Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 39 Budini govori srednje dužine 39
Mahāassapurasutta Dugi govor u Assapuri
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā aṅgesu viharati assapuraṁ nāma aṅgānaṁ nigamo. Jednom je Blaženi boravio u zemlji Anga, u gradu naroda Anga zvanom Assapura.
Tatra kho bhagavā bhikkhū āmantesi: Tu se on ovako obrati monasima:
“bhikkhavo”ti. „Monasi.”
“Bhadante”ti te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:
“Samaṇā samaṇāti vo, bhikkhave, jano sañjānāti. „Askete, askete”, monasi, tako vas drugi ljudi vide.
Tumhe ca pana ‘ke tumhe’ti puṭṭhā samānā ‘samaṇāmhā’ti paṭijānātha; I kada vas pitaju „Ko ste vi?”, tvrdite da ste askete.
tesaṁ vo, bhikkhave, evaṁsamaññānaṁ sataṁ evaṁpaṭiññānaṁ sataṁ ‘ye dhammā samaṇakaraṇā ca brāhmaṇakaraṇā ca te dhamme samādāya vattissāma, evaṁ no ayaṁ amhākaṁ samaññā ca saccā bhavissati paṭiññā ca bhūtā. Pošto vas tako nazivaju, a i sami tvrdite za sebe da to jeste, ovako bi sebe trebalo da vežbate: 'Prihvatićemo i praktikovati ono što nekoga čini asketom, čini brahmanom, tako da to kako nas drugi nazivaju jeste tačno, a naše tvrdnje istinite,
Yesañca mayaṁ cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhāraṁ paribhuñjāma, tesaṁ te kārā amhesu mahapphalā bhavissanti mahānisaṁsā, amhākañcevāyaṁ pabbajjā avañjhā bhavissati saphalā saudrayā’ti. dok u isto vreme onima koji nam daruju ogrtače, hranu, prenoćište i lekove to donosi velike plodove i zasluge, a naše beskućništvo tako neće biti uzalud, već korisno i plodonosno.'
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ.
Katame ca, bhikkhave, dhammā samaṇakaraṇā ca brāhmaṇakaraṇā ca? A šta to, monasi, nekoga čini asketom, čini brahmanom?
‘Hirottappena samannāgatā bhavissāmā’ti evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Posedovaćemo stid i strah od činjenja loših dela.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela. Toliko je dovoljno, toliko smo učinili i cilj asketskog života je dostignut, ničeg više nema što bi trebalo učiniti.'
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave:
‘mā vo sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi, sati uttariṁ karaṇīye’.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Parisuddho no kāyasamācāro bhavissati uttāno vivaṭo na ca chiddavā saṁvuto ca. Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Naši postupci telom biće pročišćeni, jasni i otvoreni, bez mana i obuzdani,
Tāya ca pana parisuddhakāyasamācāratāya nevattānukkaṁsessāma na paraṁ vambhessāmā’ti evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. ali nećemo sebe hvaliti, a druge kuditi zbog takvog pročišćenog ponašanja telom.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro; 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom su pročišćeni.
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno, toliko smo učinili i cilj asketskog života je dostignut, ničeg više nema što bi trebalo učiniti.'
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi, sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Parisuddho no vacīsamācāro bhavissati uttāno vivaṭo na ca chiddavā saṁvuto ca. Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Naši postupci govorom biće pročišćeni, jasni i otvoreni, bez mana i obuzdani,
Tāya ca pana parisuddhavacīsamācāratāya nevattānukkaṁsessāma na paraṁ vambhessāmā’ti evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. ali nećemo sebe hvaliti, a druge kuditi zbog svog pročišćenog ponašanja govorom.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro, parisuddho vacīsamācāro; 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom su pročišćeni i naši postupci govorom su pročišćeni.
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno, toliko smo učinili i cilj asketskog života je dostignut, ničeg više nema što bi trebalo učiniti.'
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi, sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Parisuddho no manosamācāro bhavissati uttāno vivaṭo na ca chiddavā saṁvuto ca. Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Naši postupci umom biće pročišćeni, jasni i otvoreni, bez mana i obuzdani,
Tāya ca pana parisuddhamanosamācāratāya nevattānukkaṁsessāma na paraṁ vambhessāmā’ti evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. ali nećemo sebe hvaliti, a druge kuditi zbog svog pročišćenog ponašanja umom.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro, parisuddho vacīsamācāro, parisuddho manosamācāro; 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom su pročišćeni, naši postupci govorom su pročišćeni i naši postupci umom su pročišćeni.
