Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 76 Majjhima Nikāya 76
Sandakasutta Sandaka sutta
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā kosambiyaṁ viharati ghositārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Kosambija, u Ghositinom parku.
Tena kho pana samayena sandako paribbājako pilakkhaguhāyaṁ paṭivasati mahatiyā paribbājakaparisāya saddhiṁ pañcamattehi paribbājakasatehi. U isto je vreme asketa Sandaka boravio u pećini kraj pilakkha drveta, zajedno sa velikom grupom drugih asketa.
Atha kho āyasmā ānando sāyanhasamayaṁ paṭisallānā vuṭṭhito bhikkhū āmantesi: Jedno veče poštovani Ānanda izađe iz osame i obrati se monasima ovim rečima:
“āyāmāvuso, yena devakatasobbho tenupasaṅkamissāma guhādassanāyā”ti. „Hajdemo, prijatelji, do Devakata jezera, da vidimo pećinu.“
“Evamāvuso”ti kho te bhikkhū āyasmato ānandassa paccassosuṁ. –„Da, prijatelju“, odgovoriše monasi.
Atha kho āyasmā ānando sambahulehi bhikkhūhi saddhiṁ yena devakatasobbho tenupasaṅkami. Onda poštovani Ānanda otide do Devakata jezera, praćen grupom monaha.
Tena kho pana samayena sandako paribbājako mahatiyā paribbājakaparisāya saddhiṁ nisinno hoti unnādiniyā uccāsaddamahāsaddāya anekavihitaṁ tiracchānakathaṁ kathentiyā, seyyathidaṁ—Tom prilikom asketa Sandaka sedeo je s velikom grupom drugih asketa, koji su pravili veliku galamu i žučno raspravljali o različitim nevažnim temama, kao što su kraljevi i kraljevi savetnici, razbojnici, vojske, opasnosti, bitke, hrana, piće, odeća, ležaji, cvetni venci, mirisi, rođaci, vozila, sela, varoši, gradovi, zemlje, žene, heroji, ulice, izvori, pokojnici, razne sitnice, nastanak sveta, nastanak mora, jesu li stvari ovakve ili onakve.
rājakathaṁ corakathaṁ mahāmattakathaṁ senākathaṁ bhayakathaṁ yuddhakathaṁ annakathaṁ pānakathaṁ vatthakathaṁ sayanakathaṁ mālākathaṁ gandhakathaṁ ñātikathaṁ yānakathaṁ gāmakathaṁ nigamakathaṁ nagarakathaṁ janapadakathaṁ itthikathaṁ sūrakathaṁ visikhākathaṁ kumbhaṭṭhānakathaṁ pubbapetakathaṁ nānattakathaṁ lokakkhāyikaṁ samuddakkhāyikaṁ itibhavābhavakathaṁ iti vā. Onda asketa Sandaka još izdaleka opazi poštovanog Ānandu kako dolazi.
Addasā kho sandako paribbājako āyasmantaṁ ānandaṁ dūratova āgacchantaṁ. Kad ga je video, poče da utišava okupljene ovim rečima:
Disvāna sakaṁ parisaṁ saṇṭhāpesi: „Prijatelji, budite tihi; prijatelji, ne pravite buku.
“appasaddā bhonto hontu, mā bhonto saddamakattha; Evo, dolazi asketa Ānanda, jedan od učenika Gotaminih koji borave kraj Kosambija.
ayaṁ samaṇassa gotamassa sāvako āgacchati samaṇo ānando. Ti poštovani vole tišinu, uvežbani su da žive u tišini, oni hvale tišinu.
Yāvatā kho pana samaṇassa gotamassa sāvakā kosambiyaṁ paṭivasanti, ayaṁ tesaṁ aññataro samaṇo ānando. Ako se utišamo, možda će poželeti da nam se pridruži.“
Appasaddakāmā kho pana te āyasmanto appasaddavinītā appasaddassa vaṇṇavādino; Na to se askete utišaše.
appeva nāma appasaddaṁ parisaṁ viditvā upasaṅkamitabbaṁ maññeyyā”ti.
Atha kho te paribbājakā tuṇhī ahesuṁ.
Atha kho āyasmā ānando yena sandako paribbājako tenupasaṅkami. Poštovani Ānanda dođe do askete Sandake, koji mu reče:
Atha kho sandako paribbājako āyasmantaṁ ānandaṁ etadavoca: „Neka priđe učitelj Ānanda!
“etu kho bhavaṁ ānando, svāgataṁ bhoto ānandassa. Dobro nam je došao učitelj Ānanda!
Cirassaṁ kho bhavaṁ ānando imaṁ pariyāyamakāsi yadidaṁ idhāgamanāya. Mnogo je vremena prošlo otkako je učitelj Ānanda ugrabio priliku da dođe ovamo.
Nisīdatu bhavaṁ ānando, idamāsanaṁ paññattan”ti. Neka učitelj Ānanda sedne, ovo je mesto spremno za njega.“
Nisīdi kho āyasmā ānando paññatte āsane. Poštovani Ānanda sede na pripremljeno mesto, a asketa Sandaka odabra jedno niže, sa strane.
Sandakopi kho paribbājako aññataraṁ nīcaṁ āsanaṁ gahetvā ekamantaṁ nisīdi. Kad je tako uradio, poštovani Ānanda ga upita:
Ekamantaṁ nisinnaṁ kho sandakaṁ paribbājakaṁ āyasmā ānando etadavoca: „Radi kakvog razgovora ste se ovde okupili, Sandaka?
“kāya nuttha, sandaka, etarahi kathāya sannisinnā, kā ca pana vo antarākathā vippakatā”ti? U kakvom sam vas to razgovoru prekinuo?“
“Tiṭṭhatesā, bho ānanda, kathā yāya mayaṁ etarahi kathāya sannisinnā. „Učitelju Ānanda, ostavimo na stranu razgovor radi kojeg smo se ovde okupili.
Nesā bhoto ānandassa kathā dullabhā bhavissati pacchāpi savanāya. Učitelj Ānanda može o tome čuti kasnije.
Sādhu vata bhavantaṁyeva ānandaṁ paṭibhātu sake ācariyake dhammīkathā”ti. Bilo bi dobro ako bi nam učitelj Ānanda govorio o Dhammi njegovog učitelja.“
“Tena hi, sandaka, suṇāhi, sādhukaṁ manasi karohi, bhāsissāmī”ti. „U tom slučaju, Sandaka, slušaj i dobro zapamti šta ću ti reći.“
“Evaṁ, bho”ti kho sandako paribbājako āyasmato ānandassa paccassosi. „Da, gospodine“, odgovori ovaj.
Āyasmā ānando etadavoca: I poštovani Ānanda ovako nastavi:
“cattārome, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena abrahmacariyavāsā akkhātā cattāri ca anassāsikāni brahmacariyāni akkhātāni, yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalan”ti. „Sandaka, Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, objavio je ova četiri puta kao negaciju svetačkog života i četiri beznadežna načina življenja svetačkog života, kakve mudar čovek svakako ne bi živeo.
