beluvāhārāpi aḍḍhabeluvāhārāpi na maṁ te iminā dhammena sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ. Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojim ogrtačem i hvali zadovoljenost bilo kojim ogrtačem.’ Ali ima mojih učenika koji nose samo ogrtače sačinjene od odbačenih krpa, samo od grubog platna; oni krpe sakupljaju na mestima za spaljivanje pokojnika, na đubrištima, sastavljaju ih u ogrtač i tako ih nose. Dok ja nekad nosim ogrtač koji su mi poklonili domaćini, ogrtač tako fin da je i pero grubo u odnosu na njega.
‘Santuṭṭho samaṇo gotamo itarītarena cīvarena, itarītaracīvarasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, santi kho pana me, udāyi, sāvakā paṁsukūlikā lūkhacīvaradharā te susānā vā saṅkārakūṭā vā pāpaṇikā vā nantakāni uccinitvā saṅghāṭiṁ karitvā dhārenti. Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojim ogrtačem i hvali zadovoljenost bilo kojim ogrtačem’, tada oni moji učenici koji nose samo ogrtače sačinjene od odbačenih krpa, samo od grubog platna… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući.
Ahaṁ kho panudāyi, appekadā gahapaticīvarāni dhāremi daḷhāni satthalūkhāni alābulomasāni. Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojom isprošenom hranom i hvali zadovoljenost bilo kojom isprošenom hranom.’ Ali ima mojih učenika koji jedu samo isprošenu hranu, koji ne preskaču nijednu kuću proseći hranu, koji uživaju da prose hranu; kada prose u nekom selu, neće pristati ni da sednu ako ih neko ponudi. Dok mene nekad pozovu na obrok i jedem samo probrana jela.
‘Santuṭṭho samaṇo gotamo itarītarena cīvarena, itarītaracīvarasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, ye te, udāyi, mama sāvakā paṁsukūlikā lūkhacīvaradharā te susānā vā saṅkārakūṭā vā pāpaṇikā vā nantakāni uccinitvā saṅghāṭiṁ karitvā dhārenti, na maṁ te iminā dhammena sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ. Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojom isprošenom hranom i hvali zadovoljenost bilo kojom isprošenom hranom’, tada oni moji učenici koji jedu samo isprošenu hranu… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući.
‘Santuṭṭho samaṇo gotamo itarītarena piṇḍapātena, itarītarapiṇḍapātasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, santi kho pana me, udāyi, sāvakā piṇḍapātikā sapadānacārino uñchāsake vate ratā, te antaragharaṁ paviṭṭhā samānā āsanenapi nimantiyamānā na sādiyanti. Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojim prenoćištem i hvali zadovoljenost bilo kojim prenoćištem.’ Ali ima mojih učenika koji žive samo u podnožju drveta ili na otvorenom, koji ne ulaze pod krov tokom osam meseci (u godini), dok ja nekad živim u kućama sa zabatom, omalterisanim i iznutra i spolja, zaštićenim od vetra, dobro zamandaljenim, sa žaluzinama na prozorima.
Ahaṁ kho panudāyi, appekadā nimantanepi bhuñjāmi sālīnaṁ odanaṁ vicitakāḷakaṁ anekasūpaṁ anekabyañjanaṁ. Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama je zadovoljan bilo kojim prenoćištem i hvali zadovoljenost bilo kojim prenoćištem’, tada oni moji učenici koji žive samo u podnožju drveta ili na otvorenom… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući.
‘Santuṭṭho samaṇo gotamo itarītarena piṇḍapātena, itarītarapiṇḍapātasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, ye te, udāyi, mama sāvakā piṇḍapātikā sapadānacārino uñchāsake vate ratā te antaragharaṁ paviṭṭhā samānā āsanenapi nimantiyamānā na sādiyanti, na maṁ te iminā dhammena sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ. Zamisli, Udāyine, da me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; da ti učenici žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući, te ovako razmišljaju: ’Asketa Gotama živi u osami i hvali život u osami.’ Ali ima mojih učenika koji žive u šumi, na pustim mestima, izolovani duboko u džungli, i dolaze u Sanghu tek jednom u dve nedelje na recitovanje monaških pravila. A ja nekad živim okružen monasima i monahinjama, nezaređenim sledbenicima i sledbenicama, kraljevima i kraljevim savetnicima, asketama drugih tradicija i njihovim učenicima.
‘Santuṭṭho samaṇo gotamo itarītarena senāsanena, itarītarasenāsanasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, santi kho pana me, udāyi, sāvakā rukkhamūlikā abbhokāsikā, te aṭṭhamāse channaṁ na upenti. Dakle, ako bi me učenici poštovali… ovako razmišljajući: ’Asketa Gotama živi u osami i hvali život u osami’, tada oni moji učenici koji žive u šumi… ne bi trebalo da me poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; niti da žive s pouzdanjem u mene, poštujući me i obožavajući.
Ahaṁ kho panudāyi, appekadā kūṭāgāresupi viharāmi ullittāvalittesu nivātesu phusitaggaḷesu pihitavātapānesu.
‘Santuṭṭho samaṇo gotamo itarītarena senāsanena, itarītarasenāsanasantuṭṭhiyā ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, ye te, udāyi, mama sāvakā rukkhamūlikā abbhokāsikā te aṭṭhamāse channaṁ na upenti, na maṁ te iminā dhammena sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ.
‘Pavivitto samaṇo gotamo, pavivekassa ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ, santi kho pana me, udāyi, sāvakā āraññikā pantasenāsanā araññavanapatthāni pantāni senāsanāni ajjhogāhetvā viharanti, te anvaddhamāsaṁ saṅghamajjhe osaranti pātimokkhuddesāya.
Ahaṁ kho panudāyi, appekadā ākiṇṇo viharāmi bhikkhūhi bhikkhunīhi upāsakehi upāsikāhi raññā rājamahāmattehi titthiyehi titthiyasāvakehi.
‘Pavivitto samaṇo gotamo, pavivekassa ca vaṇṇavādī’ti, iti ce maṁ, udāyi, sāvakā sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ. Ye te, udāyi, mama sāvakā āraññakā pantasenāsanā araññavanapatthāni pantāni senāsanāni ajjhogāhetvā viharanti te anvaddhamāsaṁ saṅghamajjhe osaranti pātimokkhuddesāya, na maṁ te iminā dhammena sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya vihareyyuṁ.
Iti kho, udāyi, na mamaṁ sāvakā imehi pañcahi dhammehi sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti.
Atthi kho, udāyi, aññe ca pañca dhammā yehi pañcahi dhammehi mamaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. Međutim, Udāyine, postoji pet drugih kvaliteta zbog kojih me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; zbog kojih, poštujući me i obožavajući, žive s pouzdanjem u mene.
Katame pañca? Kojih pet?
Idhudāyi, mamaṁ sāvakā adhisīle sambhāventi: Dakle, Udāyine, učenici me cene zbog više vrline ovako:
‘sīlavā samaṇo gotamo paramena sīlakkhandhena samannāgato’ti. ’Asketa Gotama je čestit, poseduje najviše svojstvo vrline.’
Yampudāyi, mamaṁ sāvakā adhisīle sambhāventi: Zato što me učenici cene zbog više vrline ovako:
‘sīlavā samaṇo gotamo paramena sīlakkhandhena samannāgato’ti, ayaṁ kho, udāyi, paṭhamo dhammo yena mamaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. ’Asketa Gotama je čestit, poseduje najviše svojstvo vrline’, to je prvi kvalitet zbog kojeg me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; zbog kojih, poštujući me i obožavajući, žive s pouzdanjem u mene.