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno … '
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi, sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Parisuddho no ājīvo bhavissati uttāno vivaṭo na ca chiddavā saṁvuto ca. Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Naš način života biće pročišćen, jasan i otvoren, bez mana i obuzdan,
Tāya ca pana parisuddhājīvatāya nevattānukkaṁsessāma na paraṁ vambhessāmā’ti evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. ali nećemo sebe hvaliti, a druge kuditi zbog svog pročišćenog načina života.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro, parisuddho vacīsamācāro, parisuddho manosamācāro, parisuddho ājīvo; 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom su pročišćeni, naši postupci govorom su pročišćeni i naši postupci umom su pročišćeni; naš način života je pročišćen.
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno … '
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi, sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Indriyesu guttadvārā bhavissāma; Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Stražarićemo na vratima svojih čula.
cakkhunā rūpaṁ disvā na nimittaggāhī nānubyañjanaggāhī. Kad okom vidimo oblik, nećemo se vezati za njegov izgled i osobine.
Yatvādhikaraṇamenaṁ cakkhundriyaṁ asaṁvutaṁ viharantaṁ abhijjhādomanassā pāpakā akusalā dhammā anvāssaveyyuṁ, tassa saṁvarāya paṭipajjissāma, rakkhissāma cakkhundriyaṁ, cakkhundriye saṁvaraṁ āpajjissāma. Pošto nas, ako oko ostavimo bez straže, štetna mentalna stanja gramzivosti i odbojnosti mogu osvojiti, praktikovaćemo njegovo obuzdavanje, stražarićemo nad okom, nastojaćemo da obuzdamo oko.
Sotena saddaṁ sutvā …pe… Kad uhom čujemo zvuk …
ghānena gandhaṁ ghāyitvā …pe… Kad nosom osetimo miris …
jivhāya rasaṁ sāyitvā …pe… Kad jezikom osetimo ukus …
kāyena phoṭṭhabbaṁ phusitvā …pe… Kad telom osetimo dodir …
manasā dhammaṁ viññāya na nimittaggāhī nānubyañjanaggāhī. Kad umom osetimo misao, nećemo se vezati za njen izgled i osobine.
Yatvādhikaraṇamenaṁ manindriyaṁ asaṁvutaṁ viharantaṁ abhijjhādomanassā pāpakā akusalā dhammā anvāssaveyyuṁ, tassa saṁvarāya paṭipajjissāma, rakkhissāma manindriyaṁ, manindriye saṁvaraṁ āpajjissāmā’ti evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Pošto nas, ako um ostavimo bez straže, štetna mentalna stanja gramzivosti i odbojnosti mogu osvojiti, praktikovaćemo njegovo obuzdavanje, stražarićemo nad umom, nastojaćemo da obuzdamo um.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro, parisuddho vacīsamācāro, parisuddho manosamācāro, parisuddho ājīvo, indriyesumha guttadvārā; 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom, govorom i umom su pročišćeni; naš način života je pročišćen i stražarimo na vratima čula.'
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno …
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi, sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Bhojane mattaññuno bhavissāma, paṭisaṅkhā yoniso āhāraṁ āharissāma, Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Bićemo umereni u jelu. Pošto dobro razmislimo, nećemo jesti tek iz zabave, ni radi omamljivanja, ni radi fizičke lepote i privlačnosti, već samo radi snage i izdržljivosti svoga tela, da uklonimo glad, kao potporu svetačkom životu.'
neva davāya na madāya na maṇḍanāya na vibhūsanāya yāvadeva imassa kāyassa ṭhitiyā yāpanāya, vihiṁsūparatiyā, brahmacariyānuggahāya, iti purāṇañca vedanaṁ paṭihaṅkhāma navañca vedanaṁ na uppādessāma, yātrā ca no bhavissati, anavajjatā ca, phāsu vihāro cā’ti evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Ovako razmišljajte: 'Na taj način ćemo okončati stare osećaje, a nećemo stvoriti nove; bićemo zdravi, neporočni i živeti ugodno.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro, parisuddho vacīsamācāro, parisuddho manosamācāro, parisuddho ājīvo, indriyesumha guttadvārā, bhojane mattaññuno; 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom, govorom i umom su pročišćeni; naš način života je pročišćen; stražarimo na vratima čula i umereni smo u jelu.'
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno …
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo, sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Jāgariyaṁ anuyuttā bhavissāma, divasaṁ caṅkamena nisajjāya āvaraṇīyehi dhammehi cittaṁ parisodhessāma. Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Bićemo posvećeni budnosti. Tokom dana, dok hodamo ili sedimo, pročišćavaćemo svoj um od svih stanja koja ga ometaju.