“Katame pana te, bho ānanda, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena cattāro abrahmacariyavāsā akkhātā, yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalan”ti? Ako bi ih i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.“
“Idha, sandaka, ekacco satthā evaṁvādī hoti evaṁdiṭṭhi: „Ali, učitelju Ānanda, koja je to četiri puta kao negaciju svetačkog života objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, kakve mudar čovek svakako ne bi živeo.
‘natthi dinnaṁ, natthi yiṭṭhaṁ, natthi hutaṁ, natthi sukatadukkaṭānaṁ kammānaṁ phalaṁ vipāko, natthi ayaṁ loko, natthi paroloko, natthi mātā, natthi pitā, natthi sattā opapātikā, natthi loke samaṇabrāhmaṇā sammaggatā sammāpaṭipannā ye imañca lokaṁ parañca lokaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā pavedenti. Ako bi ih i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.“
Cātumahābhūtiko ayaṁ puriso yadā kālaṁ karoti, pathavī pathavīkāyaṁ anupeti anupagacchati, āpo āpokāyaṁ anupeti anupagacchati, tejo tejokāyaṁ anupeti anupagacchati, vāyo vāyokāyaṁ anupeti anupagacchati, ākāsaṁ indriyāni saṅkamanti. Tako, Sandaka, neki učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište:
Āsandipañcamā purisā mataṁ ādāya gacchanti, ’Nema ničeg datog, ničeg prinetog i ničeg žrtvovanog; nema ploda, ni rezultata dobrih i rđavih dela; nema ovog sveta, ni drugog sveta; nema majke, ni oca; nema bića koja se spontano preporađaju; nema dobrih i čestitih asketa i brahmana u ovome svetu koji su kroz neposredno znanje sami za sebe razumeli i objavljuju ovaj svet i drugi svet.
yāvāḷāhanā padāni paññāyanti. Kada umre, zemlja se vraća i spaja sa čitavom masom zemlje, voda se vraća i spaja sa čitavom masom vode, vatra se vraća i spaja sa čitavom masom vatre, vazduh se vraća i spaja sa čitavom masom vazduha; a mentalne i fizičke moći bivaju rasute u prostoru.
Kāpotakāni aṭṭhīni bhavanti. (Četiri) čoveka na nosilima odnose leš.
Bhassantā āhutiyo; Posmrtni govori traju koliko i lomača; kosti potom izblede; prinete žrtve paljenice izmešaju se s pepelom.
dattupaññattaṁ yadidaṁ dānaṁ. Darežljivost je učenje za budale.
Tesaṁ tucchā musā vilāpo ye keci atthikavādaṁ vadanti. Kada bilo ko tvrdi da postoji (davanje i slično), to je šuplje, pogrešno blebetanje.
Bāle ca paṇḍite ca kāyassa bhedā ucchijjanti vinassanti na honti paraṁ maraṇā’ti. Budale i mudraci su na isti način posečeni i uništeni raspadom tela; posle smrti oni ne postoje.’
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—’Ovaj dobri učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište: „Nema ničega datog… posle smrti oni ne postoje.“
natthi dinnaṁ, natthi yiṭṭhaṁ, natthi hutaṁ, natthi sukatadukkaṭānaṁ kammānaṁ phalaṁ vipāko, natthi ayaṁ loko, natthi paroloko, natthi mātā, natthi pitā, natthi sattā opapātikā, natthi loke samaṇabrāhmaṇā sammaggatā sammāpaṭipannā ye imañca lokaṁ parañca lokaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā pavedenti. Ako su reči ovog dobrog učitelja istinite, onda sam ja ovde (u ovom učenju) obavio (svoju dužnost) time što ga nisam praktikovao, onda sam ovde živeo (svetački život) tako što ga nisam živeo.
Cātumahābhūtiko ayaṁ puriso yadā kālaṁ karoti, pathavī pathavīkāyaṁ anupeti anupagacchati, āpo āpokāyaṁ anupeti anupagacchati, tejo tejokāyaṁ anupeti anupagacchati, vāyo vāyokāyaṁ anupeti anupagacchati, ākāsaṁ indriyāni saṅkamanti. Obojica smo jednaki ovde (u ovom učenju), obojica smo stigli do jednakosti, pa ipak ne kažem da smo obojica posečeni i uništeni raspadom tela, da posle smrti nećemo postojati.
Āsandipañcamā purisā mataṁ ādāya gacchanti, yāvāḷāhanā padāni paññāyanti. Ali suvišno je za ovog dobrog učitelja da ide okolo nag, da bude obrijane glave, upinje se da stalno bude u čučećem položaju i čupa sebi bradu i kosu, pošto ću i ja, koji živim u kući punoj dece, koristim sandalovinu iz Benaresa, nosim cvetne vence, koristim mirise i razne pomade, primam zlato i srebro, stići na potpuno isto odredište, imati isti budući kurs kao i ovaj dobri učitelj.
Kāpotakāni aṭṭhīni bhavanti.
Bhassantā āhutiyo;
dattupaññattaṁ yadidaṁ dānaṁ.
Tesaṁ tucchā musā vilāpo ye keci atthikavādaṁ vadanti.
Bāle ca paṇḍite ca kāyassa bhedā ucchijjanti vinassanti na honti paraṁ maraṇā’ti. Šta ja to znam i vidim zbog čega bi trebalo da živim svetačkim životom predvođen ovim učiteljem?’
Sace imassa bhoto satthuno saccaṁ vacanaṁ, akatena me ettha kataṁ, avusitena me ettha vusitaṁ. I tako, kad ustanovi da je taj put negacija svetačkog života, okreće se od njega i napušta ga.
Ubhopi mayaṁ ettha samasamā sāmaññaṁ pattā, yo cāhaṁ na vadāmi ‘ubho kāyassa bhedā ucchijjissāma, vinassissāma, na bhavissāma paraṁ maraṇā’ti.
Atirekaṁ kho panimassa bhoto satthuno naggiyaṁ muṇḍiyaṁ ukkuṭikappadhānaṁ kesamassulocanaṁ, yohaṁ puttasambādhasayanaṁ ajjhāvasanto kāsikacandanaṁ paccanubhonto mālāgandhavilepanaṁ dhārento jātarūparajataṁ sādiyanto iminā bhotā satthārā samasamagatiko bhavissāmi abhisamparāyaṁ.
Sohaṁ kiṁ jānanto kiṁ passanto imasmiṁ satthari brahmacariyaṁ carissāmi?
‘So abrahmacariyavāso ayan’ti—
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati.
Ayaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena paṭhamo abrahmacariyavāso akkhāto yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je prvi put negacije življenja svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, put kakav mudar čovek svakako ne bi živeo. Ako bi ga i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu koja je blagorodna.
