Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 28 Budini govori srednje dužine 28
Mahāhatthipadopamasutta Dugi govor o poređenju sa otiskom stope slona
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Tatra kho āyasmā sāriputto bhikkhū āmantesi: Tu se poštovani Sāriputta ovako obrati monasima:
“āvuso bhikkhave”ti. „Prijatelji, monasi."
“Āvuso”ti kho te bhikkhū āyasmato sāriputtassa paccassosuṁ. „Prijatelju", odgovoriše oni.
Āyasmā sāriputto etadavoca: A poštovani Sāriputta ovako nastavi:
“Seyyathāpi, āvuso, yāni kānici jaṅgalānaṁ pāṇānaṁ padajātāni sabbāni tāni hatthipade samodhānaṁ gacchanti, hatthipadaṁ tesaṁ aggamakkhāyati yadidaṁ mahantattena; „Prijatelji, baš kao što otisak stope bilo kojeg živog bića staje unutar stope slona, te se za otisak slonove stope kaže da je predvodnik među njima zbog svoje veličine,
evameva kho, āvuso, ye keci kusalā dhammā sabbete catūsu ariyasaccesu saṅgahaṁ gacchanti. isto tako sva povoljna stanja mogu da stanu u četiri plemenite istine.
Katamesu catūsu? Koje četiri?
Dukkhe ariyasacce, dukkhasamudaye ariyasacce, dukkhanirodhe ariyasacce, dukkhanirodhagāminiyā paṭipadāya ariyasacce. U plemenitu istinu o patnji, u plemenitu istinu o nastanku patnje, u plemenitu istinu o prestanku patnje i u plemenitu istinu o putu koji vodi prestanku patnje.
Katamañcāvuso, dukkhaṁ ariyasaccaṁ? A koja je plemenita istina o patnji?
Jātipi dukkhā, jarāpi dukkhā, maraṇampi dukkhaṁ, sokaparidevadukkhadomanassupāyāsāpi dukkhā, yampicchaṁ na labhati tampi dukkhaṁ; saṅkhittena, pañcupādānakkhandhā dukkhā. Rođenje je patnja, starost je patnja, smrt je patnja; žalost, naricanje, bol, tuga i očaj su patnja; ne dobiti ono što želimo je patnja. Ukratko, pet sastojaka bića kao objekti vezivanja jesu patnja.
Katame cāvuso, pañcupādānakkhandhā? A koji su to pet sastojaka bića kao objekti vezivanja?
Seyyathidaṁ—rūpupādānakkhandho, vedanupādānakkhandho, saññupādānakkhandho, saṅkhārupādānakkhandho, viññāṇupādānakkhandho. To su: materijalni oblik kao sastojak koji je objekat vezivanja, osećaj kao sastojak koji je objekat vezivanja, opažaj kao sastojak koji je objekat vezivanja, mentalni obrasci kao sastojak koji je objekat vezivanja i svest kao sastojak koji je objekat vezivanja.
Katamo cāvuso, rūpupādānakkhandho? Šta je materijalni oblik kao sastojak koji je objekat vezivanja?
Cattāri ca mahābhūtāni, catunnañca mahābhūtānaṁ upādāya rūpaṁ. To su četiri velika elementa i materijalni oblik izveden iz ta četiri velika elementa.
Katamā cāvuso, cattāro mahābhūtā? A koja su to četiri velika elementa?
Pathavīdhātu, āpodhātu, tejodhātu, vāyodhātu. To su zemlja kao element, voda kao element, vatra kao element i vazduh kao element.
Katamā cāvuso, pathavīdhātu? Šta je to, prijatelji, zemlja kao element?
Pathavīdhātu siyā ajjhattikā, siyā bāhirā. Zemlja kao element može biti unutrašnji ili spoljašnji.
Katamā cāvuso, ajjhattikā pathavīdhātu? Šta je zemlja kao unutrašnji element?
Yaṁ ajjhattaṁ paccattaṁ kakkhaḷaṁ kharigataṁ upādinnaṁ, seyyathidaṁ—Šta god da je unutrašnje, u osobi, čvrsto, stvrdnuto i za njega smo vezani, dakle
kesā lomā nakhā dantā taco maṁsaṁ nhāru aṭṭhi aṭṭhimiñjaṁ vakkaṁ hadayaṁ yakanaṁ kilomakaṁ pihakaṁ papphāsaṁ antaṁ antaguṇaṁ udariyaṁ karīsaṁ, yaṁ vā panaññampi kiñci ajjhattaṁ paccattaṁ kakkhaḷaṁ kharigataṁ upādinnaṁ. kosa, malje, nokti, zubi, koža, mišići, tetive, kosti, koštana srž, bubrezi, srce, jetra, dijafragma, slezina, pluća, debelo crevo, tanko crevo, želudac i njegov sadržaj, izmet ili bilo šta drugo unutrašnje, u osobi, što je čvrsto, stvrdnuto i za njega smo vezani:
Ayaṁ vuccatāvuso, ajjhattikā pathavīdhātu. to se zove zemlja kao unutrašnji element.
