Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к

From:

PreviousNext

Majjhima Nikāya 64 Budni govori srednje dužine 64

Mahāmālukyasutta Dugi razgovor sa Mālunkyāputtom

Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.

ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.

Tatra kho bhagavā bhikkhū āmantesi: Tu se ovako obrati monasima:

“bhikkhavo”ti. „Monasi.”

“Bhadante”ti te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni.

Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:

“dhāretha no tumhe, bhikkhave, mayā desitāni pañcorambhāgiyāni saṁyojanānī”ti? „Monasi, sećate li se pet nižih okova kojima sam vas podučio?”

Evaṁ vutte, āyasmā mālukyaputto bhagavantaṁ etadavoca: Kad to bi rečeno, poštovani Mālunkyāputta odgovori:

“ahaṁ kho, bhante, dhāremi bhagavatā desitāni pañcorambhāgiyāni saṁyojanānī”ti. „Sećam se pet nižih okova kako ih je Blaženi izložio.”

“Yathā kathaṁ pana tvaṁ, mālukyaputta, dhāresi mayā desitāni pañcorambhāgiyāni saṁyojanānī”ti? „Ali, Mālunkyāputta, kako se sećaš pet nižih okova kako ih je Blaženi izložio?”

“Sakkāyadiṭṭhiṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavatā orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ desitaṁ dhāremi; „Sećam se verovanja da postoji trajna osoba kao nižeg okova koji je Blaženi izložio.

vicikicchaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavatā orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ desitaṁ dhāremi; Sećam se sumnjičavosti kao nižeg okova koji je Blaženi izložio.

sīlabbataparāmāsaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavatā orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ desitaṁ dhāremi; Sećam se slepog poštovanja pravila i rituala kao nižeg okova koji je Blaženi izložio.

kāmacchandaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavatā orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ desitaṁ dhāremi; Sećam se želje za zadovoljstvima čula kao nižeg okova koji je Blaženi izložio.

byāpādaṁ kho ahaṁ, bhante, bhagavatā orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ desitaṁ dhāremi. Sećam se zlovolje kao nižeg okova koji je Blaženi izložio.

Evaṁ kho ahaṁ, bhante, dhāremi bhagavatā desitāni pañcorambhāgiyāni saṁyojanānī”ti. Na taj način, poštovani gospodine, sećam se pet nižih okova kako ih je Blaženi izložio.”

“Kassa kho nāma tvaṁ, mālukyaputta, imāni evaṁ pañcorambhāgiyāni saṁyojanāni desitāni dhāresi? „Mālunkyāputta, sećaš li se kome sam izložio tih pet nižih okova na takav način?

Nanu, mālukyaputta, aññatitthiyā paribbājakā iminā taruṇūpamena upārambhena upārambhissanti? Ne bi li te sledbenici drugih učenja pobili poređenjem s detetom?

Daharassa hi, mālukyaputta, kumārassa mandassa uttānaseyyakassa sakkāyotipi na hoti, kuto panassa uppajjissati sakkāyadiṭṭhi? Malo, nežno dete što leži u kolevci čak i nema pojam „osobe”, pa kako se onda u njemu može javiti verovanje da postoji trajna osoba?

Anusetvevassa sakkāyadiṭṭhānusayo. Pa ipak, u njemu leži prikrivena sklonost ka verovanju kako postoji trajna osoba.

Daharassa hi, mālukyaputta, kumārassa mandassa uttānaseyyakassa dhammātipi na hoti, kuto panassa uppajjissati dhammesu vicikicchā? Malo, nežno dete što leži u kolevci čak i nema pojam „učenja”, pa kako se onda u njemu može javiti sumnjičavost?

Anusetvevassa vicikicchānusayo. Pa ipak, u njemu leži prikrivena sklonost ka sumnjičavosti.

