Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 36 Budini govori srednje dužine 36
Mahāsaccakasutta Dugi govor Saććaki
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā vesāliyaṁ viharati mahāvane kūṭāgārasālāyaṁ. Jednom je Blaženi boravio kraj Vesālija, u Velikom gaju, u dvorani sa šiljatim krovom.
Tena kho pana samayena bhagavā pubbaṇhasamayaṁ sunivattho hoti pattacīvaramādāya vesāliṁ piṇḍāya pavisitukāmo. Jednoga jutra Blaženi se obukao, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa htede da krene put Vesālija da prosi hranu.
Atha kho saccako nigaṇṭhaputto jaṅghāvihāraṁ anucaṅkamamāno anuvicaramāno yena mahāvanaṁ kūṭāgārasālā tenupasaṅkami. Utom, pošto je hodao i lutao unaokolo da protegne noge, Saććaka, nigaṇṭhin sin, stiže do dvorane sa šiljatim krovom u Velikom gaju.
Addasā kho āyasmā ānando saccakaṁ nigaṇṭhaputtaṁ dūratova āgacchantaṁ. Poštovani Ānanda još izdaleka ga ugleda
Disvāna bhagavantaṁ etadavoca: i reče Blaženome:
“ayaṁ, bhante, saccako nigaṇṭhaputto āgacchati bhassappavādako paṇḍitavādo sādhusammato bahujanassa. „Poštovani gospodine, dolazi Saććaka, nigaṇṭhin sin, veliki polemičar i oštrouman govornik, kojeg mnogi smatraju svetim čovekom.
Eso kho, bhante, avaṇṇakāmo buddhassa, avaṇṇakāmo dhammassa, avaṇṇakāmo saṅghassa. On želi da opovrgne Budu, Dhammu i sanghu.
Sādhu, bhante, bhagavā muhuttaṁ nisīdatu anukampaṁ upādāyā”ti. Bilo bi dobro ako bi Blaženi iz milosrđa malo posedeo sa njim.”
Nisīdi bhagavā paññatte āsane. I Blaženi sede na pripremljeno mesto.
Atha kho saccako nigaṇṭhaputto yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavatā saddhiṁ sammodi, sammodanīyaṁ kathaṁ sāraṇīyaṁ vītisāretvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho saccako nigaṇṭhaputto bhagavantaṁ etadavoca: Onda Saććaka, nigaṇṭhin sin, stiže do Blaženog i pozdravi se s njim. Kada taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sede on sa strane i reče Blaženome:
“Santi, bho gotama, eke samaṇabrāhmaṇā kāyabhāvanānuyogamanuyuttā viharanti, no cittabhāvanaṁ. „Učitelju Gotama, ima asketa i brahmana koji nastoje da razviju telo, ali ne i da razviju um.
Phusanti hi te, bho gotama, sārīrikaṁ dukkhaṁ vedanaṁ. Oni se podvrgavaju bolnim telesnim osećajima.
Bhūtapubbaṁ, bho gotama, sārīrikāya dukkhāya vedanāya phuṭṭhassa sato ūrukkhambhopi nāma bhavissati, hadayampi nāma phalissati, uṇhampi lohitaṁ mukhato uggamissati, ummādampi pāpuṇissati cittakkhepaṁ. U prošlosti, kad bi se neko podvrgao bolnim telesnim osećajima, njemu bi se udovi ukrutili, srce bi mu popustilo, topla krv bi mu šiknula na usta i potpuno bi poludeo, skrenuo s uma.
Tassa kho etaṁ, bho gotama, kāyanvayaṁ cittaṁ hoti, kāyassa vasena vattati. Tako je um bio potčinjen telu, telo bi zagospodarilo njime.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Abhāvitattā cittassa. Zato što um nije bio razvijen.
Santi pana, bho gotama, eke samaṇabrāhmaṇā cittabhāvanānuyogamanuyuttā viharanti, no kāyabhāvanaṁ. Ali ima asketa i brahmana koji nastoje da razviju um, ali ne i da razviju telo.
Phusanti hi te, bho gotama, cetasikaṁ dukkhaṁ vedanaṁ. Oni se podvrgavaju bolnim mentalnim osećajima.
Bhūtapubbaṁ, bho gotama, cetasikāya dukkhāya vedanāya phuṭṭhassa sato ūrukkhambhopi nāma bhavissati, hadayampi nāma phalissati, uṇhampi lohitaṁ mukhato uggamissati, ummādampi pāpuṇissati cittakkhepaṁ. U prošlosti, kad bi se neko podvrgao bolnim mentalnim osećajima, njemu bi se udovi ukrutili, srce bi mu popustilo, topla krv bi mu šiknula na usta i potpuno bi poludeo, skrenuo s uma.
Tassa kho eso, bho gotama, cittanvayo kāyo hoti, cittassa vasena vattati. Tako je telo bilo potčinjeno umu, um bi zagospodario njime.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Abhāvitattā kāyassa. Zato što telo nije bilo razvijeno.
Tassa mayhaṁ, bho gotama, evaṁ hoti: Učitelju Gotama, pomislio sam:
‘addhā bhoto gotamassa sāvakā cittabhāvanānuyogamanuyuttā viharanti, no kāyabhāvanan’”ti. Sigurno učenici Učitelja Gotame nastoje da razviju um, ali ne i da razviju telo.
“Kinti pana te, aggivessana, kāyabhāvanā sutā”ti? „Ali, Aggivessana, šta si ti naučio o razvijanju tela?”
“Seyyathidaṁ—„Pa, postoje, na primer,
nando vaccho, kiso saṅkicco, makkhali gosālo—Nanda Vaććha, Kisa Sankićća, Makkhali Gosāla.
etehi, bho gotama, acelakā muttācārā hatthāpalekhanā naehibhaddantikā natiṭṭhabhaddantikā na abhihaṭaṁ na uddissakataṁ na nimantanaṁ sādiyanti, Oni idu nagi, odbacuju pravila, ližu dlanove, ne odlaze kad ih pozovu, ne zaustavljaju se kad ih zamole; ne prihvataju hranu koju bi im doneli, posebno pripremili ili ih pozvali na ručak; ne primaju ništa iz lonca, iz zdele, iz kuće, iz avana, od dvoje koji jedu zajedno, od trudnice, od žene koja doji, od žene koja leže kraj muškarca, sa mesta gde se hrana javno delila, sa mesta gde je bilo pasa ili muva; ne uzimaju ni ribu ni meso, ne piju rakiju, vino, niti bilo šta drugo fermentisano.
te na kumbhimukhā paṭiggaṇhanti na kaḷopimukhā paṭiggaṇhanti na eḷakamantaraṁ na daṇḍamantaraṁ na musalamantaraṁ na dvinnaṁ bhuñjamānānaṁ na gabbhiniyā na pāyamānāya na purisantaragatāya na saṅkittīsu na yattha sā upaṭṭhito hoti na yattha makkhikā saṇḍasaṇḍacārinī, na macchaṁ na maṁsaṁ na suraṁ na merayaṁ na thusodakaṁ pivanti.
Te ekāgārikā vā honti ekālopikā, dvāgārikā vā honti dvālopikā …pe… sattāgārikā vā honti sattālopikā. Drže se pravila da u jednoj kući uzimaju jedan zalogaj; da u dve kuće uzimaju dva zalogaja … da u sedam kuća uzimaju sedam zalogaja.
Ekissāpi dattiyā yāpenti, dvīhipi dattīhi yāpenti …pe… sattahipi dattīhi yāpenti. Žive na jednom tanjiru hrane dnevno, na dva tanjira hrane dnevno … na sedam tanjira hrane dnevno.
Ekāhikampi āhāraṁ āhārenti, dvīhikampi āhāraṁ āhārenti …pe… sattāhikampi āhāraṁ āhārenti. Iti evarūpaṁ addhamāsikampi pariyāyabhattabhojanānuyogamanuyuttā viharantī”ti. Uzimaju hranu jednom dnevno, jednom u dva dana … jednom u sedam dana i tako dalje, sve do jednom u dve nedelje; istrajavaju u praksi uzimanja hrane u određenim intervalima.”
“Kiṁ pana te, aggivessana, tāvatakeneva yāpentī”ti? „Ali, da li žive sa tako malo, Aggivessana?”
“No hidaṁ, bho gotama. „Ne, učitelju Gotama,
Appekadā, bho gotama, uḷārāni uḷārāni khādanīyāni khādanti, uḷārāni uḷārāni bhojanāni bhuñjanti, uḷārāni uḷārāni sāyanīyāni sāyanti, uḷārāni uḷārāni pānāni pivanti. ponekad oni jedu odličnu tvrdu hranu, odličnu meku hranu, kušaju odlične poslastice, piju odlična pića.
Te imaṁ kāyaṁ balaṁ gāhenti nāma, brūhenti nāma, medenti nāmā”ti. Tako ponovo dobijaju snagu, učvršćuju sebe i postaju ugojeni.”