Puna caparaṁ, sandaka, idhekacco satthā evaṁvādī hoti evaṁdiṭṭhi: I opet, Sandaka, neki učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište:
‘karoto kārayato chindato chedāpayato pacato pācāpayato socayato socāpayato kilamato kilamāpayato phandato phandāpayato pāṇamatipātayato adinnaṁ ādiyato sandhiṁ chindato nillopaṁ harato ekāgārikaṁ karoto paripanthe tiṭṭhato paradāraṁ gacchato musā bhaṇato karoto na karīyati pāpaṁ. ’Kada neko čini i druge tera da čine, kad neko sakati i navodi druge da sakate, kad neko muči i navodi druge da muče, kad neko nanosi bol i navodi druge da nanose bol, kad neko tlači i navodi druge da tlače, kad neko zastrašuje i navodi druge da zastrašuju, kad neko ubija živa bića, uzima ono što mu nije dato, upada u kuće, pljačka tuđ imetak, provaljuje, postavlja zasede na putu, zavodi tuđu ženu, govori laži–nikakvo zlo počinilac nije počinio.
Khurapariyantena cepi cakkena yo imissā pathaviyā pāṇe ekaṁ maṁsakhalaṁ ekaṁ maṁsapuñjaṁ kareyya, natthi tatonidānaṁ pāpaṁ, natthi pāpassa āgamo. Ukoliko bi neko oštrom testerom sva živa bića na ovom svetu pretvorio u gomilu mesa, u brdo mesa, to ne bi bilo zlo, niti bi ishod bio zlo.
Dakkhiṇañcepi gaṅgāya tīraṁ gaccheyya hananto ghātento chindanto chedāpento pacanto pacāpento, natthi tatonidānaṁ pāpaṁ, natthi pāpassa āgamo. Ako bi neko išao južnom obalom Ganga, te ubijao i satirao, sakatio i terao druge da sakate, mučio i terao druge da muče, to ne bi bilo zlo, niti bi ishod bio zlo.
Uttarañcepi gaṅgāya tīraṁ gaccheyya dadanto dāpento yajanto yajāpento, natthi tatonidānaṁ puññaṁ, natthi puññassa āgamo. Ako bi neko išao severnom obalom Ganga, te davao darove i terao druge da daju darove, prinosio ponude i terao druge da prinose ponude, to ne bi donelo zasluge, niti bi ishod bile zasluge.
Dānena damena saṁyamena saccavajjena natthi puññaṁ, natthi puññassa āgamo’ti. Davanje, kroćenje samoga sebe, obuzdavanje, govorenje istine, ne bi donelo zasluge, niti bi ishod bile zasluge.’
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—’Ovaj dobri učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište: „Kad neko čini… ne bi donelo zasluge, niti bi ishod bile zasluge.“
karoto kārayato chindato chedāpayato pacato pācāpayato socato socāpayato kilamato kilamāpayato phandato phandāpayato pāṇamatipātayato adinnaṁ ādiyato sandhiṁ chindato nillopaṁ harato ekāgārikaṁ karoto paripanthe tiṭṭhato paradāraṁ gacchato musā bhaṇato karoto na karīyati pāpaṁ khurapariyantena cepi cakkena yo imissā pathaviyā pāṇe ekaṁ maṁsakhalaṁ ekaṁ maṁsapuñjaṁ kareyya, natthi tatonidānaṁ pāpaṁ, natthi pāpassa āgamo. Ako su reči ovog dobrog učitelja istinite, onda sam ja ovde (u ovom učenju) obavio (svoju dužnost) time što ga nisam praktikovao, onda sam ovde živeo (svetački život) tako što to učenje nisam živeo.
Dakkhiṇañcepi gaṅgāya tīraṁ gaccheyya hananto ghātento chindanto chedāpento pacanto pacāpento, natthi tatonidānaṁ pāpaṁ, natthi pāpassa āgamo. Obojica smo jednaki ovde (u ovom učenju), obojica smo stigli do jednakosti, pa ipak ne kažem da šta god obojica uradimo, nikakvo zlo nije učinjeno.
Uttarañcepi gaṅgāya tīraṁ gaccheyya dadanto dāpento yajanto yajāpento, natthi tatonidānaṁ puññaṁ, natthi puññassa āgamo. Ali suvišno je za ovog dobrog učitelja…
Dānena damena saṁyamena saccavajjena natthi puññaṁ, natthi puññassa āgamo’ti. Šta ja to znam i vidim zbog čega bi trebalo da živim svetačkim životom predvođen ovim učiteljem?’
Sace imassa bhoto satthuno saccaṁ vacanaṁ, akatena me ettha kataṁ, avusitena me ettha vusitaṁ. I tako, kada ustanovi da je taj put negacija svetačkog života, okreće se od njega i napušta ga.
Ubhopi mayaṁ ettha samasamā sāmaññaṁ pattā, yo cāhaṁ na vadāmi ‘ubhinnaṁ kurutaṁ na karīyati pāpan’ti.
Atirekaṁ kho panimassa bhoto satthuno naggiyaṁ muṇḍiyaṁ ukkuṭikappadhānaṁ kesamassulocanaṁ, yohaṁ puttasambādhasayanaṁ ajjhāvasanto kāsikacandanaṁ paccanubhonto mālāgandhavilepanaṁ dhārento jātarūparajataṁ sādiyanto iminā bhotā satthārā samasamagatiko bhavissāmi abhisamparāyaṁ.
Sohaṁ kiṁ jānanto kiṁ passanto imasmiṁ satthari brahmacariyaṁ carissāmi?
‘So abrahmacariyavāso ayan’ti
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati.
Ayaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena dutiyo abrahmacariyavāso akkhāto yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je drugi put negacije življenja svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni…
Puna caparaṁ, sandaka, idhekacco satthā evaṁvādī hoti evaṁdiṭṭhi: I opet, Sandaka, neki učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište:
‘natthi hetu, natthi paccayo sattānaṁ saṅkilesāya; ’Nema uzroka ili razloga prljanja bića; bića se prljaju bez uzroka ili razloga.
ahetū appaccayā sattā saṅkilissanti; Nema uzroka ili razloga pročišćenja bića; bića se pročišćuju bez uzroka ili razloga.
natthi hetu, natthi paccayo sattānaṁ visuddhiyā; Nema moći, ni energije, nema muževne snage, ni muževne izdržljivosti.
ahetū appaccayā sattā visujjhanti; Sva bića, sva živa bića, sva stvorenja, sve duše jesu bez vlasti, moći i energije; oblikovana sudbinom, okolnostima i prirodom, doživljavaju ona zadovoljstvo i bol u šest klasa.’
natthi balaṁ, natthi vīriyaṁ, natthi purisathāmo, natthi purisaparakkamo;
sabbe sattā sabbe pāṇā sabbe bhūtā sabbe jīvā avasā abalā avīriyā niyatisaṅgatibhāvapariṇatā chasvevābhijātīsu sukhadukkhaṁ paṭisaṁvedentī’ti.
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—’Ovaj dobri učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište: „Nema uzroka… u šest klasa.“
natthi hetu, natthi paccayo sattānaṁ saṅkilesāya, ahetū appaccayā sattā saṅkilissanti.
Natthi hetu natthi paccayo sattānaṁ visuddhiyā, ahetū appaccayā sattā visujjhanti.
Natthi balaṁ, natthi vīriyaṁ, natthi purisathāmo, natthi purisaparakkamo, sabbe sattā sabbe pāṇā sabbe bhūtā sabbe jīvā avasā abalā avīriyā niyatisaṅgatibhāvapariṇatā chasvevābhijātīsu sukhadukkhaṁ paṭisaṁvedentī’ti.
