Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к , ไทย
From:
Majjhima Nikāya 26 Budini govori srednje dužine 26
Pāsarāsisutta Govor o plemenitom traganju
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Atha kho bhagavā pubbaṇhasamayaṁ nivāsetvā pattacīvaramādāya sāvatthiṁ piṇḍāya pāvisi. Jednoga jutra Blaženi se obukao, uze svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenu put Sāvatthīja da prosi hranu.
Atha kho sambahulā bhikkhū yenāyasmā ānando tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā āyasmantaṁ ānandaṁ etadavocuṁ: Onda jedna grupa monaha dođe do poštovanog Ānande i reče mu:
“cirassutā no, āvuso ānanda, bhagavato sammukhā dhammī kathā. „Prijatelju Ānanda, davno je bilo otkako smo poslednji put čuli govor o Dhammi iz usta Blaženog.
Sādhu mayaṁ, āvuso ānanda, labheyyāma bhagavato sammukhā dhammiṁ kathaṁ savanāyā”ti. Bilo bi dobro, prijatelju Ānanda, ako bismo mogli da čujemo takav govor.”
“Tena hāyasmanto yena rammakassa brāhmaṇassa assamo tenupasaṅkamatha; „Ako je tako, poštovani, idite do boravišta brahmana Rammake.
appeva nāma labheyyātha bhagavato sammukhā dhammiṁ kathaṁ savanāyā”ti. Možda ćete tamo imati priliku da čujete govor o Dhammi iz usta Blaženog.”
“Evamāvuso”ti kho te bhikkhū āyasmato ānandassa paccassosuṁ. „Dobro, prijatelju”, odgovoriše monasi.
Atha kho bhagavā sāvatthiyaṁ piṇḍāya caritvā pacchābhattaṁ piṇḍapātapaṭikkanto āyasmantaṁ ānandaṁ āmantesi: Kad je prošao Sāvatthī i vratio se iz prošenja hrane, posle obroka, Blaženi se obrati Ānandi:
“āyāmānanda, yena pubbārāmo migāramātupāsādo tenupasaṅkamissāma divāvihārāyā”ti. „Ānanda, hajdemo do Istočnog parka, do palate Migārine majke, da tamo provedemo ostatak dana.”
“Evaṁ, bhante”ti kho āyasmā ānando bhagavato paccassosi. „Dobro, poštovani gospodine”, odgovori poštovani Ānanda.
Atha kho bhagavā āyasmatā ānandena saddhiṁ yena pubbārāmo migāramātupāsādo tenupasaṅkami divāvihārāya. I tako Blaženi, u pratnji poštovanog Ānande, otide do Istočnog parka, do palate Migārine majke, da tamo provede ostatak dana.
Atha kho bhagavā sāyanhasamayaṁ paṭisallānā vuṭṭhito āyasmantaṁ ānandaṁ āmantesi: A kad bi veče, Blaženi izađe iz osame i reče poštovanom Ānandi:
“āyāmānanda, yena pubbakoṭṭhako tenupasaṅkamissāma gattāni parisiñcitun”ti. „Ānanda, hajdemo do kupatila kraj Istočne kapije da se okupamo.”
“Evaṁ, bhante”ti kho āyasmā ānando bhagavato paccassosi. „Dobro, poštovani gospodine”, odgovori poštovani Ānanda.
Atha kho bhagavā āyasmatā ānandena saddhiṁ yena pubbakoṭṭhako tenupasaṅkami gattāni parisiñcituṁ. I tako Blaženi, zajedno s poštovanim Ānandom, otide do kupatila kraj Istočne kapije da se okupa.
Pubbakoṭṭhake gattāni parisiñcitvā paccuttaritvā ekacīvaro aṭṭhāsi gattāni pubbāpayamāno. Kad se okupao i izašao iz vode, ostade on u donjem ogrtaču i poče da briše svoje telo.
Atha kho āyasmā ānando bhagavantaṁ etadavoca: Onda poštovani Ānanda reče Blaženom:
“ayaṁ, bhante, rammakassa brāhmaṇassa assamo avidūre. „Poštovani gospodine, boravište brahmana Rammake nije daleko.
Ramaṇīyo, bhante, rammakassa brāhmaṇassa assamo;
pāsādiko, bhante, rammakassa brāhmaṇassa assamo. Prijatno je i ugodno u tom boravištu.
Sādhu, bhante, bhagavā yena rammakassa brāhmaṇassa assamo tenupasaṅkamatu anukampaṁ upādāyā”ti. Bilo bi dobro ako bi Blaženi iz saosećanja tamo otišao.”
Adhivāsesi bhagavā tuṇhībhāvena. Blaženi ćutke prihvati ovaj poziv.
Atha kho bhagavā yena rammakassa brāhmaṇassa assamo tenupasaṅkami. I tako Blaženi otide do boravišta brahmana Rammake.
Tena kho pana samayena sambahulā bhikkhū rammakassa brāhmaṇassa assame dhammiyā kathāya sannisinnā honti. U to vreme grupa monaha okupila se u boravištu i raspravljala o Dhammi.
Atha kho bhagavā bahidvārakoṭṭhake aṭṭhāsi kathāpariyosānaṁ āgamayamāno. Blaženi zastade pred ulazom i sačeka da se rasprava završi.
Atha kho bhagavā kathāpariyosānaṁ viditvā ukkāsitvā aggaḷaṁ ākoṭesi. Kad je video da je rasprava završena, malo se nakašlja, pokuca,
Vivariṁsu kho te bhikkhū bhagavato dvāraṁ. a monasi mu otvoriše vrata.
Atha kho bhagavā rammakassa brāhmaṇassa assamaṁ pavisitvā paññatte āsane nisīdi. Kad je ušao u boravište brahmana Rammake, Blaženi sede na pripremljeno mesto
Nisajja kho bhagavā bhikkhū āmantesi: i ovako reče monasima:
“kāya nuttha, bhikkhave, etarahi kathāya sannisinnā? Kā ca pana vo antarākathā vippakatā”ti? „Monasi, radi kakvog razgovora ste se ovde okupili? U kakvom sam vas to razgovoru prekinuo?”
“Bhagavantameva kho no, bhante, ārabbha dhammī kathā vippakatā, atha bhagavā anuppatto”ti. „Naš razgovor o Dhammi koji bi prekinut ticao se upravo Blaženog. I tada je Blaženi došao.”
“Sādhu, bhikkhave. „Dobro je, monasi,
Etaṁ kho, bhikkhave, tumhākaṁ patirūpaṁ kulaputtānaṁ saddhā agārasmā anagāriyaṁ pabbajitānaṁ yaṁ tumhe dhammiyā kathāya sannisīdeyyātha. što se vi, sinovi dobrih porodica koji su napustili dom i otišli u beskućnike, okupljate da biste raspravljali o Dhammi.
Sannipatitānaṁ vo, bhikkhave, dvayaṁ karaṇīyaṁ—Kada se okupite, treba da činite jednu od ove dve stvari:
dhammī vā kathā, ariyo vā tuṇhībhāvo. da razgovarate o Dhammi ili da negujete plemenitu tišinu.”
Dvemā, bhikkhave, pariyesanā—„Monasi, postoje ove dve vrste traganja
ariyā ca pariyesanā, anariyā ca pariyesanā. plemenito traganje i neplemenito traganje.
Katamā ca, bhikkhave, anariyā pariyesanā? A kakvo je to, monasi, neplemenito traganje?
Idha, bhikkhave, ekacco attanā jātidhammo samāno jātidhammaṁyeva pariyesati, attanā jarādhammo samāno jarādhammaṁyeva pariyesati, attanā byādhidhammo samāno byādhidhammaṁyeva pariyesati, attanā maraṇadhammo samāno maraṇadhammaṁyeva pariyesati, attanā sokadhammo samāno sokadhammaṁyeva pariyesati, attanā saṅkilesadhammo samāno saṅkilesadhammaṁyeva pariyesati. Dešava se da neko, iako i sam podložan rođenju, traga za onim što je takođe podložno rođenju; iako i sam podložan starenju, traga za onim što je takođe podložno starenju; iako i sam podložan bolesti, traga za onim što je takođe podložno bolesti; iako i sam podložan smrti, traga za onim što je takođe podložno smrti; iako i sam podložan tuzi, traga za onim što je takođe podložno tuzi; iako i sam podložan prljanju, traga za onim što je takođe podložno prljanju.
Kiñca, bhikkhave, jātidhammaṁ vadetha? Za šta se može reći da je podložno rođenju?
