Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 51 Budni govori srednje dužine 51
Kandarakasutta Govor Kandaraki
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā campāyaṁ viharati gaggarāya pokkharaṇiyā tīre mahatā bhikkhusaṅghena saddhiṁ. Jednom je Blaženi, sa velikom grupom monaha, boravio kraj Ćampe, na obali jezera Gaggarā.
Atha kho pesso ca hatthārohaputto kandarako ca paribbājako yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā pesso hatthārohaputto bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Onda Pessa, sin goniča slonova i asketa Kandaraka dođoše do Blaženog. Pošto se pokloni, Pessa sede sa strane, a Kandaraka se pozdravi sa Blaženim i kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, stade sa strane.
Kandarako pana paribbājako bhagavatā saddhiṁ sammodi. Sammodanīyaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vītisāretvā ekamantaṁ aṭṭhāsi.
Ekamantaṁ ṭhito kho kandarako paribbājako tuṇhībhūtaṁ tuṇhībhūtaṁ bhikkhusaṅghaṁ anuviloketvā bhagavantaṁ etadavoca: Dok je tako stajao, pogleda on na zajednicu monaha kako sedi u potpunoj tišini, te ovako reče Blaženom:
“acchariyaṁ, bho gotama, abbhutaṁ, bho gotama. „Divno je, učitelju Gotama, čudesno je kako učitelj Gotama predvodi zajednicu monaha u vežbanju na pravi način.
Yāvañcidaṁ bhotā gotamena sammā bhikkhusaṅgho paṭipādito.
Yepi te, bho gotama, ahesuṁ atītamaddhānaṁ arahanto sammāsambuddhā tepi bhagavanto etaparamaṁyeva sammā bhikkhusaṅghaṁ paṭipādesuṁ—Oni koji su bili Blaženi, plemeniti i potpuno probuđeni u prošlosti, najbolje što su mogli jeste da predvode zajednicu monaha u vežbanju na pravi način upravo onako kako to sada čini učitelj Gotama.
seyyathāpi etarahi bhotā gotamena sammā bhikkhusaṅgho paṭipādito.
Yepi te, bho gotama, bhavissanti anāgatamaddhānaṁ arahanto sammāsambuddhā tepi bhagavanto etaparamaṁyeva sammā bhikkhusaṅghaṁ paṭipādessanti—A oni koji će biti Blaženi, plemeniti i potpuno probuđeni u budućnosti, najbolje što će moći jeste da predvode zajednicu monaha u vežbanju na pravi način upravo onako kako to sada čini učitelj Gotama.”
seyyathāpi etarahi bhotā gotamena sammā bhikkhusaṅgho paṭipādito”ti.
“Evametaṁ, kandaraka, evametaṁ, kandaraka. „Tako je, Kandaraka, tako je!
Yepi te, kandaraka, ahesuṁ atītamaddhānaṁ arahanto sammāsambuddhā tepi bhagavanto etaparamaṁyeva sammā bhikkhusaṅghaṁ paṭipādesuṁ—Oni koji su bili Blaženi, plemeniti i potpuno probuđeni u prošlosti, najbolje što su mogli jeste da predvode zajednicu monaha u vežbanju na pravi način upravo onako kako to sada činim ja.
seyyathāpi etarahi mayā sammā bhikkhusaṅgho paṭipādito.
Yepi te, kandaraka, bhavissanti anāgatamaddhānaṁ arahanto sammāsambuddhā tepi bhagavanto etaparamaṁyeva sammā bhikkhusaṅghaṁ paṭipādessanti—A oni koji će biti Blaženi, plemeniti i potpuno probuđeni u budućnosti, najbolje što će moći jeste da predvode zajednicu monaha u vežbanju na pravi način upravo onako kako to sada činim ja.
seyyathāpi etarahi mayā sammā bhikkhusaṅgho paṭipādito.
Santi hi, kandaraka, bhikkhū imasmiṁ bhikkhusaṅghe arahanto khīṇāsavā vusitavanto katakaraṇīyā ohitabhārā anuppattasadatthā parikkhīṇabhavasaṁyojanā sammadaññāvimuttā. Kandaraka, u ovoj zajednici monaha ima monaha koji su arahanti, sve otrove uklonili, proživeli svetački život, učinili što je trebalo učiniti, odložili tovar, dosegli sopstveni cilj, raskinuli okove bića i potpuno oslobođeni krajnjim znanjem.
Santi hi, kandaraka, bhikkhū imasmiṁ bhikkhusaṅghe sekkhā santatasīlā santatavuttino nipakā nipakavuttino; U ovoj zajednici monaha ima monaha koji su na višem putu vežbanja, čestiti, žive život ispunjen vrlinom, mudri, žive život ispunjen mudrošću.
te catūsu satipaṭṭhānesu suppatiṭṭhitacittā viharanti. Žive uma potpuno učvršćenog u četiri temelja svesnosti.
Katamesu catūsu? Koja četiri?
Idha, kandaraka, bhikkhu kāye kāyānupassī viharati ātāpī sampajāno satimā, vineyya loke abhijjhādomanassaṁ; Tako, Kandaraka, monah boravi kontemplirajući telo kao telo, marljiv, s jasnim razumevanjem i sabran, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.
vedanāsu vedanānupassī viharati ātāpī sampajāno satimā, vineyya loke abhijjhādomanassaṁ; Monah boravi kontemplirajući osećaj kao osećaj, marljiv, s jasnim razumevanjem i sabran, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.
citte cittānupassī viharati ātāpī sampajāno satimā, vineyya loke abhijjhādomanassaṁ; On boravi kontemplirajući um kao um, marljiv, s jasnim razumevanjem i sabran, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.
dhammesu dhammānupassī viharati ātāpī sampajāno satimā, vineyya loke abhijjhādomanassan”ti. On boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma, marljiv, s jasnim razumevanjem i sabran, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.”
Evaṁ vutte, pesso hatthārohaputto bhagavantaṁ etadavoca: Kad ovo bi rečeno, Pessa, sin goniča slonova, reče:
“acchariyaṁ, bhante, abbhutaṁ, bhante. „Divno je, poštovani gospodine, čudesno je kako je dobro Blaženi objasnio četiri temelja svesnosti: radi pročišćenju bića, radi prevladavanja žalosti i naricanja, radi nestanka bola i tuge, radi izbijanja na pravu stazu, radi dostizanja nibbāne.
