Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 37 Budini govori srednje dužine 37
Cūḷataṇhāsaṅkhayasutta Kratki govor o iskorenjivanju žudnje
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati pubbārāme migāramātupāsāde. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Istočnom parku, u palati Migārine majke.
Atha kho sakko devānamindo yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhāsi. Ekamantaṁ ṭhito kho sakko devānamindo bhagavantaṁ etadavoca: Onda Sakka, vladar bogova, otide do Blaženog i pošto mu se pokloni, stade sa strane i upita:
“kittāvatā nu kho, bhante, bhikkhu saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimutto hoti accantaniṭṭho accantayogakkhemī accantabrahmacārī accantapariyosāno seṭṭho devamanussānan”ti? „Poštovani gospodine, kako se ukratko monah oslobađa iskorenjivanjem žudnje, kako se oslobađa neko ko je dosegao krajnju svrhu, krajnju sigurnost od ropstva, krajnji svetački život, krajnji cilj, neko ko je prvi među božanstvima i ljudima?”
“Idha, devānaminda, bhikkhuno sutaṁ hoti: „Vladaru bogova, monah je čuo da ništa nije vredno vezivanja.
‘sabbe dhammā nālaṁ abhinivesāyā’ti. „Ništa nije vredno vezivanja.”
Evañcetaṁ, devānaminda, bhikkhuno sutaṁ hoti: Kada je monah čuo da
‘sabbe dhammā nālaṁ abhinivesāyā’ti. ništa nije vredno vezivanja,
So sabbaṁ dhammaṁ abhijānāti; sabbaṁ dhammaṁ abhiññāya sabbaṁ dhammaṁ parijānāti; sabbaṁ dhammaṁ pariññāya yaṁ kiñci vedanaṁ vedeti—on neposredno zna sve; kad neposredno zna sve, on do kraja razume sve; kad do kraja razume sve, šta god da oseća, bilo da je prijatno, bolno ili ni bolno ni prijatno,
sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā, so tāsu vedanāsu aniccānupassī viharati, virāgānupassī viharati, nirodhānupassī viharati, paṭinissaggānupassī viharati. on boravi kontemplirajući prolaznost u tim osećajima, kontemplirajući stišavanje, kontemplirajući nestanak, kontemplirajući napuštanje.
So tāsu vedanāsu aniccānupassī viharanto, virāgānupassī viharanto, nirodhānupassī viharanto, paṭinissaggānupassī viharanto na kiñci loke upādiyati. Kad tako kontemplira, ne vezuje se za bilo šta na ovom svetu.
Anupādiyaṁ na paritassati, aparitassaṁ paccattaññeva parinibbāyati: Kada se ne vezuje, tada ne žudi. Kad ne žudi, dostiže nibbānu.
‘khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. Tada on razume: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.”
Ettāvatā kho, devānaminda, bhikkhu saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimutto hoti accantaniṭṭho accantayogakkhemī accantabrahmacārī accantapariyosāno seṭṭho devamanussānan”ti. Ukratko, vladaru bogova, na taj način se monah oslobađa iskorenjivanjem žudnje, onaj koji je dosegao krajnju svrhu, krajnju slobodu od okova, krajnji svetački život, krajnji cilj, onaj koji je prvi među božanstvima i ljudima.”
Atha kho sakko devānamindo bhagavato bhāsitaṁ abhinanditvā anumoditvā bhagavantaṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā tatthevantaradhāyi. Tada se Sakka, vladar bogova, nadahnut i obradovan rečima Blaženog, pokloni Blaženome i pazeći da mu on ostane sa desne strane, nestade u trenu.
Tena kho pana samayena āyasmā mahāmoggallāno bhagavato avidūre nisinno hoti. A za sve to vreme poštovani Mahā Moggallāna sedeo je nedaleko od Blaženoga.
