Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 55 Budini govori srednje dužine 55
Jīvakasutta Govor Đīvaku
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā rājagahe viharati jīvakassa komārabhaccassa ambavane. Jednom je Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u mangovom gaju koji je sanghi poklonio Đīvaka Komarabhaćća.
Atha kho jīvako komārabhacco yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho jīvako komārabhacco bhagavantaṁ etadavoca: Onda Đīvaka Komārabhaćća otide do Blaženog, pokloni mu se, sede sa strane i ovako reče:
“sutaṁ metaṁ, bhante: Poštovani gospodine, ovako sam čuo:
‘samaṇaṁ gotamaṁ uddissa pāṇaṁ ārabhanti, taṁ samaṇo gotamo jānaṁ uddissakataṁ maṁsaṁ paribhuñjati paṭiccakamman’ti. Oni kolju živa bića radi askete Gotame; iako zna za to, asketa Gotama, jede meso pripremljeno za njega od životinja ubijenih njega radi.
Ye te, bhante, evamāhaṁsu: ‘samaṇaṁ gotamaṁ uddissa pāṇaṁ ārabhanti, taṁ samaṇo gotamo jānaṁ uddissakataṁ maṁsaṁ paribhuñjati paṭiccakamman’ti, kacci te, bhante, bhagavato vuttavādino, na ca bhagavantaṁ abhūtena abbhācikkhanti, dhammassa cānudhammaṁ byākaronti, na ca koci sahadhammiko vādānuvādo gārayhaṁ ṭhānaṁ āgacchatī”ti? Da li oni koji tako govore zaista ponavljaju ono što je rekao Blaženi ili ga tumače pogrešno, suprotno činjenicama? Objašnjavaju li oni u skladu sa Dhammom, na takav način da se bilo šta što bi bilo osnov za prigovor ne može s pravom izvesti iz njihovih tvrdnji?
“Ye te, jīvaka, evamāhaṁsu: ‘samaṇaṁ gotamaṁ uddissa pāṇaṁ ārabhanti, taṁ samaṇo gotamo jānaṁ uddissakataṁ maṁsaṁ paribhuñjati paṭiccakamman’ti na me te vuttavādino, abbhācikkhanti ca maṁ te asatā abhūtena. Đīvaka, oni koji tako govore, ne ponavljaju ono što sam rekao, već o meni koriste neistine, suprotno činjenicama.
Tīhi kho ahaṁ, jīvaka, ṭhānehi maṁsaṁ aparibhoganti vadāmi. Đīvaka, kažem da postoje tri slučaja kada meso ne treba jesti:
Diṭṭhaṁ, sutaṁ, parisaṅkitaṁ—kad vidiš, čuješ ili posumnjaš da je živo biće ubijeno radi monaha.
imehi kho ahaṁ, jīvaka, tīhi ṭhānehi maṁsaṁ aparibhoganti vadāmi. Kažem da meso ne treba jesti u ta tri slučaja.
Tīhi kho ahaṁ, jīvaka, ṭhānehi maṁsaṁ paribhoganti vadāmi. Takođe kažem da postoje tri slučaja kada se meso može jesti:
Adiṭṭhaṁ, asutaṁ, aparisaṅkitaṁ—kad ne vidiš, ne čuješ i ne posumnjaš da je živo biće ubijeno radi monaha.
imehi kho ahaṁ, jīvaka, tīhi ṭhānehi maṁsaṁ paribhoganti vadāmi. Kažem da se meso može jesti u ta tri slučaja.
Idha, jīvaka, bhikkhu aññataraṁ gāmaṁ vā nigamaṁ vā upanissāya viharati. Tako, Đīvaka, monah živi zavisan od nekog sela ili grada.
So mettāsahagatena cetasā ekaṁ disaṁ pharitvā viharati, tathā dutiyaṁ, tathā tatiyaṁ, tathā catutthaṁ. Iti uddhamadho tiriyaṁ sabbadhi sabbattatāya sabbāvantaṁ lokaṁ mettāsahagatena cetasā vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharati. Takav monah živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim prijateljskom ljubavlju, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim prijateljskom ljubavlju, obilnom, uzvišenom, nemerljivom, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi.