Daharassa hi, mālukyaputta, kumārassa mandassa uttānaseyyakassa sīlātipi na hoti, kuto panassa uppajjissati sīlesu sīlabbataparāmāso? Malo, nežno dete što leži u kolevci čak i nema pojam „pravila”, pa kako se onda u njemu može javiti vezanost za pravila i rituale?

Anusetvevassa sīlabbataparāmāsānusayo. Pa ipak, u njemu leži prikrivena sklonost ka vezanosti za pravila i rituale.

Daharassa hi, mālukyaputta, kumārassa mandassa uttānaseyyakassa kāmātipi na hoti, kuto panassa uppajjissati kāmesu kāmacchando? Malo, nežno dete što leži u kolevci čak i nema pojam „zadovoljstvo čula”, pa kako se onda u njemu može javiti želja za zadovoljstvima čula?

Anusetvevassa kāmarāgānusayo. Pa ipak, u njemu leži prikrivena sklonost ka strasti za zadovoljstvima čula.

Daharassa hi, mālukyaputta, kumārassa mandassa uttānaseyyakassa sattātipi na hoti, kuto panassa uppajjissati sattesu byāpādo? Malo, nežno dete što leži u kolevci čak i nema pojam „bića”, pa kako se onda u njemu može javiti zlovolja prema bićima?

Anusetvevassa byāpādānusayo. Pa ipak, u njemu leži prikrivena sklonost ka zlovolji prema bićima.

Nanu, mālukyaputta, aññatitthiyā paribbājakā iminā taruṇūpamena upārambhena upārambhissantī”ti? Zar te sledbenici drugih učenja ne bi pobili poređenjem s detetom?”

Evaṁ vutte, āyasmā ānando bhagavantaṁ etadavoca: Na to poštovani Ānanda reče: „Vreme je, Blaženi, vreme je, Uzvišeni, da Blaženi izloži pet nižih okova. Pošto saslušaju, monasi će to zapamtiti.”

“etassa, bhagavā, kālo, etassa, sugata, kālo „Onda, Ānanda, slušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”–„Da, poštovani gospodine”, odgovori poštovani Ānanda. A Blaženi ovako nastavi:

yaṁ bhagavā pañcorambhāgiyāni saṁyojanāni deseyya. Bhagavato sutvā bhikkhū dhāressantī”ti.

“Tena hānanda, suṇāhi, sādhukaṁ manasi karohi; bhāsissāmī”ti.

“Evaṁ, bhante”ti kho āyasmā ānando bhagavato paccassosi.

Bhagavā etadavoca:

“Idhānanda, assutavā puthujjano ariyānaṁ adassāvī ariyadhammassa akovido ariyadhamme avinīto, sappurisānaṁ adassāvī sappurisadhammassa akovido sappurisadhamme avinīto „Tako, Ānanda, neuk, običan čovek, koji ne poštuje plemenite, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju, koji ne poštuje istinske ljude, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju, živi uma opsednutog i zarobljenog verovanjem da postoji trajna osoba i ne razume onako kako zaista jeste, bekstvo od već nastalog verovanja da postoji trajna osoba.

sakkāyadiṭṭhipariyuṭṭhitena cetasā viharati sakkāyadiṭṭhiparetena; Kada to verovanje pređe u naviku i nije iskorenjeno u njemu, ono postaje niži okov. Živi on uma opsednutog i zarobljenog sumnjičavošću… slepim poštovanjem pravila i rituala… strašću za zadovoljstvima čula… zlovoljom, tako da ne razume onako kako zaista jeste bekstvo od već nastale zlovolje. A kada ta zlovolja pređe u naviku i nije iskorenjena u njemu, ona postaje niži okov.

uppannāya ca sakkāyadiṭṭhiyā nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ nappajānāti.

Tassa sā sakkāyadiṭṭhi thāmagatā appaṭivinītā orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ.

Vicikicchāpariyuṭṭhitena cetasā viharati vicikicchāparetena;

uppannāya ca vicikicchāya nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ nappajānāti.

Tassa sā vicikicchā thāmagatā appaṭivinītā orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ.