Rattiyā paṭhamaṁ yāmaṁ caṅkamena nisajjāya āvaraṇīyehi dhammehi cittaṁ parisodhessāma. U prvoj trećini noći, dok hodamo ili sedimo, pročišćavaćemo svoj um od svih stanja koja ga ometaju.
Rattiyā majjhimaṁ yāmaṁ dakkhiṇena passena sīhaseyyaṁ kappessāma pāde pādaṁ accādhāya, sato sampajāno uṭṭhānasaññaṁ manasi karitvā. U drugoj trećini noći leći ćemo na desnu stranu, u lavlji položaj, s jednim stopalom povrh drugog, sabrani i s jasnim razumevanjem, pošto smo u svom umu odredili vreme za ustajanje.
Rattiyā pacchimaṁ yāmaṁ paccuṭṭhāya caṅkamena nisajjāya āvaraṇīyehi dhammehi cittaṁ parisodhessāmā’ti, evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Kad ustanemo, u poslednjoj trećini noći, dok hodamo ili sedimo, pročišćavaćemo svoj um od svih stanja koja ga ometaju.'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro, parisuddho vacīsamācāro, parisuddho manosamācāro, parisuddho ājīvo, indriyesumha guttadvārā, bhojane mattaññuno, jāgariyaṁ anuyuttā; 'Posedujemo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom, govorom i umom su pročišćeni; naš način života je pročišćen; stražarimo na vratima čula, umereni smo u jelu i posvećeni budnosti.'
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti, tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno …
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo, sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
‘Satisampajaññena samannāgatā bhavissāma, abhikkante paṭikkante sampajānakārī, ālokite vilokite sampajānakārī, samiñjite pasārite sampajānakārī, saṅghāṭipattacīvaradhāraṇe sampajānakārī, asite pīte khāyite sāyite sampajānakārī, uccārapassāvakamme sampajānakārī, gate ṭhite nisinne sutte jāgarite bhāsite tuṇhībhāve sampajānakārī’ti, evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Monasi, sebe bi ovako trebalo da vežbate: 'Ustalićemo se u svesnosti i jasnom razumevanju. Kad odlazimo i dolazimo, postupaćemo sa jasnim razumevanjem; kad gledamo pravo i kad gledamo u stranu, postupaćemo s jasnim razumevanjem; kad savijamo i kad pružamo svoje udove, postupaćemo s jasnim razumevanjem; kad oblačimo donji ogrtač, kad nosimo spoljašnji ogrtač i zdelu za prošenje hrane, postupaćemo s jasnim razumevanjem; kad jedemo, pijemo, žvaćemo i gutamo hranu, postupaćemo s jasnim razumevanjem; kad obavljamo veliku i malu nuždu, postupaćemo s jasnim razumevanjem; kad hodamo, stojimo, sedimo, ležemo i ustajamo, govorimo i ćutimo, postupaćemo s jasnim razumevanjem..'
Siyā kho pana, bhikkhave, tumhākaṁ evamassa: No, vi monasi možete ovako razmišljati:
‘hirottappenamha samannāgatā, parisuddho no kāyasamācāro, parisuddho vacīsamācāro, parisuddho manosamācāro, parisuddho ājīvo, indriyesumha guttadvārā, bhojane mattaññuno, jāgariyaṁ anuyuttā, satisampajaññena samannāgatā; 'Oseća mo stid i strah od činjenja loših dela; naši postupci telom, govorom i umom su pročišćeni; naš način života je pročišćen; stražarimo na vratima čula, umereni smo u jelu; posvećeni budnosti i ustaljeni u svesnosti i jasnom razumevanju.
alamettāvatā katamettāvatā, anuppatto no sāmaññattho, natthi no kiñci uttariṁ karaṇīyan’ti tāvatakeneva tuṭṭhiṁ āpajjeyyātha. Toliko je dovoljno, toliko smo učinili i cilj asketskog života je dostignut, ničeg više nema što bi trebalo učiniti.'
Ārocayāmi vo, bhikkhave, paṭivedayāmi vo, bhikkhave: I možda se zadovoljite samo time. Monasi, kažem vam, objavljujem vam:
‘mā vo, sāmaññatthikānaṁ sataṁ sāmaññattho parihāyi sati uttariṁ karaṇīye’. Vi koji težite statusu askete, ne izneveravajte cilj asketskog života, još ima toga što treba učiniti.
Kiñca, bhikkhave, uttariṁ karaṇīyaṁ? A šta još treba učiniti?