Tamenaṁ gahapati vā gahapatiputto vā upasaṅkamitvā svātanāya bhattena nimanteti. Onda kućedomaćin ili kućedomaćinov sin ode do njega i pozove da sutradan dođe na obrok u njegov dom.
Ākaṅkhamānova, jīvaka, bhikkhu adhivāseti. Monah, ako tako želi, prihvati poziv.
So tassā rattiyā accayena pubbaṇhasamayaṁ nivāsetvā pattacīvaramādāya yena tassa gahapatissa vā gahapatiputtassa vā nivesanaṁ tenupasaṅkamati; upasaṅkamitvā paññatte āsane nisīdati. Kada noći dođe kraj, ujutro, obuče se, uzme svoju zdelu i gornji ogrtač, pa ode do doma kućedomaćinovog ili kućedomaćinovog sina i sede na pripremljeno mesto.
Tamenaṁ so gahapati vā gahapatiputto vā paṇītena piṇḍapātena parivisati. Onda ga kućedomaćin ili kućedomaćinov sin posluže ukusnom hranom.
Tassa na evaṁ hoti: A on ne razmišlja:
‘sādhu vata māyaṁ gahapati vā gahapatiputto vā paṇītena piṇḍapātena pariviseyyāti. Kako je dobro što me kućedomaćin ili kućedomaćinov sin služe tako ukusnom hranom!
Aho vata māyaṁ gahapati vā gahapatiputto vā āyatimpi evarūpena paṇītena piṇḍapātena pariviseyyā’ti—Kad bi me samo kućedomaćin ili kućedomaćinov sin posluživali tako ukusnom hranom i ubuduće!
evampissa na hoti. Monah tako ne razmišlja.
So taṁ piṇḍapātaṁ agathito amucchito anajjhopanno ādīnavadassāvī nissaraṇapañño paribhuñjati. Jede tu hranu ne vezujući se za nju, ne zanosi se njome i nije njome opsednut–uviđa opasnost u tome i zahvaljujući razumevanju uspeva da izbegne zamku.
Taṁ kiṁ maññasi, jīvaka, Šta misliš, Đīvaka?
api nu so bhikkhu tasmiṁ samaye attabyābādhāya vā ceteti, parabyābādhāya vā ceteti, ubhayabyābādhāya vā cetetī”ti? Da li bi u takvoj prilici monah uradio nešto na svoju nesreću ili na nesreću drugog ili na nesreću obojice?
“No hetaṁ, bhante”. Zaista ne bi.
“Nanu so, jīvaka, bhikkhu tasmiṁ samaye anavajjaṁyeva āhāraṁ āhāretī”ti? Zar onda taj monah u takvoj prilici ne jede hranu kojoj se ne može ništa prigovoriti?
“Evaṁ, bhante. Jede, poštovani gospodine.
Sutaṁ metaṁ, bhante: A ja sam ovako čuo:
‘brahmā mettāvihārī’ti. Brahmā boravi u prijateljskoj ljubavi.
Taṁ me idaṁ, bhante, bhagavā sakkhidiṭṭho; A Blaženi je moj vidljivi svedok tome;
bhagavā hi, bhante, mettāvihārī”ti. jer Blaženi boravi u prijateljskoj ljubavi.
“Yena kho, jīvaka, rāgena yena dosena yena mohena byāpādavā assa so rāgo so doso so moho tathāgatassa pahīno ucchinnamūlo tālāvatthukato anabhāvaṅkato āyatiṁ anuppādadhammo. Đīvaka, svaku strast, svaku mržnju, svaku obmanutost iz kojih bi zlovolja mogla nastati, Tathāgata je napustio, sasekao ih u korenu, načinio poput palminog panja, uklonio ih, tako da se u budućnosti više ne mogu javiti.
Sace kho te, jīvaka, idaṁ sandhāya bhāsitaṁ anujānāmi te etan”ti. Ako se to što si rekao na ovo odnosi, onda ga odobravam.