Puttabhariyaṁ, bhikkhave, jātidhammaṁ, dāsidāsaṁ jātidhammaṁ, ajeḷakaṁ jātidhammaṁ, kukkuṭasūkaraṁ jātidhammaṁ, hatthigavāssavaḷavaṁ jātidhammaṁ, jātarūparajataṁ jātidhammaṁ. Supružnici i deca su podložni rođenju, robovi i robinje, koze i ovce, živina i svinje, slonovi, stoka, konji i kobile, zlato i srebro su podložni rođenju.
Jātidhammā hete, bhikkhave, upadhayo. Svi ti objekti vezivanja299 podložni su rođenju;
Etthāyaṁ gathito mucchito ajjhāpanno attanā jātidhammo samāno jātidhammaṁyeva pariyesati. a onaj ko je za njih vezan, zaveden njima, koji im je potpuno predan, iako i sam podložan rođenju, traga za onim što je takođe podložno rođenju.
Kiñca, bhikkhave, jarādhammaṁ vadetha? Za šta se može reći da je podložno starenju?
Puttabhariyaṁ, bhikkhave, jarādhammaṁ, dāsidāsaṁ jarādhammaṁ, ajeḷakaṁ jarādhammaṁ, kukkuṭasūkaraṁ jarādhammaṁ, hatthigavāssavaḷavaṁ jarādhammaṁ, jātarūparajataṁ jarādhammaṁ. Supružnici i deca su podložni starenju, robovi i robinje, koze i ovce, živina i svinje, slonovi, stoka, konji i kobile, zlato i srebro su podložni starenju.
Jarādhammā hete, bhikkhave, upadhayo. Svi ti objekti vezivanja podložni su starenju;
Etthāyaṁ gathito mucchito ajjhāpanno attanā jarādhammo samāno jarādhammaṁyeva pariyesati. a onaj ko je za njih vezan, zaveden njima, koji im je potpuno predan, iako i sam podložan starenju, traga za onim što je takođe podložno starenju.
Kiñca, bhikkhave, byādhidhammaṁ vadetha? Za šta se može reći da je podložno bolesti?
Puttabhariyaṁ, bhikkhave, byādhidhammaṁ, dāsidāsaṁ byādhidhammaṁ, ajeḷakaṁ byādhidhammaṁ, kukkuṭasūkaraṁ byādhidhammaṁ, hatthigavāssavaḷavaṁ byādhidhammaṁ. Supružnici i deca su podložni bolesti, robovi i robinje, koze i ovce, živina i svinje, slonovi, stoka, konji i kobile, zlato i srebro su podložni bolesti.
Byādhidhammā hete, bhikkhave, upadhayo. Svi ti objekti vezivanja podložni su bolesti;
Etthāyaṁ gathito mucchito ajjhāpanno attanā byādhidhammo samāno byādhidhammaṁyeva pariyesati. a onaj ko je za njih vezan, zaveden njima, koji im je potpuno predan, iako i sam podložan bolesti, traga za onim što je takođe podložno bolesti.
Kiñca, bhikkhave, maraṇadhammaṁ vadetha? Za šta se može reći da je podložno smrti?
Puttabhariyaṁ, bhikkhave, maraṇadhammaṁ, dāsidāsaṁ maraṇadhammaṁ, ajeḷakaṁ maraṇadhammaṁ, kukkuṭasūkaraṁ maraṇadhammaṁ, hatthigavāssavaḷavaṁ maraṇadhammaṁ. Supružnici i deca su podložni smrti, robovi i robinje, koze i ovce, živina i svinje, slonovi, stoka, konji i kobile su podložni smrti.
Maraṇadhammā hete, bhikkhave, upadhayo. Svi ti objekti vezivanja podložni su smrti;
Etthāyaṁ gathito mucchito ajjhāpanno attanā maraṇadhammo samāno maraṇadhammaṁyeva pariyesati. a onaj ko je za njih vezan, zaveden njima, koji im je potpuno predan, iako i sam podložan smrti, traga za onim što je takođe podložno smrti.
Kiñca, bhikkhave, sokadhammaṁ vadetha? Za šta se može reći da je podložno tuzi?
Puttabhariyaṁ, bhikkhave, sokadhammaṁ, dāsidāsaṁ sokadhammaṁ, ajeḷakaṁ sokadhammaṁ, kukkuṭasūkaraṁ sokadhammaṁ, hatthigavāssavaḷavaṁ sokadhammaṁ. Supružnici i deca su podložni tuzi, robovi i robinje, koze i ovce, živina i svinje, slonovi, stoka, konji i kobile su podložni tuzi.
Sokadhammā hete, bhikkhave, upadhayo. Svi ti objekti vezivanja podložni su tuzi;
Etthāyaṁ gathito mucchito ajjhāpanno attanā sokadhammo samāno sokadhammaṁyeva pariyesati. a onaj ko je za njih vezan, zaveden njima, koji im je potpuno predan, iako i sam podložan tuzi, traga za onim što je takođe podložno tuzi.
Kiñca, bhikkhave, saṅkilesadhammaṁ vadetha? Za šta se može reći da je podložno prljanju?
Puttabhariyaṁ, bhikkhave, saṅkilesadhammaṁ, dāsidāsaṁ saṅkilesadhammaṁ, ajeḷakaṁ saṅkilesadhammaṁ, kukkuṭasūkaraṁ saṅkilesadhammaṁ, hatthigavāssavaḷavaṁ saṅkilesadhammaṁ, jātarūparajataṁ saṅkilesadhammaṁ. Supružnici i deca su podložni prljanju, robovi i robinje, koze i ovce, živina i svinje, slonovi, stoka, konji i kobile, zlato i srebro su podložni prljanju.
Saṅkilesadhammā hete, bhikkhave, upadhayo. Svi ti objekti vezivanja podložni su prljanju;
Etthāyaṁ gathito mucchito ajjhāpanno attanā saṅkilesadhammo samāno saṅkilesadhammaṁyeva pariyesati. a onaj ko je za njih vezan, zaveden njima, koji im je potpuno predan, iako i sam podložan prljanju, traga za onim što je takođe podložno prljanju.
Ayaṁ, bhikkhave, anariyā pariyesanā. To je neplemenito traganje.
Katamā ca, bhikkhave, ariyā pariyesanā? A kakvo je to plemenito traganje?
Idha, bhikkhave, ekacco attanā jātidhammo samāno jātidhamme ādīnavaṁ viditvā ajātaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesati, attanā jarādhammo samāno jarādhamme ādīnavaṁ viditvā ajaraṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesati, attanā byādhidhammo samāno byādhidhamme ādīnavaṁ viditvā abyādhiṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesati, attanā maraṇadhammo samāno maraṇadhamme ādīnavaṁ viditvā amataṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesati, attanā sokadhammo samāno sokadhamme ādīnavaṁ viditvā asokaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesati, attanā saṅkilesadhammo samāno saṅkilesadhamme ādīnavaṁ viditvā asaṅkiliṭṭhaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesati. Dešava se da neko, iako i sam podložan rođenju, vidi opasnost u onome što je podložno rođenju i onda traga za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom; iako i sam podložan starenju, vidi opasnost u onome što je podložno starenju i onda traga za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom; iako i sam podložan bolesti, vidi opasnost u onome što je podložno bolesti i onda traga za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom; iako i sam podložan smrti, vidi opasnost u onome što je podložno smrti i onda traga za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom; iako i sam podložan tuzi, vidi opasnost u onome što je podložno tuzi i onda traga za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom; iako i sam podložan prljanju, vidi opasnost u onome što je podložno prljanju i onda traga za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom.
Ayaṁ, bhikkhave, ariyā pariyesanā. To je plemenito traganje.
Ahampi sudaṁ, bhikkhave, pubbeva sambodhā anabhisambuddho bodhisattova samāno attanā jātidhammo samāno jātidhammaṁyeva pariyesāmi, attanā jarādhammo samāno jarādhammaṁyeva pariyesāmi, attanā byādhidhammo samāno byādhidhammaṁyeva pariyesāmi, attanā maraṇadhammo samāno maraṇadhammaṁyeva pariyesāmi, attanā sokadhammo samāno sokadhammaṁyeva pariyesāmi, attanā saṅkilesadhammo samāno saṅkilesadhammaṁyeva pariyesāmi. Monasi, pre probuđenja, kao neprobuđeni bodhisatta, i ja sam, iako i sâm podložan rođenju, tragao za onim što je takođe podložno rođenju; iako podložan starenju, tragao sam za onim što je takođe podložno starenju; iako podložan bolesti, tragao sam za onim što je takođe podložno bolesti; iako podložan smrti, tragao sam za onim što je takođe podložno smrti; iako podložan tuzi, tragao sam za onim što je takođe podložno tuzi; iako podložan prljanju, tragao sam za onim što je takođe podložno prljanju.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: A onda pomislih:
‘kiṁ nu kho ahaṁ attanā jātidhammo samāno jātidhammaṁyeva pariyesāmi, attanā jarādhammo samāno …pe… byādhidhammo samāno … maraṇadhammo samāno … sokadhammo samāno … attanā saṅkilesadhammo samāno saṅkilesadhammaṁyeva pariyesāmi? ‘Zašto ja, iako podložan rođenju, tragam za onim što je takođe podložno rođenju? Zašto ja, iako podložan starenju, bolesti, smrti, tuzi i prljanju, tragam za onim što je takođe podložno starenju, bolesti, smrti, tuzi i prljanju?