Sīlabbataparāmāsapariyuṭṭhitena cetasā viharati sīlabbataparāmāsaparetena;

uppannassa ca sīlabbataparāmāsassa nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ nappajānāti.

Tassa so sīlabbataparāmāso thāmagato appaṭivinīto orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ.

Kāmarāgapariyuṭṭhitena cetasā viharati kāmarāgaparetena;

uppannassa ca kāmarāgassa nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ nappajānāti.

Tassa so kāmarāgo thāmagato appaṭivinīto orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ.

Byāpādapariyuṭṭhitena cetasā viharati byāpādaparetena;

uppannassa ca byāpādassa nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ nappajānāti.

Tassa so byāpādo thāmagato appaṭivinīto orambhāgiyaṁ saṁyojanaṁ.

Sutavā ca kho, ānanda, ariyasāvako ariyānaṁ dassāvī ariyadhammassa kovido ariyadhamme suvinīto, sappurisānaṁ dassāvī sappurisadhammassa kovido sappurisadhamme suvinīto na sakkāyadiṭṭhipariyuṭṭhitena cetasā viharati na sakkāyadiṭṭhiparetena; Dobro upućen plemeniti učenik, koji poštuje plemenite, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, koji poštuje istinske ljude, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, ne živi uma opsednutog i zarobljenog verovanjem da postoji trajna osoba i razume onako kako zaista jeste, bekstvo od već nastalog verovanja da postoji trajna osoba.

uppannāya ca sakkāyadiṭṭhiyā nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ pajānāti. Verovanje u trajnu osobu, zajedno sa prikrivenom sklonošću ka tome, on je napustio. Ne živi uma opsednutog i zarobljenog sumnjičavošću… slepim poštovanjem pravila i rituala… strašću za zadovoljstvima čula… zlovoljom; tako da razume onako kako zaista jeste, bekstvo od već nastale zlovolje. Zlovolju, zajedno sa prikrivenom sklonošću ka njoj, on je napustio.

Tassa sā sakkāyadiṭṭhi sānusayā pahīyati.

Na vicikicchāpariyuṭṭhitena cetasā viharati na vicikicchāparetena;

uppannāya ca vicikicchāya nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ pajānāti.

Tassa sā vicikicchā sānusayā pahīyati.

Na sīlabbataparāmāsapariyuṭṭhitena cetasā viharati na sīlabbataparāmāsaparetena;

uppannassa ca sīlabbataparāmāsassa nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ pajānāti.

Tassa so sīlabbataparāmāso sānusayo pahīyati.

Na kāmarāgapariyuṭṭhitena cetasā viharati na kāmarāgaparetena;

uppannassa ca kāmarāgassa nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ pajānāti.

Tassa so kāmarāgo sānusayo pahīyati.

Na byāpādapariyuṭṭhitena cetasā viharati na byāpādaparetena;

uppannassa ca byāpādassa nissaraṇaṁ yathābhūtaṁ pajānāti.

Tassa so byāpādo sānusayo pahīyati.

Yo, ānanda, maggo yā paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya taṁ maggaṁ taṁ paṭipadaṁ anāgamma pañcorambhāgiyāni saṁyojanāni ñassati vā dakkhati vā pajahissati vāti—netaṁ ṭhānaṁ vijjati.

Seyyathāpi, ānanda, mahato rukkhassa tiṭṭhato sāravato tacaṁ acchetvā phegguṁ acchetvā sāracchedo bhavissatīti—

netaṁ ṭhānaṁ vijjati;

evameva kho, ānanda, yo maggo yā paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya taṁ maggaṁ taṁ paṭipadaṁ anāgamma pañcorambhāgiyāni saṁyojanāni ñassati vā dakkhati vā pajahissati vāti—netaṁ ṭhānaṁ vijjati.