“Etadeva kho pana me, bhante, sandhāya bhāsitaṁ”. Poštovani gospodine, ono što sam govorio odnosilo se upravo na to.
“Idha, jīvaka, bhikkhu aññataraṁ gāmaṁ vā nigamaṁ vā upanissāya viharati. Tako, Đīvaka, monah živi zavisan od nekog sela ili grada.
So karuṇāsahagatena cetasā …pe… umom prožetim saosećanjem
muditāsahagatena cetasā …pe… umom prožetim radošću zbog sreće drugih
upekkhāsahagatena cetasā ekaṁ disaṁ pharitvā viharati, tathā dutiyaṁ, tathā tatiyaṁ, tathā catutthaṁ. Takav monah živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim spokojstvom, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu;
Iti uddhamadho tiriyaṁ sabbadhi sabbattatāya sabbāvantaṁ lokaṁ upekkhāsahagatena cetasā vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharati. takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim spokojstvom, obilnim, uzvišenim, nemerljivim, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi.
Tamenaṁ gahapati vā gahapatiputto vā upasaṅkamitvā svātanāya bhattena nimanteti. Onda kućedomaćin ili kućedomaćinov sin ode do njega i pozove da sutradan dođe na obrok u njegov dom.
Ākaṅkhamānova, jīvaka, bhikkhu adhivāseti. Monah, ako tako želi, prihvati poziv
So tassā rattiyā accayena pubbaṇhasamayaṁ nivāsetvā pattacīvaramādāya yena gahapatissa vā gahapatiputtassa vā nivesanaṁ tenupasaṅkamati; upasaṅkamitvā paññatte āsane nisīdati. Kada noći dođe kraj, ujutro, obuče se, uzme svoju zdelu i gornji ogrtač, pa ode do doma kućedomaćinovog ili kućedomaćinovog sina i sede na pripremljeno mesto.
Tamenaṁ so gahapati vā gahapatiputto vā paṇītena piṇḍapātena parivisati. Onda ga kućedomaćin ili kućedomaćinov sin posluže ukusnom hranom.
Tassa na evaṁ hoti:
‘sādhu vata māyaṁ gahapati vā gahapatiputto vā paṇītena piṇḍapātena pariviseyyāti.
Aho vata māyaṁ gahapati vā gahapatiputto vā āyatimpi evarūpena paṇītena piṇḍapātena pariviseyyā’ti—
evampissa na hoti.
So taṁ piṇḍapātaṁ agathito amucchito anajjhopanno ādīnavadassāvī nissaraṇapañño paribhuñjati.
Taṁ kiṁ maññasi, jīvaka, Šta misliš, Đīvaka?
api nu so bhikkhu tasmiṁ samaye attabyābādhāya vā ceteti, parabyābādhāya vā ceteti, ubhayabyābādhāya vā cetetī”ti? Da li bi u takvoj prilici monah uradio nešto na svoju nesreću ili na nesreću drugog ili na nesreću obojice?
“No hetaṁ, bhante”. Ne bi, poštovani gospodine.
“Nanu so, jīvaka, bhikkhu tasmiṁ samaye anavajjaṁyeva āhāraṁ āhāretī”ti? Zar onda taj monah u takvoj prilici ne jede hranu kojoj se ne može ništa prigovoriti?
“Evaṁ, bhante. Jede, poštovani gospodine.
Sutaṁ metaṁ, bhante: A ja sam ovako čuo:
‘brahmā upekkhāvihārī’ti. Brahmā boravi u spokojstvu.
Taṁ me idaṁ, bhante, bhagavā sakkhidiṭṭho; Blaženi je moj vidljivi svedok tome;
bhagavā hi, bhante, upekkhāvihārī”ti. jer Blaženi boravi u spokojstvu.
“Yena kho, jīvaka, rāgena yena dosena yena mohena vihesavā assa arativā assa paṭighavā assa so rāgo so doso so moho tathāgatassa pahīno ucchinnamūlo tālāvatthukato anabhāvaṅkato āyatiṁ anuppādadhammo. Đīvaka, svaku strast, svaku mržnju, svaku obmanutost iz kojih bi okrutnost, nezadovoljstvo ili averzija mogli nastati, Tathāgata je napustio, sasekao ih u korenu, načinio poput palminog panja, uklonio ih, tako da se u budućnosti više ne mogu javiti.
