Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 74 74 Dīghanakha sutta
Dīghanakhasutta Govor Dīghanakhi
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati gijjhakūṭe pabbate sūkarakhatāyaṁ. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Veprovoj pećini, na Lešinarevoj hridi.
Atha kho dīghanakho paribbājako yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavatā saddhiṁ sammodi. Tada asketa Dīghanakha dođe do Blaženog i pozdravi se s njim.
Sammodanīyaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vītisāretvā ekamantaṁ aṭṭhāsi. Ekamantaṁ ṭhito kho dīghanakho paribbājako bhagavantaṁ etadavoca: Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, stade on sa strane i reče Blaženome:
“ahañhi, bho gotama, evaṁvādī evaṁdiṭṭhi: „Učitelju Gotama, moje učenje i gledište je sledeće:
‘sabbaṁ me nakkhamatī’”ti. ’Za mene ništa nije prihvatljivo.’“
“Yāpi kho te esā, aggivessana, diṭṭhi: „A to tvoje gledište, Aggivessana,
‘sabbaṁ me nakkhamatī’ti, esāpi te diṭṭhi nakkhamatī”ti? ’Za mene ništa nije prihvatljivo’–nije li barem ono prihvatljivo za tebe?“
“Esā ce me, bho gotama, diṭṭhi khameyya, taṁpassa tādisameva, taṁpassa tādisamevā”ti. „Učitelju Gotama, ako bi to moje gledište bilo prihvatljivo za mene, opet bi bilo isto, opet bi bilo isto.“
“Ato kho te, aggivessana, bahū hi bahutarā lokasmiṁ ye evamāhaṁsu: „Dobro, Aggivessana, ima na ovome svetu mnogih koji kažu: ’Opet bi bilo isto, opet bi bilo isto’, pa ipak, iako ne napuste svoje gledište, usvoje neko novo.
‘taṁpassa tādisameva, taṁpassa tādisamevā’ti. Malo je onih na ovome svetu koji kažu: ’Opet bi bilo isto, opet bi bilo isto’, koji napuste to gledište i ne usvoje neko novo.
Te tañceva diṭṭhiṁ nappajahanti aññañca diṭṭhiṁ upādiyanti.
Ato kho te, aggivessana, tanū hi tanutarā lokasmiṁ ye evamāhaṁsu:
‘taṁpassa tādisameva, taṁpassa tādisamevā’ti.
Te tañceva diṭṭhiṁ pajahanti aññañca diṭṭhiṁ na upādiyanti.
Santaggivessana, eke samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: Aggivessana, ima asketa i brahmana čiji su učenje i gledište ovakvi: ’Za mene je sve prihvatljivo.’
‘sabbaṁ me khamatī’ti; Ima asketa i brahmana čiji su učenje i gledište ovakvi: ’Za mene ništa nije prihvatljivo.’
santaggivessana, eke samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: A ima asketa i brahmana čiji su učenje i gledište ovakvi: ’Za mene je nešto prihvatljivo, a nešto nije.’734
‘sabbaṁ me nakkhamatī’ti; Među njima, gledište onih asketa i brahmana čiji su učenje i gledište ovakvi: ’Za mene je sve prihvatljivo’ blisko je strasti, blisko je okovanosti, blisko oduševljavanju, blisko prianjanju, blisko vezivanju.
santaggivessana, eke samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: Gledište onih asketa i brahmana čiji su učenje i gledište ’Za mene ništa nije prihvatljivo’ blisko je odsustvu strasti, blisko odsustvu okovanosti, blisko odsustvu oduševljavanja, blisko odsustvu prianjanja, blisko odsustvu vezivanja.“
‘ekaccaṁ me khamati, ekaccaṁ me nakkhamatī’ti.
Tatraggivessana, ye te samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: ‘sabbaṁ me khamatī’ti
tesamayaṁ diṭṭhi sārāgāya santike, saññogāya santike, abhinandanāya santike, ajjhosānāya santike, upādānāya santike;
tatraggivessana ye te samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: ‘sabbaṁ me nakkhamatī’ti
tesamayaṁ diṭṭhi asārāgāya santike, asaññogāya santike, anabhinandanāya santike, anajjhosānāya santike, anupādānāya santike”ti.