“Yaṁ kho te, aggivessana, purimaṁ pahāya pacchā upacinanti, evaṁ imassa kāyassa ācayāpacayo hoti. „Ono što su ranije odbacivali, Aggivessana, kasnije ponovo prikupljaju. Tako se telo uvećava i smanjuje. Ali šta si ti naučio o razvijanju uma?”
Kinti pana te, aggivessana, cittabhāvanā sutā”ti?
Cittabhāvanāya kho saccako nigaṇṭhaputto bhagavatā puṭṭho samāno na sampāyāsi. Kada je Buda upitao Saććaku, nigaṇṭhinog sina, o razvoju uma, ovaj nije bio u stanju da odgovori.
Atha kho bhagavā saccakaṁ nigaṇṭhaputtaṁ etadavoca: Onda mu Blaženi reče:
“yāpi kho te esā, aggivessana, purimā kāyabhāvanā bhāsitā sāpi ariyassa vinaye no dhammikā kāyabhāvanā. „Ono što si upravo opisao kao razvoj tela, Aggivessana, uopšte nije razvijanje tela prema Dhammi unutar prakse Plemenitog.
Kāyabhāvanampi kho tvaṁ, aggivessana, na aññāsi, kuto pana tvaṁ cittabhāvanaṁ jānissasi? Pošto ne znaššta je razvijanje tela, otkud bi mogao znati šta je razvijanje uma?
Api ca, aggivessana, yathā abhāvitakāyo ca hoti abhāvitacitto ca, bhāvitakāyo ca hoti bhāvitacitto ca. Zato, Aggivessana, slušaj i dobro zapamti šta ću ti reći o tome šta znači biti nerazvijen telom i nerazvijen umom; a šta znači biti razvijen telom i razvijen umom.”
Taṁ suṇāhi, sādhukaṁ manasi karohi, bhāsissāmī”ti. „Da, gospodine,” odgovori Saććaka, nigaṇṭhin sin.
“Evaṁ, bho”ti kho saccako nigaṇṭhaputto bhagavato paccassosi.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako reče:
“Kathañca, aggivessana, abhāvitakāyo ca hoti abhāvitacitto ca? „Šta znači biti nerazvijen telom i nerazvijen umom?
Idha, aggivessana, assutavato puthujjanassa uppajjati sukhā vedanā. Nekada se, Aggivessana, prijatna misao javi u neukom, običnom čoveku.
So sukhāya vedanāya phuṭṭho samāno sukhasārāgī ca hoti sukhasārāgitañca āpajjati. Kad oseti taj prijatan osećaj, on počne da žudi za prijatnošću i nastavlja da žudi za prijatnošću.
Tassa sā sukhā vedanā nirujjhati. Onda taj prijatan osećaj u njemu nestane.
Sukhāya vedanāya nirodhā uppajjati dukkhā vedanā. Sa nestankom prijatnog osećaja, javlja se bolan osećaj.
So dukkhāya vedanāya phuṭṭho samāno socati kilamati paridevati urattāḷiṁ kandati sammohaṁ āpajjati. Kad oseti taj bolan osećaj, on tuguje, žali i nariče, plače udarajući se u prsa i postaje rastresen.
Tassa kho esā, aggivessana, uppannāpi sukhā vedanā cittaṁ pariyādāya tiṭṭhati abhāvitattā kāyassa, uppannāpi dukkhā vedanā cittaṁ pariyādāya tiṭṭhati abhāvitattā cittassa. Kada se onaj prijatan osećaj u njemu javio, osvojio je njegov um i tu ostao, zato što telo nije razvijeno. A kada se onaj bolan osećaj u njemu javio, osvojio je njegov um i tu ostao, zato što um nije razvijen.
Yassa kassaci, aggivessana, evaṁ ubhatopakkhaṁ uppannāpi sukhā vedanā cittaṁ pariyādāya tiṭṭhati abhāvitattā kāyassa, uppannāpi dukkhā vedanā cittaṁ pariyādāya tiṭṭhati abhāvitattā cittassa, evaṁ kho, aggivessana, abhāvitakāyo ca hoti abhāvitacitto ca. Svaki kome, na oba ova načina, nastali prijatan osećaj osvoji um i tu ostane jer telo nije razvijeno i nastali bolan osećaj osvoji um i tu ostane jer um nije razvijen, taj je nerazvijen telom i nerazvijen umom.
Kathañca, aggivessana, bhāvitakāyo ca hoti bhāvitacitto ca? A šta to, Aggivessana, znači biti razvijen telom i razvijen umom?
Idha, aggivessana, sutavato ariyasāvakassa uppajjati sukhā vedanā. Nekada se, Aggivessana, prijatna misao javi u dobro upućenom, plemenitom sledbeniku.
So sukhāya vedanāya phuṭṭho samāno na sukhasārāgī ca hoti, na sukhasārāgitañca āpajjati. Kad oseti taj prijatan osećaj, on ne počinje da žudi za prijatnošću i ne nastavlja da žudi za prijatnošću.
Tassa sā sukhā vedanā nirujjhati. Onda taj prijatan osećaj u njemu nestane.
Sukhāya vedanāya nirodhā uppajjati dukkhā vedanā. Sa nestankom prijatnog osećaja, javlja se bolan osećaj.
So dukkhāya vedanāya phuṭṭho samāno na socati na kilamati na paridevati na urattāḷiṁ kandati na sammohaṁ āpajjati. Kad oseti taj bolan osećaj, on ne tuguje, ne žali i ne nariče, ne plače udarajući se u prsa i ne postaje rastresen.
Tassa kho esā, aggivessana, uppannāpi sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati bhāvitattā kāyassa, uppannāpi dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati bhāvitattā cittassa. Kada se onaj prijatan osećaj u njemu javio, nije osvojio njegov um i ostao, zato što je telo razvijeno. A kada se onaj bolan osećaj u njemu javio, nije osvojio njegov um i ostao, zato što je um razvijen.
Yassa kassaci, aggivessana, evaṁ ubhatopakkhaṁ uppannāpi sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati bhāvitattā kāyassa, uppannāpi dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati bhāvitattā cittassa. Evaṁ kho, aggivessana, bhāvitakāyo ca hoti bhāvitacitto cā”ti. Svaki kome, na oba ova načina, nastali prijatan osećaj ne osvoji um i tu ne ostane jer je telo razvijeno, niti nastali bolan osećaj osvoji njegov um i tu ostane jer je um razvijen, taj je razvijen telom i razvijen umom.
“Evaṁ pasanno ahaṁ bhoto gotamassa. „Imam ovakvo poverenje u učitelja Gotamu:
Bhavañhi gotamo bhāvitakāyo ca hoti bhāvitacitto cā”ti. Učitelj Gotama je razvijen telom i razvijen umom.
“Addhā kho te ayaṁ, aggivessana, āsajja upanīya vācā bhāsitā, „Svakako, Aggivessana, da su tvoje reči uvredljive i ironične, ali ipak ću ti odgovoriti.
api ca te ahaṁ byākarissāmi.
Yato kho ahaṁ, aggivessana, kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajito, taṁ vata me uppannā vā sukhā vedanā cittaṁ pariyādāya ṭhassati, uppannā vā dukkhā vedanā cittaṁ pariyādāya ṭhassatīti netaṁ ṭhānaṁ vijjatī”ti. Od kada sam obrijao kosu i bradu, obukao žuti ogrtač, napustio domaćinski život, te otišao u beskućnike, nije bilo moguće za bilo koji prijatan osećaj koji nastane da osvoji moj um i tu ostane ili za bilo koji bolan osećaj koji nastane da osvoji moj um i tu ostane.”
“Na hi nūna bhoto gotamassa uppajjati tathārūpā sukhā vedanā yathārūpā uppannā sukhā vedanā cittaṁ pariyādāya tiṭṭheyya; na hi nūna bhoto gotamassa uppajjati tathārūpā dukkhā vedanā yathārūpā uppannā dukkhā vedanā cittaṁ pariyādāya tiṭṭheyyā”ti. „Znači, nikada u učitelju Gotami nije nastao toliko prijatan osećaj koji bi osvojio njegov um i tu ostao? Nikada u učitelju Gotami nije nastao toliko bolan osećaj koji bi osvojio njegov um i tu ostao?”
“Kiñhi no siyā, aggivessana? „Zašto da ne, Aggivessana?
Idha me, aggivessana, pubbeva sambodhā anabhisambuddhassa bodhisattasseva sato etadahosi: Tako, Aggivessana, pre mog probuđenja, kao još neprobuđeni bodhisatta, razmišljao sam:
‘sambādho gharāvāso rajāpatho, abbhokāso pabbajjā. Domaćinski život je skučen i prašnjav; svetački život je poput širokog polja.