Yannūnāhaṁ attanā jātidhammo samāno jātidhamme ādīnavaṁ viditvā ajātaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyeseyyaṁ, attanā jarādhammo samāno jarādhamme ādīnavaṁ viditvā ajaraṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyeseyyaṁ, attanā byādhidhammo samāno byādhidhamme ādīnavaṁ viditvā abyādhiṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyeseyyaṁ, attanā maraṇadhammo samāno maraṇadhamme ādīnavaṁ viditvā amataṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyeseyyaṁ, attanā sokadhammo samāno sokadhamme ādīnavaṁ viditvā asokaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyeseyyaṁ, attanā saṅkilesadhammo samāno saṅkilesadhamme ādīnavaṁ viditvā asaṅkiliṭṭhaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyeseyyan’ti. Kako bi bilo ako bih, iako podložan rođenju, video opasnost u onome što je podložno rođenju i onda tragao za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom? Kako bi bilo ako bih, iako i sâm podložan starenju, bolesti, smrti, tuzi i prljanju, video opasnost u onome što je podložno starenju, bolesti, smrti, tuzi i prljanju i onda tragao za onim što ne stari, ne oboleva, ne umire, ne tuguje, ne uprlja se, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom?’
So kho ahaṁ, bhikkhave, aparena samayena daharova samāno susukāḷakeso, bhadrena yobbanena samannāgato paṭhamena vayasā akāmakānaṁ mātāpitūnaṁ assumukhānaṁ rudantānaṁ kesamassuṁ ohāretvā kāsāyāni vatthāni acchādetvā agārasmā anagāriyaṁ pabbajiṁ. I tako sam kasnije, još uvek mlad, crne kose i obdaren blagoslovom mladosti, u najboljim godinama – dok su moji roditelji, protivni tome, plakali tako što su im suze potokom lile niz lice – obrijao kosu i bradu, stavio na sebe žuti ogrtač, napustio domaćinski život, te otišao u beskućnike.
So evaṁ pabbajito samāno kiṅkusalagavesī anuttaraṁ santivarapadaṁ pariyesamāno yena āḷāro kālāmo tenupasaṅkamiṁ. upasaṅkamitvā āḷāraṁ kālāmaṁ etadavocaṁ: Monasi, krenuvši tako u traganje za onim što je korisno, tragajući za nenadmašnim stanjem uzvišenog mira, otidoh do Āḷāre Kālāme i rekoh mu:
‘icchāmahaṁ, āvuso kālāma, imasmiṁ dhammavinaye brahmacariyaṁ caritun’ti. ‘Prijatelju Kālāma, želim da vodim svetački život u ovom učenju i pravilima.’
Evaṁ vutte, bhikkhave, āḷāro kālāmo maṁ etadavoca: A Āḷāra Kālāma odgovori:
‘viharatāyasmā; ‘Poštovani može ostati ovde.
tādiso ayaṁ dhammo yattha viññū puriso nacirasseva sakaṁ ācariyakaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihareyyā’ti. Ovo učenje je takvo da ga mudar čovek može brzo savladati i živeti u njemu, razumevši tako, neposrednim uvidom učenje svoga učitelja.’
So kho ahaṁ, bhikkhave, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ pariyāpuṇiṁ. I nije dugo potrajalo dok sam savladao to učenje.
So kho ahaṁ, bhikkhave, tāvatakeneva oṭṭhapahatamattena lapitalāpanamattena ñāṇavādañca vadāmi theravādañca, ‘jānāmi passāmī’ti ca paṭijānāmi ahañceva aññe ca. Što se tiče pukog recitovanja i ponavljanja njegovog učenja, mogao sam da izgovaram reči sa znanjem i pouzdanjem, tako da sam tvrdio ‘Ja znam i vidim’, kao što su i drugi činili.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: I pomislih:
‘na kho āḷāro kālāmo imaṁ dhammaṁ kevalaṁ saddhāmattakena sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedeti; ‘Ne samo na osnovu poverenja, Āḷāra Kālāma objavljuje: ‘Savladao sam i živim u učenju, razumevši ga putem neposrednog uvida.’
addhā āḷāro kālāmo imaṁ dhammaṁ jānaṁ passaṁ viharatī’ti. Svakako da Āḷāra Kālāma živi znajući i videći ovo učenje.’
Atha khvāhaṁ, bhikkhave, yena āḷāro kālāmo tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā āḷāraṁ kālāmaṁ etadavocaṁ: Zato otidoh do Āḷāre Kālāme i rekoh:
‘kittāvatā no, āvuso kālāma, imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesī’ti? ‘Prijatelju Kālāma, na osnovu čega objavljuješ da si, razumevši ga neposrednim uvidom, savladao i živiš u ovom učenju?’
Evaṁ vutte, bhikkhave, āḷāro kālāmo ākiñcaññāyatanaṁ pavedesi. A on mi odgovori da je to područje ničega.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: I pomislih:
‘na kho āḷārasseva kālāmassa atthi saddhā, mayhampatthi saddhā;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi vīriyaṁ, mayhampatthi vīriyaṁ;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi sati, mayhampatthi sati;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi samādhi, mayhampatthi samādhi;
na kho āḷārasseva kālāmassa atthi paññā, mayhampatthi paññā. ‘Ne poseduje samo Āḷāra Kālāma poverenje, energiju, svesnost, koncentraciju i mudrost. I ja posedujem poverenje, energiju, svesnost, koncentraciju i mudrost.
Yannūnāhaṁ yaṁ dhammaṁ āḷāro kālāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedeti, tassa dhammassa sacchikiriyāya padaheyyan’ti. Kako bi bilo kad bih pokušao da i ja razumem učenje za koje Āḷāra Kālāma tvrdi da ga je savladao i u njemu živi, razumevši ga neposrednim uvidom?’
So kho ahaṁ, bhikkhave, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihāsiṁ. Uskoro sam i ja savladao i živeo u tom učenju, razumevši ga neposrednim uvidom.
Atha khvāhaṁ, bhikkhave, yena āḷāro kālāmo tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā āḷāraṁ kālāmaṁ etadavocaṁ: I otidoh do Āḷāra Kālāme i upitah ga:
‘Ettāvatā no, āvuso kālāma, imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesī’ti? ‘Prijatelju Kālāma, da li na ovaj način objavljuješ da si savladao i živiš u ovom učenju, razumevši ga neposrednim uvidom?’
‘Ettāvatā kho ahaṁ, āvuso, imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedemī’ti. ‘Na taj način, prijatelju.’
‘Ahampi kho, āvuso, ettāvatā imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmī’ti. ‘Na isti taj način sam i ja savladao i živim u tom učenju, razumevši ga neposrednim uvidom.’
‘Lābhā no, āvuso, suladdhaṁ no, āvuso, „Dobitak je, prijatelju, veliki je dobitak za nas
ye mayaṁ āyasmantaṁ tādisaṁ sabrahmacāriṁ passāma. što imamo takvog saputnika u svetačkom životu.
Iti yāhaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedemi taṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi. I tako, učenje za koje objavljujem da sam ga savladao i u njemu živim, razumevši ga neposrednim uvidom, isto je ono učenje za koje i ti objavljuješ da si ga savladao i u njemu živiš, razumevši ga sam za sebe neposrednim uvidom.
Yaṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi tamahaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedemi. A učenje za koje ti objavljuješ da si ga savladao i u njemu živiš, razumevši ga neposrednim uvidom, isto je ono učenje za koje i ja objavljujem da sam ga savladao i u njemu živim, razumevši ga sam za sebe neposrednim uvidom
Iti yāhaṁ dhammaṁ jānāmi taṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi, yaṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi tamahaṁ dhammaṁ jānāmi. Dakle, ti znaš učenje koje i ja znam, a ja znam učenje koje ti znaš.
Iti yādiso ahaṁ tādiso tuvaṁ, yādiso tuvaṁ tādiso ahaṁ. To što sam ja, to si i ti; to što si ti, to sam i ja.
Ehi dāni, āvuso, ubhova santā imaṁ gaṇaṁ pariharāmā’ti. Dođi, prijatelju, da odsad zajednički vodimo ovu zajednicu.’