Yā ceva kho pana ajjhattikā pathavīdhātu, yā ca bāhirā pathavīdhātu, pathavīdhāturevesā. Unutrašnji i spoljašnji element zemlje zajedno čine element zemlje.
‘Taṁ netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti—evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. I njega treba videti kao što zaista jeste, sa pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’
Evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya disvā pathavīdhātuyā nibbindati, pathavīdhātuyā cittaṁ virājeti. Ko ga vidi takvim kakav zaista jeste, sa pravom mudrošću, trezni se od opčinjenosti elementom zemlje i u umu nestaje strast prema elementu zemlje.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ bāhirā āpodhātu pakuppati. Ali dođe vreme kad je voda kao element pokrenuta
Antarahitā tasmiṁ samaye bāhirā pathavīdhātu hoti. i tada zemlja kao element nestaje.
Tassā hi nāma, āvuso, bāhirāya pathavīdhātuyā tāva mahallikāya aniccatā paññāyissati, khayadhammatā paññāyissati, vayadhammatā paññāyissati, vipariṇāmadhammatā paññāyissati. Kad i ta zemlja kao spoljašnji element, tako velika, jeste prolazna, podložna razaranju, nestanku i promeni,
Kiṁ panimassa mattaṭṭhakassa kāyassa taṇhupādinnassa ‘ahanti vā mamanti vā asmī’ti vā? Atha khvāssa notevettha hoti. šta reći za ovo telo, za koje smo vezani žudnjom i koje tako kratko traje? Nemoguće ga je smatrati za 'ja', 'moje' ili 'ja sam.'
Tañce, āvuso, bhikkhuṁ pare akkosanti paribhāsanti rosenti vihesenti, so evaṁ pajānāti: I tako, ako drugi zlostavljaju, psuju, izazivaju i muče monaha [koji ovaj element vidi onakvim kakav zaista jeste], on to razume ovako:
‘uppannā kho me ayaṁ sotasamphassajā dukkhavedanā. ’Ovaj bolni osećaj rođen iz kontakta uha javio se u meni.
Sā ca kho paṭicca, no apaṭicca. On je uslovljen, a ne neuslovljen.
Kiṁ paṭicca? Šta ga uslovljava?
Phassaṁ paṭicca’. Uslovljava ga kontakt.’
So phasso aniccoti passati, vedanā aniccāti passati, saññā aniccāti passati, saṅkhārā aniccāti passati, viññāṇaṁ aniccanti passati. Zatim on vidi da je kontakt prolazan, da je osećaj prolazan, da je opažaj prolazan, da su mentalni obrasci prolazni i da je svest prolazna.
Tassa dhātārammaṇameva cittaṁ pakkhandati pasīdati santiṭṭhati adhimuccati. A njegov um, načinivši od nekog elementa svoj objektivni oslonac, ulazi u [taj objektivni oslonac] i stiče poverenje, postojanost i odlučnost.
Tañce, āvuso, bhikkhuṁ pare aniṭṭhehi akantehi amanāpehi samudācaranti—I tako, ako drugi napadnu tog monaha na načine koji su nepoželjni, grubi i neprijatni,
pāṇisamphassenapi leḍḍusamphassenapi daṇḍasamphassenapi satthasamphassenapi. i to pesnicama, busenjem, štapovima i noževima,
So evaṁ pajānāti: on to razume ovako:
‘tathābhūto kho ayaṁ kāyo yathābhūtasmiṁ kāye pāṇisamphassāpi kamanti, leḍḍusamphassāpi kamanti, daṇḍasamphassāpi kamanti, satthasamphassāpi kamanti. ’Ovo telo je takvo da ga kontakt sa pesnicama, busenjem, štapovima i noževima povređuje.
Vuttaṁ kho panetaṁ bhagavatā kakacūpamovāde: Ali Blaženi u svom „savetu kroz poređenje sa testerom” kaže:
“ubhatodaṇḍakena cepi, bhikkhave, kakacena corā ocarakā aṅgamaṅgāni okanteyyuṁ, tatrāpi yo mano padūseyya na me so tena sāsanakaro”ti. „Monasi, čak i ako bi vam razbojnici dvoručnom testerom divljački sekli udove, jedan za drugim, onaj ko bi u sebi stvorio um ispunjen mržnjom ne bi sledio moje učenje.”
Āraddhaṁ kho pana me vīriyaṁ bhavissati asallīnaṁ, upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā, passaddho kāyo asāraddho, samāhitaṁ cittaṁ ekaggaṁ. Zato neiscrpnu energiju treba da probudim u sebi i uspostavim istrajnu svesnost, a moje telo biće mirno i spokojno, moj um koncentrisan i sjedinjen.
Kāmaṁ dāni imasmiṁ kāye pāṇisamphassāpi kamantu, leḍḍusamphassāpi kamantu, daṇḍasamphassāpi kamantu, satthasamphassāpi kamantu, karīyati hidaṁ buddhānaṁ sāsanan’ti. A sada neka kontakt s pesnicama, busenjem, štapovima i noževima povređuje ovo telo; jer ja praktikujem ovo Budino učenje.’