Sace imassa bhoto satthuno saccaṁ vacanaṁ, akatena me ettha kataṁ, avusitena me ettha vusitaṁ. Ako su reči ovog dobrog učitelja istinite, onda sam ja ovde (u ovom učenju) obavio (svoju dužnost) time što ga nisam praktikovao, onda sam ovde živeo (svetački život) tako što to učenje nisam živeo.
Ubhopi mayaṁ ettha samasamā sāmaññaṁ pattā, yo cāhaṁ na vadāmi ‘ubho ahetū appaccayā visujjhissāmā’ti. Obojica smo jednaki ovde (u ovom učenju), obojica smo stigli do jednakosti, pa ipak ne kažem da ćemo obojica biti pročišćeni bez uzroka i razloga.
Atirekaṁ kho panimassa bhoto satthuno naggiyaṁ muṇḍiyaṁ ukkuṭikappadhānaṁ kesamassulocanaṁ, yohaṁ puttasambādhasayanaṁ ajjhāvasanto kāsikacandanaṁ paccanubhonto mālāgandhavilepanaṁ dhārento jātarūparajataṁ sādiyanto iminā bhotā satthārā samasamagatiko bhavissāmi abhisamparāyaṁ. Ali suvišno je za ovog dobrog učitelja…
Sohaṁ kiṁ jānanto kiṁ passanto imasmiṁ satthari brahmacariyaṁ carissāmi? Šta ja to znam i vidim zbog čega bi trebalo da živim svetačkim životom predvođen ovim učiteljem?’
‘So abrahmacariyavāso ayan’ti—I tako, kad ustanovi da je taj put negacija svetačkog života, okreće se od njega i napušta ga.
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati.
Ayaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena tatiyo abrahmacariyavāso akkhāto yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je treći put negacije življenja svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni…
Puna caparaṁ, sandaka, idhekacco satthā evaṁvādī hoti evaṁdiṭṭhi: I opet, Sandaka, neki učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište:
‘sattime kāyā akaṭā akaṭavidhā animmitā animmātā vañjhā kūṭaṭṭhā esikaṭṭhāyiṭṭhitā, ’Postoji sedam entiteta koji su nenačinjeni, nerođeni, nestvoreni, bez tvorca, nerodni, nalik planinskim vrhovima, nalik stubovima.
te na iñjanti na vipariṇamanti na aññamaññaṁ byābādhenti nālaṁ aññamaññassa sukhāya vā dukkhāya vā sukhadukkhāya vā. Oni se ne pomeraju, niti menjaju, ne ometaju jedan drugog.
Katame satta? Nijedan nije u stanju (da pobudi) zadovoljstvo, bol ili zadovoljstvo i bol u drugome.
Pathavīkāyo āpokāyo tejokāyo vāyokāyo sukhe dukkhe jīve sattame—Kojih je to sedam?
ime sattakāyā akaṭā akaṭavidhā animmitā animmātā vañjhā kūṭaṭṭhā esikaṭṭhāyiṭṭhitā. To su entitet zemlje, entitet vode, entitet vatre, entitet vazduha, zadovoljstvo, bol i duša kao sedmi.
Te na iñjanti na vipariṇamanti na aññamaññaṁ byābādhenti. Nālaṁ aññamaññassa sukhāya vā dukkhāya vā sukhadukkhāya vā. Tih sedam entiteta jesu nenačinjeni…
Tattha natthi hantā vā ghātetā vā sotā vā sāvetā vā viññātā vā viññāpetā vā. Otuda, ne postoji ubica, ni žrtva, ni slušalac, ni govornik, ni onaj ko uči, ni onaj ko podučava.
Yopi tiṇhena satthena sīsaṁ chindati, na koci kañci jīvitā voropeti. Čak i oni koji odseku nečiju glavu oštrim mačem, nikoga ne lišavaju života; mač samo prolazi kroz prostor između tih sedam entiteta.
Sattannaṁ tveva kāyānamantarena satthaṁ vivaramanupatati.
Cuddasa kho panimāni yonipamukhasatasahassāni saṭṭhi ca satāni cha ca satāni pañca ca kammuno satāni pañca ca kammāni tīṇi ca kammāni, kamme ca aḍḍhakamme ca, dvaṭṭhipaṭipadā, dvaṭṭhantarakappā, chaḷābhijātiyo, aṭṭha purisabhūmiyo, ekūnapaññāsa ājīvakasate, ekūnapaññāsa paribbājakasate, ekūnapaññāsa nāgāvāsasate, vīse indriyasate, tiṁse nirayasate, chattiṁsa rajodhātuyo, satta saññīgabbhā, satta asaññīgabbhā, satta nigaṇṭhigabbhā, satta devā, satta mānusā, satta pesācā, satta sarā, satta pavuṭā, satta papātā, satta papātasatāni, satta supinā, satta supinasatāni, cullāsīti mahākappino satasahassāni, yāni bāle ca paṇḍite ca sandhāvitvā saṁsaritvā dukkhassantaṁ karissanti. Postoji milion četiristo šest hiljada šesto osnovnih vrsta rođenja; postoji petsto vrsta delanja, pet vrsta delanja, tri vrste delanja, delanje i poludelanje; postoji šezdeset dva puta, šezdeset dva međueona, šest klasa, osam nivoa ljudi, četiri hiljade devetsto vrsta življenja, četiri hiljade devetsto vrsta asketa, četiri hiljade devetsto boravišta zmija, dve hiljade životnih sila, tri hiljade čistilišta, trideset šest sastojaka nečistoće, sedam opažajućih zametaka, sedam neopažajućih zametaka, sedam zametaka bez opne, sedam vrsta božanstava, sedam vrsta ljudi, sedam vrsta demona, sedam jezera, sedam čvorišta, sedam vrsta ambisa, sedam stotina vrsta ambisa, sedam vrsta snova, sedamsto vrsta snova; i ima osam miliona četiristo hiljada velikih eona tokom kojih će, idući i tumarajući krugom preporađanja, budale i mudri stići na kraj svoje patnje.
Tattha natthi imināhaṁ sīlena vā vatena vā tapena vā brahmacariyena vā aparipakkaṁ vā kammaṁ paripācessāmi, paripakkaṁ vā kammaṁ phussa phussa byantiṁ karissāmīti. A nema ovoga: „Pomoću vrline, poštovanja pravila, asketizma ili svetačkog života učiniću da dozru dela koja još nisu dozrela ili da već dozrela dela poništim onako kako nadolaze.
Hevaṁ natthi doṇamite sukhadukkhe pariyantakate saṁsāre, natthi hāyanavaḍḍhane, natthi ukkaṁsāvakaṁse. Zadovoljstvo i bol su odmereni.
Seyyathāpi nāma suttaguḷe khitte nibbeṭhiyamānameva paleti; Krug preporađanja je ograničen, nema njegovog skraćenja ili produženja, nema njegovog uvećanja ili smanjenja.
evameva bāle ca paṇḍite ca sandhāvitvā saṁsaritvā dukkhassantaṁ karissantī’ti.