Puna caparaṁ, udāyi, mamaṁ sāvakā abhikkante ñāṇadassane sambhāventi: I opet, Udāyine, učenici me cene zbog izvanrednog znanja i viđenja ovako:
‘jānaṁyevāha samaṇo gotamo—jānāmīti, ’Kada asketa Gotama kaže „Znam“, on zaista zna;
passaṁyevāha samaṇo gotamo—passāmīti; kada kaže: „Vidim“, on zaista vidi.
abhiññāya samaṇo gotamo dhammaṁ deseti no anabhiññāya; Asketa Gotama podučava Dhammu na osnovu neposrednog znanja, a ne bez neposrednog znanja;
sanidānaṁ samaṇo gotamo dhammaṁ deseti no anidānaṁ; podučava Dhammu na čvrstoj osnovi, a ne bez čvrste osnove;
sappāṭihāriyaṁ samaṇo gotamo dhammaṁ deseti no appāṭihāriyan’ti. podučava Dhammu na ubedljiv način, ne neubedljivo.’
Yampudāyi, mamaṁ sāvakā abhikkante ñāṇadassane sambhāventi: Zato što me učenici cene zbog izvanrednog znanja i viđenja ovako:
‘jānaṁyevāha samaṇo gotamo—jānāmīti,
passaṁyevāha samaṇo gotamo—passāmīti;
abhiññāya samaṇo gotamo dhammaṁ deseti no anabhiññāya;
sanidānaṁ samaṇo gotamo dhammaṁ deseti no anidānaṁ;
sappāṭihāriyaṁ samaṇo gotamo dhammaṁ deseti no appāṭihāriyan’ti, ayaṁ kho, udāyi, dutiyo dhammo yena mamaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. to je drugi kvalitet zbog kojeg me učenici poštuju…
Puna caparaṁ, udāyi, mamaṁ sāvakā adhipaññāya sambhāventi: I opet, Udāyine, učenici me cene zbog više mudrosti ovako:
‘paññavā samaṇo gotamo paramena paññākkhandhena samannāgato; ’Asketa Gotama je mudar, poseduje najviše svojstvo mudrosti.
taṁ vata anāgataṁ vādapathaṁ na dakkhati, uppannaṁ vā parappavādaṁ na sahadhammena suniggahitaṁ niggaṇhissatīti—netaṁ ṭhānaṁ vijjati’. Nemoguće je da ne predvidi budući smer učenja ili ne bude u stanju da pobije stavove sadašnjih tuđih učenja.’
Taṁ kiṁ maññasi, udāyi, Šta misliš, Udāyine,
api nu me sāvakā evaṁ jānantā evaṁ passantā antarantarā kathaṁ opāteyyun”ti? hoće li me učenici, kada znaju i vide tako, prekinuti u izlaganju?
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani gospodine.“
“Na kho panāhaṁ, udāyi, sāvakesu anusāsaniṁ paccāsīsāmi; „Ja ne očekujem uputstva od učenika;
aññadatthu mamayeva sāvakā anusāsaniṁ paccāsīsanti. moji učenici uvek su ti koji očekuju uputstva od mene.
Yampudāyi, mamaṁ sāvakā adhipaññāya sambhāventi: Zato što me učenici cene zbog više mudrosti ovako:
‘paññavā samaṇo gotamo paramena paññākkhandhena samannāgato;
taṁ vata anāgataṁ vādapathaṁ na dakkhati, uppannaṁ vā parappavādaṁ na sahadhammena niggahitaṁ niggaṇhissatīti—
netaṁ ṭhānaṁ vijjati’.
Ayaṁ kho, udāyi, tatiyo dhammo yena mamaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. to je treći kvalitet zbog kojeg me učenici poštuju…
Puna caparaṁ, udāyi, mama sāvakā yena dukkhena dukkhotiṇṇā dukkhaparetā te maṁ upasaṅkamitvā dukkhaṁ ariyasaccaṁ pucchanti, tesāhaṁ dukkhaṁ ariyasaccaṁ puṭṭho byākaromi, tesāhaṁ cittaṁ ārādhemi pañhassa veyyākaraṇena; I opet, Udāyine, kada se moji učenici susretnu s patnjom i postanu žrtve patnje, plen patnje, tada dođu i pitaju me o plemenitoj istini o patnji. Kad me pitaju, objasnim im plemenitu istinu o patnji i zadovoljim njihov um svojim objašnjenjem.
te maṁ dukkhasamudayaṁ … Pitaju me o plemenitoj istini o nastanku patnje…
dukkhanirodhaṁ … o plemenitoj istini o prestanku patnje…
dukkhanirodhagāminiṁ paṭipadaṁ ariyasaccaṁ pucchanti, tesāhaṁ dukkhanirodhagāminiṁ paṭipadaṁ ariyasaccaṁ puṭṭho byākaromi, tesāhaṁ cittaṁ ārādhemi pañhassa veyyākaraṇena. o plemenitoj istini o putu koji vodi prestanku patnje. Kad me pitaju, objasnim im plemenitu istinu o putu koji vodi prestanku patnje i zadovoljim njihov um svojim objašnjenjem.
Yampudāyi, mama sāvakā yena dukkhena dukkhotiṇṇā dukkhaparetā te maṁ upasaṅkamitvā dukkhaṁ ariyasaccaṁ pucchanti, tesāhaṁ dukkhaṁ ariyasaccaṁ puṭṭho byākaromi, tesāhaṁ cittaṁ ārādhemi pañhassa veyyākaraṇena. Zato što se moji učenici susretnu s patnjom i postanu žrtve patnje, plen patnje, tada dođu i pitaju me o plemenitoj istini o patnji. Kad me pitaju, objasnim im plemenitu istinu o patnji i zadovoljim njihov um svojim objašnjenjem.
Te maṁ dukkhasamudayaṁ …
dukkhanirodhaṁ …
dukkhanirodhagāminiṁ paṭipadaṁ ariyasaccaṁ pucchanti.
Tesāhaṁ dukkhanirodhagāminiṁ paṭipadaṁ ariyasaccaṁ puṭṭho byākaromi.
Tesāhaṁ cittaṁ ārādhemi pañhassa veyyākaraṇena.
Ayaṁ kho, udāyi, catuttho dhammo yena mamaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. To je četvrti kvalitet zbog kojeg me učenici poštuju…
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā cattāro satipaṭṭhāne bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja četiri temelja svesnosti.
Idhudāyi, bhikkhu kāye kāyānupassī viharati ātāpī sampajāno satimā vineyya loke abhijjhādomanassaṁ; Tako monah boravi kontemplirajući telo kao telo, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.
vedanāsu vedanānupassī viharati … On boravi kontemplirajući osećaje kao osećaje…
citte cittānupassī viharati … On boravi kontemplirajući um kao um…
dhammesu dhammānupassī viharati ātāpī sampajāno satimā vineyya loke abhijjhādomanassaṁ. On boravi kontemplirajući objekte uma, marljiv, s jasnim razumevanjem i svestan, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā cattāro sammappadhāne bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja četiri prave vrste nastojanja.