Atha kho āyasmato mahāmoggallānassa etadahosi: I tada on pomisli:
“kiṁ nu kho so yakkho bhagavato bhāsitaṁ abhisamecca anumodi udāhu no; „Je li ovaj duh pronikao u značenje reči Blaženog kad se tako raduje ili nije?
yannūnāhaṁ taṁ yakkhaṁ jāneyyaṁ—Kako bi bilo da to otkrijem?”
yadi vā so yakkho bhagavato bhāsitaṁ abhisamecca anumodi yadi vā no”ti?
Atha kho āyasmā mahāmoggallāno—seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—pubbārāme migāramātupāsāde antarahito devesu tāvatiṁsesu pāturahosi. Na to, hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, poštovani Mahā Moggallāna nestade u palati Migārine majke u Istočnom parku i pojavi se u svetu božanstava neba trideset trojice.
Tena kho pana samayena sakko devānamindo ekapuṇḍarīke uyyāne dibbehi pañcahi tūriyasatehi samappito samaṅgībhūto paricāreti. A baš tada je Sakka, vladar bogova, uživao u pet vrsta nebeske muzike i zabavljao se u parku Jedinstvenog lotosa.
Addasā kho sakko devānamindo āyasmantaṁ mahāmoggallānaṁ dūratova āgacchantaṁ. Kada izdaleka ugleda Mahā Moggallānu kako dolazi,
Disvāna tāni dibbāni pañca tūriyasatāni paṭippaṇāmetvā yenāyasmā mahāmoggallāno tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā āyasmantaṁ mahāmoggallānaṁ etadavoca: otpusti svirače, izađe pred Mahā Moggallānu i reče:
“ehi kho, mārisa moggallāna, svāgataṁ, mārisa moggallāna. „Dođite, dobri gospodine Moggallāno! Dobro nam došli,
Cirassaṁ kho, mārisa moggallāna, imaṁ pariyāyaṁ akāsi yadidaṁ idhāgamanāya. dobri gospodine Moggallāno! Mnogo je vremena prošlo, dobri gospodine Moggallāno, od vašeg poslednjeg dolaska na ovo mesto.
Nisīda, mārisa moggallāna, idamāsanaṁ paññattan”ti. Sedite, dobri gospodine Moggallāno, ovo mesto je pripremljeno za vas.”
Nisīdi kho āyasmā mahāmoggallāno paññatte āsane. Poštovani Mahā Moggallāna sede na pripremljeno mesto,
Sakkopi kho devānamindo aññataraṁ nīcaṁ āsanaṁ gahetvā ekamantaṁ nisīdi. a Sakka odabra drugo, nešto niže, sa strane.
Ekamantaṁ nisinnaṁ kho sakkaṁ devānamindaṁ āyasmā mahāmoggallāno etadavoca: Onda ga poštovani Mahā Moggallāna upita:
“yathā kathaṁ pana kho, kosiya, bhagavā saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimuttiṁ abhāsi? „Kosiya, kako je to Blaženi ukratko opisao oslobađanje iskorenjivanjem žudnje?
Sādhu mayampi etissā kathāya bhāgino assāma savanāyā”ti. Bilo bi dobro da i mi ostali čujemo te reči.”
“Mayaṁ kho, mārisa moggallāna, bahukiccā bahukaraṇīyā—„Dobri gospodine Moggallāno, ovde smo vrlo zauzeti i mnogo toga treba uraditi,
appeva sakena karaṇīyena, api ca devānaṁyeva tāvatiṁsānaṁ karaṇīyena. ne samo svojih već i poslova božanstava neba trideset trojice.
Api ca, mārisa moggallāna, sussutaṁyeva hoti suggahitaṁ sumanasikataṁ sūpadhāritaṁ, yaṁ no khippameva antaradhāyati. Sem toga, dobri gospodine Moggallāno, ono što dobro čujemo, dobro naučimo, što saslušamo s pažnjom, dobro zapamtimo, u nama ovdašnjima brzo ishlapi.