Nayidaṁ sukaraṁ agāraṁ ajjhāvasatā ekantaparipuṇṇaṁ ekantaparisuddhaṁ saṅkhalikhitaṁ brahmacariyaṁ carituṁ. Nije lako u kući praktikovati svetački život potpuno savršen i čist, nalik uglačanoj školjki.
Yannūnāhaṁ kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajeyyan’ti. Šta ako bih obrijao kosu i bradu, obukao žuti ogrtač, napustio domaćinski život i otišao u beskućnike?
So kho ahaṁ, aggivessana, aparena samayena daharova samāno, susukāḷakeso bhadrena yobbanena samannāgato paṭhamena vayasā, akāmakānaṁ mātāpitūnaṁ assumukhānaṁ rudantānaṁ, kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajiṁ. I tako sam kasnije, još uvek mlad, crne kose i obdaren blagoslovom mladosti, u najboljim godinama
So evaṁ pabbajito samāno kiṅkusalagavesī anuttaraṁ santivarapadaṁ pariyesamāno yena āḷāro kālāmo tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā āḷāraṁ kālāmaṁ etadavocaṁ:
‘icchāmahaṁ, āvuso kālāma, imasmiṁ dhammavinaye brahmacariyaṁ caritun’ti.
Evaṁ vutte, aggivessana, āḷāro kālāmo maṁ etadavoca:
‘viharatāyasmā,
tādiso ayaṁ dhammo yattha viññū puriso nacirasseva sakaṁ ācariyakaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihareyyā’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ pariyāpuṇiṁ.
So kho ahaṁ, aggivessana, tāvatakeneva oṭṭhapahatamattena lapitalāpanamattena ñāṇavādañca vadāmi theravādañca, ‘jānāmi passāmī’ti ca paṭijānāmi, ahañceva aññe ca.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘na kho āḷāro kālāmo imaṁ dhammaṁ kevalaṁ saddhāmattakena sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedeti,
addhā āḷāro kālāmo imaṁ dhammaṁ jānaṁ passaṁ viharatī’ti.
Atha khvāhaṁ, aggivessana, yena āḷāro kālāmo tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā āḷāraṁ kālāmaṁ etadavocaṁ:
‘kittāvatā no, āvuso kālāma, imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesī’ti?
Evaṁ vutte, aggivessana, āḷāro kālāmo ākiñcaññāyatanaṁ pavedesi.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘na kho āḷārasseva kālāmassa atthi saddhā, mayhampatthi saddhā;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi vīriyaṁ, mayhampatthi vīriyaṁ;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi sati, mayhampatthi sati;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi samādhi, mayhampatthi samādhi;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi paññā, mayhampatthi paññā;
yannūnāhaṁ yaṁ dhammaṁ āḷāro kālāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedeti tassa dhammassa sacchikiriyāya padaheyyan’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihāsiṁ.
Atha khvāhaṁ, aggivessana, yena āḷāro kālāmo tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā āḷāraṁ kālāmaṁ etadavocaṁ:
‘ettāvatā no, āvuso kālāma, imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesī’ti?
‘Ettāvatā kho ahaṁ, āvuso, imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedemī’ti.
‘Ahampi kho, āvuso, ettāvatā imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmī’ti.
‘Lābhā no, āvuso, suladdhaṁ no, āvuso,
ye mayaṁ āyasmantaṁ tādisaṁ sabrahmacāriṁ passāma.
Iti yāhaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedemi taṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi;
yaṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi tamahaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedemi.
Iti yāhaṁ dhammaṁ jānāmi taṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi; yaṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi tamahaṁ dhammaṁ jānāmi.
Iti yādiso ahaṁ tādiso tuvaṁ, yādiso tuvaṁ tādiso ahaṁ.
Ehi dāni, āvuso, ubhova santā imaṁ gaṇaṁ pariharāmā’ti.
Iti kho, aggivessana, āḷāro kālāmo ācariyo me samāno attano antevāsiṁ maṁ samānaṁ attanā samasamaṁ ṭhapesi, uḷārāya ca maṁ pūjāya pūjesi.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘nāyaṁ dhammo nibbidāya na virāgāya na nirodhāya na upasamāya na abhiññāya na sambodhāya na nibbānāya saṁvattati, yāvadeva ākiñcaññāyatanūpapattiyā’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, taṁ dhammaṁ analaṅkaritvā tasmā dhammā nibbijja apakkamiṁ.
So kho ahaṁ, aggivessana, kiṅkusalagavesī anuttaraṁ santivarapadaṁ pariyesamāno yena udako rāmaputto tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā udakaṁ rāmaputtaṁ etadavocaṁ:
‘icchāmahaṁ, āvuso, imasmiṁ dhammavinaye brahmacariyaṁ caritun’ti.
Evaṁ vutte, aggivessana, udako rāmaputto maṁ etadavoca:
‘viharatāyasmā,
tādiso ayaṁ dhammo yattha viññū puriso nacirasseva sakaṁ ācariyakaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihareyyā’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ pariyāpuṇiṁ.
So kho ahaṁ, aggivessana, tāvatakeneva oṭṭhapahatamattena lapitalāpanamattena ñāṇavādañca vadāmi theravādañca, ‘jānāmi passāmī’ti ca paṭijānāmi, ahañceva aññe ca.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘na kho rāmo imaṁ dhammaṁ kevalaṁ saddhāmattakena sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesi.
Addhā rāmo imaṁ dhammaṁ jānaṁ passaṁ vihāsī’ti.
Atha khvāhaṁ, aggivessana, yena udako rāmaputto tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā udakaṁ rāmaputtaṁ etadavocaṁ:
‘kittāvatā no āvuso rāmo imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesī’ti?
Evaṁ vutte, aggivessana, udako rāmaputto nevasaññānāsaññāyatanaṁ pavedesi.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘na kho rāmasseva ahosi saddhā, mayhampatthi saddhā;
na kho rāmasseva ahosi vīriyaṁ, mayhampatthi vīriyaṁ;
na kho rāmasseva ahosi sati, mayhampatthi sati;
na kho rāmasseva ahosi samādhi, mayhampatthi samādhi;
na kho rāmasseva ahosi paññā, mayhampatthi paññā;
yannūnāhaṁ yaṁ dhammaṁ rāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesi tassa dhammassa sacchikiriyāya padaheyyan’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihāsiṁ.
Atha khvāhaṁ, aggivessana, yena udako rāmaputto tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā udakaṁ rāmaputtaṁ etadavocaṁ:
‘ettāvatā no āvuso rāmo imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesī’ti?
‘Ettāvatā kho āvuso rāmo imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesī’ti.
‘Ahampi kho, āvuso, ettāvatā imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmī’ti.
‘Lābhā no, āvuso, suladdhaṁ no, āvuso,
ye mayaṁ āyasmantaṁ tādisaṁ sabrahmacāriṁ passāma.
Iti yaṁ dhammaṁ rāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesi, taṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi; yaṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi, taṁ dhammaṁ rāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesi.
Iti yaṁ dhammaṁ rāmo abhiññāsi taṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi; yaṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi taṁ dhammaṁ rāmo abhiññāsi.
Iti yādiso rāmo ahosi tādiso tuvaṁ; yādiso tuvaṁ tādiso rāmo ahosi.
Ehi dāni, āvuso, tuvaṁ imaṁ gaṇaṁ pariharā’ti.
Iti kho, aggivessana, udako rāmaputto sabrahmacārī me samāno ācariyaṭṭhāne ca maṁ ṭhapesi, uḷārāya ca maṁ pūjāya pūjesi.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘nāyaṁ dhammo nibbidāya na virāgāya na nirodhāya na upasamāya na abhiññāya na sambodhāya na nibbānāya saṁvattati, yāvadeva nevasaññānāsaññāyatanūpapattiyā’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, taṁ dhammaṁ analaṅkaritvā tasmā dhammā nibbijja apakkamiṁ.
So kho ahaṁ, aggivessana, kiṅkusalagavesī anuttaraṁ santivarapadaṁ pariyesamāno magadhesu anupubbena cārikaṁ caramāno yena uruvelā senānigamo tadavasariṁ.
Tatthaddasaṁ ramaṇīyaṁ bhūmibhāgaṁ, pāsādikañca vanasaṇḍaṁ, nadiñca sandantiṁ setakaṁ supatitthaṁ ramaṇīyaṁ, samantā ca gocaragāmaṁ.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘ramaṇīyo vata bho bhūmibhāgo, pāsādiko ca vanasaṇḍo, nadī ca sandati setakā supatitthā ramaṇīyā, samantā ca gocaragāmo.
Alaṁ vatidaṁ kulaputtassa padhānatthikassa padhānāyā’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, tattheva nisīdiṁ
‘alamidaṁ padhānāyā’ti. Na tom mestu sedoh, razmišljajući: Ovo mi je dovoljno za duhovni napor.
Apissumaṁ, aggivessana, tisso upamā paṭibhaṁsu anacchariyā pubbe assutapubbā. I onda mi spontano na um padoše ova tri poređenja, za koja nikad ranije nisam čuo.