Idha, bhikkhave, bhikkhu vivittaṁ senāsanaṁ bhajati—araññaṁ rukkhamūlaṁ pabbataṁ kandaraṁ giriguhaṁ susānaṁ vanappatthaṁ abbhokāsaṁ palālapuñjaṁ. Monasi, tako monah odlazi na osamljeno, mirno mesto: u šumu, podnožje drveta, planinu, klisuru, pećinu, mesto za kremaciju, gustu džunglu, proplanak, stog sena.
So pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkanto nisīdati pallaṅkaṁ ābhujitvā, ujuṁ kāyaṁ paṇidhāya parimukhaṁ satiṁ upaṭṭhapetvā. Kad se vrati iz prošenja hrane, posle obroka, seda prekrštenih nogu, uspravnog tela i uspostavi svesnost pred sobom.
So abhijjhaṁ loke pahāya vigatābhijjhena cetasā viharati, abhijjhāya cittaṁ parisodheti; Napuštajući pohlepu za ovim svetom, on boravi uma oslobođenog pohlepe; pročišćuje svoj um od pohlepe.
byāpādapadosaṁ pahāya abyāpannacitto viharati, sabbapāṇabhūtahitānukampī, byāpādapadosā cittaṁ parisodheti; Napuštajući zlovolju i mržnju, boravi uma oslobođenog zlovolje i mržnje, saosećajući za dobrobit svih živih bića; pročišćuje svoj um od zlovolje i mržnje.
thinamiddhaṁ pahāya vigatathinamiddho viharati, ālokasaññī sato sampajāno, thinamiddhā cittaṁ parisodheti; Napuštajući tromost i pospanost uma, boravi uma oslobođenog tromosti i pospanosti, prijemčiv, svestan i s jasnim razumevanjem; pročišćuje svoj um od tromosti i pospanosti.
uddhaccakukkuccaṁ pahāya anuddhato viharati, ajjhattaṁ vūpasantacitto, uddhaccakukkuccā cittaṁ parisodheti; Napuštajući uznemirenost i kajanje, boravi miran, uma potpuno stišanog; pročišćuje svoj um od uznemirenosti i kajanja.
vicikicchaṁ pahāya tiṇṇavicikiccho viharati, akathaṅkathī kusalesu dhammesu, vicikicchāya cittaṁ parisodheti. Napuštajući sumnjičavost, boravi prevladavši sumnjičavost, jasno razabirući koja su povoljna mentalna stanja; pročišćuje svoj um od sumnjičavosti.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso iṇaṁ ādāya kammante payojeyya. Monasi, zamislite čoveka koji hoće da uzme novac u zajam i pokrene sopstveni posao.
Tassa te kammantā samijjheyyuṁ. Onda mu se taj posao razvije, tako da je u stanju da vrati pozajmicu i još mu ostane dovoljno da izdržava svoju ženu.
So yāni ca porāṇāni iṇamūlāni tāni ca byantī kareyya, siyā cassa uttariṁ avasiṭṭhaṁ dārabharaṇāya. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti.
Tassa evamassa: Ili zamislite čoveka koji je bolestan, muči ga teška, po život opasna bolest, tako da nije u stanju ni da jede i telo mu je malaksalo.
‘ahaṁ kho pubbe iṇaṁ ādāya kammante payojesiṁ, tassa me te kammantā samijjhiṁsu. Kasnije se oporavi od bolesti, dobije apetit i telo mu povrati snagu.
Sohaṁ yāni ca porāṇāni iṇamūlāni tāni ca byantī akāsiṁ, atthi ca me uttariṁ avasiṭṭhaṁ dārabharaṇāyā’ti. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti.
So tatonidānaṁ labhetha pāmojjaṁ, adhigaccheyya somanassaṁ. Ili zamislite čoveka zatočenog u zatvoru.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso ābādhiko assa dukkhito bāḷhagilāno, bhattañcassa nacchādeyya, na cassa kāye balamattā. No kasnije ga iz tog zatvora, ograđenog visokim zidinama, puste bez ikakve globe i štete po njegov imetak.
So aparena samayena tamhā ābādhā mucceyya, bhattañcassa chādeyya, siyā cassa kāye balamattā. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti.
Tassa evamassa: Ili zamislite nekog slugu, čoveka koji nije samostalan, već zavisi od drugih, bez prava da ide kud mu je volja.