Iti kho, bhikkhave, āḷāro kālāmo ācariyo me samāno attano antevāsiṁ maṁ samānaṁ attanā samasamaṁ ṭhapesi, uḷārāya ca maṁ pūjāya pūjesi. Na taj je način Āḷāra Kālāma, moj učitelj, postavio mene, svog učenika, u isti rang sa samim sobom i time mi odao najvišu počast.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Ali u meni se javila misao:
‘nāyaṁ dhammo nibbidāya na virāgāya na nirodhāya na upasamāya na abhiññāya na sambodhāya na nibbānāya saṁvattati, yāvadeva ākiñcaññāyatanūpapattiyā’ti. ‘Ovo učenje ne vodi otrežnjenju, hlađenju strasti, prestanku, smirenju, neposrednom znanju, probuđenju, nibbāni, već samo ponovnom rođenju u području ničega.’
So kho ahaṁ, bhikkhave, taṁ dhammaṁ analaṅkaritvā tasmā dhammā nibbijja apakkamiṁ. Nezadovoljan tim učenjem, razočaran njime, kretoh dalje
So kho ahaṁ, bhikkhave, kiṁ kusalagavesī anuttaraṁ santivarapadaṁ pariyesamāno yena udako rāmaputto tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā udakaṁ rāmaputtaṁ etadavocaṁ: Monasi, i dalje tragajući za onim što je korisno, tragajući za nenadmašnim stanjem uzvišenog mira, otidoh do Uddaka Rāmaputte i rekoh mu:
‘icchāmahaṁ, āvuso, imasmiṁ dhammavinaye brahmacariyaṁ caritun’ti. ‘Prijatelju Uddaka, želim da vodim svetački život u ovom učenju i pravilima.’
Evaṁ vutte, bhikkhave, udako rāmaputto maṁ etadavoca: A Uddaka Rāmaputta odgovori:
‘viharatāyasmā; ‘Poštovani može ostati ovde.
tādiso ayaṁ dhammo yattha viññū puriso nacirasseva sakaṁ ācariyakaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihareyyā’ti. Ovo učenje je takvo da ga mudar čovek može brzo savladati i živeti u njemu, razumevši tako, neposrednim uvidom učenje svoga učitelja.’
So kho ahaṁ, bhikkhave, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ pariyāpuṇiṁ. I nije dugo potrajalo dok sam savladao to učenje.
So kho ahaṁ, bhikkhave, tāvatakeneva oṭṭhapahatamattena lapitalāpanamattena ñāṇavādañca vadāmi theravādañca, ‘jānāmi passāmī’ti ca paṭijānāmi ahañceva aññe ca. Što se tiče pukog recitovanja i ponavljanja njegovog učenja, mogao sam da izgovaram reči sa znanjem i pouzdanjem, tako da sam tvrdio ‘Ja znam i vidim’, kao što su i drugi činili.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: I pomislih:
‘na kho rāmo imaṁ dhammaṁ kevalaṁ saddhāmattakena sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesi; ‘Ne samo na osnovu poverenja Rāma je objavio: ‘Savladao sam i živim u učenju, razumevši ga neposrednim uvidom.’
addhā rāmo imaṁ dhammaṁ jānaṁ passaṁ vihāsī’ti. Svakako da je Rāma živeo znajući i videći ovo učenje.’
Atha khvāhaṁ, bhikkhave, yena udako rāmaputto tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā udakaṁ rāmaputtaṁ etadavocaṁ: Zato otidoh do Uddaka Rāmaputte i rekoh:
‘kittāvatā no, āvuso, rāmo imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesī’ti? ‘Prijatelju, na osnovu čega je Rāma objavio da je, razumevši ga neposrednim uvidom, savladao i živeo u ovom učenju?’
Evaṁ vutte, bhikkhave, udako rāmaputto nevasaññānāsaññāyatanaṁ pavedesi. A Uddaka Rāmaputta mi odgovori da je to područje ni opažanja ni neopažanja.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: I pomislih:
‘na kho rāmasseva ahosi saddhā, mayhampatthi saddhā;
na kho rāmasseva ahosi vīriyaṁ, mayhampatthi vīriyaṁ;
na kho rāmasseva ahosi sati, mayhampatthi sati;
na kho rāmasseva ahosi samādhi, mayhampatthi samādhi,
na kho rāmasseva ahosi paññā, mayhampatthi paññā. Nije samo Rāma posedovao poverenje, energiju, svesnost, koncentraciju i mudrost. I ja posedujem poverenje, energiju, svesnost, koncentraciju i mudrost.
Yannūnāhaṁ yaṁ dhammaṁ rāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmīti pavedesi, tassa dhammassa sacchikiriyāya padaheyyan’ti. Kako bi bilo kad bih pokušao da i ja razumem učenje za koje je Rāma tvrdio da ga je savladao i u njemu živeo, razumevši ga neposrednim uvidom?’
So kho ahaṁ, bhikkhave, nacirasseva khippameva taṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja vihāsiṁ. Uskoro sam i ja savladao i živeo u tom učenju, razumevši ga neposrednim uvidom.
Atha khvāhaṁ, bhikkhave, yena udako rāmaputto tenupasaṅkamiṁ; upasaṅkamitvā udakaṁ rāmaputtaṁ etadavocaṁ: I otidoh do Uddaka Rāmaputte i upitah ga:
‘Ettāvatā no, āvuso, rāmo imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesī’ti? ‘Prijatelju, da li je na ovaj način Rāma objavio da je savladao i živeo u ovom učenju, razumevši ga neposrednim uvidom?’
‘Ettāvatā kho, āvuso, rāmo imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesī’ti. ‘Na taj način, prijatelju.’
‘Ahampi kho, āvuso, ettāvatā imaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharāmī’ti. Na isti taj način sam i ja savladao i živim u tom učenju, razumevši ga neposrednim uvidom.’
‘Lābhā no, āvuso, suladdhaṁ no, āvuso, „Dobitak je, prijatelju, veliki je dobitak za nas
ye mayaṁ āyasmantaṁ tādisaṁ sabrahmacāriṁ passāma. što imamo takvog saputnika u svetačkom životu.
Iti yaṁ dhammaṁ rāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesi, taṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi. I tako, učenje za koje je Rāma objavio da ga je savladao i u njemu živi, razumevši ga neposrednim uvidom, isto je ono učenje za koje i ti objavljuješ da si ga savladao i u njemu živiš, razumevši ga sam za sebe neposrednim uvidom.
Yaṁ tvaṁ dhammaṁ sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharasi, taṁ dhammaṁ rāmo sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja pavedesi. A učenje za koje ti objavljuješ da si ga savladao i u njemu živiš, razumevši ga neposrednim uvidom, isto je ono učenje za koje je i Rāma objavio da ga je savladao i u njemu živi, razumevši ga sam za sebe neposrednim uvidom.
Iti yaṁ dhammaṁ rāmo abhiññāsi taṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi, yaṁ tvaṁ dhammaṁ jānāsi, taṁ dhammaṁ rāmo abhiññāsi. Dakle, ti znaš učenje koje je i Rāma znao, a Rāma je znao učenje koje ti znaš.
Iti yādiso rāmo ahosi tādiso tuvaṁ, yādiso tuvaṁ tādiso rāmo ahosi. To što je bio Rāma, to si i ti; to što si ti, to je bio i Rāma.
Ehi dāni, āvuso, tuvaṁ imaṁ gaṇaṁ pariharā’ti. Dođi, prijatelju, da odsad vodiš ovu zajednicu.’
Iti kho, bhikkhave, udako rāmaputto sabrahmacārī me samāno ācariyaṭṭhāne maṁ ṭhapesi, uḷārāya ca maṁ pūjāya pūjesi. Na taj način je Uddaka Rāmaputta, moj saputnik u svetačkom životu, postavio me u rang učitelja i time mi odao najvišu počast.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Ali u meni se javila misao:
‘nāyaṁ dhammo nibbidāya na virāgāya na nirodhāya na upasamāya na abhiññāya na sambodhāya na nibbānāya saṁvattati, yāvadeva nevasaññānāsaññāyatanūpapattiyā’ti. ‘Ovo učenje ne vodi otrežnjenju, hlađenju strasti, prestanku, smirenju, neposrednom znanju, probuđenju, nibbāni, već samo ponovnom rođenju u području ni opažanja ni neopažanja.’
So kho ahaṁ, bhikkhave, taṁ dhammaṁ analaṅkaritvā tasmā dhammā nibbijja apakkamiṁ. Nezadovoljan tim učenjem, razočaran njime, kretoh dalje.
So kho ahaṁ, bhikkhave, kiṁ kusalagavesī anuttaraṁ santivarapadaṁ pariyesamāno magadhesu anupubbena cārikaṁ caramāno yena uruvelā senānigamo tadavasariṁ. Monasi, i dalje tragajući za onim što je korisno, tragajući za nenadmašnim stanjem uzvišenog mira, lutao sam od sela do sela zemljom Magadha, sve dok na kraju nisam stigao do Uruvele, blizu Senānigame.