Seyyathāpi, aggivessana, allaṁ kaṭṭhaṁ sasnehaṁ udake nikkhittaṁ. Zamisli da u vodi pluta komad vlažnog, mekog drveta.
Atha puriso āgaccheyya uttarāraṇiṁ ādāya: A onda naiđe čovek sa komadom drveta za paljenje vatre i pomisli: Upaliću vatru, da se malo zagrejem.
‘aggiṁ abhinibbattessāmi, tejo pātukarissāmī’ti. Šta misliš, Aggivessana? Može li taj čovek da upali vatru i ugreje se, trljajući svoj komad drveta uz onaj komad vlažnog, mekog drveta?”
Taṁ kiṁ maññasi, aggivessana, „Ne, učitelju Gotama.
api nu so puriso amuṁ allaṁ kaṭṭhaṁ sasnehaṁ, udake nikkhittaṁ, uttarāraṇiṁ ādāya abhimanthento aggiṁ abhinibbatteyya, tejo pātukareyyā”ti?
“No hidaṁ, bho gotama”. A zašto?
“Taṁ kissa hetu”?
“Aduñhi, bho gotama, allaṁ kaṭṭhaṁ sasnehaṁ, tañca pana udake nikkhittaṁ. Zato što je to komad vlažnog, mekog drveta i on pluta u vodi. Na kraju bi taj čovek samo postao iscrpljen i razočaran.”
Yāvadeva ca pana so puriso kilamathassa vighātassa bhāgī assā”ti.
“Evameva kho, aggivessana, ye hi keci samaṇā vā brāhmaṇā vā kāyena ceva cittena ca kāmehi avūpakaṭṭhā viharanti, yo ca nesaṁ kāmesu kāmacchando kāmasneho kāmamucchā kāmapipāsā kāmapariḷāho, so ca ajjhattaṁ na suppahīno hoti, na suppaṭippassaddho, opakkamikā cepi te bhonto samaṇabrāhmaṇā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayanti, abhabbāva te ñāṇāya dassanāya anuttarāya sambodhāya. „Isto tako, Aggivessana, oni askete i brahmani koji još ne žive telesno odvojeni od zadovoljstava čula, u kojima želja za zadovoljstvima čula, sklonost, obmana, žeđ i groznica za zadovoljstvima čula nisu potpuno napušteni i iskorenjeni,
No cepi te bhonto samaṇabrāhmaṇā opakkamikā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayanti, abhabbāva te ñāṇāya dassanāya anuttarāya sambodhāya. čak i ako ti dobri askete i brahmani imaju bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, oni nisu sposobni za znanje, viđenje i krajnje probuđenje; čak i ako ti dobri askete i brahmani nemaju bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, oni nisu sposobni za znanje, viđenje i krajnje probuđenje.
Ayaṁ kho maṁ, aggivessana, paṭhamā upamā paṭibhāsi anacchariyā pubbe assutapubbā. To beše prvo poređenje koje mi spontano na um pade, a za koje nikad ranije nisam čuo.
Aparāpi kho maṁ, aggivessana, dutiyā upamā paṭibhāsi anacchariyā pubbe assutapubbā. I opet, Aggivessana, drugo poređenje mi spontano na um pade, a za koje nikad ranije nisam čuo.
Seyyathāpi, aggivessana, allaṁ kaṭṭhaṁ sasnehaṁ, ārakā udakā thale nikkhittaṁ. Zamisli da komad vlažnog, mekog drveta leži na suvom, daleko od vode.
Atha puriso āgaccheyya uttarāraṇiṁ ādāya: A onda naiđe čovek sa komadom drveta za paljenje vatre i pomisli: Upaliću vatru, da se malo zagrejem.
‘aggiṁ abhinibbattessāmi, tejo pātukarissāmī’ti. Šta misliš, Aggivessana? Može li taj čovek da upali vatru i zagreje se, trljajući svoj komad drveta uz onaj komad vlažnog, mekog drveta što leži na suvom, daleko od vode?
Taṁ kiṁ maññasi, aggivessana, „Ne, učitelju Gotama.
api nu so puriso amuṁ allaṁ kaṭṭhaṁ sasnehaṁ, ārakā udakā thale nikkhittaṁ, uttarāraṇiṁ ādāya abhimanthento aggiṁ abhinibbatteyya tejo pātukareyyā”ti?
“No hidaṁ, bho gotama”. A zašto?
“Taṁ kissa hetu”?
“Aduñhi, bho gotama, allaṁ kaṭṭhaṁ sasnehaṁ, kiñcāpi ārakā udakā thale nikkhittaṁ. Zato što je to komad vlažnog, mekog drveta, čak i ako leži na suvom, daleko od vode. Na kraju bi taj čovek samo postao iscrpljen i razočaran.”
Yāvadeva ca pana so puriso kilamathassa vighātassa bhāgī assā”ti.
“Evameva kho, aggivessana, ye hi keci samaṇā vā brāhmaṇā vā kāyena ceva cittena ca kāmehi vūpakaṭṭhā viharanti, yo ca nesaṁ kāmesu kāmacchando kāmasneho kāmamucchā kāmapipāsā kāmapariḷāho so ca ajjhattaṁ na suppahīno hoti, na suppaṭippassaddho, opakkamikā cepi te bhonto samaṇabrāhmaṇā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayanti, abhabbāva te ñāṇāya dassanāya anuttarāya sambodhāya. No cepi te bhonto samaṇabrāhmaṇā opakkamikā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayanti, abhabbāva te ñāṇāya dassanāya anuttarāya sambodhāya. „Isto tako, Aggivessana, oni askete i brahmani koji žive telesno odvojeni od zadovoljstava čula, ali u kojima želja za zadovoljstvima čula, sklonost, obmana, žeđ i groznica za zadovoljstvima čula nisu potpuno napušteni i iskorenjeni, čak i ako ti dobri askete i brahmani imaju bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, oni nisu sposobni za znanje, viđenje i krajnje probuđenje; čak i ako ti dobri askete i brahmani nemaju bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, oni nisu sposobni za znanje, viđenje, krajnje probuđenje.
Ayaṁ kho maṁ, aggivessana, dutiyā upamā paṭibhāsi anacchariyā pubbe assutapubbā To beše drugo poređenje koje mi spontano na um pade, a za koje nikad ranije nisam čuo.
Aparāpi kho maṁ, aggivessana, tatiyā upamā paṭibhāsi anacchariyā pubbe assutapubbā. I opet, Aggivessana, treće poređenje mi spontano na um pade, a za koje nikad ranije nisam čuo.
Seyyathāpi, aggivessana, sukkhaṁ kaṭṭhaṁ koḷāpaṁ, ārakā udakā thale nikkhittaṁ. Zamisli da komad suvog, tvrdog drveta leži na suvom, daleko od vode.
Atha puriso āgaccheyya uttarāraṇiṁ ādāya: A onda naiđe čovek sa komadom drveta za paljenje vatre i pomisli: Upaliću vatru, da se malo zagrejem.
‘aggiṁ abhinibbattessāmi, tejo pātukarissāmī’ti. Šta misliš, Aggivessana? Može li taj čovek da upali vatru trljajući svoj komad drveta uz onaj komad suvog, tvrdog drveta što leži na suvom, daleko od vode?
Taṁ kiṁ maññasi, aggivessana, „Da, učitelju Gotama.
api nu so puriso amuṁ sukkhaṁ kaṭṭhaṁ koḷāpaṁ, ārakā udakā thale nikkhittaṁ, uttarāraṇiṁ ādāya abhimanthento aggiṁ abhinibbatteyya, tejo pātukareyyā”ti?
“Evaṁ, bho gotama”. A zašto?
“Taṁ kissa hetu”?
“Aduñhi, bho gotama, sukkhaṁ kaṭṭhaṁ koḷāpaṁ, tañca pana ārakā udakā thale nikkhittan”ti. Zato što je to komad suvog, tvrdog drveta što leži na suvom, daleko od vode.”
“Evameva kho, aggivessana, ye hi keci samaṇā vā brāhmaṇā vā kāyena ceva cittena ca kāmehi vūpakaṭṭhā viharanti, yo ca nesaṁ kāmesu kāmacchando kāmasneho kāmamucchā kāmapipāsā kāmapariḷāho, so ca ajjhattaṁ suppahīno hoti suppaṭippassaddho, opakkamikā cepi te bhonto samaṇabrāhmaṇā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayanti, bhabbāva te ñāṇāya dassanāya anuttarāya sambodhāya. No cepi te bhonto samaṇabrāhmaṇā opakkamikā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayanti, bhabbāva te ñāṇāya dassanāya anuttarāya sambodhāya. „Isto tako, Aggivessana, oni askete i brahmani koji žive telesno odvojeni od zadovoljstava čula i u kojima su želja za zadovoljstvima čula, sklonost, obmana, žeđ i groznica za zadovoljstvima čula potpuno napušteni i iskorenjeni, čak i ako ti dobri askete i brahmani imaju bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, oni su sposobni za znanje, viđenje i krajnje probuđenje; čak i ako ti dobri askete i brahmani nemaju bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, oni su sposobni za znanje, viđenje i krajnje probuđenje.