Bhūtapubbaṁ, mārisa moggallāna, devāsurasaṅgāmo samupabyūḷho ahosi. No, sad se setih, dobri gospodine Moggallāno, jednom je izbio sukob između božanstava i titana.
Tasmiṁ kho pana, mārisa moggallāna, saṅgāme devā jiniṁsu, asurā parājiniṁsu. U tom ratu božanstva su pobedila, a titani su bili poraženi.
So kho ahaṁ, mārisa moggallāna, taṁ saṅgāmaṁ abhivijinitvā vijitasaṅgāmo tato paṭinivattitvā vejayantaṁ nāma pāsādaṁ māpesiṁ. Kada sam dobio taj rat i vratio se kao pobednik, dao sam da se sagradi Veđayanta palata.
Vejayantassa kho, mārisa moggallāna, pāsādassa ekasataṁ niyyūhaṁ. Dobri gospodine Moggallāno, Veđayanta palata ima stotinu kula
Ekekasmiṁ niyyūhe satta satta kūṭāgārasatāni. i svaka kula ima sedam stotina gornjih odaja,
Ekamekasmiṁ kūṭāgāre satta satta accharāyo. a u svakoj od njih je sedam nimfi,
Ekamekissā accharāya satta satta paricārikāyo. sa po sedam služavki.
Iccheyyāsi no tvaṁ, mārisa moggallāna, vejayantassa pāsādassa rāmaṇeyyakaṁ daṭṭhun”ti? Da li biste želeli da vidite lepotu Veđayanta palate, dobri gospodine Moggallāno?”
Adhivāsesi kho āyasmā mahāmoggallāno tuṇhībhāvena. Poštovani Moggallāna ćutke prihvati ovaj poziv.
Atha kho sakko ca devānamindo vessavaṇo ca mahārājā āyasmantaṁ mahāmoggallānaṁ purakkhatvā yena vejayanto pāsādo tenupasaṅkamiṁsu. Onda, prateći poštovanog Mahā Moggallānu, Sakka, vladar bogova, i božanski kralj Vessavaṇa odoše do Veđayanta palate.
Addasaṁsu kho sakkassa devānamindassa paricārikāyo āyasmantaṁ mahāmoggallānaṁ dūratova āgacchantaṁ; Kada Sakkine služavke izdaleka ugledaše poštovanog Mahā Moggallānu kako dolazi,
disvā ottappamānā hirīyamānā sakaṁ sakaṁ ovarakaṁ pavisiṁsu. one se zbuniše i postideše, te svaka uteče u svoju sobu.
Seyyathāpi nāma suṇisā sasuraṁ disvā ottappati hirīyati; Baš kao što se snaha zbuni i postidi pred svojim svekrom,
evameva sakkassa devānamindassa paricārikāyo āyasmantaṁ mahāmoggallānaṁ disvā ottappamānā hirīyamānā sakaṁ sakaṁ ovarakaṁ pavisiṁsu.
Atha kho sakko ca devānamindo vessavaṇo ca mahārājā āyasmantaṁ mahāmoggallānaṁ vejayante pāsāde anucaṅkamāpenti anuvicarāpenti: kada Sakkine služavke izdaleka ugledaše poštovanog Mahā Moggallānu kako dolazi, one se zbuniše i postideše, te svaka uteče u svoju sobu. Onda Sakka, vladar bogova, i božanski kralj Vessavaṇa provedoše poštovanog Mahā Moggallānu kroz čitavu Veđayanta palatu:
“idampi, mārisa moggallāna, passa vejayantassa pāsādassa rāmaṇeyyakaṁ; „Gledajte, dobri gospodine Moggallāno, ovu lepotu Veđayanta palate!
idampi, mārisa moggallāna, passa vejayantassa pāsādassa rāmaṇeyyakan”ti. Gledajte, dobri gospodine Moggallāno, ovu lepotu Veđayanta palate!