Yāva supaññattā cime, bhante, bhagavatā cattāro satipaṭṭhānā sattānaṁ visuddhiyā sokaparidevānaṁ samatikkamāya dukkhadomanassānaṁ atthaṅgamāya ñāyassa adhigamāya nibbānassa sacchikiriyāya.
Mayampi hi, bhante, gihī odātavasanā kālena kālaṁ imesu catūsu satipaṭṭhānesu suppatiṭṭhitacittā viharāma. S vremena na vreme, mi u belo obučeni nezaređeni sledbenici takođe boravimo uma dobro učvršćenog u četiri temelja svesnosti.
Idha mayaṁ, bhante, kāye kāyānupassino viharāma ātāpino sampajānā satimanto, vineyya loke abhijjhādomanassaṁ;
vedanāsu vedanānupassino viharāma ātāpino sampajānā satimanto, vineyya loke abhijjhādomanassaṁ;
citte cittānupassino viharāma ātāpino sampajānā satimanto, vineyya loke abhijjhādomanassaṁ; Tako, boravimo kontemplirajući telo kao telo… osećaje kao osećaje… um kao um… objekte uma kao objekte uma, marljivi, s jasnim razumevanjem i sabrani, odloživši sa strane gramzivost i odbojnost prema ovom svetu.
dhammesu dhammānupassino viharāma ātāpino sampajānā satimanto, vineyya loke abhijjhādomanassaṁ.
Acchariyaṁ, bhante, abbhutaṁ, bhante.
Yāvañcidaṁ, bhante, bhagavā evaṁ manussagahane evaṁ manussakasaṭe evaṁ manussasāṭheyye vattamāne sattānaṁ hitāhitaṁ jānāti.
Gahanañhetaṁ, bhante, yadidaṁ manussā;
uttānakañhetaṁ, bhante, yadidaṁ pasavo. Divno je, čudesno je kako usred ljudskog licemerja, iskvarenosti i obmane Blaženi zna šta je dobrobit, a šta šteta za bića.
Ahañhi, bhante, pahomi hatthidammaṁ sāretuṁ. Jer ljudi su džungla licemerja, a životinje otvoreno polje.
Yāvatakena antarena campaṁ gatāgataṁ karissati sabbāni tāni sāṭheyyāni kūṭeyyāni vaṅkeyyāni jimheyyāni pātukarissati. Poštovani gospodine, mogu da ukrotim slona i koliko je potrebno da na njemu odem do Ćampe i nazad, on će pokazati svaku vrstu prevrtljivosti, dvoličnosti, prepredenosti i lukavstava (za koja je sposoban).
Amhākaṁ pana, bhante, dāsāti vā pessāti vā kammakarāti vā aññathāva kāyena samudācaranti aññathāva vācāya aññathāva nesaṁ cittaṁ hoti.
Acchariyaṁ, bhante, abbhutaṁ, bhante. Ali oni koje nazivaju našim robovima, glasnicima i slugama ponašaju se na jedan način telom, na drugi govorom, a njihov um radi na sasvim treći način.
Yāvañcidaṁ, bhante, bhagavā evaṁ manussagahane evaṁ manussakasaṭe evaṁ manussasāṭheyye vattamāne sattānaṁ hitāhitaṁ jānāti.
Gahanañhetaṁ, bhante, yadidaṁ manussā; Divno je, čudesno je kako usred ljudskog licemerja, iskvarenosti i obmane, Blaženi zna šta je dobrobit, a šta šteta za bića.
uttānakañhetaṁ, bhante, yadidaṁ pasavo”ti. Jer ljudi su džungla licemerja, a životinje otvoreno polje.
“Evametaṁ, pessa, evametaṁ, pessa. „Tako je, Pessa, tako je!
Gahanañhetaṁ, pessa, yadidaṁ manussā; Ljudi su džungla, a životinje otvoreno polje.
uttānakañhetaṁ, pessa, yadidaṁ pasavo. Pessa, na ovome svetu moguće je naći četiri vrste ljudi.
Cattārome, pessa, puggalā santo saṁvijjamānā lokasmiṁ. Koje četiri?
Katame cattāro? Tako jedna vrsta ljudi nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe.
Idha, pessa, ekacco puggalo attantapo hoti attaparitāpanānuyogamanuyutto; Druga vrsta nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih.
idha pana, pessa, ekacco puggalo parantapo hoti paraparitāpanānuyogamanuyutto; Treća vrsta nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe, a istovremeno nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih.
idha pana, pessa, ekacco puggalo attantapo ca hoti attaparitāpanānuyogamanuyutto, parantapo ca paraparitāpanānuyogamanuyutto; Četvrta vrsta ljudi ne nanosi bol sebi, niti praktikuje mučenje sebe, a istovremeno ne nanosi bol drugima, niti praktikuje mučenje drugih.
idha pana, pessa, ekacco puggalo nevattantapo hoti nāttaparitāpanānuyogamanuyutto na parantapo na paraparitāpanānuyogamanuyutto. Pošto takva osoba ne nanosi bol ni sebi, ni drugima, ona je ovde i sada bez žudnje, stišana i ohlađena, živi ispunjena blaženstvom, postaje oplemenjena.
So anattantapo aparantapo diṭṭheva dhamme nicchāto nibbuto sītībhūto sukhappaṭisaṁvedī brahmabhūtena attanā viharati.
Imesaṁ, pessa, catunnaṁ puggalānaṁ katamo te puggalo cittaṁ ārādhetī”ti?
“Yvāyaṁ, bhante, puggalo attantapo attaparitāpanānuyogamanuyutto, ayaṁ me puggalo cittaṁ nārādheti.
Yopāyaṁ, bhante, puggalo parantapo paraparitāpanānuyogamanuyutto, ayampi me puggalo cittaṁ nārādheti. Koja od te četiri vrste ljudi raduje tvoj um, Pessa?
Yopāyaṁ, bhante, puggalo attantapo ca attaparitāpanānuyogamanuyutto parantapo ca paraparitāpanānuyogamanuyutto, ayampi me puggalo cittaṁ nārādheti. „Prve tri ne raduju moj um, ali poslednja vrsta raduje moj um.
Yo ca kho ayaṁ, bhante, puggalo nevattantapo nāttaparitāpanānuyogamanuyutto na parantapo na paraparitāpanānuyogamanuyutto, so anattantapo aparantapo diṭṭheva dhamme nicchāto nibbuto sītībhūto sukhappaṭisaṁvedī brahmabhūtena attanā viharati—
ayameva me puggalo cittaṁ ārādhetī”ti.