‘ahaṁ kho pubbe ābādhiko ahosiṁ dukkhito bāḷhagilāno, bhattañca me nacchādesi, na ca me āsi kāye balamattā, somhi etarahi tamhā ābādhā mutto, bhattañca me chādeti, atthi ca me kāye balamattā’ti. No kasnije ga oslobode ropstva, tako da nadalje zavisi od samoga sebe, a ne od drugih, slobodan da ide kud god mu je volja.
So tatonidānaṁ labhetha pāmojjaṁ, adhigaccheyya somanassaṁ. Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso bandhanāgāre baddho assa. Ili zamislite čoveka imućnog, s velikom imetkom, koji se zaputi preko pustinje.
So aparena samayena tamhā bandhanā mucceyya sotthinā abbhayena, na cassa kiñci bhogānaṁ vayo. I uspe da pređe tu pustinju, bez ikakve štete po sebe i svoj imetak.
Tassa evamassa: Kad na to pomisli, čovek je zadovoljan i pun radosti.
‘ahaṁ kho pubbe bandhanāgāre baddho ahosiṁ, somhi etarahi tamhā bandhanā mutto, sotthinā abbhayena, natthi ca me kiñci bhogānaṁ vayo’ti. Isto tako, monasi, kada ovih pet prepreka nije prevladao u sebi, monah ih jednu za drugom vidi kao dug, bolest, zatvor, ropstvo i put preko pustinje.
So tatonidānaṁ labhetha pāmojjaṁ, adhigaccheyya somanassaṁ. Ali kada tih pet prepreka prevlada u sebi, monah ih jednu za drugom vidi kao oslobođenost od duga, zdravlje, izlazak iz zatvora, oslobađanje iz ropstva i bezbednu zemlju.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso dāso assa anattādhīno parādhīno na yenakāmaṅgamo.
So aparena samayena tamhā dāsabyā mucceyya attādhīno aparādhīno bhujisso yenakāmaṅgamo.
Tassa evamassa:
‘ahaṁ kho pubbe dāso ahosiṁ anattādhīno parādhīno na yenakāmaṅgamo, somhi etarahi tamhā dāsabyā mutto attādhīno aparādhīno bhujisso yenakāmaṅgamo’ti.
So tatonidānaṁ labhetha pāmojjaṁ, adhigaccheyya somanassaṁ.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso sadhano sabhogo kantāraddhānamaggaṁ paṭipajjeyya.
So aparena samayena tamhā kantārā nitthareyya sotthinā abbhayena, na cassa kiñci bhogānaṁ vayo.
Tassa evamassa:
‘ahaṁ kho pubbe sadhano sabhogo kantāraddhānamaggaṁ paṭipajjiṁ.
Somhi etarahi tamhā kantārā nitthiṇṇo sotthinā abbhayena, natthi ca me kiñci bhogānaṁ vayo’ti.
So tatonidānaṁ labhetha pāmojjaṁ, adhigaccheyya somanassaṁ.
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu yathā iṇaṁ yathā rogaṁ yathā bandhanāgāraṁ yathā dāsabyaṁ yathā kantāraddhānamaggaṁ, ime pañca nīvaraṇe appahīne attani samanupassati.
Seyyathāpi, bhikkhave, āṇaṇyaṁ yathā ārogyaṁ yathā bandhanāmokkhaṁ yathā bhujissaṁ yathā khemantabhūmiṁ; evameva bhikkhu ime pañca nīvaraṇe pahīne attani samanupassati.
So ime pañca nīvaraṇe pahāya cetaso upakkilese paññāya dubbalīkaraṇe, Kad je tako napustio ovih pet prepreka, nesavršenosti uma koje slabe mudrost, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, ulazi monah i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, praćenim usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.
vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi, savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. Onda natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava svoje telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz osame. Ne postoji nijedan deo tela koji nije prožet ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz osame.
So imameva kāyaṁ vivekajena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa vivekajena pītisukhena apphuṭaṁ hoti. Kao kad vešti berberin ili njegov pomoćnik sipa prašak u metalnu posudu i meša je s vodom da dobije sapunicu; tada je pena puna vlage, prožeta vlagom iznutra i spolja, ali ne previše;
Seyyathāpi, bhikkhave, dakkho nhāpako vā nhāpakantevāsī vā kaṁsathāle nhānīyacuṇṇāni ākiritvā udakena paripphosakaṁ paripphosakaṁ sanneyya. Sāyaṁ nhānīyapiṇḍi snehānugatā snehaparetā santarabāhirā, phuṭā snehena na ca pagghariṇī. isto tako monah natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava svoje telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz osame, tako da nijedan deo tela ne ostaje nezahvaćen ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz osame.