Tassa ce, āvuso, bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato evaṁ dhammaṁ anussarato evaṁ saṅghaṁ anussarato upekkhā kusalanissitā na saṇṭhāti. Kada se taj monah tako podseti Bude, Dhamme i sanghe, ako spokojstvo potpomognuto korisnim ne postane ustaljeno u njemu,
So tena saṁvijjati saṁvegaṁ āpajjati: tada u sebi budi osećaj neodložnosti ovako:
‘alābhā vata me, na vata me lābhā; dulladdhaṁ vata me, na vata me suladdhaṁ, 'Gubitak je za mene, nije dobitak za mene, loše je za mene, nije dobro za mene
yassa me evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato, upekkhā kusalanissitā na saṇṭhātī’ti. da, kad se tako podsetim Bude, Dhamme i sanghe, spokojstvo potpomognuto korisnim ne postane ustaljeno u meni.’
Seyyathāpi, āvuso, suṇisā sasuraṁ disvā saṁvijjati saṁvegaṁ āpajjati; Baš kao kad snaha vidi svekra, ona u sebi budi osećaj neodložnosti [da ga obraduje],
evameva kho, āvuso, tassa ce bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato, upekkhā kusalanissitā na saṇṭhāti, so tena saṁvijjati saṁvegaṁ āpajjati: isto tako, kad se monah tako podseti Bude, Dhamme i sanghe, ako spokojstvo potpomognuto korisnim ne postane ustaljeno u njemu, tada u sebi budi osećaj neodložnosti.
‘alābhā vata me, na vata me lābhā; dulladdhaṁ vata me, na vata me suladdhaṁ, yassa me evaṁ buddhaṁ anussarato evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato, upekkhā kusalanissitā na saṇṭhātī’ti.
Tassa ce, āvuso, bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato upekkhā kusalanissitā saṇṭhāti, so tena attamano hoti. Ali, kad se podseti Bude, Dhamme i sanghe, ako spokojstvo potpomognuto korisnim postane ustaljeno u njemu, tada je on time zadovoljan.
Ettāvatāpi kho, āvuso, bhikkhuno bahukataṁ hoti. I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
Katamā cāvuso, āpodhātu? A šta je to, prijatelji, voda kao element?
Āpodhātu siyā ajjhattikā, siyā bāhirā. Voda kao element može biti unutrašnji ili spoljašnji.
Katamā cāvuso, ajjhattikā āpodhātu? Šta je voda kao unutrašnji element?
Yaṁ ajjhattaṁ paccattaṁ āpo āpogataṁ upādinnaṁ, seyyathidaṁ—Šta god da je unutrašnje, u osobi, voda, vodeno i za njega smo vezani; dakle,
pittaṁ semhaṁ pubbo lohitaṁ sedo medo assu vasā kheḷo siṅghāṇikā lasikā muttaṁ, yaṁ vā panaññampi kiñci ajjhattaṁ paccattaṁ āpo āpogataṁ upādinnaṁ—žuč, sluz, gnoj, krv, znoj, mast, suze, salo, pljuvačka, sline, tečnost u zglobovima, mokraća ili bilo šta drugo unutrašnje, u osobi, što je voda, vodeno i za njega smo vezani:
ayaṁ vuccatāvuso, ajjhattikā āpodhātu. to se zove voda kao unutrašnji element.
Yā ceva kho pana ajjhattikā āpodhātu yā ca bāhirā āpodhātu, āpodhāturevesā. Unutrašnji i spoljašnji element vode zajedno čine element vode.
‘Taṁ netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. I njega treba videti kao što zaista jeste, sa pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’
Evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya disvā āpodhātuyā nibbindati, āpodhātuyā cittaṁ virājeti. Ko ga vidi takvim kakav zaista jeste, sa pravom mudrošću, trezni se od opčinjenosti elementom vode i u umu nestaje strast prema elementu vode.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ bāhirā āpodhātu pakuppati. Ali dođe vreme kad je voda kao spoljašnji element pokrenuta.