“Kasmā pana te, pessa, ime tayo puggalā cittaṁ nārādhentī”ti? „Ali, Pessa, zašto prve tri vrste ne raduju tvoj um?
“Yvāyaṁ, bhante, puggalo attantapo attaparitāpanānuyogamanuyutto so attānaṁ sukhakāmaṁ dukkhapaṭikkūlaṁ ātāpeti paritāpeti—„Poštovani gospodine, osoba koja nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe, ona sebe muči iako želi zadovoljstvo i uzmiče pred bolom; zato ta vrsta osobe ne raduje moj um.
iminā me ayaṁ puggalo cittaṁ nārādheti.
Yopāyaṁ, bhante, puggalo parantapo paraparitāpanānuyogamanuyutto so paraṁ sukhakāmaṁ dukkhapaṭikkūlaṁ ātāpeti paritāpeti—
iminā me ayaṁ puggalo cittaṁ nārādheti. I osoba koja nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih, ona muči druge koji žele zadovoljstvo i uzmiču pred bolom; zato ta vrsta osobe ne raduje moj um.
Yopāyaṁ, bhante, puggalo attantapo ca attaparitāpanānuyogamanuyutto parantapo ca paraparitāpanānuyogamanuyutto so attānañca parañca sukhakāmaṁ dukkhapaṭikkūlaṁ ātāpeti paritāpeti—
iminā me ayaṁ puggalo cittaṁ nārādheti.
Yo ca kho ayaṁ, bhante, puggalo nevattantapo nāttaparitāpanānuyogamanuyutto na parantapo na paraparitāpanānuyogamanuyutto so anattantapo aparantapo diṭṭheva dhamme nicchāto nibbuto sītībhūto sukhappaṭisaṁvedī brahmabhūtena attanā viharati; I osoba koja nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe, nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih, ona muči sebe i druge, a oboje žele zadovoljstvo i uzmiču pred bolom; zato ta vrsta osobe ne raduje moj um.
so attānañca parañca sukhakāmaṁ dukkhapaṭikkūlaṁ neva ātāpeti na paritāpeti—
iminā me ayaṁ puggalo cittaṁ ārādheti.
Handa ca dāni mayaṁ, bhante, gacchāma;
bahukiccā mayaṁ bahukaraṇīyā”ti. Ali osoba koja ne nanosi bol sebi, niti praktikuje mučenje sebe, a istovremeno ne nanosi bol drugima, niti praktikuje mučenje drugih; ona je ovde i sada bez žudnje, stišana i ohlađena, živi ispunjena blaženstvom, postaje oplemenjena–ona ne nanosi bol ni sebi ni drugima, jer oboje žele zadovoljstvo i uzmiču pred bolom.
“Yassadāni tvaṁ, pessa, kālaṁ maññasī”ti. Zato ta vrsta osobe raduje moj um.
Atha kho pesso hatthārohaputto bhagavato bhāsitaṁ abhinanditvā anumoditvā uṭṭhāyāsanā bhagavantaṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā pakkāmi. A sada, poštovani gospodine, odlazimo. Vrlo smo zauzeti i mnogo toga treba još uraditi.
Atha kho bhagavā acirapakkante pesse hatthārohaputte bhikkhū āmantesi: „Vreme je, Pessa, da uradiš kako misliš da treba.
“paṇḍito, bhikkhave, pesso hatthārohaputto; Potom Pessa, sin goniča slonova, nadahnut i obradovan rečima Blaženoga, ustade sa svog mesta, pokloni se Blaženom i pazeći da mu on ostane sa desne strane, otide.
mahāpañño, bhikkhave, pesso hatthārohaputto.
Sace, bhikkhave, pesso hatthārohaputto muhuttaṁ nisīdeyya yāvassāhaṁ ime cattāro puggale vitthārena vibhajissāmi, mahatā atthena saṁyutto abhavissa.
Api ca, bhikkhave, ettāvatāpi pesso hatthārohaputto mahatā atthena saṁyutto”ti. Ubrzo potom, Blaženi se obrati monasima sledećim rečima:
“Etassa, bhagavā, kālo, etassa, sugata, kālo, „Monasi, Pessa, sin goniča slonova, jeste mudar, poseduje veliku mudrost.
yaṁ bhagavā ime cattāro puggale vitthārena vibhajeyya. Bhagavato sutvā bhikkhū dhāressantī”ti. Da je posedeo duže dok mu ne izložim detaljnije ove četiri vrste ljudi, od toga bi imao velike koristi.
“Tena hi, bhikkhave, suṇātha, sādhukaṁ manasi karotha, bhāsissāmī”ti. Pa ipak, imao je veliku korist i od ovoga.
“Evaṁ, bhante”ti kho te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Sada je vreme, Blaženi, sada je vreme, Uzvišeni, da nam Blaženi objasni detaljnije četiri vrste ljudi. Ono što monasi čuju od Blaženoga, to će i zapamtiti.
Bhagavā etadavoca: „Onda, monasi, slušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”–„Da, poštovani gospodine”, odgovoriše monasi. A Blaženi ovako nastavi:
“Katamo ca, bhikkhave, puggalo attantapo attaparitāpanānuyogamanuyutto? Idha, bhikkhave, ekacco puggalo acelako hoti muttācāro hatthāpalekhano naehibhaddantiko natiṭṭhabhaddantiko; nābhihaṭaṁ na uddissakataṁ na nimantanaṁ sādiyati; „Monasi, koja to vrsta osobe nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe? Tako neko ide nag, odbacuje pravila, liže dlanove, ne dolazi kad ga pozovu, ne zaustavlja se kad ga pozovu; ne prihvata hranu kada mu je doneta ili posebno pripremljena, niti dolazi na ručak kad ga pozovu;
so na kumbhimukhā paṭiggaṇhāti na kaḷopimukhā paṭiggaṇhāti na eḷakamantaraṁ na daṇḍamantaraṁ na musalamantaraṁ na dvinnaṁ bhuñjamānānaṁ na gabbhiniyā na pāyamānāya na purisantaragatāya na saṅkittīsu na yattha sā upaṭṭhito hoti na yattha makkhikā saṇḍasaṇḍacārinī; na macchaṁ na maṁsaṁ na suraṁ na merayaṁ na thusodakaṁ pivati. ne prima bilo šta iz lonca, iz činije, preko praga, preko štapa, preko tučka, od dvoje koji jedu zajedno, od trudne žene, od žene koja doji, od žene koja je spavala sa muškarcem, sa mesta gde se hrana javno deli, sa mesta na kojem leži pas, sa mesta gde ima muva; ne prihvata ni meso, ni ribu, ne pije ni rakiju, ni vino ili bilo šta fermentisano.