Sace kho te, jīvaka, idaṁ sandhāya bhāsitaṁ, anujānāmi te etan”ti. Ako se to što si rekao na ovo odnosi, onda ga odobravam.
“Etadeva kho pana me, bhante, sandhāya bhāsitaṁ”. Poštovani gospodine, ono što sam govorio odnosilo se upravo na to.
“Yo kho, jīvaka, tathāgataṁ vā tathāgatasāvakaṁ vā uddissa pāṇaṁ ārabhati so pañcahi ṭhānehi bahuṁ apuññaṁ pasavati. Ako bi bilo ko ubio živo biće zbog Tathāgate ili njegovog učenika, time sebi nanosi mnogo štete u pet slučajeva.
Yampi so, gahapati, evamāha: Kada kaže:
‘gacchatha, amukaṁ nāma pāṇaṁ ānethā’ti, iminā paṭhamena ṭhānena bahuṁ apuññaṁ pasavati. Idi i uhvati to živo biće, to je prvi slučaj kad sebi nanosi mnogo štete.
Yampi so pāṇo galappaveṭhakena ānīyamāno dukkhaṁ domanassaṁ paṭisaṁvedeti, iminā dutiyena ṭhānena bahuṁ apuññaṁ pasavati. Kada to živo biće doživljava bol i muku dok ga na povocu vuku na klanje, to je drugi slučaj kad sebi nanosi mnogo štete.
Yampi so evamāha: Kada kaže:
‘gacchatha imaṁ pāṇaṁ ārabhathā’ti, iminā tatiyena ṭhānena bahuṁ apuññaṁ pasavati. Idi i zakolji to živo biće, to je treći slučaj kad sebi nanosi mnogo štete.
Yampi so pāṇo ārabhiyamāno dukkhaṁ domanassaṁ paṭisaṁvedeti, iminā catutthena ṭhānena bahuṁ apuññaṁ pasavati. Kada to živo biće doživljava bol i muku dok ga kolju, to je četvrti slučaj kad sebi nanosi mnogo štete.
Yampi so tathāgataṁ vā tathāgatasāvakaṁ vā akappiyena āsādeti, iminā pañcamena ṭhānena bahuṁ apuññaṁ pasavati. Kada Tathāgati ili njegovom učeniku poslužuje takvu hranu koja nije dopuštena, to je peti slučaj kad sebi nanosi mnogo štete.
Yo kho, jīvaka, tathāgataṁ vā tathāgatasāvakaṁ vā uddissa pāṇaṁ ārabhati so imehi pañcahi ṭhānehi bahuṁ apuññaṁ pasavatī”ti. Svako ko bi ubio živo biće zbog Tathāgate ili njegovog učenika, time sebi stvara mnogo štete u tih pet slučajeva.
Evaṁ vutte, jīvako komārabhacco bhagavantaṁ etadavoca: Kada ovo bi rečeno, Đīvaka Komārabhaćća reče Blaženome:
“acchariyaṁ, bhante, abbhutaṁ, bhante. Izvanredno, poštovani gospodine, čudesno!
Kappiyaṁ vata, bhante, bhikkhū āhāraṁ āhārenti; Monasi sebe prehranjuju dopuštenom hranom.
anavajjaṁ vata, bhante, bhikkhū āhāraṁ āhārenti. Monasi sebe prehranjuju hranom kojoj se ne može ništa prigovoriti.
Abhikkantaṁ, bhante, abhikkantaṁ, bhante …pe… Izvrsno, učitelju Gotama! Izvrsno!
upāsakaṁ maṁ bhagavā dhāretu ajjatagge pāṇupetaṁ saraṇaṁ gatan”ti. Neka me učitelj Gotama prihvati kao svog nezaređenog sledbenika koji, odsad pa do kraja života, pronađe svoje utočište!
Jīvakasuttaṁ niṭṭhitaṁ pañcamaṁ.