Yo ca kho, ānanda, maggo yā paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya taṁ maggaṁ taṁ paṭipadaṁ āgamma pañcorambhāgiyāni saṁyojanāni ñassati vā dakkhati vā pajahissati vāti—ṭhānametaṁ vijjati. Postoji put, Ānanda, način da se tih pet nižih okova napusti.

Seyyathāpi, ānanda, mahato rukkhassa tiṭṭhato sāravato tacaṁ chetvā phegguṁ chetvā sāracchedo bhavissatīti—ṭhānametaṁ vijjati. Zamisli, Ānanda, ovu reku Gang punu vode do vrha, tako da i vrana može da pije iz nje, a onda neki slab čovek dođe i pomisli: „Ako zaplivam kroz maticu snagom sopstvenih ruku, bezbedno ću preći na drugu obalu ove reke Gang.” Pa ipak, on ne bi bio u stanju da bezbedno pređe na drugu obalu. Isto tako, kada nekog podučavaju Dhammi kako bi prestao da veruje u postojanje trajne osobe, ako se njegov um ne udubi u Dhammu i ne stekne poverenje, postojanost i odlučnost, tada se može smatrati istim kao onaj slabi čovek.

evameva kho, ānanda, yo maggo yā paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya taṁ maggaṁ taṁ paṭipadaṁ āgamma pañcorambhāgiyāni saṁyojanāni ñassati vā dakkhati vā pajahissati vāti—ṭhānametaṁ vijjati. Zamisli, Ānanda, ovu reku Gang punu vode do vrha, tako da i vrana može da pije iz nje, a onda snažan čovek dođe i pomisli: „Ako zaplivam kroz maticu snagom sopstvenih ruku, bezbedno ću preći na drugu obalu ove reke Gang.” On bi bio u stanju da bezbedno pređe na drugu obalu. Isto tako, kada nekog podučavaju Dhammi kako bi prestao da veruje u postojanje trajne osobe, ako se njegov um udubi u Dhammu i stekne poverenje, postojanost i odlučnost, tada se može smatrati istim kao onaj snažan čovek.

Seyyathāpi, ānanda, gaṅgā nadī pūrā udakassa samatittikā kākapeyyā.

Atha dubbalako puriso āgaccheyya:

‘ahaṁ imissā gaṅgāya nadiyā tiriyaṁ bāhāya sotaṁ chetvā sotthinā pāraṁ gacchissāmī’ti;

so na sakkuṇeyya gaṅgāya nadiyā tiriyaṁ bāhāya sotaṁ chetvā sotthinā pāraṁ gantuṁ.

Evameva kho, ānanda, yesaṁ kesañci sakkāyanirodhāya dhamme desiyamāne cittaṁ na pakkhandati nappasīdati na santiṭṭhati na vimuccati;

seyyathāpi so dubbalako puriso evamete daṭṭhabbā.

Seyyathāpi, ānanda, gaṅgā nadī pūrā udakassa samatittikā kākapeyyā.

Atha balavā puriso āgaccheyya:

‘ahaṁ imissā gaṅgāya nadiyā tiriyaṁ bāhāya sotaṁ chetvā sotthinā pāraṁ gacchissāmī’ti;

so sakkuṇeyya gaṅgāya nadiyā tiriyaṁ bāhāya sotaṁ chetvā sotthinā pāraṁ gantuṁ.

Evameva kho, ānanda, yesaṁ kesañci sakkāyanirodhāya dhamme desiyamāne cittaṁ pakkhandati pasīdati santiṭṭhati vimuccati;

seyyathāpi so balavā puriso evamete daṭṭhabbā.

Katamo cānanda, maggo, katamā paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya? A šta je, Ānanda, taj put, taj način da se pet nižih okova napusti?

Idhānanda, bhikkhu upadhivivekā akusalānaṁ dhammānaṁ pahānā sabbaso kāyaduṭṭhullānaṁ paṭippassaddhiyā vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. Tako, odvajanjem od predmetâ vezivanja, napuštanjem štetnih stanja, potpunim smirivanjem inertnosti tela, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji je praćen usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.