So ekāgāriko vā hoti ekālopiko, dvāgāriko vā hoti dvālopiko …pe… sattāgāriko vā hoti sattālopiko; On se drži pravila samo jedne kuće, samo jednog zalogaja;drži se pravila samo dve kuće, samo dva zalogaja;… drži se pravila samo sedam kuća, samo sedam zalogaja.
ekissāpi dattiyā yāpeti, dvīhipi dattīhi yāpeti …pe… sattahipi dattīhi yāpeti; Živi od jednog tanjirića dnevno, od dva tanjirića dnevno… od sedam tanjirića dnevno.
ekāhikampi āhāraṁ āhāreti, dvīhikampi āhāraṁ āhāreti …pe… sattāhikampi āhāraṁ āhāreti—iti evarūpaṁ aḍḍhamāsikaṁ pariyāyabhattabhojanānuyogamanuyutto viharati. Uzima hranu jednom dnevno, jednom u dva dana… jednom u sedam dana i tako dalje, sve do dve sedmice; živi vežbajući uzimanje hrane u određenim razmacima.
So sākabhakkho vā hoti, sāmākabhakkho vā hoti, nīvārabhakkho vā hoti, daddulabhakkho vā hoti, haṭabhakkho vā hoti, kaṇabhakkho vā hoti, ācāmabhakkho vā hoti, piññākabhakkho vā hoti, tiṇabhakkho vā hoti, gomayabhakkho vā hoti; vanamūlaphalāhāro yāpeti pavattaphalabhojī. Jede samo zeleniš, proso, divlji pirinač, pirinčane ljuske, mahovinu ili pirinčano brašno, odbačenu penu od kuvanog pirinča, susamovo brašno, travu ili kravlji izmet. Živi od šumskog korenja i plodova, hrani se otpalim plodovima.
So sāṇānipi dhāreti, masāṇānipi dhāreti, chavadussānipi dhāreti, paṁsukūlānipi dhāreti, tirīṭānipi dhāreti, ajinampi dhāreti, ajinakkhipampi dhāreti, kusacīrampi dhāreti, vākacīrampi dhāreti, phalakacīrampi dhāreti, kesakambalampi dhāreti, vāḷakambalampi dhāreti, ulūkapakkhampi dhāreti; Oblači se u kudelju, u kudeljnu tkaninu, u rite, u odbačene krpe, u koru drveta, u kožu antilope, u trake od antilopine kože, u tkaninu od kusa trave, u tkaninu od like, u tkaninu od kose, u životinjsku vunu, u sovina krila.
kesamassulocakopi hoti, kesamassulocanānuyogamanuyutto, Takva osoba sama sebi čupa kosu i bradu, praktikuje čupanje svoje kose i brade.
ubbhaṭṭhakopi hoti āsanapaṭikkhitto, Ona neprekidno stoji, odbijajući da sedne.
ukkuṭikopi hoti ukkuṭikappadhānamanuyutto, Neprekidno čuči, nastoji da neprekidno bude u čučećem položaju.
kaṇṭakāpassayikopi hoti kaṇṭakāpassaye seyyaṁ kappeti; Koristi prostirku sa bodljama; od prostirke sa bodljama pravi sebi krevet.
sāyatatiyakampi udakorohanānuyogamanuyutto viharati—Praktikuje kupanje u reci tri puta na dan, uključujući veče.
iti evarūpaṁ anekavihitaṁ kāyassa ātāpanaparitāpanānuyogamanuyutto viharati. Toliko je mnogo načina na koje muči i umrtvljuje svoje telo.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, puggalo attantapo attaparitāpanānuyogamanuyutto. Za takvu se osobu kaže da nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe.
Katamo ca, bhikkhave, puggalo parantapo paraparitāpanānuyogamanuyutto? „A koja to vrsta osobe, monasi, nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih?
Idha, bhikkhave, ekacco puggalo orabbhiko hoti sūkariko sākuṇiko māgaviko luddo macchaghātako coro coraghātako goghātako bandhanāgāriko, ye vā panaññepi keci kurūrakammantā. Tako je neko koljač ovaca, koljač svinja, lovac na ptice, lovac na divlje zveri, lovac uopšte, ribar, kradljivac, dželat, zatvorski čuvar ili neko ko se bavi sličnim, krvoločnim poslom.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, puggalo parantapo paraparitāpanānuyogamanuyutto. Za takvu se osobu kaže da nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih.
Katamo ca, bhikkhave, puggalo attantapo ca attaparitāpanānuyogamanuyutto parantapo ca paraparitāpanānuyogamanuyutto? „A koja to vrsta osobe, monasi, nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe, a istovremeno nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih?
Idha, bhikkhave, ekacco puggalo rājā vā hoti khattiyo muddhāvasitto brāhmaṇo vā mahāsālo. Tako je neko miropomazan, plemeniti kralj ili dobrostojeći brahman.
So puratthimena nagarassa navaṁ santhāgāraṁ kārāpetvā kesamassuṁ ohāretvā kharājinaṁ nivāsetvā sappitelena kāyaṁ abbhañjitvā magavisāṇena piṭṭhiṁ kaṇḍuvamāno navaṁ santhāgāraṁ pavisati saddhiṁ mahesiyā brāhmaṇena ca purohitena. Sagradivši novi žrtveni hram istočno od grada, obrijane kose i brade, obukavši se u grubu kožu i namazavši telo ghijem i uljem, češući leđa jelenjim rogom, ulazi on u žrtveni hram zajedno sa svojom glavnom kraljicom i svojim brahmanskim prvosveštenikom.
So tattha anantarahitāya bhūmiyā haritupalittāya seyyaṁ kappeti. Tu leže na golu zemlju prekrivenu samo travom.