Ayaṁ kho maṁ, aggivessana, tatiyā upamā paṭibhāsi anacchariyā pubbe assutapubbā. To beše treće poređenje koje mi spontano na um pade, a za koje nikad ranije nisam čuo.
Imā kho maṁ, aggivessana, tisso upamā paṭibhaṁsu anacchariyā pubbe assutapubbā. Ovo behu tri poređenja koja mi spontano na um padoše, a za koja nikad ranije nisam čuo.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako, stisnutih zuba i jezika čvrsto uprtog u nepce, obujmim, oborim i savladam um umom.
‘yannūnāhaṁ dantebhi dantamādhāya, jivhāya tāluṁ āhacca, cetasā cittaṁ abhiniggaṇheyyaṁ abhinippīḷeyyaṁ abhisantāpeyyan’ti. Onda, stisnutih zuba i jezika čvrsto uprtog u nepce, obujmih, oborih i savladah um umom.
So kho ahaṁ, aggivessana, dantebhi dantamādhāya, jivhāya tāluṁ āhacca, cetasā cittaṁ abhiniggaṇhāmi abhinippīḷemi abhisantāpemi. I dok sam to činio, znoj mi je lio ispod pazuha.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, dantebhi dantamādhāya jivhāya tāluṁ āhacca cetasā cittaṁ abhiniggaṇhato abhinippīḷayato abhisantāpayato kacchehi sedā muccanti. Kao kada bi snažan čovek zgrabio slabijeg za glavu ili ramena, obujmio ga, oborio i savladao,
Seyyathāpi, aggivessana, balavā puriso dubbalataraṁ purisaṁ sīse vā gahetvā khandhe vā gahetvā abhiniggaṇheyya abhinippīḷeyya abhisantāpeyya; tako sam i ja, stisnutih zuba i jezika čvrsto uprtog u nepce, obujmio, oborio i savladao um umom, a znoj mi je curio ispod pazuha.
evameva kho me, aggivessana, dantebhi dantamādhāya, jivhāya tāluṁ āhacca, cetasā cittaṁ abhiniggaṇhato abhinippīḷayato abhisantāpayato kacchehi sedā muccanti. Iako je neiscrpna energija bila pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom.
Āraddhaṁ kho pana me, aggivessana, vīriyaṁ hoti asallīnaṁ, upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā, sāraddho ca pana me kāyo hoti appaṭippassaddho teneva dukkhappadhānena padhānābhitunnassa sato.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako meditiram bez daha.
‘yannūnāhaṁ appāṇakaṁyeva jhānaṁ jhāyeyyan’ti. Onda prestadoh da udišem i izdišem i na usta i na nos.
So kho ahaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca assāsapassāse uparundhiṁ. Dok sam to činio, u ušima mi je hučalo poput vetra.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca assāsapassāsesu uparuddhesu kaṇṇasotehi vātānaṁ nikkhamantānaṁ adhimatto saddo hoti. Baš kao što huči kad kovač duva svojim mehovima,
Seyyathāpi nāma kammāragaggariyā dhamamānāya adhimatto saddo hoti; tako je i meni, kad prestadoh da udišem i izdišem i na usta i na nos, u ušima hučalo poput vetra.
evameva kho me, aggivessana, mukhato ca nāsato ca assāsapassāsesu uparuddhesu kaṇṇasotehi vātānaṁ nikkhamantānaṁ adhimatto saddo hoti. Iako je neiscrpna energija pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom.
Āraddhaṁ kho pana me, aggivessana, vīriyaṁ hoti asallīnaṁ upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā. Sāraddho ca pana me kāyo hoti appaṭippassaddho teneva dukkhappadhānena padhānābhitunnassa sato.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako i dalje meditiram bez daha.
‘yannūnāhaṁ appāṇakaṁyeva jhānaṁ jhāyeyyan’ti. Onda prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši.
So kho ahaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāse uparundhiṁ. Dok sam to činio, glava je htela da mi prsne.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimattā vātā muddhani ūhananti. Baš kao kad bi snažan čovek mačem raspolutio lobanju,
Seyyathāpi, aggivessana, balavā puriso tiṇhena sikharena muddhani abhimattheyya; tako je i meni, kad prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši, glava htela da prsne.
evameva kho me, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimattā vātā muddhani ūhananti. Iako je neiscrpna energija pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom.
Āraddhaṁ kho pana me, aggivessana, vīriyaṁ hoti asallīnaṁ upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā. Sāraddho ca pana me kāyo hoti appaṭippassaddho teneva dukkhappadhānena padhānābhitunnassa sato.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako i dalje meditiram bez daha.
‘yannūnāhaṁ appāṇakaṁyeva jhānaṁ jhāyeyyan’ti. Onda prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši.
So kho ahaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāse uparundhiṁ. Dok sam to činio, glavu su mi razdirali nesnosni bolovi.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimattā sīse sīsavedanā honti. Baš kao kad bi mi snažan čovek čvrstim remenom stezao glavu,
Seyyathāpi, aggivessana, balavā puriso daḷhena varattakkhaṇḍena sīse sīsaveṭhaṁ dadeyya; tako su i meni, kad prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši, glavu razdirali nesnosni bolovi.
evameva kho me, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimattā sīse sīsavedanā honti. Iako je neiscrpna energija pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom.
Āraddhaṁ kho pana me, aggivessana, vīriyaṁ hoti asallīnaṁ upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā. Sāraddho ca pana me kāyo hoti appaṭippassaddho teneva dukkhappadhānena padhānābhitunnassa sato.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako i dalje meditiram bez daha.
‘yannūnāhaṁ appāṇakaṁyeva jhānaṁ jhāyeyyan’ti. Onda prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši.
So kho ahaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāse uparundhiṁ. Dok sam to činio, utrobu su mi razdirali nesnosni bolovi.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimattā vātā kucchiṁ parikantanti. Baš kao kad bi vešt mesar ili njegov pomoćnik sekli utrobu vola oštrim nožem,
Seyyathāpi, aggivessana, dakkho goghātako vā goghātakantevāsī vā tiṇhena govikantanena kucchiṁ parikanteyya; tako su i meni, kad prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši, utrobu razdirali nesnosni bolovi.
evameva kho me, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimattā vātā kucchiṁ parikantanti. Iako je neiscrpna energija pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom.
Āraddhaṁ kho pana me, aggivessana, vīriyaṁ hoti asallīnaṁ upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā. Sāraddho ca pana me kāyo hoti appaṭippassaddho teneva dukkhappadhānena padhānābhitunnassa sato.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako i dalje meditiram bez daha.
‘yannūnāhaṁ appāṇakaṁyeva jhānaṁ jhāyeyyan’ti. Onda prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši.
So kho ahaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāse uparundhiṁ. Dok sam to činio, celo telo mi je gorelo.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimatto kāyasmiṁ ḍāho hoti. Baš kao kad bi dva snažna čoveka dohvatila slabijeg za ruke i noge i okretali ga iznad jame s vrelim ugljenom,
Seyyathāpi, aggivessana, dve balavanto purisā dubbalataraṁ purisaṁ nānābāhāsu gahetvā aṅgārakāsuyā santāpeyyuṁ samparitāpeyyuṁ; tako je i meni, kad prestadoh da udišem i izdišem na usta, na nos i na uši, celo telo gorelo.
evameva kho me, aggivessana, mukhato ca nāsato ca kaṇṇato ca assāsapassāsesu uparuddhesu adhimatto kāyasmiṁ ḍāho hoti. Iako je neiscrpna energija pokrenuta u meni i besprekorna svesnost uspostavljena, telo mi beše razdraženo i nemirno, jer bejah iscrpljen bolnim naporom.
Āraddhaṁ kho pana me, aggivessana, vīriyaṁ hoti asallīnaṁ upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā. Sāraddho ca pana me kāyo hoti appaṭippassaddho teneva dukkhappadhānena padhānābhitunnassa sato.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā dukkhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali takav bolni osećaj što se javio u meni nije osvojio moj um i u njemu ostao.
Apissu maṁ, aggivessana, devatā disvā evamāhaṁsu: Onda me božanstva ugledaše
‘kālaṅkato samaṇo gotamo’ti. i neka od njih rekoše: Asketa Gotama je mrtav.
Ekaccā devatā evamāhaṁsu: Druga božanstva rekoše: Asketa Gotama nije mrtav, on umire.
‘na kālaṅkato samaṇo gotamo, api ca kālaṁ karotī’ti. A treća božanstva rekoše: Asketa Gotama niti je umro, niti umire; on je arahant, jer takvo je trpljenje arahanta.