“Sobhati idaṁ āyasmato kosiyassa, yathā taṁ pubbe katapuññassa. Ovo je nagrada poštovanom Kosiyi, kao onome ko je ranije stekao zasluge;
Manussāpi kiñcideva rāmaṇeyyakaṁ disvā evamāhaṁsu: i kad god ljudska bića vide nešto lepo, ona kažu: „Gospodo, ovo je nagrada božanstvima neba trideset trojice.”
‘sobhati vata bho yathā devānaṁ tāvatiṁsānan’ti.
Tayidaṁ āyasmato kosiyassa sobhati, yathā taṁ pubbe katapuññassā”ti. Ovo je nagrada poštovanom Kosiyi, kao onome ko je ranije stekao zasluge.”
Atha kho āyasmato mahāmoggallānassa etadahosi: Onda poštovani Mahā Moggallāna ovako pomisli:
“atibāḷhaṁ kho ayaṁ yakkho pamatto viharati. „Ovaj duh živi vrlo nepažljivo.
Yannūnāhaṁ imaṁ yakkhaṁ saṁvejeyyan”ti. Kako bi bilo ako u njemu podstaknem osećaj neodložnosti?”
Atha kho āyasmā mahāmoggallāno tathārūpaṁ iddhābhisaṅkhāraṁ abhisaṅkhāsi yathā vejayantaṁ pāsādaṁ pādaṅguṭṭhakena saṅkampesi sampakampesi sampavedhesi. I tada poštovani Mahā Moggallāna svojim natprirodnim moćima učini da čitava Veđayanta palata zadrhti, zatrese se i zatutnji, tako što ju je tek dodirnuo nožnim palcem.
Atha kho sakko ca devānamindo, vessavaṇo ca mahārājā, devā ca tāvatiṁsā acchariyabbhutacittajātā ahesuṁ: Sakka, božanski kralj Vessavaṇa i božanstva neba trideset trojice se iznenadiše i preneraziše, te rekoše:
“acchariyaṁ vata, bho, abbhutaṁ vata, bho. „Gospodo, ovo je čudesno, ovo je neverovatno,
Samaṇassa mahiddhikatā mahānubhāvatā, yatra hi nāma dibbabhavanaṁ pādaṅguṭṭhakena saṅkampessati sampakampessati sampavedhessatī”ti. kakvu snagu i moć ima ovaj asketa da vrhom palca učini da čitav nebeski svet zadrhti, zatrese se i zatutnji!”
Atha kho āyasmā mahāmoggallāno sakkaṁ devānamindaṁ saṁviggaṁ lomahaṭṭhajātaṁ viditvā sakkaṁ devānamindaṁ etadavoca: Kada je poštovani Mahā Moggallāna bio siguran da je u Sakki, vladaru bogova, podstakao osećaj neodložnosti, jer mu se digla kosa na glavi, upita ga:
“yathā kathaṁ pana kho, kosiya, bhagavā saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimuttiṁ abhāsi? „Kosiya, kako je to Blaženi ukratko opisao oslobađanje iskorenjivanjem žudnje?
Sādhu mayampi etissā kathāya bhāgino assāma savanāyā”ti. Bilo bi dobro da i mi ostali čujemo te reči.”
“Idhāhaṁ, mārisa moggallāna, yena bhagavā tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhāsiṁ. Ekamantaṁ ṭhito kho ahaṁ, mārisa moggallāna, bhagavantaṁ etadavocaṁ: „Dobri gospodine Moggallāno, otišao sam do Blaženog, poklonio mu se, stao sa strane i rekao: „Poštovani gospodine …
‘kittāvatā nu kho, bhante, bhikkhu saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimutto hoti accantaniṭṭho accantayogakkhemī accantabrahmacārī accantapariyosāno seṭṭho devamanussānan’ti?