Ekissāya gāviyā sarūpavacchāya yaṁ ekasmiṁ thane khīraṁ hoti tena rājā yāpeti, yaṁ dutiyasmiṁ thane khīraṁ hoti tena mahesī yāpeti, yaṁ tatiyasmiṁ thane khīraṁ hoti tena brāhmaṇo purohito yāpeti, yaṁ catutthasmiṁ thane khīraṁ hoti tena aggiṁ juhati, avasesena vacchako yāpeti. Takav kralj živi od mleka izmuženog iz prve sise na kravljem vimenu, dok glavna kraljica živi od mleka iz druge sise, brahmanski prvosveštenik od mleka iz treće sise; mleko iz četvrte sise sipaju na žrtvenu vatru, a tele živi od onoga što ostane.
So evamāha: I on kaže:
‘ettakā usabhā haññantu yaññatthāya, ettakā vacchatarā haññantu yaññatthāya, ettakā vacchatariyo haññantu yaññatthāya, ettakā ajā haññantu yaññatthāya, ettakā urabbhā haññantu yaññatthāya, ettakā assā haññantu yaññatthāya, ettakā rukkhā chijjantu yūpatthāya, ettakā dabbhā lūyantu barihisatthāyā’ti. „Neka toliko i toliko bikova bude zaklano radi prinošenja žrtve, neka toliko i toliko junaca bude zaklano radi prinošenja žrtve, neka toliko i toliko junica bude zaklano radi prinošenja žrtve, neka toliko i toliko koza bude zaklano radi prinošenja žrtve, neka toliko i toliko ovaca bude zaklano radi prinošenja žrtve, neka toliko i toliko stabala bude oboreno za žrtvene stubove, neka toliko i toliko trave bude nasečeno za žrtvenu travu.”
Yepissa te honti dāsāti vā pessāti vā kammakarāti vā tepi daṇḍatajjitā bhayatajjitā assumukhā rudamānā parikammāni karonti. I onda njegovi robovi, glasnici i sluge obave pripreme, dok im niz lice suze liju, gonjeni pretnjom od kazne i strahom.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, puggalo attantapo ca attaparitāpanānuyogamanuyutto parantapo ca paraparitāpanānuyogamanuyutto. Za takvu se osobu kaže da nanosi bol sebi i praktikuje mučenje sebe, a istovremeno nanosi bol drugima i praktikuje mučenje drugih.
Katamo ca, bhikkhave, puggalo nevattantapo nāttaparitāpanānuyogamanuyutto na parantapo na paraparitāpanānuyogamanuyutto, so anattantapo aparantapo diṭṭheva dhamme nicchāto nibbuto sītībhūto sukhappaṭisaṁvedī brahmabhūtena attanā viharati? „A koja to vrsta osobe, monasi, ne nanosi bol sebi, niti praktikuje mučenje sebe, a isto tako ne nanosi bol drugima, niti praktikuje mučenje drugih; ona koja, pošto ne muči ni sebe ni druge, jeste ovde i sada bez žudnje, stišana i ohlađena, živi ispunjena blaženstvom, postaje oplemenjena.
Idha, bhikkhave, tathāgato loke uppajjati arahaṁ sammāsambuddho vijjācaraṇasampanno sugato lokavidū anuttaro purisadammasārathi satthā devamanussānaṁ buddho bhagavā. „Tako se, monasi, Tathāgata pojavljuje u ovom svetu, plemenit i potpuno probuđen, usavršen u znanju i ponašanju, srećan, znalac svetova, nenadmašni vodič onima kojima je potreban putokaz, učitelj božanskim i ljudskim bićima, budan, blažen.
So imaṁ lokaṁ sadevakaṁ samārakaṁ sabrahmakaṁ sassamaṇabrāhmaṇiṁ pajaṁ sadevamanussaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā pavedeti. Snagom vlastite spoznaje razumeo je i zna da objasni ovaj svet, sa njegovim božanstvima, Mārama i Brahmama, zajedno sa pokoljenjem isposnika i brahmana, plemenitih i običnih ljudi.
So dhammaṁ deseti ādikalyāṇaṁ majjhekalyāṇaṁ pariyosānakalyāṇaṁ sātthaṁ sabyañjanaṁ, kevalaparipuṇṇaṁ parisuddhaṁ brahmacariyaṁ pakāseti. U skladu sa njegovom formom i suštinom, on propoveda ovo učenje divno na početku, divno u sredini, divno na kraju. On je oličenje svetačkog života, tako celovitog i pročišćenog.”
Taṁ dhammaṁ suṇāti gahapati vā gahapatiputto vā aññatarasmiṁ vā kule paccājāto. Onda kućedomaćin ili kućedomaćinov sin ili neko rođen u nekom drugom klanu čuje Dhammu.
So taṁ dhammaṁ sutvā tathāgate saddhaṁ paṭilabhati. Kad čuje Dhammu, stiče poverenje u Tathāgatu.
So tena saddhāpaṭilābhena samannāgato iti paṭisañcikkhati: Ispunjen poverenjem, ovako razmišlja:
‘sambādho gharāvāso rajāpatho, abbhokāso pabbajjā. „Domaćinski život je skučen, prašnjav put. Svetački život je poput širokog polja.
Nayidaṁ sukaraṁ agāraṁ ajjhāvasatā ekantaparipuṇṇaṁ ekantaparisuddhaṁ saṅkhalikhitaṁ brahmacariyaṁ carituṁ. Nije lako u kući praktikovati svetački život potpuno savršen, potpuno čist, nalik uglačanoj školjki.
Yannūnāhaṁ kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajeyyan’ti. Šta ako bih obrijao kosu i bradu, obukao žuti ogrtač, napustio domaćinski život, te otišao u beskućnike?”
So aparena samayena appaṁ vā bhogakkhandhaṁ pahāya, mahantaṁ vā bhogakkhandhaṁ pahāya, appaṁ vā ñātiparivaṭṭaṁ pahāya, mahantaṁ vā ñātiparivaṭṭaṁ pahāya, kesamassuṁ ohāretvā, kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajati. A kasnije, napustivši mali ili veliki imetak, napustivši mali ili veliki krug srodnika, obrije glavu i bradu, obuče žuti ogrtač, ostavi iza sebe domaćinski život i postane beskućnik.