Evaṁ vutte, dīghanakho paribbājako bhagavantaṁ etadavoca: Kad ovo bi rečeno, asketa Dīghanakha primeti:
“ukkaṁseti me bhavaṁ gotamo diṭṭhigataṁ, samukkaṁseti me bhavaṁ gotamo diṭṭhigatan”ti. „Učitelj Gotama hvali moje gledište, učitelj Gotama preporučuje moje gledište.“
“Tatraggivessana, ye te samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: „Aggivessana, oni askete i brahmani čiji su učenje i gledište ’Za mene je nešto prihvatljivo, a nešto nije’–takvo njihovo gledište u delu koji se odnosi na ono što je prihvatljivo blisko je strasti, blisko okovanosti, blisko oduševljavanju, blisko vezanosti, blisko prianjanju,
‘ekaccaṁ me khamati, ekaccaṁ me nakkhamatī’ti.
Yā hi tesaṁ khamati sāyaṁ diṭṭhi sārāgāya santike, saññogāya santike, abhinandanāya santike, ajjhosānāya santike, upādānāya santike;
yā hi tesaṁ nakkhamati sāyaṁ diṭṭhi asārāgāya santike, asaññogāya santike, anabhinandanāya santike, anajjhosānāya santike, anupādānāya santike.
Tatraggivessana, ye te samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: Tako, Aggivessana, mudar čovek među onim asketama i brahmanima čiji su učenje i gledište ’Za mene je sve prihvatljivo’, ovako razmišlja:
‘sabbaṁ me khamatī’ti ’Ako tvrdoglavo budem sledio svoje gledište „Za mene je sve prihvatljivo“ i objavim „Samo je ovo tačno, sve ostalo je pogrešno“,
tattha viññū puriso iti paṭisañcikkhati: tada se mogu sukobiti s ostalom dvojicom:
‘yā kho me ayaṁ diṭṭhi—sa asketom ili brahmanom čiji su učenje i gledište „Za mene ništa nije prihvatljivo“
sabbaṁ me khamatīti, i sa asketom ili brahmanom čiji su učenje i gledište „Za mene je nešto prihvatljivo, a nešto nije.“
imañce ahaṁ diṭṭhiṁ thāmasā parāmāsā abhinivissa vohareyyaṁ—Mogu se sukobiti sa tom dvojicom,
idameva saccaṁ moghamaññanti; a tamo gde je sukob, tu su i prepirke;
dvīhi me assa viggaho—tamo gde je sukob, tu su i svađe;
yo cāyaṁ samaṇo vā brāhmaṇo vā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—sabbaṁ me nakkhamatīti, tamo gde je sukob, tu je i uznemirenost.’
yo cāyaṁ samaṇo vā brāhmaṇo vā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—ekaccaṁ me khamati, ekaccaṁ me nakkhamatīti—Sam predvidevši prepirke, svađe i uznemirenje, napušta on to gledište i ne usvaja neko novo.
imehi assa dvīhi viggaho.
Iti viggahe sati vivādo, vivāde sati vighāto, vighāte sati vihesā’.
Iti so viggahañca vivādañca vighātañca vihesañca attani sampassamāno tañceva diṭṭhiṁ pajahati aññañca diṭṭhiṁ na upādiyati. Tako neko napušta ta gledišta;
Evametāsaṁ diṭṭhīnaṁ pahānaṁ hoti, evametāsaṁ diṭṭhīnaṁ paṭinissaggo hoti. tako se neko odriče tih gledišta.