Sā gāmampi vahati, nigamampi vahati, nagarampi vahati, janapadampi vahati, janapadapadesampi vahati. Ona odnosi sela, varoši, gradove, okruge i zemlje.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ mahāsamudde yojanasatikānipi udakāni ogacchanti, dviyojanasatikānipi udakāni ogacchanti, tiyojanasatikānipi udakāni ogacchanti, catuyojanasatikānipi udakāni ogacchanti, pañcayojanasatikānipi udakāni ogacchanti, chayojanasatikānipi udakāni ogacchanti, sattayojanasatikānipi udakāni ogacchanti. Dođe vreme kad se vode u velikom okeanu povuku stotinu hvati, dvesta hvati, trista hvati, četiristo hvati, petsto hvati, šesto hvati, sedamsto hvati.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ mahāsamudde sattatālampi udakaṁ saṇṭhāti, chattālampi udakaṁ saṇṭhāti, pañcatālampi udakaṁ saṇṭhāti, catuttālampi udakaṁ saṇṭhāti, titālampi udakaṁ saṇṭhāti, dvitālampi udakaṁ saṇṭhāti, tālamattampi udakaṁ saṇṭhāti. Dođe vreme kad su vode u velikom okeanu duboke svega sedam visina palmi, šest visina palmi… dve visine palme, samo jednu visinu palme.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ mahāsamudde sattaporisampi udakaṁ saṇṭhāti, chapporisampi udakaṁ saṇṭhāti, pañcaporisampi udakaṁ saṇṭhāti, catupporisampi udakaṁ saṇṭhāti, tiporisampi udakaṁ saṇṭhāti, dviporisampi udakaṁ saṇṭhāti, porisamattampi udakaṁ saṇṭhāti. Dođe vreme kad su vode u velikom okeanu duboke svega sedam hvati, šest hvati… dva hvata, samo jedan hvat.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ mahāsamudde aḍḍhaporisampi udakaṁ saṇṭhāti, kaṭimattampi udakaṁ saṇṭhāti, jāṇukamattampi udakaṁ saṇṭhāti, gopphakamattampi udakaṁ saṇṭhāti. Dođe vreme kad su vode u velikom okeanu duboke svega pola hvata, samo do struka, samo do kolena, samo do članaka.
Hoti kho so, āvuso, samayo, yaṁ mahāsamudde aṅgulipabbatemanamattampi udakaṁ na hoti. Dođe vreme kad vode u velikom okeanu nisu dovoljno duboke ni da se gurne ceo prst.
Tassā hi nāma, āvuso, bāhirāya āpodhātuyā tāva mahallikāya aniccatā paññāyissati, khayadhammatā paññāyissati, vayadhammatā paññāyissati, vipariṇāmadhammatā paññāyissati. Kada čak i ta voda kao spoljašnji element, tako velika, jeste prolazna, podložna razaranju, nestanku i promeni,
Kiṁ panimassa mattaṭṭhakassa kāyassa taṇhupādinnassa ‘ahanti vā mamanti vā asmī’ti vā? Atha khvāssa notevettha hoti …pe… šta reći za ovo telo, za koje smo vezani žudnjom i koje tako kratko traje? Nemoguće ga je smatrati za ’ja’, ’moje’ ili ’to sam ja’.
tassa ce, āvuso, bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato upekkhā kusalanissitā saṇṭhāti. So tena attamano hoti. I tako, ako drugi zlostavljaju, psuju, izazivaju i muče monaha [koji ovaj element vidi onakvim kakav zaista jeste], on to razume ovako:… (ponavlja se §8–10)…
Ettāvatāpi kho, āvuso, bhikkhuno bahukataṁ hoti. I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
Katamā cāvuso, tejodhātu? A šta je to, prijatelji, vatra kao element?
Tejodhātu siyā ajjhattikā, siyā bāhirā. Vatra kao element može biti unutrašnji ili spoljašnji.
Katamā cāvuso, ajjhattikā tejodhātu? Šta je vatra kao unutrašnji element?
Yaṁ ajjhattaṁ paccattaṁ tejo tejogataṁ upādinnaṁ, seyyathidaṁ—Šta god da je unutrašnje, u osobi, vatra, plameno i za njega smo vezani; dakle,
yena ca santappati, yena ca jīrīyati, yena ca pariḍayhati, yena ca asitapītakhāyitasāyitaṁ sammā pariṇāmaṁ gacchati, yaṁ vā panaññampi kiñci ajjhattaṁ paccattaṁ tejo tejogataṁ upādinnaṁ—ono čime se neko zagreva, stari i sagoreva, kao i ono čime nešto što smo pojeli i popili biva potpuno svareno ili bilo šta drugo unutrašnje, u osobi, što je vatra, plameno i za njega smo vezani:
ayaṁ vuccatāvuso, ajjhattikā tejodhātu. to se zove vatra kao unutrašnji element.
Yā ceva kho pana ajjhattikā tejodhātu yā ca bāhirā tejodhātu, tejodhāturevesā. Unutrašnji i spoljašnji element vatre zajedno čine element vatre.
‘Taṁ netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. I njega treba videti kao što zaista jeste, sa pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’
Evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya disvā tejodhātuyā nibbindati, tejodhātuyā cittaṁ virājeti. Ko ga vidi takvim kakav zaista jeste, sa pravom mudrošću, trezni se od opčinjenosti elementom vatre i u umu nestaje strast prema elementu vatre.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ bāhirā tejodhātu pakuppati. Ali dođe vreme kad je vatra kao spoljašnji element pokrenuta.
Sā gāmampi dahati, nigamampi dahati, nagarampi dahati, janapadampi dahati, janapadapadesampi dahati. Ona spaljuje sela, varoši, gradove, okruge i zemlje.
Sā haritantaṁ vā panthantaṁ vā selantaṁ vā udakantaṁ vā ramaṇīyaṁ vā bhūmibhāgaṁ āgamma anāhārā nibbāyati. Ona prestaje da gori samo kad ponestane goriva, kada dođe do zelene trave ili do puta, stene, vode ili brisanog prostora.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ kukkuṭapattenapi nhārudaddulenapi aggiṁ gavesanti. I dođe vreme kad pokušavaju da upale vatru makar petlovim perom i trljanjem.