Ekaccā devatā evamāhaṁsu:
‘na kālaṅkato samaṇo gotamo, napi kālaṁ karoti, arahaṁ samaṇo gotamo, vihāro tveva so arahato evarūpo hotī’ti.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako bih vežbao potpuno prestavši da uzimam hranu.
‘yannūnāhaṁ sabbaso āhārupacchedāya paṭipajjeyyan’ti. Tada božanstva dođoše do mene i rekoše: Dobri gospodine, ne vežbajte, potpuno prestavši da uzimate hranu. Ako to učinite, mi ćemo vam uliti nebesku hranu kroz pore na koži i živećete od toga.
Atha kho maṁ, aggivessana, devatā upasaṅkamitvā etadavocuṁ: Razmislih: Ako budem tvrdio da potpuno gladujem dok mi ta božanstva ulivaju nebesku hranu kroz pore na koži i budem živeo od toga, tada ću zapravo lagati.
‘mā kho tvaṁ, mārisa, sabbaso āhārupacchedāya paṭipajji. Zato odvratih božanstva rečima: Nema potrebe za tim.
Sace kho tvaṁ, mārisa, sabbaso āhārupacchedāya paṭipajjissasi, tassa te mayaṁ dibbaṁ ojaṁ lomakūpehi ajjhohāressāma, tāya tvaṁ yāpessasī’ti.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘ahañceva kho pana sabbaso ajajjitaṁ paṭijāneyyaṁ, imā ca me devatā dibbaṁ ojaṁ lomakūpehi ajjhohāreyyuṁ, tāya cāhaṁ yāpeyyaṁ, taṁ mamassa musā’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, tā devatā paccācikkhāmi, ‘halan’ti vadāmi.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Šta bi bilo ako bih uzimao samo malo hrane, svaki put tek po zalogaj, čorbu od pasulja, čorbu od sočiva, boranije ili graška.
‘yannūnāhaṁ thokaṁ thokaṁ āhāraṁ āhāreyyaṁ, pasataṁ pasataṁ, yadi vā muggayūsaṁ, yadi vā kulatthayūsaṁ, yadi vā kaḷāyayūsaṁ, yadi vā hareṇukayūsan’ti. I tako uzeh sasvim malo hrane, svaki put po zalogaj, bilo čorbe od pasulja, bilo čorbe od sočiva, boranije ili graška.
So kho ahaṁ, aggivessana, thokaṁ thokaṁ āhāraṁ āhāresiṁ, pasataṁ pasataṁ, yadi vā muggayūsaṁ, yadi vā kulatthayūsaṁ, yadi vā kaḷāyayūsaṁ, yadi vā hareṇukayūsaṁ. I tako, telo mi postade poput kostura.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, thokaṁ thokaṁ āhāraṁ āhārayato, pasataṁ pasataṁ, yadi vā muggayūsaṁ, yadi vā kulatthayūsaṁ, yadi vā kaḷāyayūsaṁ, yadi vā hareṇukayūsaṁ, adhimattakasimānaṁ patto kāyo hoti. Zato što sam jeo tako malo, udovi mi postadoše poput stabljika vinove loze ili bambusa.
Seyyathāpi nāma āsītikapabbāni vā kāḷapabbāni vā; evamevassu me aṅgapaccaṅgāni bhavanti tāyevappāhāratāya. Zato što sam jeo tako malo, leđa mi postadoše poput grbe kamile.
Seyyathāpi nāma oṭṭhapadaṁ; evamevassu me ānisadaṁ hoti tāyevappāhāratāya. Zato što sam jeo tako malo, rebra su mu štrčala poput krovnih greda na polurazrušenom ambaru.
Seyyathāpi nāma vaṭṭanāvaḷī; evamevassu me piṭṭhikaṇṭako uṇṇatāvanato hoti tāyevappāhāratāya. Zato što sam jeo tako malo, oči mi upadoše duboko u očne duplje, nalik odblesku vode u dubokom izvoru.
Seyyathāpi nāma jarasālāya gopānasiyo oluggaviluggā bhavanti; evamevassu me phāsuḷiyo oluggaviluggā bhavanti tāyevappāhāratāya. Zato što sam jeo tako malo, glava mi se smežurala i svela kao što se tikva smežura i uvene na vetru i suncu.
Seyyathāpi nāma gambhīre udapāne udakatārakā gambhīragatā okkhāyikā dissanti; evamevassu me akkhikūpesu akkhitārakā gambhīragatā okkhāyikā dissanti tāyevappāhāratāya. Zato što sam jeo tako malo, koža na stomaku mi se prilepila za kičmu. Ako bih dodirnuo stomak, osetio bih kičmu, ako bih dodirnuo kičmu, osetio bih i kožu na stomaku.
Seyyathāpi nāma tittakālābu āmakacchinno vātātapena samphuṭito hoti sammilāto; evamevassu me sīsacchavi samphuṭitā hoti sammilātā tāyevappāhāratāya. Zato što sam jeo tako malo, ako bih obavljao veliku ili malu nuždu, tu bih se i stropoštao pravo na lice.
So kho ahaṁ, aggivessana, udaracchaviṁ parimasissāmīti piṭṭhikaṇṭakaṁyeva pariggaṇhāmi, piṭṭhikaṇṭakaṁ parimasissāmīti udaracchaviṁyeva pariggaṇhāmi, yāvassu me, aggivessana, udaracchavi piṭṭhikaṇṭakaṁ allīnā hoti tāyevappāhāratāya. Zato što sam jeo tako malo, ako bih pokušao da olakšam svome telu trljajući noge rukama, dlaka čiji je koren istrulio, otpadala bi gde god bih protrljao.
So kho ahaṁ, aggivessana, vaccaṁ vā muttaṁ vā karissāmīti tattheva avakujjo papatāmi tāyevappāhāratāya.
So kho ahaṁ, aggivessana, imameva kāyaṁ assāsento pāṇinā gattāni anumajjāmi. Tassa mayhaṁ, aggivessana, pāṇinā gattāni anumajjato pūtimūlāni lomāni kāyasmā papatanti tāyevappāhāratāya.
Apissu maṁ, aggivessana, manussā disvā evamāhaṁsu: ‘kāḷo samaṇo gotamo’ti. Kad su me ljudi videli takvoga, neki rekoše: Asketa Gotama je crn.
Ekacce manussā evamāhaṁsu: ‘na kāḷo samaṇo gotamo, sāmo samaṇo gotamo’ti. Drugi rekoše: Asketa Gotama nije crn, on je braon.
Ekacce manussā evamāhaṁsu: ‘na kāḷo samaṇo gotamo, napi sāmo, maṅguracchavi samaṇo gotamo’ti. Neki treći rekoše: Asketa Gotama nije ni crn, ni braon, njegova koža je zlatne boje.
Yāvassu me, aggivessana, tāva parisuddho chavivaṇṇo pariyodāto upahato hoti tāyevappāhāratāya. Toliko se čista, svetla boja moje kože bila izgubila zato što sam jeo tako malo.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Koji god da su askete ili brahmani u prošlosti doživljavali bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, ovo je granica, ne postoji više od ovoga.
‘ye kho keci atītamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā opakkamikā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayiṁsu, etāvaparamaṁ, nayito bhiyyo. I koji god će askete ili brahmani u budućnosti doživljavati bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, ovo je granica, ne postoji više od ovoga.
Yepi hi keci anāgatamaddhānaṁ samaṇā vā brāhmaṇā vā opakkamikā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayissanti, etāvaparamaṁ, nayito bhiyyo. I koji god da askete ili brahmani sada doživljavaju bolne, razdiruće, mučne osećaje zbog svojih napora, ovo je granica, ne postoji više od ovoga.
Yepi hi keci etarahi samaṇā vā brāhmaṇā vā opakkamikā dukkhā tibbā kharā kaṭukā vedanā vedayanti, etāvaparamaṁ, nayito bhiyyo. Ali ovakvim samomučenjem nisam dostigao bilo koje uzvišeno stanje, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih.
Na kho panāhaṁ imāya kaṭukāya dukkarakārikāya adhigacchāmi uttari manussadhammā alamariyañāṇadassanavisesaṁ. Da li možda postoji i neki drugi put ka probuđenju?
Siyā nu kho añño maggo bodhāyā’ti?
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Sećam se jednom kad je moj otac Sakyanin bio zauzet poslom, sedeo sam u svežini senke stabla ružine jabuke,
‘abhijānāmi kho panāhaṁ pitu sakkassa kammante sītāya jambucchāyāya nisinno vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharitā. sasvim odvojen od zadovoljstava čula, odvojen od nepovoljnih stanja, i uđoh i ostadoh na prvom stupnju zadubljenja, praćenim usmerenom mišlju i istraživanja, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.
Siyā nu kho eso maggo bodhāyā’ti? Može li to biti put ka probuđenju?