Tatthaddasaṁ ramaṇīyaṁ bhūmibhāgaṁ, pāsādikañca vanasaṇḍaṁ, nadiñca sandantiṁ setakaṁ supatitthaṁ ramaṇīyaṁ, samantā ca gocaragāmaṁ. Taj mi se kraj učinio povoljnim. Pored lepog gaja tekla je bistra reka, sa blagom, pitomom obalom. A nedaleko je bilo selo u kojem se mogla isprositi hrana.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi:
‘ramaṇīyo vata bho bhūmibhāgo, pāsādiko ca vanasaṇḍo, nadī ca sandati setakā supatitthā ramaṇīyā, samantā ca gocaragāmo.
Alaṁ vatidaṁ kulaputtassa padhānatthikassa padhānāyā’ti. Izgleda mi dovoljan za čoveka koji je u naponu mladenačke snage odlučio da se posveti duhovnom naporu.
So kho ahaṁ, bhikkhave, tattheva nisīdiṁ—Na tom mestu sedoh, razmišljajući:
alamidaṁ padhānāyāti. ‘Ovo mi je dovoljno za duhovni napor.’
So kho ahaṁ, bhikkhave, attanā jātidhammo samāno jātidhamme ādīnavaṁ viditvā ajātaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesamāno ajātaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁ, attanā jarādhammo samāno jarādhamme ādīnavaṁ viditvā ajaraṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesamāno ajaraṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁ, attanā byādhidhammo samāno byādhidhamme ādīnavaṁ viditvā abyādhiṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesamāno abyādhiṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁ, attanā maraṇadhammo samāno maraṇadhamme ādīnavaṁ viditvā amataṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁ, attanā sokadhammo samāno sokadhamme ādīnavaṁ viditvā asokaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁ, attanā saṅkilesadhammo samāno saṅkilesadhamme ādīnavaṁ viditvā asaṅkiliṭṭhaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesamāno asaṅkiliṭṭhaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁ. Tu sam, monasi, iako i sâm podložan rođenju, uvidevši opasnost u onome što je podložno rođenju, tragajući za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigao nerođeno, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu; podložan starenju, uvidevši opasnost u onome što je podložno starenju, tragajući za onim što ne stari, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigao sam neostarelo, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu; podložan bolesti, uvidevši opasnost u onome što je podložno bolesti, tragajući za onim što ne oboleva, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigao sam neobolelo, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu; podložan smrti, uvidevši opasnost u onome što je podložno smrti, tragajući za neumrlim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigao sam ono što ne umire, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu; podložan tuzi, uvidevši opasnost u onome što je podložno tuzi, tragajući za ne-tužnim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigao sam ono što ne tuguje, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu; podložan prljanju, uvidevši opasnost u onome što je podložno prljanju, tragajući za neuprljanim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigoh ono što se ne prlja, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu.
Ñāṇañca pana me dassanaṁ udapādi: Znanje i viđenje se javiše u meni:
‘akuppā me vimutti, ayamantimā jāti, natthi dāni punabbhavo’ti. ‘Neopozivo je moje oslobođenje, ovo je rođenje poslednje; nema više novoga bivanja.’
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Tada pomislih:
‘adhigato kho myāyaṁ dhammo gambhīro duddaso duranubodho santo paṇīto atakkāvacaro nipuṇo paṇḍitavedanīyo. „Ova Dhamma do koje dođoh duboka je, teško ju je uočiti, teško razumeti, smirujuća je i uzvišena, nedosežna pukim rezonovanjem, tanana, shvatljiva mudrima.
Ālayarāmā kho panāyaṁ pajā ālayaratā ālayasammuditā. Ali ovo pokolenje se oduševljava vezivanjem, zanosi vezivanjem, raduje vezivanju.
Ālayarāmāya kho pana pajāya ālayaratāya ālayasammuditāya duddasaṁ idaṁ ṭhānaṁ yadidaṁ—idappaccayatā paṭiccasamuppādo. Teško je za takvo pokolenje da uvidi ovu istinu, dakle posebnu uzročnost, uslovljeni nastanak.
Idampi kho ṭhānaṁ duddasaṁ yadidaṁ—sabbasaṅkhārasamatho sabbūpadhipaṭinissaggo taṇhākkhayo virāgo nirodho nibbānaṁ. I teško je da uvidi ovu istinu, dakle stišavanje svih mentalnih konstrukcija, napuštanje svih tekovina, razaranje žudnje, hlađenje strasti, prestanak, nibbānu.
Ahañceva kho pana dhammaṁ deseyyaṁ, pare ca me na ājāneyyuṁ, so mamassa kilamatho, sā mamassa vihesā’ti. Ako bih krenuo da podučavam tu Dhammu, drugi me ne bi razumeli, a za mene bi to bio samo uzaludan trud i napor.”
Apissu maṁ, bhikkhave, imā anacchariyā gāthāyo paṭibhaṁsu pubbe assutapubbā: Na to mi spontano padoše na um ovi stihovi, koji nikad do tada nisu bili izrečeni:
‘Kicchena me adhigataṁ, „Čemu podučavanje Dhammi,
halaṁ dāni pakāsituṁ; koju čak i ja teško dosegnuh;
Rāgadosaparetehi, jer nju nikada spaziti neće
nāyaṁ dhammo susambudho. oni obuzeti strašću i mržnjom.
Paṭisotagāmiṁ nipuṇaṁ, Oni koje je strast osvojila, mrak obavio,
gambhīraṁ duddasaṁ aṇuṁ; teško razumljivu Dhammu nikada spoznati neće,
Rāgarattā na dakkhanti, jer ona vodi nasuprot toku ovoga sveta,
tamokhandhena āvuṭā’ti. tanana, duboka i teško uočljiva.”
Itiha me, bhikkhave, paṭisañcikkhato appossukkatāya cittaṁ namati, no dhammadesanāya. Razmišljajući o ovome, um moj beše skloniji nedelovanju nego podučavanju Dhamme.
Atha kho, bhikkhave, brahmuno sahampatissa mama cetasā cetoparivitakkamaññāya etadahosi: A onda, monasi, Brahmā Sahampati, shvativši o čemu razmišljam, pomisli:
‘nassati vata bho loko, vinassati vata bho loko, yatra hi nāma tathāgatassa arahato sammāsambuddhassa appossukkatāya cittaṁ namati, no dhammadesanāyā’ti. ‘Ovaj svet biće izgubljen, ovaj svet će nestati, jer um Tathāgate, plemenitog i potpuno probuđenog, skloniji je nedelovanju nego podučavanju Dhamme.’
Atha kho, bhikkhave, brahmā sahampati—seyyathāpi nāma balavā puriso samiñjitaṁ vā bāhaṁ pasāreyya, pasāritaṁ vā bāhaṁ samiñjeyya; evameva—brahmaloke antarahito mama purato pāturahosi. Na to, hitro kao kad bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, Brahmā Sahampati nestade u Brahminom svetu i pojavi se preda mnom.
Atha kho, bhikkhave, brahmā sahampati ekaṁsaṁ uttarāsaṅgaṁ karitvā yenāhaṁ tenañjaliṁ paṇāmetvā maṁ etadavoca: Prebacivši gornji ogrtač preko jednog ramena, u znak poštovanja sklopi dlanove u mom pravcu i reče:
‘desetu, bhante, bhagavā dhammaṁ, desetu sugato dhammaṁ. ‘Poštovani gospodine, neka Blaženi podučava Dhammu, neka Uzvišeni podučava Dhammu.
Santi sattā apparajakkhajātikā, assavanatā dhammassa parihāyanti. Postoje bića sa tek malo prašine u očima, koja propadaju jer nisu čula Dhammu.
Bhavissanti dhammassa aññātāro’ti. Biće onih koji će razumeti Dhammu.’
Idamavoca, bhikkhave, brahmā sahampati. Tako je govorio Brahmā Sahampati, a zatim nastavi:
Idaṁ vatvā athāparaṁ etadavoca:
‘Pāturahosi magadhesu pubbe, ‘U Magadhi su se do sada pojavljivala
Dhammo asuddho samalehi cintito; pogrešna učenja, onih nečistog uma.
Apāpuretaṁ amatassa dvāraṁ, Otvori vrata Besmrtnog! Neka čuju
Suṇantu dhammaṁ vimalenānubuddhaṁ. Dhammu koju Prečisti pronađe.
Sele yathā pabbatamuddhaniṭṭhito, Kao što neko na vrhu planine
Yathāpi passe janataṁ samantato; ljudski rod vidi svuda unaokolo,
Tathūpamaṁ dhammamayaṁ sumedha, tako i ti, o Mudri, svevideći mudrače,
Pāsādamāruyha samantacakkhu; podigni visoku palatu istine.