So evaṁ pabbajito samāno bhikkhūnaṁ sikkhāsājīvasamāpanno pāṇātipātaṁ pahāya pāṇātipātā paṭivirato hoti nihitadaṇḍo nihitasattho, lajjī dayāpanno sabbapāṇabhūtahitānukampī viharati. Pošto je otišao u beskućnike i kroz monašku obuku i način života, napustivši ubijanje živih bića, on ne ubija živa bića; pošto je batinu i oružje ostavio po strani, blag i dobronameran, živi ispunjen saosećanjem prema svim živim bićima.
Adinnādānaṁ pahāya adinnādānā paṭivirato hoti dinnādāyī dinnapāṭikaṅkhī, athenena sucibhūtena attanā viharati. Napustivši uzimanje onoga što nije dato, ne uzima ono što nije dato; uzimajući samo ono što mu se dâ, očekujući samo ono što mu se dâ, bez krađe živi on u čistoti.
Abrahmacariyaṁ pahāya brahmacārī hoti ārācārī virato methunā gāmadhammā. Napustivši necelibat, pridržava se celibata, živi odvojeno, odustavši od vulgarne prakse seksualnog snošaja.
Musāvādaṁ pahāya musāvādā paṭivirato hoti saccavādī saccasandho theto paccayiko avisaṁvādako lokassa. Napustivši laganje, on ne laže; govori istinu, čvrsto se drži istine, poverljiv i pouzdan, on nije obmanjivač ovoga sveta.
Pisuṇaṁ vācaṁ pahāya pisuṇāya vācāya paṭivirato hoti, ito sutvā na amutra akkhātā imesaṁ bhedāya, amutra vā sutvā na imesaṁ akkhātā amūsaṁ bhedāya—iti bhinnānaṁ vā sandhātā sahitānaṁ vā anuppadātā samaggārāmo samaggarato samagganandī samaggakaraṇiṁ vācaṁ bhāsitā hoti. Napustivši zlonameran govor, ne govori zlonamerno; ne ponavlja tamo ono što je čuo ovde kako bi ove ljude zavadio s onima, niti ponavlja ovde ono što je čuo tamo kako bi one ljude zavadio s ovima; tako spaja podeljene, podstiče prijateljstvo, uživa u slozi, raduje se slozi, ushićuje se slogom, govori reči koje jačaju slogu.
Pharusaṁ vācaṁ pahāya pharusāya vācāya paṭivirato hoti, yā sā vācā nelā kaṇṇasukhā pemanīyā hadayaṅgamā porī bahujanakantā bahujanamanāpā tathārūpiṁ vācaṁ bhāsitā hoti. Napustivši grube reči, ne izgovara grube reči; govori reči koje su blage, prijatne za uho i ljubazne, koje idu pravo do srca, učtive su, poželjne za mnoge i sa njima su saglasni mnogi.
Samphappalāpaṁ pahāya samphappalāpā paṭivirato hoti kālavādī bhūtavādī atthavādī dhammavādī vinayavādī, nidhānavatiṁ vācaṁ bhāsitā kālena sāpadesaṁ pariyantavatiṁ atthasaṁhitaṁ. Napustivši ogovaranje, on ne ogovara; govori u pravo vreme, govori činjenice, govori o onome što jeste dobro, govori o učenju i pravilima; u pravo vreme govori reči koje su vredne da se zapamte, razložne, umerene i korisne.
So bījagāmabhūtagāmasamārambhā paṭivirato hoti, Odustao je od uništavanja semenki i biljaka.
ekabhattiko hoti rattūparato virato vikālabhojanā; Jede samo jednom dnevno, odustao je od jela noću i izvan propisanog vremena.
naccagītavāditavisūkadassanā paṭivirato hoti; Odustao je od plesa, pevanja, sviranja i pozorišnih predstava.
mālāgandhavilepanadhāraṇamaṇḍanavibhūsanaṭṭhānā paṭivirato hoti; Odustao je od nošenja venaca, korišćenja mirisa i ulepšavanja balzamima.
uccāsayanamahāsayanā paṭivirato hoti; Odustao je od visokih i prostranih ležajeva.
jātarūparajatapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja zlata i srebra.
āmakadhaññapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja sirovog zrna.
āmakamaṁsapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja sirovog mesa.
itthikumārikapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja žena i devojčica.
dāsidāsapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja robova i ropkinja.
ajeḷakapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja koza i ovaca.
kukkuṭasūkarapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja živine i svinja.
hatthigavassavaḷavapaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja slonova, stoke i kobila.
khettavatthupaṭiggahaṇā paṭivirato hoti; Odustao je od primanja njiva i livada.
dūteyyapahiṇagamanānuyogā paṭivirato hoti; Odustao je od izvršavanja tuđih naloga i prenošenja poruka.
kayavikkayā paṭivirato hoti; Odustao je od kupovanja i prodavanja.
tulākūṭakaṁsakūṭamānakūṭā paṭivirato hoti; Odustao je od lažnih utega, lažnih metala i lažnih mera.
ukkoṭanavañcananikatisāciyogā paṭivirato hoti; Odustao je od varanja, obmanjivanja, podvaljivanja i lukavstva.
chedanavadhabandhanaviparāmosaālopasahasākārā paṭivirato hoti. Odustao je od ranjavanja, ubijanja, vezivanja, prepada, pljačkanja i nasilja.
So santuṭṭho hoti kāyaparihārikena cīvarena kucchiparihārikena piṇḍapātena. So yena yeneva pakkamati, samādāyeva pakkamati. Zadovoljan je ogrtačem da zaštiti telo i dobijenom hranom da utoli glad; gde god da krene, nosi samo ogrtač i zdelu sa sobom.
Seyyathāpi nāma pakkhī sakuṇo yena yeneva ḍeti, sapattabhārova ḍeti; Kao i ptici, kud god da krene, jedini teret jesu sopstvena krila, tako je i monah zadovoljan ogrtačem da zaštiti telo i dobijenom hranom da utoli glad; gde god da krene, nosi samo ogrtač i zdelu sa sobom.
evameva bhikkhu santuṭṭho hoti kāyaparihārikena cīvarena kucchiparihārikena piṇḍapātena. So yena yeneva pakkamati, samādāyeva pakkamati. Kad poseduje takvo svojstvo plemenite vrline, tada u sebi doživljava blaženstvo kojem zamerke nema.
So iminā ariyena sīlakkhandhena samannāgato ajjhattaṁ anavajjasukhaṁ paṭisaṁvedeti.