Tassa mayhaṁ, aggivessana, satānusāri viññāṇaṁ ahosi: Za sećanjem, u meni se rodi saznanje: To je zaista put ka probuđenju.
‘eseva maggo bodhāyā’ti.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Zašto se plašim tog zadovoljstva koje nema nikakve veze sa zadovoljstvima čula i nepovoljnim stanjima?
‘kiṁ nu kho ahaṁ tassa sukhassa bhāyāmi, yaṁ taṁ sukhaṁ aññatreva kāmehi aññatra akusalehi dhammehī’ti? I pomislih: Ne plašim se tog zadovoljstva, jer ono nema nikakve veze sa zadovoljstvima čula i nepovoljnim stanjima.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi:
‘na kho ahaṁ tassa sukhassa bhāyāmi, yaṁ taṁ sukhaṁ aññatreva kāmehi aññatra akusalehi dhammehī’ti.
Tassa mayhaṁ, aggivessana, etadahosi: I pomislih: Nije lako postići to zadovoljstvo ako je telo sama kost i koža. Kako bi bilo ako bih pojeo malo čvrste hrane–malo kuvanog pirinča i kaše.
‘na kho taṁ sukaraṁ sukhaṁ adhigantuṁ evaṁ adhimattakasimānaṁ pattakāyena, yannūnāhaṁ oḷārikaṁ āhāraṁ āhāreyyaṁ odanakummāsan’ti. Pojedoh malo čvrste hrane–malo kuvanog pirinča i kaše.
So kho ahaṁ, aggivessana, oḷārikaṁ āhāraṁ āhāresiṁ odanakummāsaṁ. U to vreme pet monaha su me čekali i razmišljali: Ako asketa Gotama dostigne više stanje, on će nam javiti za to.
Tena kho pana maṁ, aggivessana, samayena pañca bhikkhū paccupaṭṭhitā honti: No, kad pojedoh kuvani pirinač i kašu, tih pet monaha me prezreše i napustiše me, razmišljajući: Asketa Gotama sada živi lagodno; napustio je napor i vratio se lagodnosti.
‘yaṁ kho samaṇo gotamo dhammaṁ adhigamissati, taṁ no ārocessatī’ti.
Yato kho ahaṁ, aggivessana, oḷārikaṁ āhāraṁ āhāresiṁ odanakummāsaṁ, atha me te pañca bhikkhū nibbijja pakkamiṁsu:
‘bāhulliko samaṇo gotamo, padhānavibbhanto, āvatto bāhullāyā’ti.
So kho ahaṁ, aggivessana, oḷārikaṁ āhāraṁ āhāretvā, balaṁ gahetvā, vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ. Kad sam pojeo čvrstu hranu i povratio snagu, sasvim odvojen od zadovoljstava čula, odvojen od nepovoljnih stanja, uđoh i ostadoh na prvom stupnju zadubljenja, praćenim usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali taj prijatan osećaj koji se u meni javio nije osvojio moj um i tu ostao.
Vitakkavicārānaṁ vūpasamā ajjhattaṁ sampasādanaṁ cetaso ekodibhāvaṁ avitakkaṁ avicāraṁ samādhijaṁ pītisukhaṁ dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ. Smirivanjem usmerene misli i istraživanja, uđoh i ostadoh na drugom stupnju zadubljenja … slabljenjem ushićenja, uđoh i ostadoh na trećem stupnju zadubljenja … napuštanjem zadovoljstva i bola … uđoh i ostadoh na četvrtom stupnju zadubljenja …
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali taj prijatan osećaj koji se u meni javio nije osvojio moj um i tu ostao.
Pītiyā ca virāgā upekkhako ca vihāsiṁ, sato ca sampajāno. Sukhañca kāyena paṭisaṁvedesiṁ yaṁ taṁ ariyā ācikkhanti: ‘upekkhako satimā sukhavihārī’ti tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati.
Sukhassa ca pahānā dukkhassa ca pahānā, pubbeva somanassadomanassānaṁ atthaṅgamā, adukkhamasukhaṁ upekkhāsatipārisuddhiṁ catutthaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte pubbenivāsānussatiñāṇāya cittaṁ abhininnāmesiṁ. Kada je moj koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerih ga ka znanju o svojim prošlim životima.
So anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarāmi, seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarāmi. Sećao sam se mnoštva prošlih života, jednog rođenja, dva, tri, četiri, pet rođenja, deset rođenja, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset rođenja, sto rođenja, hiljadu, sto hiljada, mnogih eona skupljanja kosmosa, mnogih eona širenja kosmosa, mnogih eona skupljanja i širenja kosmosa. „Tada sam se tako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja ovde, ponovo sam se pojavio onde. I tamo sam se ovako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Time sam se hranio i doživljavao takva zadovoljstva i bol, takav je bio kraj moga života. Nestavši iz tog stanja onde, ponovo sam se pojavio ovde.” Tako sam se sećao mnoštva svojih prošlih života, u celini i do detalja.
Ayaṁ kho me, aggivessana, rattiyā paṭhame yāme paṭhamā vijjā adhigatā; Takvo beše prvo istinsko znanje koje stekoh u prvom delu noći.
avijjā vihatā, vijjā uppannā; tamo vihato, āloko uppanno; yathā taṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato. Neznanje beše razvejano i javilo se istinsko znanje; tama beše razvejana i pojavilo se svetlo, baš kao što se to događa onome ko je marljiv, predan i odlučan.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali taj prijatan osećaj koji se u meni javio nije osvojio moj um i tu ostao.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte sattānaṁ cutūpapātañāṇāya cittaṁ abhininnāmesiṁ. Kada je moj koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerih ga ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića …
So dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passāmi cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate yathākammūpage satte pajānāmi …pe… Tako videh duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, bića kako umiru i ponovo se rađaju, kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna; razumeh kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima.
ayaṁ kho me, aggivessana, rattiyā majjhime yāme dutiyā vijjā adhigatā; Takvo beše drugo istinsko znanje koje stekoh u drugom delu noći.
avijjā vihatā, vijjā uppannā; tamo vihato, āloko uppanno; yathā taṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato. Neznanje beše razvejano i javilo se istinsko znanje; tama beše razvejana i pojavilo se svetlo, baš kao što se to događa onome ko je marljiv, predan i odlučan.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali taj prijatan osećaj koji se u meni javio nije osvojio moj um i tu ostao.
So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte āsavānaṁ khayañāṇāya cittaṁ abhininnāmesiṁ. Kada je moj koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerih ga ka znanju o uklanjanju otrova.
So ‘idaṁ dukkhan’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ dukkhasamudayo’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ dukkhanirodho’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ. Videh, kao da mi je pred očima: Ovo je patnja … Ovo je nastanak patnje … Ovo je prestanak patnje … Ovo je put koji vodi prestanku patnje … Ovo su otrovi … Ovo je nastanak otrova … Ovo je prestanak otrova … Ovo je put koji vodi prestanku otrova.
‘Ime āsavā’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ āsavasamudayo’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ āsavanirodho’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ āsavanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ.
Tassa me evaṁ jānato evaṁ passato kāmāsavāpi cittaṁ vimuccittha, bhavāsavāpi cittaṁ vimuccittha, avijjāsavāpi cittaṁ vimuccittha. Kad sam znao i video tako, moj um beše oslobođen otrova želje za zadovoljstvima čula, oslobođen otrova želje za bivanjem, oslobođen otrova neznanja.
Vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ ahosi. S ovim oslobađanjem javilo se znanje: Oslobođen sam. Neposredno sam znao: „Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja.”
‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti abbhaññāsiṁ.
Ayaṁ kho me, aggivessana, rattiyā pacchime yāme tatiyā vijjā adhigatā; Takvo beše treće istinsko znanje koje stekoh u trećem delu noći.
avijjā vihatā, vijjā uppannā; tamo vihato, āloko uppanno; yathā taṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato. Neznanje beše razvejano; javilo se istinsko znanje; tama beše razvejana i pojavilo se svetlo, baš kao što se to događa onome ko je marljiv, predan i odlučan.
Evarūpāpi kho me, aggivessana, uppannā sukhā vedanā cittaṁ na pariyādāya tiṭṭhati. Ali taj prijatan osećaj koji se u meni javio nije osvojio moj um i tu ostao.
Abhijānāmi kho panāhaṁ, aggivessana, anekasatāya parisāya dhammaṁ desetā. Aggivessana, sećam se da sam podučavao Dhammi grupu od više stotina ljudi
Apissu maṁ ekameko evaṁ maññati: i čak i tada svaki od njih misli: Asketa Gotama ovo podučava Dhammi posebno za mene.
‘mamevārabbha samaṇo gotamo dhammaṁ desetī’ti. Ali ne treba tako misliti. Tathāgata podučava Dhammi druge samo da bi im dao znanje.