Idhudāyi, bhikkhu anuppannānaṁ pāpakānaṁ akusalānaṁ dhammānaṁ anuppādāya chandaṁ janeti, vāyamati, vīriyaṁ ārabhati, cittaṁ paggaṇhāti, padahati; Tako monah u sebi budi odlučnost za nenastajanje još nenastalih nepovoljnih mentalnih stanja, ulaže napor, budi energiju, napreže svoj um i nastoji.
uppannānaṁ pāpakānaṁ akusalānaṁ dhammānaṁ pahānāya chandaṁ janeti, vāyamati, vīriyaṁ ārabhati, cittaṁ paggaṇhāti, padahati; U sebi budi odlučnost za napuštanje već nastalih nepovoljnih mentalnih stanja…
anuppannānaṁ kusalānaṁ dhammānaṁ uppādāya chandaṁ janeti, vāyamati, vīriyaṁ ārabhati, cittaṁ paggaṇhāti, padahati; U sebi budi odlučnost za nastajanje još nenastalih povoljnih mentalnih stanja…
uppannānaṁ kusalānaṁ dhammānaṁ ṭhitiyā asammosāya bhiyyobhāvāya vepullāya bhāvanāya pāripūriyā chandaṁ janeti, vāyamati, vīriyaṁ ārabhati, cittaṁ paggaṇhāti, padahati. U sebi budi odlučnost za održavanje, neiščezavanje, jačanje, uvećanje i potpuno ispunjenje već nastalih povoljnih mentalnih stanja, ulaže napor, budi energiju, napreže svoj um i nastoji.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā cattāro iddhipāde bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja četiri osnove duhovne moći.
Idhudāyi, bhikkhu chandasamādhipadhānasaṅkhārasamannāgataṁ iddhipādaṁ bhāveti, Tako monah u sebi razvija osnovu duhovne moći koju čini koncentracija, zasnovana na odlučnosti i odlučnom nastojanju.
vīriyasamādhipadhānasaṅkhārasamannāgataṁ iddhipādaṁ bhāveti, U sebi razvija osnovu duhovne moći koju čini koncentracija, zasnovana na energičnosti i odlučnom nastojanju.
cittasamādhipadhānasaṅkhārasamannāgataṁ iddhipādaṁ bhāveti, U sebi razvija osnovu duhovne moći koju čini koncentracija, zasnovana na (čistoti) uma i odlučnom nastojanju.
vīmaṁsāsamādhipadhānasaṅkhārasamannāgataṁ iddhipādaṁ bhāveti. U sebi razvija osnovu duhovne moći koju čini koncentracija, zasnovana na istraživanju i odlučnom nastojanju.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā pañcindriyāni bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja pet duhovnih sposobnosti.
Idhudāyi, bhikkhu saddhindriyaṁ bhāveti upasamagāmiṁ sambodhagāmiṁ; Tako monah u sebi razvija sposobnost poverenja, koja vodi miru, vodi probuđenju.
vīriyindriyaṁ bhāveti …pe… U sebi razvija sposobnost energičnosti…
satindriyaṁ bhāveti … sposobnost svesnosti…
samādhindriyaṁ bhāveti … sposobnost koncentracije…
paññindriyaṁ bhāveti upasamagāmiṁ sambodhagāmiṁ. sposobnost mudrosti, koja vodi miru, vodi probuđenju.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā pañca balāni bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja pet moći.
Idhudāyi, bhikkhu saddhābalaṁ bhāveti upasamagāmiṁ sambodhagāmiṁ; Tako monah u sebi razvija snagu poverenja, koja vodi miru, vodi probuđenju.
vīriyabalaṁ bhāveti …pe… U sebi razvija snagu energičnosti…
satibalaṁ bhāveti … snagu svesnosti…
samādhibalaṁ bhāveti … snagu koncentracije…
paññābalaṁ bhāveti upasamagāmiṁ sambodhagāmiṁ. snagu mudrosti, koja vodi miru, vodi probuđenju.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā sattabojjhaṅge bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja sedam elemenata probuđenja.
Idhudāyi, bhikkhu satisambojjhaṅgaṁ bhāveti vivekanissitaṁ virāganissitaṁ nirodhanissitaṁ vossaggapariṇāmiṁ; Tako monah u sebi razvija svesnost kao element probuđenja, potpomognut osamom, hlađenjem strasti i napuštanjem, a ishod je prestanak vezanosti.
dhammavicayasambojjhaṅgaṁ bhāveti …pe… On razvija istraživanje pojava kao element probuđenja…
vīriyasambojjhaṅgaṁ bhāveti … energiju kao element probuđenja…
pītisambojjhaṅgaṁ bhāveti … radost kao element probuđenja…
passaddhisambojjhaṅgaṁ bhāveti … smirenje kao element probuđenja…
samādhisambojjhaṅgaṁ bhāveti … koncentraciju kao element probuđenja…
upekkhāsambojjhaṅgaṁ bhāveti vivekanissitaṁ virāganissitaṁ nirodhanissitaṁ vossaggapariṇāmiṁ. spokojstvo kao element probuđenja, potpomognut osamom, hlađenjem strasti i napuštanjem, a ishod je prestanak vezanosti.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā ariyaṁ aṭṭhaṅgikaṁ maggaṁ bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način kako da razvijaju plemeniti osmostruki put.
Idhudāyi, bhikkhu sammādiṭṭhiṁ bhāveti, sammāsaṅkappaṁ bhāveti, sammāvācaṁ bhāveti, sammākammantaṁ bhāveti, sammāājīvaṁ bhāveti, sammāvāyāmaṁ bhāveti, sammāsatiṁ bhāveti, sammāsamādhiṁ bhāveti. Tako monah u sebi razvija ispravno razumevanje, ispravnu nameru, ispravan govor, ispravne postupke, ispravno življenje, ispravan napor, ispravnu svesnost i ispravnu koncentraciju.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā aṭṭha vimokkhe bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja osam usavršenosti.
Rūpī rūpāni passati, Onaj ko poseduje materijalni oblik, taj vidi oblik: to je prva usavršenost.
ayaṁ paṭhamo vimokkho; Ne opažajući oblik unutar, on opaža oblike izvan: to je druga usavršenost.
ajjhattaṁ arūpasaññī bahiddhā rūpāni passati, Okrenut je samo lepome: to je treća usavršenost.
ayaṁ dutiyo vimokkho; Potpunim nadilaženjem opažanja oblika, nestankom opažanja čulnih podražaja, neobraćanjem pažnje na opažanje raznolikosti, svestan da „prostor jeste beskrajan“, ulazi on i boravi u području beskrajnog prostora: to je četvrta usavršenost.
subhanteva adhimutto hoti, Potpunim nadilaženjem područja beskrajnog prostora, svestan da „svest jeste beskonačna“, ulazi on i boravi u području beskonačne svesti: to je peta usavršenost.
ayaṁ tatiyo vimokkho; Potpunim nadilaženjem područja beskonačne svesti, svestan da „nema ničega“, ulazi on i boravi u području ničega: to je šesta usavršenost.
sabbaso rūpasaññānaṁ samatikkamā paṭighasaññānaṁ atthaṅgamā nānattasaññānaṁ amanasikārā ‘ananto ākāso’ti ākāsānañcāyatanaṁ upasampajja viharati, Potpunim nadilaženjem područja ničega, ulazi on i boravi u području ni opažanja ni neopažanja: to je sedma usavršenost.
ayaṁ catuttho vimokkho; Potpunim nadilaženjem područja ni opažanja ni neopažanja, ulazi on i boravi u području prestanka opažaja i osećaja: to je osma usavršenost.
sabbaso ākāsānañcāyatanaṁ samatikkamma ‘anantaṁ viññāṇan’ti viññāṇañcāyatanaṁ upasampajja viharati, Otuda mnogi moji učenici žive tako što su dosegli izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
ayaṁ pañcamo vimokkho;
sabbaso viññāṇañcāyatanaṁ samatikkamma ‘natthi kiñcī’ti ākiñcaññāyatanaṁ upasampajja viharati,
ayaṁ chaṭṭho vimokkho;
sabbaso ākiñcaññāyatanaṁ samatikkamma nevasaññānāsaññāyatanaṁ upasampajja viharati,
ayaṁ sattamo vimokkho;
sabbaso nevasaññānāsaññāyatanaṁ samatikkamma saññāvedayitanirodhaṁ upasampajja viharati,
ayaṁ aṭṭhamo vimokkho.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā aṭṭha abhibhāyatanāni bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja osam osnova prevazilaženja.