Tassā hi nāma, āvuso, bāhirāya tejodhātuyā tāva mahallikāya aniccatā paññāyissati, khayadhammatā paññāyissati, vayadhammatā paññāyissati, vipariṇāmadhammatā paññāyissati. Kada čak i ta vatra kao spoljašnji element, tako velika, jeste prolazna, podložna razaranju, nestanku i promeni,
Kiṁ panimassa mattaṭṭhakassa kāyassa taṇhupādinnassa ‘ahanti vā mamanti vā asmī’ti vā? šta reći za ovo telo, za koje smo vezani žudnjom i koje tako kratko traje? Nemoguće ga je smatrati za ’ja’, ’moje’ ili ’to sam ja’.
Atha khvāssa notevettha hoti …pe… tassa ce, āvuso, bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato evaṁ dhammaṁ anussarato evaṁ saṅghaṁ anussarato upekkhā kusalanissitā saṇṭhāti, so tena attamano hoti. I tako, ako drugi zlostavljaju, psuju, izazivaju i muče monaha [koji ovaj element vidi onakvim kakav zaista jeste], on to razume ovako:… (ponavlja se §8–10)…
Ettāvatāpi kho, āvuso, bhikkhuno bahukataṁ hoti. I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
Katamā cāvuso, vāyodhātu? A šta je to, prijatelji, vazduh kao element?
Vāyodhātu siyā ajjhattikā, siyā bāhirā. Vazduh kao element može biti unutrašnji ili spoljašnji.
Katamā cāvuso, ajjhattikā vāyodhātu? Šta je vazduh kao unutrašnji element?
Yaṁ ajjhattaṁ paccattaṁ vāyo vāyogataṁ upādinnaṁ, seyyathidaṁ—Šta god da je unutrašnje, u osobi, vazduh, gasovito i za njega smo vezani; dakle,
uddhaṅgamā vātā, adhogamā vātā, kucchisayā vātā, koṭṭhāsayā vātā, aṅgamaṅgānusārino vātā, assāso passāso iti, yaṁ vā panaññampi kiñci ajjhattaṁ paccattaṁ vāyo vāyogataṁ upādinnaṁ—vazduh koji ide nagore, vazduh koji ide nadole, vazduh u stomaku, vazduh u crevima, vazduh koji se kreće kroz udove, udah i izdah ili bilo šta drugo unutrašnje, u osobi, što je vazduh, gasovito i za njega smo vezani:
ayaṁ vuccatāvuso, ajjhattikā vāyodhātu. to se naziva vazduh kao unutrašnji element.
Yā ceva kho pana ajjhattikā vāyodhātu, yā ca bāhirā vāyodhātu, vāyodhāturevesā. Unutrašnji i spoljašnji element vazduha zajedno čine element vazduha.
‘Taṁ netaṁ mama nesohamasmi na meso attā’ti evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. I njega treba videti kao što zaista jeste, sa pravom mudrošću: 'To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.'
Evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya disvā vāyodhātuyā nibbindati vāyodhātuyā cittaṁ virājeti. Ko ga vidi kakav zaista jeste, sa pravom mudrošću, trezni se od opčinjenosti elementom vazduha i u umu nestaje strast prema elementu vazduha.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ bāhirā vāyodhātu pakuppati. Ali dođe vreme kad je vazduh kao spoljašnji element pokrenut.
Sā gāmampi vahati, nigamampi vahati, nagarampi vahati, janapadampi vahati, janapadapadesampi vahati. On razori sela, varoši, gradove, okruge i zemlje.
Hoti kho so, āvuso, samayo yaṁ gimhānaṁ pacchime māse tālavaṇṭenapi vidhūpanenapi vātaṁ pariyesanti, ossavanepi tiṇāni na icchanti. Dođe vreme poslednjeg meseca sezone vrućina, kad ljudi prave vetar lepezama i mehovima, ali vetra nema pa nema, ni slamka se ne pomera.
Tassā hi nāma, āvuso, bāhirāya vāyodhātuyā tāva mahallikāya aniccatā paññāyissati, khayadhammatā paññāyissati, vayadhammatā paññāyissati, vipariṇāmadhammatā paññāyissati. Kada čak i taj vazduh kao spoljašnji element, tako velik, jeste prolazan, podložan razaranju, nestanku i promeni,
Kiṁ panimassa mattaṭṭhakassa kāyassa taṇhupādinnassa ‘ahanti vā mamanti vā asmī’ti vā? Atha khvāssa notevettha hoti. šta reći za ovo telo, za koje smo vezani žudnjom i koje tako kratko traje? Nemoguće ga je smatrati za ’ja’, ’moje’ ili ’to sam ja’.