Sokāvatiṇṇaṁ janatamapetasoko, Neka Patnjom nedodirnuti pogleda ljudski soj,
Avekkhassu jātijarābhibhūtaṁ. u patnju uronjen, rođenjem i smrću savladan.
Uṭṭhehi vīra vijitasaṅgāma, Ustani, junače, pobedoniče u bici,
Satthavāha aṇaṇa vicara loke; i kreni svetom ovim, kojem ništa ne duguješ.
Desassu bhagavā dhammaṁ, Neka Blaženi istinu tu podučava,
Aññātāro bhavissantī’ti. uvek će biti onih koji će je razumeti.’
Atha kho ahaṁ, bhikkhave, brahmuno ca ajjhesanaṁ viditvā sattesu ca kāruññataṁ paṭicca buddhacakkhunā lokaṁ volokesiṁ. Saslušah Brahmino preklinjanje i iz saosećanja za bića osmotrih ovaj svet očima Budnoga.
Addasaṁ kho ahaṁ, bhikkhave, buddhacakkhunā lokaṁ volokento satte apparajakkhe mahārajakkhe, tikkhindriye mudindriye, svākāre dvākāre, suviññāpaye duviññāpaye, appekacce paralokavajjabhayadassāvine viharante, appekacce na paralokavajjabhayadassāvine viharante. Osmotrivši ovaj svet očima Budnoga, videh bića sa tek malo prašine u očima i bića sa mnogo prašine u očima, ona oštrog uma i ona tupog uma, dobrih i loših osobina, ona koja je lako podučiti i ona koja je teško podučiti, a i tek nekolicina što vide opasnost u nedelima počinjenim sada i njihovim posledicama u drugom svetu.
Seyyathāpi nāma uppaliniyaṁ vā paduminiyaṁ vā puṇḍarīkiniyaṁ vā appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni udakānuggatāni antonimuggaposīni, appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni udakānuggatāni samodakaṁ ṭhitāni, appekaccāni uppalāni vā padumāni vā puṇḍarīkāni vā udake jātāni udake saṁvaḍḍhāni udakaṁ accuggamma ṭhitāni anupalittāni udakena; Kao što u jezeru s belim, crvenim ili plavim lotosima, neki od lotosa iznikli i izrasli pod vodom, ne izlaze na površinu, pa ih sveža voda napaja i oplahuje, a neki drugi iznikli i izrasli pod vodom, plutaju po površini, dok se neki treći iznikli i zrasli pod vodom, izdignu iznad nje, pa voda više uz njih ne prianja;
evameva kho ahaṁ, bhikkhave, buddhacakkhunā lokaṁ volokento addasaṁ satte apparajakkhe mahārajakkhe, tikkhindriye mudindriye, svākāre dvākāre, suviññāpaye duviññāpaye, appekacce paralokavajjabhayadassāvine viharante, appekacce na paralokavajjabhayadassāvine viharante. isto tako, osmotrivši ovaj svet očima Budnoga, videh bića sa tek malo prašine u očima i bića sa mnogo prašine u očima, ona oštrog uma i ona tupog uma, dobrih i loših osobina, ona koja je lako podučiti i koja je teško podučiti, a i tek nekolicina što vide opasnost u nedelima počinjenim sada i njihovim posledicama u drugom svetu.
Atha khvāhaṁ, bhikkhave, brahmānaṁ sahampatiṁ gāthāya paccabhāsiṁ: Tada sam Brahmi Sahampatiju odgovorio ovim stihovima:
‘Apārutā tesaṁ amatassa dvārā, Otvorena za njih su vrata Besmrtnog,
Ye sotavanto pamuñcantu saddhaṁ; nek sposobni da čuju pokažu svoje poverenje sada.
Vihiṁsasaññī paguṇaṁ na bhāsiṁ, Svestan težine zadatka, o Brahmā, ne govorih
Dhammaṁ paṇītaṁ manujesu brahme’ti. među ljudima o Dhammi, koja je tanana i uzvišena.”
Atha kho, bhikkhave, brahmā sahampati ‘katāvakāso khomhi bhagavatā dhammadesanāyā’ti maṁ abhivādetvā padakkhiṇaṁ katvā tatthevantaradhāyi. Na to Brahmā Sahampati pomisli: ‘Blaženi se saglasio s mojom molbom da podučava Dhammu.’ Pošto mi se poklonio i pazeći da mu ostanem sa desne strane, on se odmah udalji.
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Ovako sam razmišljao:
‘kassa nu kho ahaṁ paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyaṁ; „Koga bih prvog podučio Dhammi?
ko imaṁ dhammaṁ khippameva ājānissatī’ti? Ko će brzo razumeti ovu Dhammu?”
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Onda mi na um pade ova misao:
‘ayaṁ kho āḷāro kālāmo paṇḍito viyatto medhāvī dīgharattaṁ apparajakkhajātiko. ‘Āḷāra Kālāma je mudar, sposoban, oštrouman. On već zadugo ima malo prašine u očima.
Yannūnāhaṁ āḷārassa kālāmassa paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyaṁ. Kako bi bilo da njega prvo podučim Dhammi?
So imaṁ dhammaṁ khippameva ājānissatī’ti. On će brzo razumeti ovu Dhammu.’
Atha kho maṁ, bhikkhave, devatā upasaṅkamitvā etadavoca: I pojaviše se preda mnom božanstva i rekoše:
‘sattāhakālaṅkato, bhante, āḷāro kālāmo’ti. ‘Poštovani gospodine, Āḷāra Kālāma je umro pre sedam dana.’
Ñāṇañca pana me dassanaṁ udapādi: U meni se pojaviše znanje i viđenje:
‘sattāhakālaṅkato āḷāro kālāmo’ti. ‘Āḷāra Kālāma je umro pre sedam dana.’
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Onda se javi misao:
‘mahājāniyo kho āḷāro kālāmo. ‘Veliki je gubitak zadesio Āḷāra Kālāmu.
Sace hi so imaṁ dhammaṁ suṇeyya, khippameva ājāneyyā’ti. Da je čuo Dhammu, on bi je brzo razumeo.’
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: I ovako sam razmišljao:
‘kassa nu kho ahaṁ paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyaṁ; „Koga bih prvog podučio Dhammi?
ko imaṁ dhammaṁ khippameva ājānissatī’ti? Ko će brzo razumeti ovu Dhammu?”
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Onda mi na um pade ova misao:
‘ayaṁ kho udako rāmaputto paṇḍito viyatto medhāvī dīgharattaṁ apparajakkhajātiko. ‘Uddaka Rāmaputta je mudar, sposoban, oštrouman. On već zadugo ima malo prašine u očima.
Yannūnāhaṁ udakassa rāmaputtassa paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyaṁ. Kako bi bilo da njega prvo podučim Dhammi?
So imaṁ dhammaṁ khippameva ājānissatī’ti. On će brzo razumeti ovu Dhammu.’
Atha kho maṁ, bhikkhave, devatā upasaṅkamitvā etadavoca: I pojaviše se preda mnom božanstva i rekoše:
‘abhidosakālaṅkato, bhante, udako rāmaputto’ti. ‘Poštovani gospodine, Uddaka Rāmaputta je umro prošle noći.’
Ñāṇañca pana me dassanaṁ udapādi: U meni se pojaviše znanje i viđenje:
‘abhidosakālaṅkato udako rāmaputto’ti. ‘Uddaka Rāmaputta je umro prošle noći.’
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Onda se javi misao:
‘mahājāniyo kho udako rāmaputto. ‘Veliki je gubitak zadesio Uddaka Rāmaputtu.
Sace hi so imaṁ dhammaṁ suṇeyya, khippameva ājāneyyā’ti. Da je čuo Dhammu, on bi je brzo razumeo.’
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: I ovako sam razmišljao:
‘kassa nu kho ahaṁ paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyaṁ; „Koga bih prvog podučio Dhammi?
ko imaṁ dhammaṁ khippameva ājānissatī’ti? Ko će brzo razumeti ovu Dhammu?”
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: Onda mi na um pade ova misao:
‘bahukārā kho me pañcavaggiyā bhikkhū, ye maṁ padhānapahitattaṁ upaṭṭhahiṁsu. ‘Pet monaha koji su me pratili odlučnog u asketskim naporima, oni su mi bili velika pomoć.
Yannūnāhaṁ pañcavaggiyānaṁ bhikkhūnaṁ paṭhamaṁ dhammaṁ deseyyan’ti. Kako bi bilo da njih prvo podučim Dhammi?’