Tatraggivessana, ye te samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: Mudar čovek među tim asketama i brahmanima čiji su učenje i gledište „Za mene ništa nije prihvatljivo“, ovako razmišlja:
‘sabbaṁ me nakkhamatī’ti ’Ako tvrdoglavo budem sledio svoje gledište „Za mene ništa nije prihvatljivo“ i objavim „Samo je ovo tačno, sve ostalo je pogrešno“,
tattha viññū puriso iti paṭisañcikkhati: tada se mogu sukobiti s ostalom dvojicom:
‘yā kho me ayaṁ diṭṭhi—sa asketom ili brahmanom čiji su učenje i gledište „Za mene je sve prihvatljivo“
sabbaṁ me nakkhamatīti, i sa asketom ili brahmanom čiji su učenje i gledište „Za mene je nešto prihvatljivo, a nešto nije“.
imañce ahaṁ diṭṭhiṁ thāmasā parāmāsā abhinivissa vohareyyaṁ—Mogu se sukobiti s tom dvojicom,
idameva saccaṁ moghamaññanti;
dvīhi me assa viggaho—a tamo gde je sukob, tu su i prepirke;
yo cāyaṁ samaṇo vā brāhmaṇo vā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—sabbaṁ me khamatīti, tamo gde je sukob, tu su i svađe;
yo cāyaṁ samaṇo vā brāhmaṇo vā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—ekaccaṁ me khamati ekaccaṁ me nakkhamatīti—tamo gde je sukob, tu je i uznemirenost.’
imehi assa dvīhi viggaho. Sam predvidevši prepirke, svađe i uznemirenje, napušta on to gledište i ne usvaja neko novo.
Iti viggahe sati vivādo, vivāde sati vighāto, vighāte sati vihesā’.
Iti so viggahañca vivādañca vighātañca vihesañca attani sampassamāno tañceva diṭṭhiṁ pajahati aññañca diṭṭhiṁ na upādiyati.
Evametāsaṁ diṭṭhīnaṁ pahānaṁ hoti, evametāsaṁ diṭṭhīnaṁ paṭinissaggo hoti. Tako neko napušta ta gledišta;
Tatraggivessana, ye te samaṇabrāhmaṇā evaṁvādino evaṁdiṭṭhino: Mudar čovek među tim asketama i brahmanima čiji su učenje i gledište „Za mene je nešto prihvatljivo, a nešto nije“, ovako razmišlja:
‘ekaccaṁ me khamati, ekaccaṁ me nakkhamatī’ti
tattha viññū puriso iti paṭisañcikkhati: ’Ako tvrdoglavo budem sledio svoje gledište „Za mene je nešto prihvatljivo, a nešto nije“ i objavim „Samo je ovo tačno, sve ostalo je pogrešno“,
‘yā kho me ayaṁ diṭṭhi—mogu se sukobiti s ostalom dvojicom:
ekaccaṁ me khamati, ekaccaṁ me nakkhamatīti, sa asketom ili brahmanom čiji su učenje i gledište „Za mene je sve prihvatljivo“
imañce ahaṁ diṭṭhiṁ thāmasā parāmāsā abhinivissa vohareyyaṁ—i sa asketom ili brahmanom čiji su učenje i gledište „Za mene ništa nije prihvatljivo“.
idameva saccaṁ moghamaññanti; Mogu se sukobiti s tom dvojicom,
dvīhi me assa viggaho—
yo cāyaṁ samaṇo vā brāhmaṇo vā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—sabbaṁ me khamatīti, a tamo gde je sukob, tu su i prepirke;
yo cāyaṁ samaṇo vā brāhmaṇo vā evaṁvādī evaṁdiṭṭhi—sabbaṁ me nakkhamatīti—tamo gde je sukob, tu su i svađe;
imehi assa dvīhi viggaho.
Iti viggahe sati vivādo, vivāde sati vighāto, vighāte sati vihesā’. tamo gde je sukob, tu je i uznemirenost.’
Iti so viggahañca vivādañca vighātañca vihesañca attani sampassamāno tañceva diṭṭhiṁ pajahati aññañca diṭṭhiṁ na upādiyati. Sam predvidevši prepirke, svađe i uznemirenje, napušta on to gledište i ne usvaja neko novo.
Evametāsaṁ diṭṭhīnaṁ pahānaṁ hoti, evametāsaṁ diṭṭhīnaṁ paṭinissaggo hoti. Tako neko napušta ta gledišta; tako se neko odriče tih gledišta.