Ajjhattaṁ rūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati parittāni suvaṇṇadubbaṇṇāni. Opažajući oblik unutar sebe, monah vidi i oblike izvan, ograničene, lepe i ružne; prevazilazeći ih, ovako opaža: ’Znam, vidim.’ To je prva osnova prevazilaženja.
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁ saññī hoti. Opažajući oblik unutar sebe, monah vidi i oblike izvan, bezgranične, lepe i ružne; prevazilazeći ih, on opaža ovako: ’Znam, vidim.’ To je druga osnova prevazilaženja.
Idaṁ paṭhamaṁ abhibhāyatanaṁ. Ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan, ograničene, lepe i ružne; prevazilazeći ih, on opaža ovako: ’Znam, vidim.’ To je treća osnova prevazilaženja.
Ajjhattaṁ rūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati appamāṇāni suvaṇṇadubbaṇṇāni. Ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan, bezgranične, lepe i ružne; prevazilazeći ih, on opaža ovako: ’Znam, vidim.’ To je četvrta osnova prevazilaženja.
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁ saññī hoti. Ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan, plave, plave boje, plave spoljašnjosti, s plavim odsjajem.
Idaṁ dutiyaṁ abhibhāyatanaṁ. Baš kao što je cvet lana, koji je plav, plave boje, plave spoljašnjosti, s plavim odsjajem, ili kao što je tkanina iz Benaresa, glatka s obe strane, koja je plava, plave boje, plave spoljašnjosti, s plavim odsjajem;
Ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati parittāni suvaṇṇadubbaṇṇāni. isto tako, ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan… s plavim odsjajem; prevazilazeći ih, on opaža ovako: ’Znam, vidim.’ To je peta osnova prevazilaženja.
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁ saññī hoti. Ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan, žute, žute boje, žute spoljašnjosti, sa žutim odsjajem.
Idaṁ tatiyaṁ abhibhāyatanaṁ. Baš kao što je kaṇṇikāra cvet, koji je žut, žute boje, žute spoljašnjosti, sa žutim odsjajem, ili kao što je tkanina iz Benaresa, glatka s obe strane, koja je žuta, žute boje, žute spoljašnjosti, sa žutim odsjajem;
Ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati appamāṇāni suvaṇṇadubbaṇṇāni. isto tako, ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan… sa žutim odsjajem; prevazilazeći ih, on opaža ovako: ’Znam, vidim.’ To je šesta osnova prevazilaženja.
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁ saññī hoti. Ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan, crvene, crvene boje, crvene spoljašnjosti, sa crvenim odsjajem.
Idaṁ catutthaṁ abhibhāyatanaṁ. Baš kao što je cvet hibiskusa, koji je crven, crvene boje, crvene spoljašnjosti, sa crvenim odsjajem, ili kao što je tkanina iz Benaresa, glatka s obe strane, koja je crvena, crvene boje, crvene spoljašnjosti, sa crvenim odsjajem;
Ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati nīlāni nīlavaṇṇāni nīlanidassanāni nīlanibhāsāni. isto tako, ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan… sa crvenim odsjajem; prevazilazeći ih, on opaža ovako: ’Znam, vidim.’ To je sedma osnova prevazilaženja.
Seyyathāpi nāma umāpupphaṁ nīlaṁ nīlavaṇṇaṁ nīlanidassanaṁ nīlanibhāsaṁ, seyyathā vā pana taṁ vatthaṁ bārāṇaseyyakaṁ ubhatobhāgavimaṭṭhaṁ nīlaṁ nīlavaṇṇaṁ nīlanidassanaṁ nīlanibhāsaṁ; Ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan, bele, bele boje, bele spoljašnjosti, s belim odsjajem.
evameva ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati nīlāni nīlavaṇṇāni nīlanidassanāni nīlanibhāsāni. Baš kao što je jutarnja zvezda, koja je bela, bele boje, bele spoljašnjosti, s belim odsjajem, ili kao što je tkanina iz Benaresa, glatka s obe strane, koja je bela, bele boje, bele spoljašnjosti, s belim odsjajem;
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁ saññī hoti. isto tako, ne opažajući oblik unutar sebe, monah vidi oblike izvan… s belim odsjajem; prevazilazeći ih, on opaža ovako: ’Znam, vidim.’ To je osma osnova prevazilaženja.
Idaṁ pañcamaṁ abhibhāyatanaṁ. Otuda mnogi moji učenici žive dosegavši izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati pītāni pītavaṇṇāni pītanidassanāni pītanibhāsāni.
Seyyathāpi nāma kaṇikārapupphaṁ pītaṁ pītavaṇṇaṁ pītanidassanaṁ pītanibhāsaṁ, seyyathā vā pana taṁ vatthaṁ bārāṇaseyyakaṁ ubhatobhāgavimaṭṭhaṁ pītaṁ pītavaṇṇaṁ pītanidassanaṁ pītanibhāsaṁ;
evameva ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati pītāni pītavaṇṇāni pītanidassanāni pītanibhāsāni.
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁ saññī hoti.
Idaṁ chaṭṭhaṁ abhibhāyatanaṁ.
Ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati lohitakāni lohitakavaṇṇāni lohitakanidassanāni lohitakanibhāsāni.
Seyyathāpi nāma bandhujīvakapupphaṁ lohitakaṁ lohitakavaṇṇaṁ lohitakanidassanaṁ lohitakanibhāsaṁ, seyyathā vā pana taṁ vatthaṁ bārāṇaseyyakaṁ ubhatobhāgavimaṭṭhaṁ lohitakaṁ lohitakavaṇṇaṁ lohitakanidassanaṁ lohitakanibhāsaṁ;
evameva ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati lohitakāni lohitakavaṇṇāni lohitakanidassanāni lohitakanibhāsāni.
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁ saññī hoti.
Idaṁ sattamaṁ abhibhāyatanaṁ.
Ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati odātāni odātavaṇṇāni odātanidassanāni odātanibhāsāni.
Seyyathāpi nāma osadhitārakā odātā odātavaṇṇā odātanidassanā odātanibhāsā, seyyathā vā pana taṁ vatthaṁ bārāṇaseyyakaṁ ubhatobhāgavimaṭṭhaṁ odātaṁ odātavaṇṇaṁ odātanidassanaṁ odātanibhāsaṁ;
evameva ajjhattaṁ arūpasaññī eko bahiddhā rūpāni passati odātāni odātavaṇṇāni odātanidassanāni odātanibhāsāni.