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu imameva kāyaṁ vivekajena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa vivekajena pītisukhena apphuṭaṁ hoti.
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu vitakkavicārānaṁ vūpasamā ajjhattaṁ sampasādanaṁ cetaso ekodibhāvaṁ avitakkaṁ avicāraṁ samādhijaṁ pītisukhaṁ dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. A zatim, monasi, smirivanjem usmerene misli i istraživanja, ulazi on i ostaje na drugom stupnju zadubljenja, koji karakterišu kako samopouzdanje i sabranost uma, oslobođenog usmerene misli i istraživanja, tako i ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije.
So imameva kāyaṁ samādhijena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa samādhijena pītisukhena apphuṭaṁ hoti. Onda natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava svoje telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije. Ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije.
Seyyathāpi, bhikkhave, udakarahado ubbhidodako. Tassa nevassa puratthimāya disāya udakassa āyamukhaṁ, na pacchimāya disāya udakassa āyamukhaṁ, na uttarāya disāya udakassa āyamukhaṁ, na dakkhiṇāya disāya udakassa āyamukhaṁ, devo ca na kālena kālaṁ sammādhāraṁ anuppaveccheyya. Atha kho tamhāva udakarahadā sītā vāridhārā ubbhijjitvā tameva udakarahadaṁ sītena vārinā abhisandeyya parisandeyya paripūreyya paripphareyya, nāssa kiñci sabbāvato udakarahadassa sītena vārinā apphuṭaṁ assa. Kao duboko jezero, u čijim dubinama je izvor sveže vode i u koje se ne uliva nijedna reka ni sa istoka ni sa zapada, ni sa severa ni sa juga, niti ga bilo kad zapljuskuju kiše; ali hladni izvor u dubinama jezerskim ispuniće i prožeće ga svog, tako da nijedan deo jezera ne ostane neprožet vodom iz tog hladnog izvora;
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu imameva kāyaṁ samādhijena pītisukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa samādhijena pītisukhena apphuṭaṁ hoti. isto tako monah natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava upravo to telo ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije. Ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet ushićenjem i zadovoljstvom rođenim iz koncentracije.
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu pītiyā ca virāgā upekkhako ca viharati, sato ca sampajāno, sukhañca kāyena paṭisaṁvedeti, yaṁ taṁ ariyā ācikkhanti: ‘upekkhako satimā sukhavihārī’ti tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. A zatim, monasi, slabljenjem ushićenja monah ostaje spokojan, svestan i s jasnim razumevanjem, sa fizičkim osećajem zadovoljstva. Monah ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: „Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i svesnošću!”
So imameva kāyaṁ nippītikena sukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa nippītikena sukhena apphuṭaṁ hoti. Onda natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava svoje telo zadovoljstvom, lišenim ushićenja, tako da ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet zadovoljstvom lišenim ushićenja.
Seyyathāpi, bhikkhave, uppaliniyaṁ vā paduminiyaṁ vā puṇḍarīkiniyaṁ vā appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni udakānuggatāni antonimuggaposīni, tāni yāva caggā yāva ca mūlā sītena vārinā abhisannāni parisannāni paripūrāni paripphuṭāni, nāssa kiñci sabbāvataṁ uppalānaṁ vā padumānaṁ vā puṇḍarīkānaṁ vā sītena vārinā apphuṭaṁ assa. Kao što u jezeru s plavim, crvenim i belim lotosovim cvetovima, odraslim pod vodom, ti cvetovi ne izlaze na površinu, već cvetaju pod vodom, pa ih sveža voda obliva, natapa, ispunjava i prožima od korena do vrha latica, tako da nijedan deo tih lotosa ne ostane neprožet vodom;
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu imameva kāyaṁ nippītikena sukhena abhisandeti parisandeti paripūreti parippharati, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa nippītikena sukhena apphuṭaṁ hoti. isto tako monah natapa i prožima, preplavljuje i ispunjava celo svoje telo zadovoljstvom, lišenim ushićenja. Ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet zadovoljstvom, lišenim ushićenja.
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu sukhassa ca pahānā dukkhassa ca pahānā, pubbeva somanassadomanassānaṁ atthaṅgamā, adukkhamasukhaṁ upekkhāsatipārisuddhiṁ catutthaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. A zatim, monasi, napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i s ranijim nestankom radosti i žalosti, monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu.