Tassa mayhaṁ, bhikkhave, etadahosi: I pomislih:
‘kahaṁ nu kho etarahi pañcavaggiyā bhikkhū viharantī’ti? ‘Gde su sada ta petorica monaha?’
Addasaṁ kho ahaṁ, bhikkhave, dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena pañcavaggiye bhikkhū bārāṇasiyaṁ viharante isipatane migadāye. I duhovnim okom, pročišćenim i superiornim u odnosu na fizičko, videh da žive kraj Benaresa, u Parku jelena, kraj Isipatane.
Atha khvāhaṁ, bhikkhave, uruvelāyaṁ yathābhirantaṁ viharitvā yena bārāṇasī tena cārikaṁ pakkamiṁ. Potom, monasi, kad sam u Uruveli ostao koliko sam želeo, nastavio sam da lutam od sela do sela, u pravcu Benaresa.
Addasā kho maṁ, bhikkhave, upako ājīvako antarā ca gayaṁ antarā ca bodhiṁ addhānamaggappaṭipannaṁ. Na putu između Gaye i mesta probuđenja ugleda me āđivaka Upaka
Disvāna maṁ etadavoca: i reče:
‘vippasannāni kho te, āvuso, indriyāni, parisuddho chavivaṇṇo pariyodāto. ‘Prijatelju, bistar ti je lik, put čista i svetla.
Kaṁsi tvaṁ, āvuso, uddissa pabbajito, ko vā te satthā, kassa vā tvaṁ dhammaṁ rocesī’ti? U čijem si se učenju odrekao sveta, prijatelju? Ko ti je učitelj? Čiju Dhammu slediš?’
Evaṁ vutte, ahaṁ, bhikkhave, upakaṁ ājīvakaṁ gāthāhi ajjhabhāsiṁ: Āđivaki Upaki odgovorih u stihovima:
‘Sabbābhibhū sabbavidūhamasmi, ‘Onaj sam koji je sve nadišao, znalac svega,
Sabbesu dhammesu anūpalitto; neukaljan nijednom stvari, okrenut od svake od njih,
Sabbañjaho taṇhākkhaye vimutto, dokončanjem žudnje oslobođen. Spoznaju dosegoh
Sayaṁ abhiññāya kamuddiseyyaṁ. sam za sebe, koga učiteljem da nazovem?
Na me ācariyo atthi, Učitelja nemam, niti mi iko ravan
sadiso me na vijjati; postoji bilo gde u svetu ovome,
Sadevakasmiṁ lokasmiṁ, sa svim božanstvima njegovim, zato što
natthi me paṭipuggalo. nijedno biće mi parnjak nije.
Ahañhi arahā loke, Ja sam Usavršeni na svetu ovome,
ahaṁ satthā anuttaro; učitelj nenadmašni.
Ekomhi sammāsambuddho, Jedino ja sam potpuno probuđeni,
sītibhūtosmi nibbuto. u kojem su vatre ugašene i ohlađene.
Dhammacakkaṁ pavattetuṁ, Točak Dhamme idem da pokrenem
Gacchāmi kāsinaṁ puraṁ; u prastarom gradu Kāsi.
Andhībhūtasmiṁ lokasmiṁ, U svetu što slep postade
Āhañchaṁ amatadundubhin’ti. zagrmeću bubnjem besmrtnoga.’
‘Yathā kho tvaṁ, āvuso, paṭijānāsi, arahasi anantajino’ti. ‘Po vlastitoj tvrdnji, prijatelju, ti si, dakle, Sveopšti pobednik!’
‘Mādisā ve jinā honti, ‘Pobednici su oni poput mene,
ye pattā āsavakkhayaṁ; koji ukloniše otrove sve.
Jitā me pāpakā dhammā, Savladao sam sve što je loše,
tasmāhamupaka jino’ti. zato ja, Upaka, jesam pobednik!’
Evaṁ vutte, bhikkhave, upako ājīvako ‘hupeyyapāvuso’ti vatvā sīsaṁ okampetvā ummaggaṁ gahetvā pakkāmi. Kad ovo bi rečeno, āđivaka Upaka odvrati: ‘Neka ti bude, prijatelju!’ Vrteći glavom u neverici, skrenu na sporedni put i nestade.
Atha khvāhaṁ, bhikkhave, anupubbena cārikaṁ caramāno yena bārāṇasī isipatanaṁ migadāyo yena pañcavaggiyā bhikkhū tenupasaṅkamiṁ. A ja sam, monasi, lutajući od sela do sela, na kraju stigao do Benaresa, do Parka jelena, kraj Isipatane, te odoh do petorice monaha.
Addasaṁsu kho maṁ, bhikkhave, pañcavaggiyā bhikkhū dūrato āgacchantaṁ. Oni već izdaleka opaziše da dolazim,
Disvāna aññamaññaṁ saṇṭhapesuṁ: pa se dogovore ovako:
‘ayaṁ kho, āvuso, samaṇo gotamo āgacchati bāhulliko padhānavibbhanto āvatto bāhullāya. ‘Prijatelji, evo dolazi asketa Gotama, koji sada živi u izobilju, pošto je napustio asketski napor i vratio se udobnom životu.
So neva abhivādetabbo, na paccuṭṭhātabbo; nāssa pattacīvaraṁ paṭiggahetabbaṁ. Nećemo mu iskazati poštovanje, ni ustati pred njim, niti mu pomoći da odloži prosjačku zdelu i gornji ogrtač.
Api ca kho āsanaṁ ṭhapetabbaṁ, sace ākaṅkhissati nisīdissatī’ti. Ipak, možemo mu pripremiti mesto, pa ako hoće neka sedne.’
Yathā yathā kho ahaṁ, bhikkhave, upasaṅkamiṁ tathā tathā pañcavaggiyā bhikkhū nāsakkhiṁsu sakāya katikāya saṇṭhātuṁ. Međutim, dok sam se približavao, petorica monaha nisu bili u stanju da se pridržavaju svoga dogovora.
Appekacce maṁ paccuggantvā pattacīvaraṁ paṭiggahesuṁ, appekacce āsanaṁ paññapesuṁ, appekacce pādodakaṁ upaṭṭhapesuṁ. Umesto toga, jedan izađe pred mene i prihvati mi prosjačku zdelu i gornji ogrtač, drugi pripremi mesto za sedenje, a treći vodu za pranje nogu;
Api ca kho maṁ nāmena ca āvusovādena ca samudācaranti. međutim, obratiše mi se po imenu i osloviše sa ‘prijatelju.’
Evaṁ vutte, ahaṁ, bhikkhave, pañcavaggiye bhikkhū etadavocaṁ: Na to im rekoh:
‘mā, bhikkhave, tathāgataṁ nāmena ca āvusovādena ca samudācaratha. ‘Monasi, ne oslovljavajte Tathāgatu po imenu i sa „prijatelju”.
Arahaṁ, bhikkhave, tathāgato sammāsambuddho. Tathāgata je plemenit i potpuno probuđen.
Odahatha, bhikkhave, sotaṁ, amatamadhigataṁ, ahamanusāsāmi, ahaṁ dhammaṁ desemi. Dobro poslušajte, monasi, dostignuto je Besmrtno. Uputiću vas, podučiću vas Dhammi.
Yathānusiṭṭhaṁ tathā paṭipajjamānā nacirasseva—yassatthāya kulaputtā sammadeva agārasmā anagāriyaṁ pabbajanti, tadanuttaraṁ—brahmacariyapariyosānaṁ diṭṭheva dhamme sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharissathā’ti. Vežbajući onako kako ste upućeni, razumevši je neposrednim znanjem svaki za sebe ovde i sada, i vi ćete ubrzo dostići i ostati na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike.'
Evaṁ vutte, bhikkhave, pañcavaggiyā bhikkhū maṁ etadavocuṁ: Kad to bi rečeno, onih pet monaha mi odgovoriše:
‘tāyapi kho tvaṁ, āvuso gotama, iriyāya tāya paṭipadāya tāya dukkarakārikāya nājjhagamā uttari manussadhammā alamariyañāṇadassanavisesaṁ, kiṁ pana tvaṁ etarahi bāhulliko padhānavibbhanto āvatto bāhullāya adhigamissasi uttari manussadhammā alamariyañāṇadassanavisesan’ti? ‘Prijatelju Gotama, postupcima, praksom i asketskim vežbanjem koje si preduzeo, nisi postigao nikakve nadljudske osobine, nikakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih. Kako bi uopšte sada kad živiš u izobilju, pošto si napustio asketski napor i vratio se udobnom životu, mogao da postigneš bilo kakve nadljudske osobine, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih?’
Evaṁ vutte, ahaṁ, bhikkhave, pañcavaggiye bhikkhū etadavocaṁ: Kad to bi rečeno, ja im odgovorih:
‘na, bhikkhave, tathāgato bāhulliko, na padhānavibbhanto, na āvatto bāhullāya. ‘Tathāgata ne živi u izobilju, niti je napustio asketski napor i vratio se udobnom životu.