‘Tāni abhibhuyya jānāmi, passāmī’ti evaṁsaññī hoti.
Idaṁ aṭṭhamaṁ abhibhāyatanaṁ.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā dasa kasiṇāyatanāni bhāventi. „I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja deset kasina-osnova.
Pathavīkasiṇameko sañjānāti uddhamadho tiriyaṁ advayaṁ appamāṇaṁ; Monah posmatra zemlja-kasinu iznad, ispod i popreko, nepodeljenu i nemerljivu.
āpokasiṇameko sañjānāti …pe… Neki drugi posmatra voda-kasinu…
tejokasiṇameko sañjānāti … Neki drugi posmatra vatra-kasinu…
vāyokasiṇameko sañjānāti … Neki drugi posmatra vazduh-kasinu…
nīlakasiṇameko sañjānāti … Neki drugi posmatra plavu kasinu…
pītakasiṇameko sañjānāti … Neki drugi posmatra žutu kasinu…
lohitakasiṇameko sañjānāti … Neki drugi posmatra crvenu kasinu…
odātakasiṇameko sañjānāti … Neki drugi posmatra belu kasinu…
ākāsakasiṇameko sañjānāti … Neki drugi posmatra prostor-kasinu…
viññāṇakasiṇameko sañjānāti uddhamadho tiriyaṁ advayaṁ appamāṇaṁ. Neki drugi posmatra svest-kasinu iznad, ispod i popreko, nepodeljenu i nemerljivu.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive dosegavši izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā cattāri jhānāni bhāventi. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio put razvijanja četiri zadubljenja.
Idhudāyi, bhikkhu vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I tako, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji je praćen usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.
So imameva kāyaṁ vivekajena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa vivekajena pītisukhena apphuṭaṁ hoti. On čini da ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz osame oblivaju, natapaju, ispunjavaju i prožimaju to telo, tako da nijedan deo čitavog njegovog tela ne ostane nezahvaćen ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz osame.
Seyyathāpi, udāyi, dakkho nhāpako vā nhāpakantevāsī vā kaṁsathāle nhānīyacuṇṇāni ākiritvā udakena paripphosakaṁ paripphosakaṁ sanneyya, sāyaṁ nhānīyapiṇḍi snehānugatā snehaparetā santarabāhirā phuṭā snehena na ca pagghariṇī;
evameva kho, udāyi, bhikkhu imameva kāyaṁ vivekajena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa vivekajena pītisukhena apphuṭaṁ hoti.
Puna caparaṁ, udāyi, bhikkhu vitakkavicārānaṁ vūpasamā ajjhattaṁ sampasādanaṁ …pe… dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, smirivanjem usmerene misli i istraživanja, monah ulazi i ostaje na drugom stupnju zadubljenja, koji karakterišu kako samopouzdanje i sabranost uma, oslobođenog usmerene misli i istraživanja, tako i ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije.
So imameva kāyaṁ samādhijena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa samādhijena pītisukhena apphuṭaṁ hoti. On čini da ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije oblivaju, natapaju, ispunjavaju i prožimaju to telo, tako da nijedan deo čitavog njegovog tela ne ostane nezahvaćen ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije.
Seyyathāpi, udāyi, udakarahado gambhīro ubbhidodako. Tassa nevassa puratthimāya disāya udakassa āyamukhaṁ, na pacchimāya disāya udakassa āyamukhaṁ, na uttarāya disāya udakassa āyamukhaṁ, na dakkhiṇāya disāya udakassa āyamukhaṁ, devo ca na kālena kālaṁ sammā dhāraṁ anuppaveccheyya; Kao duboko jezero, u čijim dubinama je izvor sveže vode i u koje se ne uliva nijedna reka ni s istoka ni sa zapada, ni sa severa ni s juga, niti ga bilo kad zapljuskuju kiše; ali hladni izvor u dubinama jezerskim ispuniće i prožeće ga svog, tako da nijedan deo jezera ne ostane neprožet vodom iz tog hladnog izvora.
atha kho tamhāva udakarahadā sītā vāridhārā ubbhijjitvā tameva udakarahadaṁ sītena vārinā abhisandeyya parisandeyya paripūreyya paripphareyya, nāssa kiñci sabbāvato udakarahadassa sītena vārinā apphuṭaṁ assa. Slično je s monahom: on čini da ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije oblivaju, natapaju, ispunjavaju i prožimaju to telo, tako da nijedan deo čitavog njegovog tela ne ostane nezahvaćen ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije.
Evameva kho, udāyi, bhikkhu imameva kāyaṁ samādhijena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa samādhijena pītisukhena apphuṭaṁ hoti.
Puna caparaṁ, udāyi, bhikkhu pītiyā ca virāgā …pe… tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, slabljenjem ushićenja, monah ostaje spokojan, sabran i s jasnim razumevanjem; sa fizičkim osećajem zadovoljstva ulazi on i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: „Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i sabranošću!“
So imameva kāyaṁ nippītikena sukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa nippītikena sukhena apphuṭaṁ hoti. On čini da zadovoljstvo lišeno ushićenja obliva, natapa, ispunjava i prožima to telo, tako da nijedan deo čitavog njegovog tela ne ostane nezahvaćen zadovoljstvom lišenim ushićenja.
Seyyathāpi, udāyi, uppaliniyaṁ vā paduminiyaṁ vā puṇḍarīkiniyaṁ vā appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni udakānuggatāni anto nimuggaposīni, tāni yāva caggā yāva ca mūlā sītena vārinā abhisannāni parisannāni paripūrāni paripphuṭāni, nāssa kiñci sabbāvataṁ, uppalānaṁ vā padumānaṁ vā puṇḍarīkānaṁ vā sītena vārinā apphuṭaṁ assa; Kao što u jezeru s plavim, crvenim i belim lotosovim cvetovima, odraslim pod vodom, ti cvetovi ne izlaze na površinu, već cvetaju pod vodom, pa ih sveža voda obliva, natapa, ispunjava i prožima od korena do vrha latica, tako da nijedan deo tih lotosa ne ostane neprožet vodom.
evameva kho, udāyi, bhikkhu imameva kāyaṁ nippītikena sukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa nippītikena sukhena apphuṭaṁ hoti. Slično je s monahom: on čini da zadovoljstvo lišeno ushićenja obliva, natapa, ispunjava i prožima to telo, tako da nijedan deo čitavog njegovog tela ne ostane nezahvaćen zadovoljstvom lišenim ushićenja.
Puna caparaṁ, udāyi, bhikkhu sukhassa ca pahānā dukkhassa ca pahānā pubbeva somanassadomanassānaṁ atthaṅgamā adukkhamasukhaṁ upekkhāsatipārisuddhiṁ catutthaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, napuštanjem zadovoljstva i bola–kao i ranijim nestankom radosti i žalosti–monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu.
So imameva kāyaṁ parisuddhena cetasā pariyodātena pharitvā nisinno hoti, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa parisuddhena cetasā pariyodātena apphuṭaṁ hoti. On sedi prožimajući to telo čistim i kristalno jasnim umom, tako da nijedan deo njegovog tela ne ostane nezahvaćen tim čistim i kristalno jasnim umom.