Tañce, āvuso, bhikkhuṁ pare akkosanti paribhāsanti rosenti vihesenti. I tako, ako drugi zlostavljaju, psuju, izazivaju i muče monaha [koji ovaj element vidi kakav zaista jeste],
So evaṁ pajānāti, uppannā kho me ayaṁ sotasamphassajā dukkhā vedanā. on to razume ovako: ’Ovaj bolni osećaj rođen iz kontakta uha javio se u meni.
Sā ca kho paṭicca, no apaṭicca. On je uslovljen, a ne neuslovljen.
Kiṁ paṭicca? Šta ga uslovljava?
Phassaṁ paṭicca. Uslovljava ga kontakt.'
Sopi phasso aniccoti passati, vedanā aniccāti passati, saññā aniccāti passati, saṅkhārā aniccāti passati, viññāṇaṁ aniccanti passati. Zatim on vidi da je kontakt prolazan, da je osećaj prolazan, da je opažaj prolazan, da su mentalni obrasci prolazni i da je svest prolazna.
Tassa dhātārammaṇameva cittaṁ pakkhandati pasīdati santiṭṭhati adhimuccati. A njegov um, načinivši od nekog elementa svoj objektivni oslonac, ulazi u [taj objektivni oslonac] i stiče poverenje, postojanost i odlučnost.
Tañce, āvuso, bhikkhuṁ pare aniṭṭhehi akantehi amanāpehi samudācaranti, pāṇisamphassenapi leḍḍusamphassenapi daṇḍasamphassenapi satthasamphassenapi. I tako, ako drugi napadnu tog monaha na načine koji su nepoželjni, grubi i neprijatni, i to pesnicama, busenjem, štapovima i noževima,
So evaṁ pajānāti ‘tathābhūto kho ayaṁ kāyo yathābhūtasmiṁ kāye pāṇisamphassāpi kamanti, leḍḍusamphassāpi kamanti, daṇḍasamphassāpi kamanti, satthasamphassāpi kamanti. on to razume ovako: ’Ovo telo je takvo da ga kontakt sa pesnicama, busenjem, štapovima i noževima povređuje.
Vuttaṁ kho panetaṁ bhagavatā kakacūpamovāde “ubhatodaṇḍakena cepi, bhikkhave, kakacena corā ocarakā aṅgamaṅgāni okanteyyuṁ. Tatrāpi yo mano padūseyya, na me so tena sāsanakaro”ti. Ali Blaženi u svom „savetu kroz poređenje sa testerom” kaže: „Monasi, čak i ako bi vam razbojnici dvoručnom testerom divljački sekli udove, jedan za drugim, onaj ko bi u sebi stvorio um ispunjen mržnjom ne bi sledio moje učenje.”
Āraddhaṁ kho pana me vīriyaṁ bhavissati asallīnaṁ, upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā, passaddho kāyo asāraddho, samāhitaṁ cittaṁ ekaggaṁ. Zato neiscrpnu energiju treba da probudim u sebi i uspostavim istrajnu svesnost, a moje telo biće mirno i spokojno, moj um koncentrisan i sjedinjen.
Kāmaṁ dāni imasmiṁ kāye pāṇisamphassāpi kamantu, leḍḍusamphassāpi kamantu, daṇḍasamphassāpi kamantu, satthasamphassāpi kamantu. Karīyati hidaṁ buddhānaṁ sāsanan’ti. A sada neka kontakt s pesnicama, busenjem, štapovima i noževima povređuje ovo telo; jer ja praktikujem ovo Budino učenje.’
Tassa ce, āvuso, bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato upekkhā kusalanissitā na saṇṭhāti. Kada se taj monah tako podseti Bude, Dhamme i sanghe, ako spokojstvo potpomognuto korisnim ne postane ustaljeno u njemu,
So tena saṁvijjati saṁvegaṁ āpajjati: tada u sebi budi osećaj neodložnosti ovako:
‘alābhā vata me, na vata me lābhā; dulladdhaṁ vata me, na vata me suladdhaṁ. ’Gubitak je za mene, nije dobitak za mene,
Yassa me evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato upekkhā kusalanissitā na saṇṭhātī’ti. loše je za mene, nije dobro za mene da, kad se tako podsetim Bude, Dhamme i sanghe, spokojstvo potpomognuto korisnim ne postane ustaljeno u meni.’
Seyyathāpi, āvuso, suṇisā sasuraṁ disvā saṁvijjati saṁvegaṁ āpajjati; Baš kao kad snaha vidi svekra, ona u sebi budi osećaj neodložnosti [da ga obraduje],
evameva kho, āvuso, tassa ce bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato, upekkhā kusalanissitā na saṇṭhāti.
So tena saṁvijjati saṁvegaṁ āpajjati:
‘alābhā vata me, na vata me lābhā; dulladdhaṁ vata me, na vata me suladdhaṁ.
Yassa me evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato, upekkhā kusalanissitā na saṇṭhātī’ti.
Tassa ce, āvuso, bhikkhuno evaṁ buddhaṁ anussarato, evaṁ dhammaṁ anussarato, evaṁ saṅghaṁ anussarato, upekkhā kusalanissitā saṇṭhāti, so tena attamano hoti. Ali, kad se podseti Bude, Dhamme i sanghe, ako spokojstvo potpomognuto korisnim postane ustaljeno u njemu, tada je on time zadovoljan.