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—’Ovaj dobri učitelj zastupa ovakvo učenje i gledište: „Postoji ovih sedam entiteta… budale i mudri stići će na kraj svoje patnje.“
sattime kāyā akaṭā akaṭavidhā animmitā animmātā vañjhā kūṭaṭṭhā esikaṭṭhāyiṭṭhitā. Ako su reči ovog dobrog učitelja istinite, onda sam ja ovde (u ovom učenju) obavio (svoju dužnost) time što ga nisam praktikovao, onda sam ovde živeo (svetački život) tako što to učenje nisam živeo.
Te na iñjanti na vipariṇamanti na aññamaññaṁ byābādhenti. Obojica smo jednaki ovde (u ovom učenju), obojica smo stigli do jednakosti, pa ipak ne kažem da ćemo obojica biti pročišćeni bez uzroka i razloga.
Nālaṁ aññamaññassa sukhāya vā dukkhāya vā sukhadukkhāya vā. Ali suvišno je za ovog dobrog učitelja da ide okolo nag, da bude obrijane glave, upinje se da stalno bude u čučećem položaju i čupa sebi bradu i kosu, pošto ću i ja, koji živim u kući punoj dece, koristim sandalovinu iz Benaresa, nosim cvetne vence, koristim mirise i razne pomade, primam zlato i srebro, stići na potpuno isto odredište, imati isti budući kurs kao i ovaj dobri učitelj.
Katame satta? Šta ja to znam i vidim zbog čega bi trebalo da živim svetačkim životom predvođen ovim učiteljem?’
Pathavīkāyo āpokāyo tejokāyo vāyokāyo sukhe dukkhe jīve sattame—I tako, kada ustanovi da je taj put negacija svetačkog života, okreće se od njega i napušta ga.
ime satta kāyā akaṭā akaṭavidhā animmitā animmātā vañjhā kūṭaṭṭhā esikaṭṭhāyiṭṭhitā.
Te na iñjanti na vipariṇamanti na aññamaññaṁ byābādhenti.
Nālaṁ aññamaññassa sukhāya vā dukkhāya vā sukhadukkhāya vā.
Tattha natthi hantā vā ghātetā vā sotā vā sāvetā vā viññātā vā viññāpetā vā.
Yopi tiṇhena satthena sīsaṁ chindati, na koci kañci jīvitā voropeti.
Sattannaṁ tveva kāyānamantarena satthaṁ vivaramanupatati.
Cuddasa kho panimāni yonipamukhasatasahassāni saṭṭhi ca satāni cha ca satāni pañca ca kammuno satāni pañca ca kammāni tīṇi ca kammāni, kamme ca aḍḍhakamme ca, dvaṭṭhipaṭipadā, dvaṭṭhantarakappā, chaḷābhijātiyo, aṭṭha purisabhūmiyo, ekūnapaññāsa ājīvakasate, ekūnapaññāsa paribbājakasate, ekūnapaññāsa nāgāvāsasate, vīse indriyasate, tiṁse nirayasate, chattiṁsa rajodhātuyo, satta saññīgabbhā, satta asaññīgabbhā, satta nigaṇṭhigabbhā, satta devā, satta mānusā, satta pesācā, satta sarā, satta pavuṭā, satta papātā, satta papātasatāni, satta supinā, satta supinasatāni, cullāsīti mahākappino satasahassāni, yāni bāle ca paṇḍite ca sandhāvitvā saṁsaritvā dukkhassantaṁ karissanti.
Tattha natthi imināhaṁ sīlena vā vatena vā tapena vā brahmacariyena vā aparipakkaṁ vā kammaṁ paripācessāmi, paripakkaṁ vā kammaṁ phussa phussa byantiṁ karissāmīti, hevaṁ natthi doṇamite sukhadukkhe pariyantakate saṁsāre, natthi hāyanavaḍḍhane, natthi ukkaṁsāvakaṁse.
Seyyathāpi nāma suttaguḷe khitte nibbeṭhiyamānameva paleti;
evameva bāle ca paṇḍite ca sandhāvitvā saṁsaritvā dukkhassantaṁ karissantī’ti.
Sace pana imassa bhoto satthuno saccaṁ vacanaṁ, akatena me ettha kataṁ, avusitena me ettha vusitaṁ.
Ubhopi mayaṁ ettha samasamā sāmaññaṁ pattā, yo cāhaṁ na vadāmi ‘ubho sandhāvitvā saṁsaritvā dukkhassantaṁ karissāmā’ti.
Atirekaṁ kho panimassa bhoto satthuno naggiyaṁ muṇḍiyaṁ ukkuṭikappadhānaṁ kesamassulocanaṁ, yohaṁ puttasambādhasayanaṁ ajjhāvasanto kāsikacandanaṁ paccanubhonto mālāgandhavilepanaṁ dhārento jātarūparajataṁ sādiyanto iminā bhotā satthārā samasamagatiko bhavissāmi abhisamparāyaṁ.
Sohaṁ kiṁ jānanto kiṁ passanto imasmiṁ satthari brahmacariyaṁ carissāmi?
‘So abrahmacariyavāso ayan’ti—
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati.
Ayaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena catuttho abrahmacariyavāso akkhāto yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je četvrti put negacije življenja svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, put kakav mudar čovek svakako ne bi živeo. Ako bi ga i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.
Ime kho te, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena cattāro abrahmacariyavāsā akkhātā yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalan”ti. To su, Sandaka, četiri puta koji su negacija svetačkog života, a objavio ih je Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, kakve mudar čovek svakako ne bi živeo. Ako bi ih i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.
“Acchariyaṁ, bho ānanda, abbhutaṁ, bho ānanda. „Divno je, učitelju Ānanda, čudesno je kako je četiri puta negacije svetačkog života objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni…
Yāvañcidaṁ tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena cattāro abrahmacariyavāsāva samānā ‘abrahmacariyavāsā’ti akkhātā yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalanti. Ali, učitelju Ānanda, koja su to četiri beznadežna načina življenja svetačkog života, a objavio ih je Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, kakve mudar čovek svakako ne bi živeo.
Katamāni pana tāni, bho ānanda, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena cattāri anassāsikāni brahmacariyāni akkhātāni yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalan”ti? Ako bi ih i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna?“
“Idha, sandaka, ekacco satthā sabbaññū sabbadassāvī aparisesaṁ ñāṇadassanaṁ paṭijānāti: „Tako, Sandaka, neki učitelj tvrdi da je sveznajući i svevideći, ima potpuno znanje i viđenje ovako:
‘carato ca me tiṭṭhato ca suttassa ca jāgarassa ca satataṁ samitaṁ ñāṇadassanaṁ paccupaṭṭhitan’ti. ’Bilo da hodam ili stojim, spavam ili sam budan, znanje i viđenje su kontinuirano, bez prekida u meni.’