So imameva kāyaṁ parisuddhena cetasā pariyodātena pharitvā nisinno hoti, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa parisuddhena cetasā pariyodātena apphuṭaṁ hoti. On sedi prožimajući telo čistim, sjajnim umom, tako da ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet čistim, sjajnim umom.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso odātena vatthena sasīsaṁ pārupetvā nisinno assa, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa odātena vatthena apphuṭaṁ assa. Kao kad bi neki čovek sedeo zaogrnut belim platnom od glave do pete, tako da mu nijedan deo tela ne ostane nezaogrnut tim belim platnom;
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu imameva kāyaṁ parisuddhena cetasā pariyodātena pharitvā nisinno hoti, nāssa kiñci sabbāvato kāyassa parisuddhena cetasā pariyodātena apphuṭaṁ hoti. tako i monah sedi prožimajući telo čistim, sjajnim umom. Ne postoji nijedan deo čitavog tela koji nije prožet čistim, sjajnim umom.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte pubbenivāsānussatiñāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kada je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerava ga ka znanju o svojim prošlim životima.
So anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ, dvepi jātiyo …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati. Seća se mnoštva prošlih života, jednog rođenja, dva … (kao u sutti 4, §27) …
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso sakamhā gāmā aññaṁ gāmaṁ gaccheyya, tamhāpi gāmā aññaṁ gāmaṁ gaccheyya, so tamhā gāmā sakaṁyeva gāmaṁ paccāgaccheyya. Tassa evamassa: ‘ahaṁ kho sakamhā gāmā amuṁ gāmaṁ agacchiṁ, tatrapi evaṁ aṭṭhāsiṁ evaṁ nisīdiṁ evaṁ abhāsiṁ evaṁ tuṇhī ahosiṁ; tamhāpi gāmā amuṁ gāmaṁ agacchiṁ, tatrapi evaṁ aṭṭhāsiṁ evaṁ nisīdiṁ evaṁ abhāsiṁ evaṁ tuṇhī ahosiṁ; somhi tamhā gāmā sakaṁyeva gāmaṁ paccāgato’ti. Tako se seća mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ dvepi jātiyo …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarati.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte sattānaṁ cutūpapātañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kad je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerava ga ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića …
So dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passati cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe, sugate duggate, yathākammūpage satte pajānāti …pe… (kao u sutti 4, §29) … Tako duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju, kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna, razume kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima.
seyyathāpi, bhikkhave, dve agārā sadvārā. Tattha cakkhumā puriso majjhe ṭhito passeyya manusse gehaṁ pavisantepi nikkhamantepi, anucaṅkamantepi anuvicarantepi. Baš kao kad bi postojale dve kuće s vratima, a čovek dobrog vida stajao između njih i gledao ljude kako ulaze u te kuće, izlaze iz njih i prolaze tamo-amo, isto tako, duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, monah vidi bića kako umiru i ponovo se rađaju … razume kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima.
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passati cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe, sugate duggate yathākammūpage satte pajānāti …pe….
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte āsavānaṁ khayañāṇāya cittaṁ abhininnāmeti. Kad je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerava ga ka znanju o uklanjanju otrova.
So ‘idaṁ dukkhan’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ dukkhasamudayo’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ dukkhanirodho’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti. I vidi, kao da mu je pred očima: 'Ovo je patnja' … 'Ovo je nastanak patnje' … 'Ovo je prestanak patnje' … 'Ovo je put koji vodi prestanku patnje' … 'Ovo su otrovi' … 'Ovo je nastanak otrova' … 'Ovo je prestanak otrova' … 'Ovo je put koji vodi prestanku otrova.”
‘Ime āsavā’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ āsavasamudayo’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ āsavanirodho’ti yathābhūtaṁ pajānāti, ‘ayaṁ āsavanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ pajānāti. Kada zna i vidi tako, njegov um se oslobađa otrova želje za zadovoljstvima čula, otrova želje za bivanjem i otrova neznanja.
Tassa evaṁ jānato evaṁ passato kāmāsavāpi cittaṁ vimuccati, bhavāsavāpi cittaṁ vimuccati, avijjāsavāpi cittaṁ vimuccati. Kad se oslobodi, tada dolazi znanje: 'Slobodan sam.'
Vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ hoti: On razume: 'Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.'
‘khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. Baš kao kad bi, monasi, postojalo jezero, čisto, providno i mirno, tako da čovek dobrog vida, stojeći na njegovoj ivici, može da vidi školjke, šljunak i kamenčiće na dnu, kao i jata riba kako u njemu plivaju ili plutaju.
Seyyathāpi, bhikkhave, pabbatasaṅkhepe udakarahado accho vippasanno anāvilo. I onda pomisli. 'Ovo je jezero, čisto, providno i nezamućeno, ono su školjke, šljunak i kamenčići na dnu, a ovo su jata riba koja u njemu plivaju ili plutaju.'