Evaṁ vutte, mārisa moggallāna, bhagavā maṁ etadavoca:
‘idha, devānaminda, bhikkhuno sutaṁ hoti:
“sabbe dhammā nālaṁ abhinivesāyā”ti.
Evañcetaṁ, devānaminda, bhikkhuno sutaṁ hoti
“sabbe dhammā nālaṁ abhinivesāyā”ti.
So sabbaṁ dhammaṁ abhijānāti, sabbaṁ dhammaṁ abhiññāya sabbaṁ dhammaṁ parijānāti, sabbaṁ dhammaṁ pariññāya yaṁ kiñci vedanaṁ vedeti sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā.
So tāsu vedanāsu aniccānupassī viharati, virāgānupassī viharati, nirodhānupassī viharati, paṭinissaggānupassī viharati.
So tāsu vedanāsu aniccānupassī viharanto, virāgānupassī viharanto, nirodhānupassī viharanto, paṭinissaggānupassī viharanto na kiñci loke upādiyati,
anupādiyaṁ na paritassati, aparitassaṁ paccattaññeva parinibbāyati:
“khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā”ti pajānāti.
Ettāvatā kho, devānaminda, bhikkhu saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimutto hoti accantaniṭṭho accantayogakkhemī accantabrahmacārī accantapariyosāno seṭṭho devamanussānan’ti. … među božanstvima i ljudima.” Kada ovo bi izrečeno, dobri gospodine Moggallāno, Blaženi mi reče: „Vladaru bogova … … među božanstvima i ljudima.”
Evaṁ kho me, mārisa moggallāna, bhagavā saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimuttiṁ abhāsī”ti. Tako mi je Blaženi ukratko opisao oslobađanje iskorenjivanjem žudnje.”
Atha kho āyasmā mahāmoggallāno sakkassa devānamindassa bhāsitaṁ abhinanditvā anumoditvā—seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—devesu tāvatiṁsesu antarahito pubbārāme migāramātupāsāde pāturahosi. A poštovani Mahā Moggallāna bi nadahnut i obradovan ovim rečima Sakke, vladara bogova. Na to, hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, nestade u svetu božanstava trideset trojice i pojavi se u palati Migārine majke u Istočnom parku.
Atha kho sakkassa devānamindassa paricārikāyo acirapakkante āyasmante mahāmoggallāne sakkaṁ devānamindaṁ etadavocuṁ: I ne zadugo kako je poštovani Mahā Moggallāna otišao, pratioci upitaše Sakku, vladara bogova:
“eso nu te, mārisa, so bhagavā satthā”ti? „Dobri gospodine, je li to bio vaš učitelj, Blaženi?”
“Na kho me, mārisa, so bhagavā satthā. –„Ne, gospodo, nije to bio moj učitelj, Blaženi.
Sabrahmacārī me eso āyasmā mahāmoggallāno”ti. To je bio jedan od mojih saputnika u svetačkom životu, poštovani Mahā Moggallāna.”
“Lābhā te, mārisa, suladdhaṁ te, mārisa –„Dobri gospodine, dobitak je za vas
yassa te sabrahmacārī evaṁmahiddhiko evaṁmahānubhāvo. što vaš saputnik u svetačkom životu ima takvu snagu i moć.
Aho nūna te so bhagavā satthā”ti. A još mnogo veći to što je vaš učitelj Blaženi!”
Atha kho āyasmā mahāmoggallāno yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho āyasmā mahāmoggallāno bhagavantaṁ etadavoca: Onda poštovani Mahā Moggallāna otide do Blaženog, pokloni mu se, sede sa strane i upita ga:
“abhijānāti no, bhante, bhagavā ahu ñātaññatarassa mahesakkhassa yakkhassa saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimuttiṁ bhāsitā”ti? „Poštovani gospodine, da li se Blaženi seća kako je–jednom od najviših duhova, sa velikom pratnjom–ukratko opisao oslobađanje iskorenjivanjem žudnje?”