So yadeva tattha hoti rūpagataṁ vedanāgataṁ saññāgataṁ saṅkhāragataṁ viññāṇagataṁ te dhamme aniccato dukkhato rogato gaṇḍato sallato aghato ābādhato parato palokato suññato anattato samanupassati. Što god da u tome postoji kao materijalni oblik, osećaj, opažaj, mentalni obrasci i svest, monah ta stanja vidi kao prolazna, kao patnju, bolest, čir, strelu, nevolju, kao nesreću, nešto strano, u raspadu, prazno, što nije njegovo sopstvo.

So tehi dhammehi cittaṁ paṭivāpeti. Okreće svoj um od tih stanja i usmerava ga ka besmrtnom elementu ovako: „Ovo je mirno, ovo je uzvišeno, dakle smirivanje svih mentalnih konstrukcija, napuštanje svih vezanosti, razaranje žudnje, hlađenje strasti, prestanak, nibbāna.”

So tehi dhammehi cittaṁ paṭivāpetvā amatāya dhātuyā cittaṁ upasaṁharati: Sa tim kao uporištem, dostiže on uklanjanje otrova.

‘etaṁ santaṁ etaṁ paṇītaṁ yadidaṁ sabbasaṅkhārasamatho sabbūpadhipaṭinissaggo taṇhākkhayo virāgo nirodho nibbānan’ti. Ali ako ne dostigne uklanjanje otrova, zbog te strasti za Dhammom, oduševljenja Dhammom, uklanjanjem pet nižih okova, postaje onaj koji će se sigurno preporoditi spontano (u čistim boravištima) i odatle doseže konačno oslobođenje, a da se nikada više ne vrati u ovaj svet.

So tattha ṭhito āsavānaṁ khayaṁ pāpuṇāti; To je put, to je način da se tih pet nižih okova napusti.

no ce āsavānaṁ khayaṁ pāpuṇāti teneva dhammarāgena tāya dhammanandiyā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ parikkhayā opapātiko hoti, tattha parinibbāyī, anāvattidhammo tasmā lokā.

Ayampi kho, ānanda, maggo ayaṁ paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya.

Puna caparaṁ, ānanda, bhikkhu vitakkavicārānaṁ vūpasamā …pe… dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati …pe… I opet, smirivanjem usmerene misli i istraživanja, monah ulazi i ostaje na drugom stupnju zadubljenja…

tatiyaṁ jhānaṁ …pe… I opet, slabljenjem ushićenja… monah ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja…

catutthaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, napuštanjem zadovoljstva i bola… monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu.

So yadeva tattha hoti rūpagataṁ vedanāgataṁ saññāgataṁ saṅkhāragataṁ viññāṇagataṁ … Što god da u tome postoji kao materijalni oblik, osećaj, opažaj, mentalni obrazac i svest, monah ta stanja vidi kao prolazna… kao nešto što nije njegovo sopstvo.

pe… Okreće svoj um od tih stanja i usmerava ga ka besmrtnom elementu…

anāvattidhammo tasmā lokā.

Ayampi kho, ānanda, maggo ayaṁ paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya. To je put, to je način da se tih pet nižih okova napusti.

Puna caparaṁ, ānanda, bhikkhu sabbaso rūpasaññānaṁ samatikkamā paṭighasaññānaṁ atthaṅgamā nānattasaññānaṁ amanasikārā ‘ananto ākāso’ti ākāsānañcāyatanaṁ upasampajja viharati. I opet, potpunim prevazilaženjem opažaja oblika, nestankom opažaja čulnih utisaka, neobraćanjem pažnje na opažaje različitosti, svestan da „prostor jeste beskrajan”, monah ulazi i ostaje u području beskrajnog prostora.