So suññampi agāraṁ pavisati, piṇḍampi na labhati, kukkuropi ḍaṁsati, caṇḍenapi hatthinā samāgacchati, caṇḍenapi assena samāgacchati, caṇḍenapi goṇena samāgacchati, itthiyāpi purisassapi nāmampi gottampi pucchati, gāmassapi nigamassapi nāmampi maggampi pucchati. On uđe u praznu kuću, ne dobije bilo kakvu hranu, pas ga ugrize, naiđe na divljeg slona, divljeg konja, divljeg bika, pita ženu ili muškarca za ime i iz kojeg su klana, pita za naziv sela ili varoši i kako da tamo stigne.
So ‘kimidan’ti puṭṭho samāno ‘suññaṁ me agāraṁ pavisitabbaṁ ahosi’, tena pāvisiṁ; ‘piṇḍampi aladdhabbaṁ ahosi’, tena nālatthaṁ; ‘kukkurena ḍaṁsitabbaṁ ahosi’, tenamhi daṭṭho; ‘caṇḍena hatthinā samāgantabbaṁ ahosi’, tena samāgamiṁ; ‘caṇḍena assena samāgantabbaṁ ahosi’, tena samāgamiṁ; ‘caṇḍena goṇena samāgantabbaṁ ahosi’, tena samāgamiṁ; ‘itthiyāpi purisassapi nāmampi gottampi pucchitabbaṁ ahosi’, tena pucchiṁ; ‘gāmassapi nigamassapi nāmampi maggampi pucchitabbaṁ ahosi’, tena pucchinti. Kad ga pitaju ’Kako mu se to dogodi?’ on odgovara: ’Morao sam da uđem u praznu kuću i zato sam ušao u nju. Morao sam da ne dobijem hranu i zato je nisam dobio. Morao je da me ujede pas i zato me je ujeo. Morao sam da naiđem na divljeg slona, divljeg konja, divljeg bika i zato sam na njih naišao. Morao sam da pitam ženu ili muškarca za ime i iz kojeg su klana i zato sam ih pitao. Morao sam da pitam za naziv sela ili varoši i kako da tamo stignem i zato sam pitao.’
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā sabbaññū sabbadassāvī aparisesaṁ ñāṇadassanaṁ paṭijānāti …pe… ‘gāmassapi nigamassapi nāmampi maggampi pucchitabbaṁ ahosi, tena pucchin’ti. ’Ovaj dobri učitelj tvrdi da je sveznajući i svevideći, ima potpuno znanje i viđenje…
So ‘anassāsikaṁ idaṁ brahmacariyan’ti—Kad ga pitaju: ’Kako mu se to dogodi?’, on odgovara: ’Morao sam… i zato sam pitao.’
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati. I tako, kada ustanovi da je taj svetački život beznadežan, okreće se od njega i napušta ga.
Idaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena paṭhamaṁ anassāsikaṁ brahmacariyaṁ akkhātaṁ yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je prva vrsta beznadežnog svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, kakav mudar čovek svakako ne bi živeo. Ako bi ga i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.
Puna caparaṁ, sandaka, idhekacco satthā anussaviko hoti anussavasacco. I opet, Sandaka, neki učitelj je tradicionalista, usmeno predanje smatra istinom; podučava Dhammu kroz usmeno predanje, legende koje se prenose, kroz ono što je sačuvano u tekstovima.
So anussavena itihitihaparamparāya piṭakasampadāya dhammaṁ deseti. Ali kada je učitelj tradicionalista, usmeno predanje smatra istinom, nešto od toga je dobro zapamćeno, nešto pogrešno zapamćeno, nešto je istina, nešto nije istina.
Anussavikassa kho pana, sandaka, satthuno anussavasaccassa sussutampi hoti dussutampi hoti tathāpi hoti aññathāpi hoti.
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā anussaviko anussavasacco so anussavena itihitihaparamparāya piṭakasampadāya dhammaṁ deseti. ’Ovaj dobri učitelj je tradicionalista… nešto je istina, nešto nije istina.’
Anussavikassa kho pana satthuno anussavasaccassa sussutampi hoti dussutampi hoti tathāpi hoti aññathāpi hoti’. I tako, kad ustanovi da je taj svetački život beznadežan, okreće se od njega i napušta ga.
So ‘anassāsikaṁ idaṁ brahmacariyan’ti—
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati.
Idaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena dutiyaṁ anassāsikaṁ brahmacariyaṁ akkhātaṁ yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je druga vrsta beznadežnog svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni…
Puna caparaṁ, sandaka, idhekacco satthā takkī hoti vīmaṁsī. I opet, Sandaka, neki učitelj je logičar, istraživač.
So takkapariyāhataṁ vīmaṁsānucaritaṁ sayampaṭibhānaṁ dhammaṁ deseti. Podučava Dhammu iskovanu logičkim rasuđivanjem, koja sledi liniju istraživanja onako kako se njemu htelo.
Takkissa kho pana, sandaka, satthuno vīmaṁsissa sutakkitampi hoti duttakkitampi hoti tathāpi hoti aññathāpi hoti. Ali kad je učitelj logičar, istraživač, nešto od tog logičkog rasuđivanja je ispravno, nešto pogrešno, nešto je istina, nešto nije istina.
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā takkī vīmaṁsī. ’Ovaj dobri učitelj je logičar… nešto je istina, nešto nije istina.’
So takkapariyāhataṁ vīmaṁsānucaritaṁ sayampaṭibhānaṁ dhammaṁ deseti. I tako, kad ustanovi da je taj svetački život beznadežan, okreće se od njega i napušta ga.
Takkissa kho pana satthuno vīmaṁsissa sutakkitampi hoti duttakkitampi hoti tathāpi hoti aññathāpi hoti’.
So ‘anassāsikaṁ idaṁ brahmacariyan’ti—
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati.
Idaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena tatiyaṁ anassāsikaṁ brahmacariyaṁ akkhātaṁ yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je treća vrsta beznadežnog svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni…
Puna caparaṁ, sandaka, idhekacco satthā mando hoti momūho. I opet, Sandaka, neki učitelj je tup i zbunjen.
So mandattā momūhattā tattha tattha pañhaṁ puṭṭho samāno vācāvikkhepaṁ āpajjati amarāvikkhepaṁ: Zato što je tup i zbunjen, kad mu postave takvo i takvo pitanje, pokušava da se izvuče iz škripca tako što se otima poput jegulje:
‘evantipi me no, tathātipi me no, aññathātipi me no, notipi me no, no notipi me no’ti. ’Ne kažem da je to ovako. Ne kažem ni da je to tako. A ne kažem ni da je drugačije. Ne kažem da to nije tako. Ali, ne kažem ni da nije tako.’
Tatra, sandaka, viññū puriso iti paṭisañcikkhati: O tome mudar čovek ovako razmišlja:
‘ayaṁ kho bhavaṁ satthā mando momūho. ’Ovaj dobri učitelj je tup i zbunjen… (zato) pokušava da se izvuče iz škripca tako što se otima poput jegulje… ’
So mandattā momūhattā tattha tattha pañhaṁ puṭṭho samāno vācāvikkhepaṁ āpajjati amarāvikkhepaṁ—I tako, kad ustanovi da je taj svetački život beznadežan, okreće se od njega i napušta ga.
evantipi me no, tathātipi me no, aññathātipi me no, notipi me no, no notipi me no’ti.