So cakkhunā rūpaṁ disvā na nimittaggāhī hoti nānubyañjanaggāhī. Kad okom vidi oblik, ne vezuje se za njegova obeležja i detalje. Ako oko ostavi bez nadzora, štetna stanja gramzivosti i odbojnosti mogu ga napasti, te zato vežba njegovo obuzdavanje, stražari na vratima oka, obuzdava oko.
Yatvādhikaraṇamenaṁ cakkhundriyaṁ asaṁvutaṁ viharantaṁ abhijjhādomanassā pāpakā akusalā dhammā anvāssaveyyuṁ tassa saṁvarāya paṭipajjati, rakkhati cakkhundriyaṁ, cakkhundriye saṁvaraṁ āpajjati. Kad uhom čuje zvuk…
Sotena saddaṁ sutvā …pe… Kad nosom oseti miris…
ghānena gandhaṁ ghāyitvā …pe… Kad jezikom oseti ukus…
jivhāya rasaṁ sāyitvā …pe… Kad telom dodirne neki predmet…
kāyena phoṭṭhabbaṁ phusitvā …pe… Kad umom prepozna objekat uma, ne vezuje se za njegova obeležja i detalje. Ako um ostavi bez nadzora, štetna stanja gramzivosti i odbojnosti mogu ga napasti, te zato vežba njegovo obuzdavanje, stražari na vratima uma, obuzdava um.
manasā dhammaṁ viññāya na nimittaggāhī hoti nānubyañjanaggāhī. Kad poseduje takvu plemenitu obuzdanost čula, tada u sebi doživljava blaženstvo koje je potpuno čisto.
Yatvādhikaraṇamenaṁ manindriyaṁ asaṁvutaṁ viharantaṁ abhijjhādomanassā pāpakā akusalā dhammā anvāssaveyyuṁ tassa saṁvarāya paṭipajjati, rakkhati manindriyaṁ, manindriye saṁvaraṁ āpajjati.
So iminā ariyena indriyasaṁvarena samannāgato ajjhattaṁ abyāsekasukhaṁ paṭisaṁvedeti.
So abhikkante paṭikkante sampajānakārī hoti, ālokite vilokite sampajānakārī hoti, samiñjite pasārite sampajānakārī hoti, saṅghāṭipattacīvaradhāraṇe sampajānakārī hoti, asite pīte khāyite sāyite sampajānakārī hoti, uccārapassāvakamme sampajānakārī hoti, gate ṭhite nisinne sutte jāgarite bhāsite tuṇhībhāve sampajānakārī hoti. Kad odlazi i dolazi, postupa sa jasnim razumevanjem; kad gleda pravo i kad gleda u stranu, postupa s jasnim razumevanjem; kad savija i kad pruža svoje udove, postupa s jasnim razumevanjem; kad oblači donji ogrtač, kad nosi spoljašnji ogrtač i zdelu za prošenje hrane, postupa s jasnim razumevanjem; kad jede, pije, žvaće i guta hranu, postupa s jasnim razumevanjem; kad obavlja veliku i malu nuždu, postupa s jasnim razumevanjem; kad hoda, stoji, sedi, leže i ustaje, govori i ćuti, postupa s jasnim razumevanjem…
So iminā ca ariyena sīlakkhandhena samannāgato, imāya ca ariyāya santuṭṭhiyā samannāgato, iminā ca ariyena indriyasaṁvarena samannāgato, iminā ca ariyena satisampajaññena samannāgato Kad poseduje takvo svojstvo plemenite vrline i plemenitu obuzdanost čula, kada poseduje plemenitu svesnost i jasno razumevanje, tada boravi na osamljenom, mirnom mestu:
vivittaṁ senāsanaṁ bhajati araññaṁ rukkhamūlaṁ pabbataṁ kandaraṁ giriguhaṁ susānaṁ vanapatthaṁ abbhokāsaṁ palālapuñjaṁ. u šumi, podnožju drveta, planini, klisuri, pećini, mestu za kremaciju, gustoj džungli, na proplanku ili u stogu sena.
So pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkanto nisīdati pallaṅkaṁ ābhujitvā ujuṁ kāyaṁ paṇidhāya parimukhaṁ satiṁ upaṭṭhapetvā. Kada se vrati iz prošenja hrane, posle obroka, seda prekrštenih nogu, uspravnog tela i uspostavi svesnost ispred sebe.
So abhijjhaṁ loke pahāya vigatābhijjhena cetasā viharati, abhijjhāya cittaṁ parisodheti, Napuštajući pohlepu za ovim svetom, živi uma oslobođenog pohlepe; um svoj pročišćuje od pohlepe.
byāpādapadosaṁ pahāya abyāpannacitto viharati sabbapāṇabhūtahitānukampī, byāpādapadosā cittaṁ parisodheti; Napuštajući zlovolju i mržnju, živi uma oslobođenog zlovolje, stalo mu je do dobrobiti svih živih bića; um svoj pročišćuje od zlovolje i mržnje.
thinamiddhaṁ pahāya vigatathinamiddho viharati ālokasaññī sato sampajāno, thinamiddhā cittaṁ parisodheti; Napuštajući tromost i tupost, živi oslobođen tromosti i tuposti, vidi svetlost, svestan i potpuno sabran; um svoj pročišćuje od tromosti i tuposti.
uddhaccakukkuccaṁ pahāya anuddhato viharati ajjhattaṁ vūpasantacitto, uddhaccakukkuccā cittaṁ parisodheti; Napuštajući uznemirenost i kajanje, živi neuznemiren, uma sasvim spokojnog; um svoj pročišćuje od uznemirenosti i kajanja.
vicikicchaṁ pahāya tiṇṇavicikiccho viharati akathaṅkathī kusalesu dhammesu, vicikicchāya cittaṁ parisodheti. Napuštajući sumnjičavost, živi tako što je prevazišao sumnjičavost, ne dvoumi se o povoljnim stanjima; um svoj pročišćuje od sumnjičavosti.