Seyyathāpi, udāyi, puriso odātena vatthena sasīsaṁ pārupitvā nisinno assa, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa odātena vatthena apphuṭaṁ assa; Kao kada bi neki čovek sedeo zaogrnut belim platnom od glave do pete, tako da mu nijedan deo tela ne ostane nezaogrnut tim belim platnom.
evameva kho, udāyi, bhikkhu imameva kāyaṁ parisuddhena cetasā pariyodātena pharitvā nisinno hoti, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa parisuddhena cetasā pariyodātena apphuṭaṁ hoti. Slično je i s monahom: sedi, prožimajući to telo čistim i kristalno jasnim umom, tako da nijedan deo čitavog njegovog tela ne ostane nezahvaćen tim čistim i kristalno jasnim umom.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive dosegavši izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā evaṁ pajānanti: I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način da razumeju ovo:
‘ayaṁ kho me kāyo rūpī cātumahābhūtiko mātāpettikasambhavo odanakummāsūpacayo aniccucchādanaparimaddanabhedanaviddhaṁsanadhammo; ’Ovo moje telo, načinjeno od materijalnog oblika, čine ga četiri velika elementa, stvorili ga majka i otac, othranili kuvani pirinač i kaša, podložno je prolaznosti, trošenju i habanju, razlaganju i rastakanju, a moja svest je njime podržana i s njime povezana.’
idañca pana me viññāṇaṁ ettha sitaṁ ettha paṭibaddhaṁ’. Zamisli divan dragi kamen beril boje najčistijeg mora, s osam stranica, dobro obrađen, čist i proziran, svih drugih dobrih osobina, a da je kroz njega provučena plava, žuta, crvena, bela ili braon nit.
Seyyathāpi, udāyi, maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato accho vippasanno sabbākārasampanno; Isto tako sam svojim učenicima objavio način način da razumeju ovo: ’Ovo moje telo… podložno je prolaznosti, trošenju i habanju, razlaganju i rastakanju, a moja svest je njime podržana i s njime povezana.’
tatridaṁ suttaṁ āvutaṁ nīlaṁ vā pītaṁ vā lohitaṁ vā odātaṁ vā paṇḍusuttaṁ vā. Otuda mnogi moji učenici žive dosegavši izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Tamenaṁ cakkhumā puriso hatthe karitvā paccavekkheyya:
‘ayaṁ kho maṇi veḷuriyo subho jātimā aṭṭhaṁso suparikammakato accho vippasanno sabbākārasampanno;
tatridaṁ suttaṁ āvutaṁ nīlaṁ vā pītaṁ vā lohitaṁ vā odātaṁ vā paṇḍusuttaṁ vā’ti.
Evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā evaṁ pajānanti:
‘ayaṁ kho me kāyo rūpī cātumahābhūtiko mātāpettikasambhavo odanakummāsūpacayo aniccucchādanaparimaddanabhedanaviddhaṁsanadhammo;
idañca pana me viññāṇaṁ ettha sitaṁ ettha paṭibaddhan’ti.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā imamhā kāyā aññaṁ kāyaṁ abhinimminanti rūpiṁ manomayaṁ sabbaṅgapaccaṅgiṁ ahīnindriyaṁ. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način da od ovoga tela stvore drugo telo koje ima oblik, umom stvoreno, sa svim svojim udovima, svim sposobnostima.
Seyyathāpi, udāyi, puriso muñjamhā īsikaṁ pabbāheyya; Baš kao kad bi neki čovek izvukao trsku iz njezine ljušture i pomislio ovako: ’Ovo je ljuštura, ovo je trska; ljuštura je jedno, trska je drugo; iz ljušture je trska bila izvučena’;
tassa evamassa: ili kao kad bi neki čovek izvukao mač iz korica i pomislio ovako: ’Ovo je mač, ovo su korice; mač je jedno, korice su drugo; iz korica je mač bio izvučen’;
‘ayaṁ muñjo, ayaṁ īsikā; añño muñjo, aññā īsikā; muñjamhā tveva īsikā pabbāḷhā’ti. ili kao kad bi neki čovek izvukao zmiju iz njezine košuljice i pomislio ovako: ’Ovo je zmija, ovo je košuljica; zmija je jedno, košuljica je drugo; iz košuljice je zmija bila izvučena.’
Seyyathā vā panudāyi, puriso asiṁ kosiyā pabbāheyya; Isto tako, svojim sam učenicima objavio način da od ovoga tela stvore drugo telo koje ima oblik, umom stvoreno, sa svim svojim udovima, sa svim sposobnostima.
tassa evamassa: Otuda mnogi moji učenici žive dosegavši izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
‘ayaṁ asi, ayaṁ kosi; añño asi aññā kosi; kosiyā tveva asi pabbāḷho’ti.
Seyyathā vā, panudāyi, puriso ahiṁ karaṇḍā uddhareyya;
tassa evamassa:
‘ayaṁ ahi, ayaṁ karaṇḍo; añño ahi, añño karaṇḍo; karaṇḍā tveva ahi ubbhato’ti.
Evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā imamhā kāyā aññaṁ kāyaṁ abhinimminanti rūpiṁ manomayaṁ sabbaṅgapaccaṅgiṁ ahīnindriyaṁ.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā anekavihitaṁ iddhividhaṁ paccanubhonti—ekopi hutvā bahudhā honti, bahudhāpi hutvā eko hoti; āvibhāvaṁ, tirobhāvaṁ; tirokuṭṭaṁ tiropākāraṁ tiropabbataṁ asajjamānā gacchanti, seyyathāpi ākāse; pathaviyāpi ummujjanimujjaṁ karonti, seyyathāpi udake; udakepi abhijjamāne gacchanti, seyyathāpi pathaviyaṁ; ākāsepi pallaṅkena kamanti, seyyathāpi pakkhī sakuṇo; imepi candimasūriye evaṁmahiddhike evaṁmahānubhāve pāṇinā parimasanti parimajjanti, yāva brahmalokāpi kāyena vasaṁ vattenti. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način posedovanja duhovnih moći:
Seyyathāpi, udāyi, dakkho kumbhakāro vā kumbhakārantevāsī vā suparikammakatāya mattikāya yaṁ yadeva bhājanavikatiṁ ākaṅkheyya taṁ tadeva kareyya abhinipphādeyya; iz jednog bića da se pretvore u mnogobrojna, a iz mnogobrojnih opet u jedno; iz vidljivog bića da se pretvore u nevidljivo; nesmetano prolaze kroz zidove, bedeme i bregove, kao kroz vazduh; uranjaju u zemlju i izranjaju iz nje kao iz vode; hodaju po vodi, a da je i ne ustalasaju, kao po zemlji; kreću se vazduhom ukrštenih nogu, poput ptice; u stanju su da rukom dotaknu i miluju Mesec i Sunce, tako moćne i velike; telesno se uzdižu, čak do sveta boga Brahme.