So ‘anassāsikaṁ idaṁ brahmacariyan’ti—
iti viditvā tasmā brahmacariyā nibbijja pakkamati.
Idaṁ kho, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena catutthaṁ anassāsikaṁ brahmacariyaṁ akkhātaṁ yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. To je četvrta vrsta beznadežnog svetačkog života koji je objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni…
Imāni kho tāni, sandaka, tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena cattāri anassāsikāni brahmacariyāni akkhātāni yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalan”ti. To su, Sandaka, četiri beznadežna načina življenja svetačkog života, a objavio ih je Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni, kakve mudar čovek svakako ne bi živeo. Ako bi ih i živeo, svakako ne bi dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.
“Acchariyaṁ, bho ānanda, abbhutaṁ, bho ānanda. „Divno je, učitelju Ānanda, čudesno je kako je ta četiri beznadežna načina življenja svetačkog života objavio Blaženi, znalac i vidilac, plemeniti i potpuno probuđeni…
Yāvañcidaṁ tena bhagavatā jānatā passatā arahatā sammāsambuddhena cattāri anassāsikāneva brahmacariyāni anassāsikāni brahmacariyānīti akkhātāni yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ na vaseyya, vasanto ca nārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. Ali, učitelju Ānanda, šta je to što učitelj tvrdi, šta on objavljuje, u čemu bi mudar čovek svakako živeo svetački život, te bi, živeći, dostigao istinski put, Dhammu, koja je blagorodna?’
So pana, bho ānanda, satthā kiṁ vādī kiṁ akkhāyī yattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalan”ti. “
“Idha, sandaka, tathāgato loke uppajjati arahaṁ sammāsambuddho vijjācaraṇasampanno sugato lokavidū anuttaro purisadammasārathi satthā devamanussānaṁ buddho bhagavā …pe… „Tako se, Sandaka, Tathāgata pojavljuje u ovom svetu, plemenit i potpuno probuđen… (kao sutta 51, §12–19)…
so ime pañca nīvaraṇe pahāya cetaso upakkilese paññāya dubbalīkaraṇe
vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati.
Yasmiṁ kho, sandaka, satthari sāvako evarūpaṁ uḷāravisesaṁ adhigacchati tattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. um svoj pročišćuje od sumnjičavosti.
Puna caparaṁ, sandaka, bhikkhu vitakkavicārānaṁ vūpasamā …pe… dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. Pošto je tako napustio pet prepreka, nesavršenosti uma koje slabe mudrost, sasvim odvojen od zadovoljstava čula, odvojen od štetnih mentalnih stanja, ulazi on i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji prate usmerena misao i istraživanje, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.
Yasmiṁ kho, sandaka, satthari sāvako evarūpaṁ uḷāravisesaṁ adhigacchati tattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. Mudar čovek bi svakako živeo svetački život sa učiteljem pod kojim dostiže tako uzvišeno stanje, tako živeći dostigao bi istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.
Puna caparaṁ, sandaka, bhikkhu pītiyā ca virāgā upekkhako ca viharati …pe… tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, smirivanjem usmerene misli i istraživanja, ulazi on i ostaje na drugom stupnju zadubljenja…
Yasmiṁ kho, sandaka, satthari sāvako evarūpaṁ uḷāravisesaṁ adhigacchati tattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. Slabljenjem ushićenja… ulazi on i ostaje na trećem stupnju zadubljenja…
Puna caparaṁ, sandaka, bhikkhu sukhassa ca pahānā …pe… catutthaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. Napuštanjem zadovoljstva i bola… ulazi on i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja.
Yasmiṁ kho, sandaka, satthari sāvako evarūpaṁ uḷāravisesaṁ adhigacchati tattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. Mudar čovek bi svakako živeo svetački život sa učiteljem pod kojim dostiže tako uzvišeno stanje…
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte pubbenivāsānussatiñāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kada je njegov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoća, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga ka znanju o svojim prošlim životima.
So anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati. Seća se mnoštva prošlih života, jednog rođenja, dva rođenja… (kao sutta 51, §24)… Tako se on seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.
Yasmiṁ kho, sandaka, satthari sāvako evarūpaṁ uḷāravisesaṁ adhigacchati tattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. Mudar čovek bi svakako živeo svetački život sa učiteljem pod kojim dostiže tako uzvišeno stanje…
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte sattānaṁ cutūpapātañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kada je njegov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića… (kao sutta 51, §25)…
So dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passati cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate …pe… yathākammūpage satte pajānāti. Tako duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima.
Yasmiṁ kho, sandaka, satthari sāvako evarūpaṁ uḷāravisesaṁ adhigacchati tattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalaṁ. Mudar čovek bi svakako živeo svetački život sa učiteljem pod kojim dostiže tako uzvišeno stanje…
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte āsavānaṁ khayañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kad je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerava ga ka znanju o uklanjanju otrova.
So ‘idaṁ dukkhan’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ dukkhasamudayo’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ dukkhanirodho’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti; I vidi, kao da mu je pred očima: ’Ovo je patnja’… (kao sutta 51, §26)…
‘ime āsavā’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ āsavasamudayo’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ āsavanirodho’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ āsavanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti. Vidi, kao da mu je pred očima: ’Ovo je put koji vodi prestanku otrova.’“
Tassa evaṁ jānato evaṁ passato kāmāsavāpi cittaṁ vimuccati, bhavāsavāpi cittaṁ vimuccati, avijjāsavāpi cittaṁ vimuccati. Kada zna i vidi tako, njegov um se oslobađa otrova želje za zadovoljstvima čula, otrova želje za bivanjem i otrova neznanja.
Vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ hoti. Kad se oslobodi, tada dolazi znanje: „Slobodan sam“.
‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. On razume: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.’
Yasmiṁ kho, sandaka, satthari sāvako evarūpaṁ uḷāravisesaṁ adhigacchati tattha viññū puriso sasakkaṁ brahmacariyaṁ vaseyya, vasanto ca ārādheyya ñāyaṁ dhammaṁ kusalan”ti. Mudar čovek bi svakako živeo svetački život sa učiteljem pod kojim dostiže tako uzvišeno stanje, živeći dostigao bi istinski put, Dhammu, koja je blagorodna.
“Yo pana so, bho ānanda, bhikkhu arahaṁ khīṇāsavo vusitavā katakaraṇīyo ohitabhāro anuppattasadattho parikkhīṇabhavasaṁyojano sammadaññā vimutto paribhuñjeyya so kāme”ti? „Ali, učitelju Ānanda, kad je monah arahant, sve otrove uklonio, proživeo svetački život, učinio što je trebalo učiniti, odložio tovar, dosegao istinski cilj, raskinuo okove bića i potpuno oslobođen krajnjim znanjem, može li on da uživa u zadovoljstvima čula?“
“Yo so, sandaka, bhikkhu arahaṁ khīṇāsavo vusitavā katakaraṇīyo ohitabhāro anuppattasadattho parikkhīṇabhavasaṁyojano sammadaññāvimutto, abhabbo so pañcaṭṭhānāni ajjhācarituṁ. „Sandaka, kad je monah arahant, sve otrove uklonio… i potpuno oslobođen krajnjim znanjem, nije u stanju da učini bilo šta loše u pet slučajeva.