So ime pañca nīvaraṇe pahāya cetaso upakkilese paññāya dubbalīkaraṇe, Kad je tako napustio ovih pet prepreka, nesavršenosti uma koje slabe mudrost, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji je praćen usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.
vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati;
vitakkavicārānaṁ vūpasamā ajjhattaṁ sampasādanaṁ cetaso ekodibhāvaṁ avitakkaṁ avicāraṁ samādhijaṁ pītisukhaṁ dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati; Dalje, smirivanjem usmerene misli i istraživanja ulazi on i ostaje na drugom stupnju zadubljenja, koji karakterišu kako samopouzdanje i sabranost uma, oslobođenog usmerene misli i istraživanja, tako i ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije.
pītiyā ca virāgā upekkhako ca viharati sato ca sampajāno sukhañca kāyena paṭisaṁvedeti, yaṁ taṁ ariyā ācikkhanti: ‘upekkhako satimā sukhavihārī’ti tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati; Dalje, slabljenjem ushićenja monah ostaje spokojan, svestan i s jasnim razumevanjem, sa fizičkim osećajem zadovoljstva; ulazi on i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: „Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i sabranošću!”
sukhassa ca pahānā dukkhassa ca pahānā pubbeva somanassadomanassānaṁ atthaṅgamā adukkhamasukhaṁ upekkhāsatipārisuddhiṁ catutthaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. Dalje, napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i s ranijim nestankom radosti i žalosti, monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte pubbenivāsānussatiñāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kada je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerava ga ka znanju o svojim prošlim životima.
So anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo tissopi jātiyo catassopi jātiyo pañcapi jātiyo dasapi jātiyo vīsampi jātiyo tiṁsampi jātiyo cattālīsampi jātiyo paññāsampi jātiyo jātisatampi jātisahassampi jātisatasahassampi anekepi saṁvaṭṭakappe anekepi vivaṭṭakappe anekepi saṁvaṭṭavivaṭṭakappe: ‘amutrāsiṁ evaṁnāmo evaṅgotto evaṁvaṇṇo evamāhāro evaṁsukhadukkhappaṭisaṁvedī evamāyupariyanto, so tato cuto amutra udapādiṁ; tatrāpāsiṁ evaṁnāmo evaṅgotto evaṁvaṇṇo evamāhāro evaṁsukhadukkhappaṭisaṁvedī evamāyupariyanto, so tato cuto idhūpapanno’ti. Iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati. Seća se mnoštva prošlih života, jednog rođenja, dva, tri, četiri, pet rođenja, deset rođenja, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset rođenja, sto rođenja, hiljadu, sto hiljada, mnogih eona skupljanja kosmosa, mnogih eona širenja kosmosa, mnogih eona skupljanja i širenja kosmosa. „Tada sam se tako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja ovde, ponovo sam se pojavio onde. I tamo sam se ovako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja onde, ponovo sam se pojavio ovde.” Tako se seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte sattānaṁ cutūpapātañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kada je njegov um postao tako koncentrisan, pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, gibak, prilagodljiv, postojan i utihnuo, usmerava ga ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića.
So dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passati cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajānāti: ‘ime vata bhonto sattā kāyaduccaritena samannāgatā vacīduccaritena samannāgatā manoduccaritena samannāgatā ariyānaṁ upavādakā micchādiṭṭhikā micchādiṭṭhikammasamādānā, te kāyassa bhedā paraṁ maraṇā apāyaṁ duggatiṁ vinipātaṁ nirayaṁ upapannā; ime vā pana bhonto sattā kāyasucaritena samannāgatā vacīsucaritena samannāgatā manosucaritena samannāgatā ariyānaṁ anupavādakā sammādiṭṭhikā sammādiṭṭhikammasamādānā, te kāyassa bhedā paraṁ maraṇā sugatiṁ saggaṁ lokaṁ upapannā’ti. Iti dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passati cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajānāti. Pomoću duhovnog oka, pročišćenog i superiornog u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovno se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima: „Ova bića–koja su loše postupala telom, govorom i mišlju, klevetala plemenite, imala pogrešna stanovišta i postupala u skladu s tim pogrešnim stanovištima–posle sloma tela, posle smrti ponovo su se rodila u svetu oskudice, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u čistilištu. Neka druga bića–koja su dobro postupala telom, govorom i mišlju, nisu klevetala plemenite, koja su imala ispravna stanovišta i postupala su u skladu s tim ispravnim stanovištima–posle sloma tela, posle smrti ponovo su se rodila na dobrom odredištu, na nebu.” Pomoću duhovnog oka, pročišćenog i superiornog u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovno se rađaju i uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim postupcima.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte āsavānaṁ khayañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kada je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoća, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerava ga ka znanju o uklanjanju otrova.
So ‘idaṁ dukkhan’ti yathābhūtaṁ pajānāti. ‘Ayaṁ dukkhasamudayo’ti yathābhūtaṁ pajānāti. ‘Ayaṁ dukkhanirodho’ti yathābhūtaṁ pajānāti. ‘Ayaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti. Vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo je patnja”; vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo je nastanak patnje”; vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo je prestanak patnje”; vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo je put koji vodi prestanku patnje.” Vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo su otrovi”; vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo je nastanak otrova”; vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo je prestanak otrova”; vidi, kao da mu je pred očima: „Ovo je put koji vodi prestanku otrova.”
‘Ime āsavā’ti yathābhūtaṁ pajānāti. ‘Ayaṁ āsavasamudayo’ti yathābhūtaṁ pajānāti. ‘Ayaṁ āsavanirodho’ti yathābhūtaṁ pajānāti. ‘Ayaṁ āsavanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti.
Tassa evaṁ jānato evaṁ passato kāmāsavāpi cittaṁ vimuccati, bhavāsavāpi cittaṁ vimuccati, avijjāsavāpi cittaṁ vimuccati. Kada zna i vidi tako, njegov um je oslobođen otrova želje za zadovoljstvima čula, otrova želje za bivanjem i otrova neznanja.
Vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ hoti. Kad je oslobođen, tada dolazi znanje: „Slobodan sam.”
‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. On razume: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.”
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, puggalo nevattantapo nāttaparitāpanānuyogamanuyutto, na parantapo na paraparitāpanānuyogamanuyutto. To je, monasi, vrsta osobe koja ne nanosi bol sebi, niti praktikuje mučenje sebe, a istovremeno ne nanosi bol drugima, niti praktikuje mučenje drugih–osobe koja je, pošto ne muči ni sebe ni druge, ovde i sada bez žudnje, stišana i ohlađena, živi ispunjena blaženstvom, učinivši sebe plemenitom.”
So attantapo aparantapo diṭṭheva dhamme nicchāto nibbuto sītībhūto sukhappaṭisaṁvedī brahmabhūtena attanā viharatī”ti.
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.
Kandarakasuttaṁ niṭṭhitaṁ paṭhamaṁ.