“Abhijānāmahaṁ, moggallāna, idha sakko devānamindo yenāhaṁ tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā maṁ abhivādetvā ekamantaṁ aṭṭhāsi. Ekamantaṁ ṭhito kho, moggallāna, sakko devānamindo maṁ etadavoca: „Sećam se, Moggallāna. Sakka, vladar bogova, došao je do mene i pošto mi se pokloni, stade sa strane i upita: „Poštovani gospodine, kako se ukratko monah oslobađa iskorenjivanjem žudnje, kako se oslobađa neko ko je dosegao krajnju svrhu, krajnju slobodu od okova, krajnji svetački život, krajnji cilj, neko ko je prvi među božanstvima i ljudima?”
‘kittāvatā nu kho, bhante, bhikkhu saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimutto hoti accantaniṭṭho accantayogakkhemī accantabrahmacārī accantapariyosāno seṭṭho devamanussānan’ti.
Evaṁ vutte, ahaṁ, moggallāna, sakkaṁ devānamindaṁ etadavocaṁ
‘idha devānaminda, bhikkhuno sutaṁ hoti Kad ovo bi rečeno, odgovorih: „Vladaru bogova, monah je čuo da ništa nije vredno vezivanja.
“sabbe dhammā nālaṁ abhinivesāyā”ti.
Evaṁ cetaṁ, devānaminda, bhikkhuno sutaṁ hoti
“sabbe dhammā nālaṁ abhinivesāyā”ti.
So sabbaṁ dhammaṁ abhijānāti, sabbaṁ dhammaṁ abhiññāya sabbaṁ dhammaṁ parijānāti, sabbaṁ dhammaṁ pariññāya yaṁ kiñci vedanaṁ vedeti sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā.
So tāsu vedanāsu aniccānupassī viharati, virāgānupassī viharati, nirodhānupassī viharati, paṭinissaggānupassī viharati.
So tāsu vedanāsu aniccānupassī viharanto, virāgānupassī viharanto, nirodhānupassī viharanto,
paṭinissaggānupassī viharanto na kiñci loke upādiyati,
anupādiyaṁ na paritassati, aparitassaṁ paccattaññeva parinibbāyati:
“khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā”ti pajānāti.
Ettāvatā kho, devānaminda, bhikkhu saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimutto hoti accantaniṭṭho accantayogakkhemī accantabrahmacārī accantapariyosāno seṭṭho devamanussānan’ti. Kada je monah čuo da ništa nije vredno vezivanja, on neposredno zna sve; kad neposredno zna sve, on do kraja razume sve; kad do kraja razume sve, šta god da oseća, bilo da je prijatno, bolno ili ni bolno ni prijatno, on boravi kontemplirajući prolaznost u tim osećajima, kontemplirajući stišavanje, kontemplirajući nestanak, kontemplirajući napuštanje. Kad tako kontemplira, ne vezuje se za bilo šta na ovom svetu. Kada se ne vezuje, tada ne žudi. Kad ne žudi, dostiže nibbānu. Tada on razume: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.” Ukratko, vladaru bogova, na taj se način monah oslobađa iskorenjivanjem žudnje … neko ko je prvi među božanstvima i ljudima.”
Evaṁ kho ahaṁ, moggallāna, abhijānāmi sakkassa devānamindassa saṅkhittena taṇhāsaṅkhayavimuttiṁ bhāsitā”ti. Tako se sećam da sam Sakki, vladaru bogova, ukratko opisao oslobađanje iskorenjivanjem žudnje.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamano āyasmā mahāmoggallāno bhagavato bhāsitaṁ abhinandīti. Zadovoljan, poštovani Mahā Moggallāna se obradova rečima Blaženoga.
Cūḷataṇhāsaṅkhayasuttaṁ niṭṭhitaṁ sattamaṁ.