seyyathā vā panudāyi, dakkho dantakāro vā dantakārantevāsī vā suparikammakatasmiṁ dantasmiṁ yaṁ yadeva dantavikatiṁ ākaṅkheyya taṁ tadeva kareyya abhinipphādeyya; Kao kad bi vešti grnčar ili njegov šegrt, od dobro pripremljenog komada gline načinio i oblikovao posudu oblika kakvog god poželi;
seyyathā vā panudāyi, dakkho suvaṇṇakāro vā suvaṇṇakārantevāsī vā suparikammakatasmiṁ suvaṇṇasmiṁ yaṁ yadeva suvaṇṇavikatiṁ ākaṅkheyya taṁ tadeva kareyya abhinipphādeyya. ili kao kad bi vešti duborezac ili njegov šegrt, od dobro pripremljenog komada slonovače načinio rezbariju kakvu god poželi;
Evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā anekavihitaṁ iddhividhaṁ paccanubhonti—ekopi hutvā bahudhā honti, bahudhāpi hutvā eko hoti; āvibhāvaṁ, tirobhāvaṁ; tirokuṭṭaṁ tiropākāraṁ tiropabbataṁ asajjamānā gacchanti, seyyathāpi ākāse; pathaviyāpi ummujjanimujjaṁ karonti, seyyathāpi udake; udakepi abhijjamāne gacchanti, seyyathāpi pathaviyaṁ; ākāsepi pallaṅkena kamanti, seyyathāpi pakkhī sakuṇo; imepi candimasūriye evaṁmahiddhike evaṁmahānubhāve pāṇinā parimasanti parimajjanti, yāva brahmalokāpi kāyena vasaṁ vattenti. ili kao kad bi vešti zlatar ili njegov šegrt, od dobro pripremljenog komada zlata načinio nakit kakav god poželi;
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. isto tako svojim sam učenicima objavio način posedovanja natprirodnih moći… da se telesno uzdižu, čak do sveta boga Brahme.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā dibbāya sotadhātuyā visuddhāya atikkantamānusikāya ubho sadde suṇanti—dibbe ca mānuse ca, ye dūre santike ca. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način da duhovnim uhom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, čuju obe vrste zvukova, božanske i ljudske, one koji su daleko i one blizu.
Seyyathāpi, udāyi, balavā saṅkhadhamo appakasireneva cātuddisā viññāpeyya; Baš kao što bi snažnog trubača bez poteškoća mogli čuti na sve četiri strane sveta;
evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā dibbāya sotadhātuyā visuddhāya atikkantamānusikāya ubho sadde suṇanti—dibbe ca mānuse ca, ye dūre santike ca. isto tako sam svojim učenicima objavio način da duhovnim uhom… čuju obe vrste zvukova, i duhovne i fizičke, i one daleko i one u blizini.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Otuda mnogi moji učenici žive dosegavši izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā parasattānaṁ parapuggalānaṁ cetasā ceto paricca pajānanti—I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način da razumeju umove drugih bića, drugih osoba, obuhvativši ih sopstvenim umom.
sarāgaṁ vā cittaṁ ‘sarāgaṁ cittan’ti pajānanti, Oni um zahvaćen strašću razumeju kao um zahvaćen strašću i um koji nije zahvaćen strašću kao um koji nije zahvaćen strašću.
vītarāgaṁ vā cittaṁ ‘vītarāgaṁ cittan’ti pajānanti; Um zahvaćen mržnjom oni razumeju kao um zahvaćen mržnjom i um koji nije zahvaćen mržnjom kao um koji nije zahvaćen mržnjom.
sadosaṁ vā cittaṁ ‘sadosaṁ cittan’ti pajānanti, Um zahvaćen obmanom oni razumeju kao um zahvaćen obmanom i um koji nije zahvaćen obmanom kao um koji nije zahvaćen obmanom.
vītadosaṁ vā cittaṁ ‘vītadosaṁ cittan’ti pajānanti; Sabran um oni razumeju kao sabran i rastresen um kao rastresen; ushićen um oni razumeju kao ushićen i neushićen um kao neushićen.
samohaṁ vā cittaṁ ‘samohaṁ cittan’ti pajānanti, Nadmašiv um oni razumeju kao nadmašiv i nenadmašiv um kao nenadmašiv; koncentrisan um oni razumeju kao koncentrisan i nekoncentrisan um kao nekoncentrisan.
vītamohaṁ vā cittaṁ ‘vītamohaṁ cittan’ti pajānanti; Usavršen um oni razumeju kao usavršen i neusavršen um kao neusavršen.
saṅkhittaṁ vā cittaṁ ‘saṅkhittaṁ cittan’ti pajānanti, Baš kao što bi muškarac ili žena–mladi, zdravi, skloni ukrašavanju–videvši odraz svoga lica u čistom ogledalu ili u posudi punoj vode, znali ako bi na licu imali mrlju ovako: ’Imam mrlju’ ili bi znali, ako nema na licu mrlje, ovako: ’Nema mrlje’;
vikkhittaṁ vā cittaṁ ‘vikkhittaṁ cittan’ti pajānanti; isto tako svojim sam učenicima objavio način da razumeju… neusavršen um kao neusavršen.
mahaggataṁ vā cittaṁ ‘mahaggataṁ cittan’ti pajānanti, Otuda mnogi moji učenici žive dosegavši izuzetnu veštinu i savršenstvo neposrednog znanja.
amahaggataṁ vā cittaṁ ‘amahaggataṁ cittan’ti pajānanti;
sauttaraṁ vā cittaṁ ‘sauttaraṁ cittan’ti pajānanti,
anuttaraṁ vā cittaṁ ‘anuttaraṁ cittan’ti pajānanti;
samāhitaṁ vā cittaṁ ‘samāhitaṁ cittan’ti pajānanti,
asamāhitaṁ vā cittaṁ ‘asamāhitaṁ cittan’ti pajānanti;
vimuttaṁ vā cittaṁ ‘vimuttaṁ cittan’ti pajānanti,
avimuttaṁ vā cittaṁ ‘avimuttaṁ cittan’ti pajānanti.
Seyyathāpi, udāyi, itthī vā puriso vā daharo yuvā maṇḍanakajātiko ādāse vā parisuddhe pariyodāte acche vā udakapatte sakaṁ mukhanimittaṁ paccavekkhamāno sakaṇikaṁ vā ‘sakaṇikan’ti jāneyya, akaṇikaṁ vā ‘akaṇikan’ti jāneyya;
evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā parasattānaṁ parapuggalānaṁ cetasā ceto paricca pajānanti—
sarāgaṁ vā cittaṁ ‘sarāgaṁ cittan’ti pajānanti,
vītarāgaṁ vā cittaṁ …pe…
sadosaṁ vā cittaṁ …
vītadosaṁ vā cittaṁ …
samohaṁ vā cittaṁ …
vītamohaṁ vā cittaṁ …
saṅkhittaṁ vā cittaṁ …
vikkhittaṁ vā cittaṁ …
mahaggataṁ vā cittaṁ …
amahaggataṁ vā cittaṁ …
sauttaraṁ vā cittaṁ …
anuttaraṁ vā cittaṁ …
samāhitaṁ vā cittaṁ …
asamāhitaṁ vā cittaṁ …
vimuttaṁ vā cittaṁ …
avimuttaṁ vā cittaṁ ‘avimuttaṁ cittan’ti pajānanti.