Ettāvatāpi kho, āvuso, bhikkhuno bahukataṁ hoti. I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
Seyyathāpi, āvuso, kaṭṭhañca paṭicca valliñca paṭicca tiṇañca paṭicca mattikañca paṭicca ākāso parivārito agārantveva saṅkhaṁ gacchati; Prijatelji, baš kao što prostor ograđen drvetom i slamom, travom i glinom, nazivaju ’kuća’.
evameva kho, āvuso, aṭṭhiñca paṭicca nhāruñca paṭicca maṁsañca paṭicca cammañca paṭicca ākāso parivārito rūpantveva saṅkhaṁ gacchati. isto tako, prostor ograđen kostima i tetivama, mišićima i kožom, nazivaju ’materijalni oblik’.
Ajjhattikañceva, āvuso, cakkhuṁ aparibhinnaṁ hoti, bāhirā ca rūpā na āpāthaṁ āgacchanti, no ca tajjo samannāhāro hoti, neva tāva tajjassa viññāṇabhāgassa pātubhāvo hoti. Prijatelji, ako je oko samo po sebi zdravo, ali nema spoljašnjih oblika u njegovom dometu, niti odgovarajućeg [svesnog] nastojanja, tada nema manifestacije ni odgovarajuće vrste svesti.
Ajjhattikañceva, āvuso, cakkhuṁ aparibhinnaṁ hoti bāhirā ca rūpā āpāthaṁ āgacchanti, no ca tajjo samannāhāro hoti, neva tāva tajjassa viññāṇabhāgassa pātubhāvo hoti. Ako je oko samo po sebi zdravo i ima spoljašnjih oblika u njegovom dometu, ali nema odgovarajućeg [svesnog] nastojanja, tada nema manifestacije ni odgovarajuće vrste svesti.
Yato ca kho, āvuso, ajjhattikañceva cakkhuṁ aparibhinnaṁ hoti, bāhirā ca rūpā āpāthaṁ āgacchanti, tajjo ca samannāhāro hoti. Evaṁ tajjassa viññāṇabhāgassa pātubhāvo hoti. Kada je oko samo po sebi zdravo, ima spoljašnjih oblika u njegovom dometu, kao i odgovarajućeg [svesnog] nastojanja, tada ima i manifestacije odgovarajuće vrste svesti.
Yaṁ tathābhūtassa rūpaṁ taṁ rūpupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati, yā tathābhūtassa vedanā sā vedanupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati, yā tathābhūtassa saññā sā saññupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati, ye tathābhūtassa saṅkhārā te saṅkhārupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchanti, yaṁ tathābhūtassa viññāṇaṁ taṁ viññāṇupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati. Materijalni oblik u onome što tako nastane uključen je u materijalni oblik kao sastojak bića koji je objekat vezivanja. Osećaj u onome što tako nastane uključen je u osećaj kao sastojak bića podložan vezivanju. Opažaj u onome što tako nastane uključen je u opažaj kao sastojak bića podložan vezivanju. Mentalni obrasci u onome što tako nastane uključeni su u mentalne obrasce kao sastojak bića podložan vezivanju. Svest u onome što tako nastane uključena je u svest kao sastojak bića podložan vezivanju.
So evaṁ pajānāti: On ovako razume:
‘evañhi kira imesaṁ pañcannaṁ upādānakkhandhānaṁ saṅgaho sannipāto samavāyo hoti. ’Ovo je, zaista, način kako se odigrava uključivanje, okupljanje i gomilanje stvari u ovih pet sastojaka bića podložnih vezivanju.
Vuttaṁ kho panetaṁ bhagavatā: I ovako je rekao Blaženi:
“yo paṭiccasamuppādaṁ passati so dhammaṁ passati; „Onaj ko vidi uslovljeni nastanak, vidi Dhammu;
yo dhammaṁ passati so paṭiccasamuppādaṁ passatī”ti. onaj ko vidi Dhammu, vidi uslovljeni nastanak.”
Paṭiccasamuppannā kho panime yadidaṁ pañcupādānakkhandhā. A ovih pet sastojaka bića koji su objekat vezivanja nezavisno nastaju.
Yo imesu pañcasu upādānakkhandhesu chando ālayo anunayo ajjhosānaṁ so dukkhasamudayo. Želja, vezivanje, sklonost i opčinjenost zasnovani na ovih pet sastojaka bića koji su objekat vezivanja jesu izvor patnje.
Yo imesu pañcasu upādānakkhandhesu chandarāgavinayo chandarāgappahānaṁ, so dukkhanirodho’ti. Uklanjanje želje i strasti, napuštanje želje i strasti prema tih pet sastojaka bića jeste prestanak patnje.’