Ayaṁ kho panaggivessana, kāyo rūpī cātumahābhūtiko mātāpettikasambhavo odanakummāsūpacayo aniccucchādanaparimaddanabhedanaviddhaṁsanadhammo, aniccato dukkhato rogato gaṇḍato sallato aghato ābādhato parato palokato suññato anattato samanupassitabbo. Tako, Aggivessana, ovo telo načinjeno od materijalnog oblika čine četiri velika elementa, stvorili su ga majka i otac, othranili kuvani pirinač i kaša, podložno je prolaznosti, trošenju i habanju, razlaganju i rastakanju. Treba ga smatrati prolaznim, patnjom, bolešću, tumorom, strelom, nevoljom, ranom, tuđim, propadajućim, praznim, bez sopstva.
Tassimaṁ kāyaṁ aniccato dukkhato rogato gaṇḍato sallato aghato ābādhato parato palokato suññato anattato samanupassato yo kāyasmiṁ kāyachando kāyasneho kāyanvayatā sā pahīyati. Kad neko na svoje telo gleda tako, tada napušta želju u odnosu na telo, privrženost telu, potčinjenost telu.
Tisso kho imā, aggivessana, vedanā—Postoje, Aggivessana, tri vrste osećaja:
sukhā vedanā, dukkhā vedanā, adukkhamasukhā vedanā. prijatan osećaj, bolan osećaj, ni bolan ni prijatan osećaj.
Yasmiṁ, aggivessana, samaye sukhaṁ vedanaṁ vedeti, neva tasmiṁ samaye dukkhaṁ vedanaṁ vedeti, na adukkhamasukhaṁ vedanaṁ vedeti; Kad neko oseća prijatan osećaj, tada ne oseća bolan ili ni bolan ni prijatan osećaj;
sukhaṁyeva tasmiṁ samaye vedanaṁ vedeti. tada on oseća samo prijatan osećaj.
Yasmiṁ, aggivessana, samaye dukkhaṁ vedanaṁ vedeti, neva tasmiṁ samaye sukhaṁ vedanaṁ vedeti, na adukkhamasukhaṁ vedanaṁ vedeti; Kad neko oseća bolan osećaj, tada ne oseća prijatan ili ni bolan ni prijatan osećaj;
dukkhaṁyeva tasmiṁ samaye vedanaṁ vedeti. tada on oseća samo bolan osećaj.
Yasmiṁ, aggivessana, samaye adukkhamasukhaṁ vedanaṁ vedeti, neva tasmiṁ samaye sukhaṁ vedanaṁ vedeti, na dukkhaṁ vedanaṁ vedeti; Kad neko oseća ni bolan ni prijatan osećaj, tada ne oseća prijatan ili bolan osećaj;
adukkhamasukhaṁyeva tasmiṁ samaye vedanaṁ vedeti. tada oseća samo ni bolan ni prijatan osećaj.
Sukhāpi kho, aggivessana, vedanā aniccā saṅkhatā paṭiccasamuppannā khayadhammā vayadhammā virāgadhammā nirodhadhammā; Prijatan osećaj, Aggivessana, jeste prolazan, uslovljen, nastao na osnovu uzroka, podložan razaranju, slabljenju, kopnjenju i nestanku.
dukkhāpi kho, aggivessana, vedanā aniccā saṅkhatā paṭiccasamuppannā khayadhammā vayadhammā virāgadhammā nirodhadhammā; Bolan osećaj takođe je prolazan, uslovljen, nastao na osnovu uzroka, podložan razaranju, slabljenju, kopnjenju i nestanku.
adukkhamasukhāpi kho, aggivessana, vedanā aniccā saṅkhatā paṭiccasamuppannā khayadhammā vayadhammā virāgadhammā nirodhadhammā. Ni bolan ni prijatan osećaj takođe je prolazan, uslovljen, nastao na osnovu uzroka, podložan razaranju, slabljenju, kopnjenju i nestanku.