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussaranti, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo tissopi jātiyo catassopi jātiyo pañcapi jātiyo dasapi jātiyo vīsampi jātiyo tiṁsampi jātiyo cattālīsampi jātiyo paññāsampi jātiyo jātisatampi jātisahassampi jātisatasahassampi, anekepi saṁvaṭṭakappe anekepi vivaṭṭakappe anekepi saṁvaṭṭavivaṭṭakappe: ‘amutrāsiṁ evaṁnāmo evaṅgotto evaṁvaṇṇo evamāhāro evaṁsukhadukkhappaṭisaṁvedī evamāyupariyanto, so tato cuto amutra udapādiṁ; tatrāpāsiṁ evaṁnāmo evaṅgotto evaṁvaṇṇo evamāhāro evaṁsukhadukkhappaṭisaṁvedī evamāyupariyanto, so tato cuto idhūpapanno’ti. Iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način da se sete mnoštva svojih prošlih života, dakle jednog rođenja, dva rođenja, tri rođenja, četiri rođenja, pet rođenja, deset rođenja, dvadeset rođenja, trideset rođenja, četrdeset rođenja, pedeset rođenja, stotinu rođenja, hiljadu rođenja, stotinu hiljada rođenja, mnogih eona skupljanja sveta, mnogih eona širenja sveta, mnogih eona skupljanja i širenja sveta:
Seyyathāpi, udāyi, puriso sakamhā gāmā aññaṁ gāmaṁ gaccheyya, tamhāpi gāmā aññaṁ gāmaṁ gaccheyya; so tamhā gāmā sakaṁyeva gāmaṁ paccāgaccheyya; tassa evamassa: ‘ahaṁ kho sakamhā gāmā aññaṁ gāmaṁ agacchiṁ, tatra evaṁ aṭṭhāsiṁ evaṁ nisīdiṁ evaṁ abhāsiṁ evaṁ tuṇhī ahosiṁ; tamhāpi gāmā amuṁ gāmaṁ agacchiṁ, tatrāpi evaṁ aṭṭhāsiṁ evaṁ nisīdiṁ evaṁ abhāsiṁ evaṁ tuṇhī ahosiṁ, somhi tamhā gāmā sakaṁyeva gāmaṁ paccāgato’ti. ’Tu sam živeo i tako sam se zvao, pripadao sam toj porodici, tako sam izgledao, to sam jeo, uživao u tim zadovoljstvima i podnosio te muke, tako sam proživeo taj život. Nestavši tu, uđoh tamo u novu egzistenciju.’ Tako se on seća svojih prošlih života, sa mnoštvom pojedinosti.
Evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussaranti, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussaranti. Baš kao kad čovek iz svog sela ode u drugo selo, pa još u neko dalje, a zatim se vrati u svoje selo. Onda se on može prisetiti: ’Iz svog sela sam otišao u drugo selo i u njemu sam stajao tako, sedeo onako, govorio ovako, ćutao onako; iz tog sela sam otišao dalje, u drugo selo, i u njemu sam stajao tako… ćutao onako; a iz tog sela sam se vratio u svoje selo.’
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Isto tako, svojim sam učenicima objavio način da se sete mnoštva svojih prošlih života… Tako se oni sećaju svojih prošlih života, sa mnoštvom pojedinosti.
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passanti cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajānanti: ‘ime vata bhonto sattā kāyaduccaritena samannāgatā vacīduccaritena samannāgatā manoduccaritena samannāgatā ariyānaṁ upavādakā micchādiṭṭhikā micchādiṭṭhikammasamādānā, te kāyassa bhedā paraṁ maraṇā apāyaṁ duggatiṁ vinipātaṁ nirayaṁ upapannā; ime vā pana bhonto sattā kāyasucaritena samannāgatā vacīsucaritena samannāgatā manosucaritena samannāgatā ariyānaṁ anupavādakā sammādiṭṭhikā sammādiṭṭhikammasamādānā, te kāyassa bhedā paraṁ maraṇā sugatiṁ saggaṁ lokaṁ upapannā’ti. Iti dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passanti cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajānanti. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način da duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, vide bića kako umiru i ponovo se rađaju, kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna.
Seyyathāpi, udāyi, dve agārā sadvārā. Tatra cakkhumā puriso majjhe ṭhito passeyya manusse gehaṁ pavisantepi nikkhamantepi anucaṅkamantepi anuvicarantepi; Oni razumeju kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima:
evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passanti cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajānanti …pe… „Ova bića koja su loše postupala telom, govorom i mišlju, koja su klevetala plemenite, imala pogrešna gledišta i postupala u skladu s tim pogrešnim gledištima, posle sloma tela, posle smrti ponovo su se rodila u svetu oskudice, na lošem odredištu, u nižim svetovima, čak u čistilištu.
tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Ali neka druga bića, koja su dobro postupala telom, govorom i mišlju, koja nisu klevetala plemenite, imala ispravna gledišta i postupala u skladu s tim ispravnim gledištima, posle sloma tela, posle smrti ponovo su se rodila na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu.“
Puna caparaṁ, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā āsavānaṁ khayā anāsavaṁ cetovimuttiṁ paññāvimuttiṁ diṭṭheva dhamme sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharanti. I opet, Udāyine, svojim sam učenicima objavio način kojim zahvaljujući sopstvenom neposrednom znanju, ovde i sada ulaze i ostaju u oslobođenosti uma i oslobođenosti mudrošću, koje su bez nečistoća, svaki od otrova uklonjen.
Seyyathāpi, udāyi, pabbatasaṅkhepe udakarahado accho vippasanno anāvilo, tattha cakkhumā puriso tīre ṭhito passeyya sippisambukampi sakkharakaṭhalampi macchagumbampi carantampi tiṭṭhantampi. Tassa evamassa: ‘ayaṁ kho udakarahado accho vippasanno anāvilo, tatrime sippisambukāpi sakkharakaṭhalāpi macchagumbāpi carantipi tiṭṭhantipī’ti. Baš kao kad bi, monasi, postojalo jezero, čisto, providno i mirno, tako da čovek dobrog vida, stojeći na njegovoj ivici, može da vidi školjke, šljunak i kamenčiće na dnu, kao i jata riba kakou plivaju ili plutaju.
Evameva kho, udāyi, akkhātā mayā sāvakānaṁ paṭipadā, yathāpaṭipannā me sāvakā āsavānaṁ khayā anāsavaṁ cetovimuttiṁ paññāvimuttiṁ diṭṭheva dhamme sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharanti. I onda pomisli. ’Ovo je jezero, čisto, providno i nezamućeno, ono su školjke, šljunak i kamenčići na dnu, a ovo su jata riba koja u njemu plivaju ili plutaju.’
Tatra ca pana me sāvakā bahū abhiññāvosānapāramippattā viharanti. Isto tako, svojim sam učenicima objavio način kojim zahvaljujući sopstvenom neposrednom znanju, ovde i sada ulaze i ostaju u oslobođenosti uma i oslobođenosti mudrošću, koje su bez nečistoća, svaki od otrova uklonjen.
Ayaṁ kho, udāyi, pañcamo dhammo yena mama sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharanti. To je, Udāyine, peti kvalitet zbog kojeg me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; zbog kojih, poštujući me i obožavajući, žive s pouzdanjem u mene.
Ime kho, udāyi, pañca dhammā yehi mamaṁ sāvakā sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, sakkatvā garuṁ katvā upanissāya viharantī”ti. To su, Udāyine, tih pet kvaliteta zbog kojih me učenici poštuju i obožavaju, dive mi se i klanjaju; zbog kojih, poštujući me i obožavajući, žive s pouzdanjem u mene.
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamano sakuludāyī paribbājako bhagavato bhāsitaṁ abhinandīti. Zadovoljan, asketa Udāyin se obradova rečima Blaženoga.
Mahāsakuludāyisuttaṁ niṭṭhitaṁ sattamaṁ.