Abhabbo khīṇāsavo bhikkhu sañcicca pāṇaṁ jīvitā voropetuṁ, abhabbo khīṇāsavo bhikkhu adinnaṁ theyyasaṅkhātaṁ ādātuṁ, abhabbo khīṇāsavo bhikkhu methunaṁ dhammaṁ paṭisevetuṁ, abhabbo khīṇāsavo bhikkhu sampajānamusā bhāsituṁ, abhabbo khīṇāsavo bhikkhu sannidhikārakaṁ kāme paribhuñjituṁ, seyyathāpi pubbe agāriyabhūto. Monah čiji su otrovi uklonjeni nije u stanju da svojevoljno liši života neko živo biće; nije u stanju da uzme ono što mu nije dato, dakle da nešto ukrade; nije u stanju da se upušta u seksualni odnos; nije u stanju da svojevoljno govori laži; nije u stanju da uživa u zadovoljstvima čula, gomilajući ih kao što je činio ranije, u laičkom životu.
Yo so, sandaka, bhikkhu arahaṁ khīṇāsavo vusitavā katakaraṇīyo ohitabhāro anuppattasadattho parikkhīṇabhavasaṁyojano sammadaññāvimutto, abhabbo so imāni pañcaṭṭhānāni ajjhācaritun”ti. Kad je monah arahant, sve otrove uklonio… nije u stanju da učini bilo šta loše u tih pet slučajeva.“
“Yo pana so, bho ānanda, bhikkhu arahaṁ khīṇāsavo vusitavā katakaraṇīyo ohitabhāro anuppattasadattho parikkhīṇabhavasaṁyojano sammadaññāvimutto tassa carato ceva tiṭṭhato ca suttassa ca jāgarassa ca satataṁ samitaṁ ñāṇadassanaṁ paccupaṭṭhitaṁ: „Ali, učitelju Ānanda, kad je monah arahant, sve otrove uklonio… jesu li njegovi znanje i viđenje da su ti otrovi uklonjeni konstantno i bez prekida u njemu, bilo da hoda ili stoji, da je budan ili da spava?“
‘khīṇā me āsavā’”ti? „Sandaka, daću ti jedno poređenje, jer neki mudri ljudi ovde razumeju značenje izgovorenog pomoću poređenja.
“Tena hi, sandaka, upamaṁ te karissāmi; Zamisli da su nekom čoveku odsečene šake i stopala.
upamāyapidhekacce viññū purisā bhāsitassa atthaṁ ājānanti. Da li bi on znao: ’Moje šake i stopala su odsečeni’ konstantno i bez prekida, bilo da hoda ili stoji, da je budan ili da spava, ili bi on to znao samo kad bi razmišljao o toj činjenici?
Seyyathāpi, sandaka, purisassa hatthapādā chinnā; „Taj čovek, učitelju Ānanda, ne bi konstantno i bez prekida znao ’Moje šake i stopala su odsečeni’; umesto toga, znao bi ’Moje šake i stopala su odsečeni’ samo kad bi razmišljao o toj činjenici.“
tassa carato ceva tiṭṭhato ca suttassa ca jāgarassa ca satataṁ samitaṁ jānāti: „Isto tako, Sandaka, kad je monah arahant, sve otrove uklonio… njegovi znanje i viđenje da su ti otrovi uklonjeni nisu konstantni i bez prekida u njemu, bilo da hoda ili stoji, da je budan ili da spava; umesto toga, on zna: ’Otrovi u meni su uklonjeni’ samo kad razmišlja o toj činjenici.“
‘chinnā me hatthapādā’ti, udāhu paccavekkhamāno jānāti:
‘chinnā me hatthapādā’”ti?
“Na kho, bho ānanda, so puriso satataṁ samitaṁ jānāti:
‘chinnā me hatthapādā’ti.
Api ca kho pana naṁ paccavekkhamāno jānāti:
‘chinnā me hatthapādā’”ti.
“Evameva kho, sandaka, yo so bhikkhu arahaṁ khīṇāsavo vusitavā katakaraṇīyo ohitabhāro anuppattasadattho parikkhīṇabhavasaṁyojano sammadaññāvimutto tassa carato ceva tiṭṭhato ca suttassa ca jāgarassa ca satataṁ samitaṁ ñāṇadassanaṁ na paccupaṭṭhitaṁ:
‘khīṇā me āsavā’ti;
api ca kho pana naṁ paccavekkhamāno jānāti:
‘khīṇā me āsavā’”ti.
“Kīvabahukā pana, bho ānanda, imasmiṁ dhammavinaye niyyātāro”ti? „Koliko je oslobođenih u ovom učenju i pravilima, učitelju Ānanda?“
“Na kho, sandaka, ekaṁyeva sataṁ na dve satāni na tīṇi satāni na cattāri satāni na pañca satāni, atha kho bhiyyova ye imasmiṁ dhammavinaye niyyātāro”ti. „Sandaka, nema samo stotina ili dve stotine, tri stotine, četiri stotine ili pet stotina, već je mnogo više oslobođenih u ovom učenju i pravilima.“
“Acchariyaṁ, bho ānanda, abbhutaṁ, bho ānanda. „Divno je, učitelju Ānanda, čudesno je to!
Na ca nāma sadhammokkaṁsanā bhavissati, na paradhammavambhanā, āyatane ca dhammadesanā tāva bahukā ca niyyātāro paññāyissanti. Jer nema hvaljenja sopstvenog učenja i nema omalovažavanja učenja drugih; već postoji ovo učenje o Dhammi u svom punom obimu i toliko mnogo oslobođenih koji se pojavljuju.
Ime panājīvakā puttamatāya puttā attānañceva ukkaṁsenti, pare ca vambhenti tayo ceva niyyātāro paññapenti, seyyathidaṁ—A ovi āđīvake, ti majčini mrtvi sinovi, hvale sebe i omalovažavaju druge; i oni priznaju samo trojicu oslobođenih, a to su Nanda Vaććha, Kisa Sankićća i Makkhali Gosāla.
nandaṁ vacchaṁ, kisaṁ saṅkiccaṁ, makkhaliṁ gosālan”ti.
Atha kho sandako paribbājako sakaṁ parisaṁ āmantesi: Tada se asketa Sandaka obrati okupljenima: „Hajdete, poštovani.
“carantu bhonto samaṇe gotame brahmacariyavāso. Svetački život treba živeti pod asketom Gotamom.
Na dāni sukaraṁ amhehi lābhasakkārasiloke pariccajitun”ti. Nije nam lako da sada napustimo sav dobitak, čast i ugled.“
Iti hidaṁ sandako paribbājako sakaṁ parisaṁ uyyojesi bhagavati brahmacariyeti. Tako je asketa Sandaka bodrio svoje saputnike da žive svetački život predvođeni Blaženim.
Sandakasuttaṁ niṭṭhitaṁ chaṭṭhaṁ.