Evaṁ passaṁ, aggivessana, sutavā ariyasāvako sukhāyapi vedanāya nibbindati, dukkhāyapi vedanāya nibbindati, adukkhamasukhāyapi vedanāya nibbindati; Kad to vidi, dobro upućen plemeniti učenik prestaje da bude očaran prijatnim osećajem, prestaje da bude očaran bolnim osećajem, prestaje da bude očaran ni bolnim ni prijatnim osećajem.
nibbindaṁ virajjati, virāgā vimuccati. Vimuttasmiṁ, vimuttamiti ñāṇaṁ hoti. Pošto više nije očaran, u njemu se hladi strast. Kroz hlađenje strasti (njegov um) jeste oslobođen. Kad je oslobođen, dolazi znanje: „Oslobođen je.“
‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. On razume: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.’“
Evaṁ vimuttacitto kho, aggivessana, bhikkhu na kenaci saṁvadati, na kenaci vivadati, yañca loke vuttaṁ tena voharati, aparāmasan”ti. Monah čiji je um tako oslobođen, Aggivessana, ne staje ni na čiju stranu i ne prepire se ni sa kim; govori reči koje se koriste u svetu, ali ne vezuje se za njih.“
Tena kho pana samayena āyasmā sāriputto bhagavato piṭṭhito ṭhito hoti bhagavantaṁ bījayamāno. A tom prilikom poštovani Sāriputta stajao je iza Blaženog, hladeći ga lepezom.
Atha kho āyasmato sāriputtassa etadahosi: Na to pomisli:
“tesaṁ tesaṁ kira no bhagavā dhammānaṁ abhiññā pahānamāha, tesaṁ tesaṁ kira no sugato dhammānaṁ abhiññā paṭinissaggamāhā”ti. „Blaženi zaista govori o napuštanju tih stvari zahvaljujući neposrednom znanju; Uzvišeni zaista govori o odustajanju od tih stvari zahvaljujući neposrednom znanju.“
Iti hidaṁ āyasmato sāriputtassa paṭisañcikkhato anupādāya āsavehi cittaṁ vimucci. I dok je poštovani Sāriputta razmišljao o tome, njegov um postade oslobođen otrova zahvaljujući nevezivanju.
Dīghanakhassa pana paribbājakassa virajaṁ vītamalaṁ dhammacakkhuṁ udapādi: A u asketi Dīghanakhi javilo se potpuno čisto viđenje Dhamme:
“yaṁ kiñci samudayadhammaṁ sabbaṁ taṁ nirodhadhamman”ti. „Sve što je podložno nastanku, podložno je i nestanku.“
Atha kho dīghanakho paribbājako diṭṭhadhammo pattadhammo viditadhammo pariyogāḷhadhammo tiṇṇavicikiccho vigatakathaṅkatho vesārajjappatto aparappaccayo satthusāsane bhagavantaṁ etadavoca: Asketa Dīghanakha ugledao je Dhammu, dosegao je Dhammu, razumeo Dhammu, sagledao Dhammu, prevazišao sumnjičavost, okončao zbunjenost, stekao neustrašivost i u Učiteljevom nauku postao nezavisan od drugih.
“abhikkantaṁ, bho gotama, abhikkantaṁ, bho gotama. Tada on reče Blaženom: „Izvrsno, učitelju Gotama! Izvrsno, učitelju Gotama!
Seyyathāpi, bho gotama, nikkujjitaṁ vā ukkujjeyya, paṭicchannaṁ vā vivareyya, mūḷhassa vā maggaṁ ācikkheyya, andhakāre vā telapajjotaṁ dhāreyya: ‘cakkhumanto rūpāni dakkhantī’ti; evameva kho bhotā gotamena anekapariyāyena dhammo pakāsito. Baš kao kad bi neko ispravio ono što je stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami, tako da oni koji imaju oči mogu da vide, tako je i učitelj Gotama, na više različitih načina, razjasnio Dhammu.
Esāhaṁ bhavantaṁ gotamaṁ saraṇaṁ gacchāmi dhammañca bhikkhusaṅghañca. Uzimam učitelja Gotamu za utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha za utočište.
Upāsakaṁ maṁ bhavaṁ gotamo dhāretu ajjatagge pāṇupetaṁ saraṇaṁ gatan”ti. Neka me učitelj Gotama prihvati kao svog nezaređenog sledbenika koji, odsad pa do kraja života, pronađe svoje utočište!“
Dīghanakhasuttaṁ niṭṭhitaṁ catutthaṁ.