Na kho panetaṁ, aggivessana, evaṁ daṭṭhabbaṁ; Kada taj razgovor bi završen, Aggivessana, tada ja učvrstim svoj um u sebi, stišam ga, saberem i fokusiram na isti predmet koncentracije kao i pre; tako konstantno boravim.”
yāvadeva viññāpanatthāya tathāgato paresaṁ dhammaṁ deseti. „To je stvar u kojoj se učitelju Gotami može verovati, jer je on plemenit i potpuno probuđen.
So kho ahaṁ, aggivessana, tassāyeva kathāya pariyosāne, tasmiṁyeva purimasmiṁ samādhinimitte ajjhattameva cittaṁ saṇṭhapemi sannisādemi ekodiṁ karomi samādahāmi, yena sudaṁ niccakappaṁ viharāmī”ti. Ali, da li se učitelj Gotama seća da je ikada spavao preko dana?”
“Okappaniyametaṁ bhoto gotamassa yathā taṁ arahato sammāsambuddhassa.
Abhijānāti kho pana bhavaṁ gotamo divā supitā”ti?
“Abhijānāmahaṁ, aggivessana, gimhānaṁ pacchime māse pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkanto catugguṇaṁ saṅghāṭiṁ paññapetvā dakkhiṇena passena sato sampajāno niddaṁ okkamitā”ti. „Sećam se, Aggivessana, poslednjeg meseca sezone vrućina,
“Etaṁ kho, bho gotama, eke samaṇabrāhmaṇā sammohavihārasmiṁ vadantī”ti? kad bih se vratio iz prošenja hrane i posle obroka, legao bih na svoj gornji ogrtač savijen načetvoro; ležeći na desnoj strani, zaspao bih svestan i s jasnim razumevanjem.”
“Na kho, aggivessana, ettāvatā sammūḷho vā hoti asammūḷho vā. „Neki askete i brahmani to nazivaju obmanutost, učitelju Gotama.”
Api ca, aggivessana, yathā sammūḷho ca hoti asammūḷho ca, „Ne kaže se zbog toga, Aggivessana, da neko jeste ili nije obmanut.
taṁ suṇāhi, sādhukaṁ manasi karohi, bhāsissāmī”ti. Ja ću ti reći šta znači biti obmanut, a ti me dobro slušaj.”
“Evaṁ, bho”ti kho saccako nigaṇṭhaputto bhagavato paccassosi. „Da, gospodine”, odgovori Saććaka, nigaṇṭhin sin.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako reče:
“Yassa kassaci, aggivessana, ye āsavā saṅkilesikā ponobbhavikā sadarā dukkhavipākā āyatiṁ jātijarāmaraṇiyā appahīnā, tamahaṁ ‘sammūḷho’ti vadāmi. „Onog ja zovem obmanuti, Aggivessana, koji nije napustio otrove koji prljaju, vode obnavljanju bića, stvaraju nevolje, dozrevaju u patnji i vode budućim rođenjima, starosti i smrti.
Āsavānañhi, aggivessana, appahānā sammūḷho hoti. Ne oslobađajući se otrova, ostajemo obmanuti.
Yassa kassaci, aggivessana, ye āsavā saṅkilesikā ponobbhavikā sadarā dukkhavipākā āyatiṁ jātijarāmaraṇiyā pahīnā, tamahaṁ ‘asammūḷho’ti vadāmi. Onog ja zovem neobmanuti koji je napustio otrove koji prljaju, vode obnavljanju bića, stvaraju nevolje, dozrevaju u patnji i vode budućim rođenjima, starosti i smrti.
Āsavānañhi, aggivessana, pahānā asammūḷho hoti. Oslobađajući se otrova, postajemo neobmanuti.
Tathāgatassa kho, aggivessana, ye āsavā saṅkilesikā ponobbhavikā sadarā dukkhavipākā āyatiṁ jātijarāmaraṇiyā pahīnā ucchinnamūlā tālāvatthukatā anabhāvaṅkatā āyatiṁ anuppādadhammā. Tathāgata je, Aggivessana, napustio otrove koji prljaju, donose obnavljanje bića, stvaraju nevolje, dozrevaju u patnji i vode budućim rođenjima, starosti i smrti.
Seyyathāpi, aggivessana, tālo matthakacchinno abhabbo puna virūḷhiyā; On im je iščupao koren, završio s njima, tako da se ubuduće više neće pojavljivati.
evameva kho, aggivessana, tathāgatassa ye āsavā saṅkilesikā ponobbhavikā sadarā dukkhavipākā āyatiṁ jātijarāmaraṇiyā pahīnā ucchinnamūlā tālāvatthukatā anabhāvaṅkatā āyatiṁ anuppādadhammā”ti. Baš kao što drvo palme, kad mu se odseče krošnja, nije više u stanju da raste, tako je i Tathāgata napustio otrove koji prljaju … završio s njima, tako da se u budućnosti više ne mogu javiti.”
Evaṁ vutte, saccako nigaṇṭhaputto bhagavantaṁ etadavoca: Kada ovo bi rečeno, Saććaka, nigaṇṭhin sin, reče:
“acchariyaṁ, bho gotama, abbhutaṁ, bho gotama. „Izvrsno, učitelju Gotama!
Yāvañcidaṁ bhoto gotamassa evaṁ āsajja āsajja vuccamānassa, upanītehi vacanappathehi samudācariyamānassa, chavivaṇṇo ceva pariyodāyati, mukhavaṇṇo ca vippasīdati, yathā taṁ arahato sammāsambuddhassa. Čudesno je kako je, kad su učitelju Gotami upućene pogrdne reče, uvek iznova, kad je bio napadnut uvredama, boja njegove kože zablistala i lice mu se razvedrilo, baš kao što se i očekuje od nekoga ko je usavršen i potpuno probuđen.
Abhijānāmahaṁ, bho gotama, pūraṇaṁ kassapaṁ vādena vādaṁ samārabhitā. Sećam se, učitelju Gotama, kad je Pūraṇa Kassapa debatovao, kako je okolišio, skretao sa glavne teme i ispoljavao ljutnju, mržnju i gorčinu.
Sopi mayā vādena vādaṁ samāraddho aññenaññaṁ paṭicari, bahiddhā kathaṁ apanāmesi, kopañca dosañca appaccayañca pātvākāsi. A kada su učitelju Gotami upućene pogrdne reči, uvek iznova, kad je bio napadnut uvredama, boja njegove kože je zablistala i lice mu se razvedrilo, baš kao što se i očekuje od nekoga ko je usavršen i potpuno probuđen.
Bhoto pana gotamassa evaṁ āsajja āsajja vuccamānassa, upanītehi vacanappathehi samudācariyamānassa, chavivaṇṇo ceva pariyodāyati, mukhavaṇṇo ca vippasīdati, yathā taṁ arahato sammāsambuddhassa. Sećam se kako je Makkhali Gosāla … Ađita Kesakambalin … Pakudha Kaććāyana … Sañđaya Belaṭṭhiputta … Nigaṇṭha Nātaputta debatovao, kako je okolišio, skretao sa glavne teme i ispoljavao ljutnju, mržnju i gorčinu.
Abhijānāmahaṁ, bho gotama, makkhaliṁ gosālaṁ …pe… A kada su učitelju Gotami upućene pogrdne reči, uvek iznova, kad je bio napadnut uvredama, boja njegove kože je zablistala i lice mu se razvedrilo, baš kao što se i očekuje od nekoga ko je usavršen i potpuno probuđen.
ajitaṁ kesakambalaṁ … A sada, učitelju Gotama, odlazimo. Mnogo posla treba završiti.”
pakudhaṁ kaccāyanaṁ … „Vreme je, Aggivessana, da uradiš kako misliš da treba.”
sañjayaṁ belaṭṭhaputtaṁ … Onda Saććaka, nigaṇṭhin sin, ushićen i obradovan rečima Blaženoga, ustade sa svoga mesta i otide.
nigaṇṭhaṁ nāṭaputtaṁ vādena vādaṁ samārabhitā.
Sopi mayā vādena vādaṁ samāraddho aññenaññaṁ paṭicari, bahiddhā kathaṁ apanāmesi, kopañca dosañca appaccayañca pātvākāsi.
Bhoto pana gotamassa evaṁ āsajja āsajja vuccamānassa, upanītehi vacanappathehi samudācariyamānassa, chavivaṇṇo ceva pariyodāyati, mukhavaṇṇo ca vippasīdati, yathā taṁ arahato sammāsambuddhassa.
Handa ca dāni mayaṁ, bho gotama, gacchāma.
Bahukiccā mayaṁ, bahukaraṇīyā”ti.
“Yassadāni tvaṁ, aggivessana, kālaṁ maññasī”ti.
Atha kho saccako nigaṇṭhaputto bhagavato bhāsitaṁ abhinanditvā anumoditvā uṭṭhāyāsanā pakkāmīti.
Mahāsaccakasuttaṁ niṭṭhitaṁ chaṭṭhaṁ.