Tattha cakkhumā puriso tīre ṭhito passeyya sippisambukampi sakkharakathalampi macchagumbampi, carantampi tiṭṭhantampi. Isto tako i monah razume, onako kako zaista jeste: 'Ovo je patnja … '
Tassa evamassa: On razume: 'Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti., Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.'
‘ayaṁ kho udakarahado accho vippasanno anāvilo. Tatrime sippisambukāpi sakkharakathalāpi macchagumbāpi carantipi tiṭṭhantipī’ti’.
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu ‘idaṁ dukkhan’ti yathābhūtaṁ pajānāti …pe…
nāparaṁ itthattāyāti pajānāti.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, bhikkhu ‘samaṇo’ itipi ‘brāhmaṇo’itipi ‘nhātako’itipi ‘vedagū’itipi ‘sottiyo’itipi ‘ariyo’itipi ‘arahaṁ’itipi. Monasi, takav monah se naziva asketa, brahman, onaj koji je umiven, stekao znanje, sveti znalac, plemeniti, arahant.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu samaṇo hoti? A kako to monah jeste asketa?
Samitāssa honti pāpakā akusalā dhammā, saṅkilesikā, ponobbhavikā, sadarā, dukkhavipākā, āyatiṁ, jātijarāmaraṇiyā. Stišao je loša, nepovoljna mentalna stanja koja prljaju, donose obnavljanje bića, donose nevolju, dozrevaju u patnji i vode budućem rođenju, starenju i smrti.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu samaṇo hoti. Eto tako monah jeste asketa.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu brāhmaṇo hoti? A kako to monah jeste brahman?
Bāhitāssa honti pāpakā akusalā dhammā, saṅkilesikā, ponobbhavikā, sadarā, dukkhavipākā, āyatiṁ, jātijarāmaraṇiyā. Odagnao je loša, nepovoljna mentalna stanja koja prljaju … i vode budućem rođenju, starenju i smrti.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu brāhmaṇo hoti. Eto tako monah jeste brahman.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu nhātako hoti? A kako to monah jeste opran?
Nhātāssa honti pāpakā akusalā dhammā, saṅkilesikā, ponobbhavikā, sadarā, dukkhavipākā, āyatiṁ, jātijarāmaraṇiyā. Oprao je loša, nepovoljna mentalna stanja koja prljaju … i vode budućem rođenju, starenju i smrti.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu nhātako hoti. Eto tako monah jeste opran.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu vedagū hoti? A kako to monah jeste stekao znanje?
Viditāssa honti pāpakā akusalā dhammā, saṅkilesikā, ponobbhavikā, sadarā, dukkhavipākā, āyatiṁ, jātijarāmaraṇiyā. On je razumeo loša, nepovoljna mentalna stanja koja prljaju … i vode budućem rođenju, starenju i smrti.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu vedagū hoti. Eto tako monah jeste stekao znanje.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu sottiyo hoti? A kako to monah jeste sveti znalac?
Nissutāssa honti pāpakā akusalā dhammā, saṅkilesikā, ponobbhavikā, sadarā, dukkhavipākā, āyatiṁ, jātijarāmaraṇiyā. Loša, nepovoljna mentalna stanja koja prljaju … i vode budućem rođenju, starenju i smrti, pobegla su od njega.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu sottiyo hoti. Eto tako monah jeste sveti znalac.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu ariyo hoti? A kako to monah jeste plemenit?
Ārakāssa honti pāpakā akusalā dhammā, saṅkilesikā, ponobbhavikā, sadarā, dukkhavipākā, āyatiṁ, jātijarāmaraṇiyā. Loša, nepovoljna mentalna stanja koja prljaju … i vode budućem rođenju, starenju i smrti daleko su od njega.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu ariyo hoti. Eto tako monah jeste plemenit.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu arahaṁ hoti? A kako to monah jeste arahant?
Ārakāssa honti pāpakā akusalā dhammā, saṅkilesikā, ponobbhavikā, sadarā, dukkhavipākā, āyatiṁ, jātijarāmaraṇiyā. Loša, nepovoljna mentalna stanja koja prljaju, donose obnavljanje bića, donose nevolju, dozrevaju u patnji i vode budućem rođenju, starenju i smrti daleko su od njega.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu arahaṁ hotī”ti. Eto tako monah jeste arahant.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženog.
Mahāassapurasuttaṁ niṭṭhitaṁ navamaṁ.