So yadeva tattha hoti vedanāgataṁ saññāgataṁ saṅkhāragataṁ viññāṇagataṁ … Šta god da u tome postoji kao osećaj, opažaj, mentalni obrazac i svest, monah ta stanja vidi kao prolazna… kao nešto što nije njegovo sopstvo.

pe… Okreće svoj um od tih stanja i usmerava ga ka besmrtnom elementu…

anāvattidhammo tasmā lokā.

Ayampi kho, ānanda, maggo ayaṁ paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya. To je put, to je način da se tih pet nižih okova napusti.

Puna caparaṁ, ānanda, bhikkhu sabbaso ākāsānañcāyatanaṁ samatikkamma ‘anantaṁ viññāṇan’ti viññāṇañcāyatanaṁ upasampajja viharati. I opet, potpunim prevazilaženjem područja beskrajnog prostora, svestan da „svest jeste beskonačna”, monah ulazi i ostaje u području beskonačne svesti.

So yadeva tattha hoti vedanāgataṁ saññāgataṁ saṅkhāragataṁ viññāṇagataṁ … Što god da u tome postoji kao osećaj, opažaj, mentalni obrazac i svest, monah ta stanja vidi kao prolazna… kao nešto što nije njegovo sopstvo.

pe… Okreće svoj um od tih stanja i usmerava ga ka besmrtnom elementu…

anāvattidhammo tasmā lokā.

Ayampi kho, ānanda, maggo ayaṁ paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya. To je put, to je način da se tih pet nižih okova napusti.

Puna caparaṁ, ānanda, bhikkhu sabbaso viññāṇañcāyatanaṁ samatikkamma ‘natthi kiñcī’ti ākiñcaññāyatanaṁ upasampajja viharati. I opet, potpunim prevazilaženjem područja beskonačne svesti, svestan da „nema ničega”, monah ulazi i ostaje u području ničega.

So yadeva tattha hoti vedanāgataṁ saññāgataṁ saṅkhāragataṁ viññāṇagataṁ … Što god da u tome postoji kao osećaj, opažaj, mentalni obrazac i svest, monah ta stanja vidi kao prolazna, kao patnju, bolest, čir, strelu, nevolju, kao nesreću, nešto strano, u raspadu, prazno, što nije njegovo sopstvo.

pe… Okreće svoj um od tih stanja i usmerava ga ka besmrtnom elementu ovako: „Ovo je mirno, ovo je uzvišeno, dakle smirivanje svih mentalnih konstrukcija, napuštanje svih vezanosti, razaranje žudnje, hlađenje strasti, prestanak, nibbāna.”

anāvattidhammo tasmā lokā. Sa tim kao uporištem, dostiže monah uklanjanje otrova. Ali ako ne dostigne uklanjanje otrova, zbog te strasti za Dhammom, oduševljenja Dhammom, uklanjanjem pet nižih okova, postaje onaj koji će se sigurno preporoditi spontano (u čistim boravištima) i odatle doseže konačno oslobođenje, a da se nikada više ne vrati u ovaj svet.

Ayampi kho, ānanda, maggo ayaṁ paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāyā”ti. To je put, to je način da se tih pet nižih okova napusti.”

“Eso ce, bhante, maggo esā paṭipadā pañcannaṁ orambhāgiyānaṁ saṁyojanānaṁ pahānāya, atha kiñcarahi idhekacce bhikkhū cetovimuttino ekacce bhikkhū paññāvimuttino”ti? „Ako je to put, način da se tih pet nižih okova napusti, kako se onda za neke monahe ovde kaže da su stekli oslobođenje uma, a za druge da su stekli oslobođenje mudrošću?”

“Ettha kho panesāhaṁ, ānanda, indriyavemattataṁ vadāmī”ti. „Zato, Ānanda, što postoji razlika u njihovim sposobnostima.”

Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.

Attamano āyasmā ānando bhagavato bhāsitaṁ abhinandīti. Zadovoljan, poštovani Ānanda se obradova rečima Blaženoga.

Mahāmālukyasuttaṁ niṭṭhitaṁ catutthaṁ.
PreviousNext