Ettāvatāpi kho, āvuso, bhikkhuno bahukataṁ hoti. I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
Ajjhattikañceva, āvuso, sotaṁ aparibhinnaṁ hoti …pe… Prijatelji, ako je uho samo po sebi zdravo, ali nema spoljašnjih zvukova u njegovom dometu… (kao u §27–28)… I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
ghānaṁ aparibhinnaṁ hoti … Prijatelji, ako je nos sam po sebi zdrav, ali nema spoljašnjih mirisa u njegovom dometu… I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
jivhā aparibhinnā hoti … Prijatelji, ako je jezik sam po sebi zdrav, ali nema spoljašnjih ukusa u njegovom dometu… I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
kāyo aparibhinno hoti … Prijatelji, ako je telo samo po sebi zdravo, ali nema spoljašnjih dodira u njegovom dometu… I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.
mano aparibhinno hoti, bāhirā ca dhammā na āpāthaṁ āgacchanti no ca tajjo samannāhāro hoti, neva tāva tajjassa viññāṇabhāgassa pātubhāvo hoti. Prijatelji, ako je um sam po sebi zdrav, ali nema spoljašnjih objekata uma u njegovom dometu, niti odgovarajućeg [svesnog] nastojanja, tada nema manifestacije ni odgovarajuće vrste svesti.
Ajjhattiko ceva, āvuso, mano aparibhinno hoti, bāhirā ca dhammā āpāthaṁ āgacchanti, no ca tajjo samannāhāro hoti, neva tāva tajjassa viññāṇabhāgassa pātubhāvo hoti. Ako je um sam po sebi zdrav i ima spoljašnjih objekata uma u njegovom dometu, ali nema odgovarajućeg [svesnog] nastojanja, tada nema manifestacije ni odgovarajuće vrste svesti.
Yato ca kho, āvuso, ajjhattiko ceva mano aparibhinno hoti, bāhirā ca dhammā āpāthaṁ āgacchanti, tajjo ca samannāhāro hoti, evaṁ tajjassa viññāṇabhāgassa pātubhāvo hoti. Ali kad je um sam po sebi zdrav, ima spoljašnjih objekata uma u njegovom dometu, kao i odgovarajućeg [svesnog] nastojanja, tada ima i manifestacije odgovarajuće vrste svesti.
Yaṁ tathābhūtassa rūpaṁ taṁ rūpupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati, yā tathābhūtassa vedanā sā vedanupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati, yā tathābhūtassa saññā sā saññupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati, ye tathābhūtassa saṅkhārā te saṅkhārupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchanti, yaṁ tathābhūtassa viññāṇaṁ taṁ viññāṇupādānakkhandhe saṅgahaṁ gacchati. Materijalni oblik u onome što tako nastane uključen je u materijalni oblik kao sastojak bića koji je objekat vezivanja. Osećaj u onome što tako nastane uključen je u osećaj kao sastojak bića koji je objekat vezivanja. Opažaj u onome što tako nastane uključen je u opažaj kao sastojak bića koji je objekat vezivanja. Mentalni obrasci u onome što tako nastane uključeni su u mentalne obrasce kao sastojak bića koji je objekat vezivanja. Svest u onome što tako nastane uključena je u svest kao sastojak bića koji je objekat vezivanja.
So evaṁ pajānāti: Monah ovako razume:
‘evañhi kira imesaṁ pañcannaṁ upādānakkhandhānaṁ saṅgaho sannipāto samavāyo hoti. ’Ovo je, zaista, način kako se odigravaju uključivanje, okupljanje i gomilanje stvari u ovih pet sastojaka bića podložnih vezivanju.
Vuttaṁ kho panetaṁ bhagavatā: I ovako je rekao Blaženi:
“yo paṭiccasamuppādaṁ passati so dhammaṁ passati; „Onaj ko vidi uslovljeni nastanak, vidi Dhammu;
yo dhammaṁ passati so paṭiccasamuppādaṁ passatī”ti. onaj ko vidi Dhammu, vidi uslovljeni nastanak.”
Paṭiccasamuppannā kho panime yadidaṁ pañcupādānakkhandhā. A ovih pet sastojaka bića koji su objekat vezivanja uslovljeno nastaju.
Yo imesu pañcasu upādānakkhandhesu chando ālayo anunayo ajjhosānaṁ so dukkhasamudayo. Želja, vezivanje, sklonost i opčinjenost zasnovani na ovih pet sastojaka bića koji su objekat vezivanja jesu izvor patnje.
Yo imesu pañcasu upādānakkhandhesu chandarāgavinayo chandarāgappahānaṁ so dukkhanirodho’ti. Uklanjanje želje i strasti, napuštanje želje i strasti prema tih pet sastojaka bića jeste prestanak patnje.’
Ettāvatāpi kho, āvuso, bhikkhuno bahukataṁ hotī”ti. I tada je, prijatelji, taj monah uradio veliku stvar.”
Idamavoca āyasmā sāriputto. Tako reče poštovani Sāriputta.
Attamanā te bhikkhū āyasmato sāriputtassa bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima poštovanog Sāriputte.
Mahāhatthipadopamasuttaṁ niṭṭhitaṁ aṭṭhamaṁ.