Arahaṁ, bhikkhave, tathāgato sammāsambuddho. Tathāgata je plemenit i potpuno probuđen.
Odahatha, bhikkhave, sotaṁ, amatamadhigataṁ, ahamanusāsāmi, ahaṁ dhammaṁ desemi. Dobro poslušajte, monasi, dostignuto je Besmrtno. Uputiću vas, podučiću vas Dhammi.
Yathānusiṭṭhaṁ tathā paṭipajjamānā nacirasseva—yassatthāya kulaputtā sammadeva agārasmā anagāriyaṁ pabbajanti, tadanuttaraṁ—brahmacariyapariyosānaṁ diṭṭheva dhamme sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharissathā’ti. Vežbajući onako kako ste upućeni, razumevši je neposrednim znanjem svaki za sebe ovde i sada, i vi ćete ubrzo dostići i ostati na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike.'
Dutiyampi kho, bhikkhave, pañcavaggiyā bhikkhū maṁ etadavocuṁ: I drugi put mi petorica monaha rekoše:
‘tāyapi kho tvaṁ, āvuso gotama, iriyāya tāya paṭipadāya tāya dukkarakārikāya nājjhagamā uttari manussadhammā alamariyañāṇadassanavisesaṁ, kiṁ pana tvaṁ etarahi bāhulliko padhānavibbhanto āvatto bāhullāya adhigamissasi uttari manussadhammā alamariyañāṇadassanavisesan’ti? ‘Prijatelju Gotama, postupcima, praksom i asketskim vežbanjem koje si preduzeo, nisi postigao nikakve nadljudske osobine, nikakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih. Kako bi uopšte sada kad živiš u izobilju, pošto si napustio asketski napor i vratio se udobnom životu, mogao da postigneš bilo kakve nadljudske osobine, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih?’
Dutiyampi kho ahaṁ, bhikkhave, pañcavaggiye bhikkhū etadavocaṁ: I drugi put im rekoh:
‘na, bhikkhave, tathāgato bāhulliko …pe… ‘Tathāgata ne živi u izobilju, niti je napustio asketski napor i vratio se udobnom životu...
upasampajja viharissathā’ti. ...i odlaze u beskućnike.’
Tatiyampi kho, bhikkhave, pañcavaggiyā bhikkhū maṁ etadavocuṁ: I treći put mi petorica monaha rekoše:
‘tāyapi kho tvaṁ, āvuso gotama, iriyāya tāya paṭipadāya tāya dukkarakārikāya nājjhagamā uttari manussadhammā alamariyañāṇadassanavisesaṁ, kiṁ pana tvaṁ etarahi bāhulliko padhānavibbhanto āvatto bāhullāya adhigamissasi uttari manussadhammā alamariyañāṇadassanavisesan’ti? ‘Prijatelju Gotama, postupcima, praksom i asketskim vežbanjem koje si preduzeo, nisi postigao nikakve nadljudske osobine, nikakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih. Kako bi uopšte sada kad živiš u izobilju, pošto si napustio asketski napor i vratio se udobnom životu, mogao da postigneš bilo kakve nadljudske osobine, bilo kakvo isticanje u znanju i viđenju dostojno plemenitih?’
Evaṁ vutte, ahaṁ, bhikkhave, pañcavaggiye bhikkhū etadavocaṁ: Kad ovo bi rečeno, ja ih upitah:
‘abhijānātha me no tumhe, bhikkhave, ito pubbe evarūpaṁ pabhāvitametan’ti? ‘Monasi, sećate li se da sam ikada ranije govorio ovako?’
‘No hetaṁ, bhante’. ‘Ne, zaista.’
‘Arahaṁ, bhikkhave, tathāgato sammāsambuddho. Tathāgata je plemenit i potpuno probuđen.
Odahatha, bhikkhave, sotaṁ, amatamadhigataṁ, ahamanusāsāmi, ahaṁ dhammaṁ desemi. Dobro poslušajte, monasi, dostignuto je Besmrtno. Uputiću vas, podučiću vas Dhammi.
Yathānusiṭṭhaṁ tathā paṭipajjamānā nacirasseva—yassatthāya kulaputtā sammadeva agārasmā anagāriyaṁ pabbajanti, tadanuttaraṁ—brahmacariyapariyosānaṁ diṭṭheva dhamme sayaṁ abhiññā sacchikatvā upasampajja viharissathā’ti. Vežbajući onako kako ste upućeni, razumevši je neposrednim znanjem svaki za sebe ovde i sada, i vi ćete ubrzo dostići i ostati na krajnjem cilju svetačkog života, radi kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike.'
Asakkhiṁ kho ahaṁ, bhikkhave, pañcavaggiye bhikkhū saññāpetuṁ. I tako sam bio u stanju da uverim tu petoricu monaha.
Dvepi sudaṁ, bhikkhave, bhikkhū ovadāmi, tayo bhikkhū piṇḍāya caranti. Zatim sam podučavao dva monaha, dok bi ostala trojica odlazila u prošenje hrane,
Yaṁ tayo bhikkhū piṇḍāya caritvā āharanti tena chabbaggiyā yāpema. pa smo sva šestorica živeli od toga što su oni isprosili.
Tayopi sudaṁ, bhikkhave, bhikkhū ovadāmi, dve bhikkhū piṇḍāya caranti. Ponekad sam podučavao tri monaha, dok bi ostala dvojica odlazila u prošenje hrane,
Yaṁ dve bhikkhū piṇḍāya caritvā āharanti tena chabbaggiyā yāpema. pa smo sva šestorica živeli od toga što su oni isprosili.
Atha kho, bhikkhave, pañcavaggiyā bhikkhū mayā evaṁ ovadiyamānā evaṁ anusāsiyamānā attanā jātidhammā samānā jātidhamme ādīnavaṁ viditvā ajātaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesamānā ajātaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁsu, attanā jarādhammā samānā jarādhamme ādīnavaṁ viditvā ajaraṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesamānā ajaraṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁsu, attanā byādhidhammā samānā …pe… attanā maraṇadhammā samānā … attanā sokadhammā samānā … attanā saṅkilesadhammā samānā saṅkilesadhamme ādīnavaṁ viditvā asaṅkiliṭṭhaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ pariyesamānā asaṅkiliṭṭhaṁ anuttaraṁ yogakkhemaṁ nibbānaṁ ajjhagamaṁsu. Onda tih pet monaha, kad sam ih tako podučio i uputio, iako i sami podložni rođenju, uvidevši opasnost u onome što je podložno rođenju i onda tragajući za nerođenim, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigoše nerođeno, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu; iako i sami podložni starenju, bolesti, smrti, tuzi i prljanju, uvidevši opasnost u onome što je podložno starenju, bolesti, smrti, tuzi i prljanju, i onda tragajući za onim što ne stari, ne oboleva, ne umire, ne tuguje, ne uprlja se, za najvišom sigurnošću od ropstva, za nibbānom, dostigoše ono što ne stari, ne oboleva, ne umire, ne tuguje, ne uprlja se, najvišu sigurnost od ropstva, nibbānu.
Ñāṇañca pana nesaṁ dassanaṁ udapādi: Znanje i viđenje se u njima javiše:
‘akuppā no vimutti, ayamantimā jāti, natthi dāni punabbhavo’ti. ‘Neopozivo je naše oslobođenje, ovo je rođenje poslednje; nema više novoga rađanja.’
Pañcime, bhikkhave, kāmaguṇā. Monasi, postoji pet struna zadovoljstva čula.
Katame pañca? Kojih pet?
Cakkhuviññeyyā rūpā iṭṭhā kantā manāpā piyarūpā kāmūpasaṁhitā rajanīyā, Oblici dostupni oku za kojima se žudi, poželjni, primamljivi, dopadljivi, povezani sa željom za zadovoljstvima čula i podsticajni za strast.
sotaviññeyyā saddā …pe… Zvuci dostupni uhu…
ghānaviññeyyā gandhā … Mirisi dostupni nosu…
jivhāviññeyyā rasā … Ukusi dostupni jeziku…
kāyaviññeyyā phoṭṭhabbā iṭṭhā kantā manāpā piyarūpā kāmūpasaṁhitā rajanīyā. Dodiri dostupni telu za kojima se žudi, poželjni, primamljivi, dopadljivi, povezani sa željom za zadovoljstvima čula i podsticajni za strast.
Ime kho, bhikkhave, pañca kāmaguṇā. To je pet vrsta zadovoljstava čula.
Ye hi keci, bhikkhave, samaṇā vā brāhmaṇā vā ime pañca kāmaguṇe gathitā mucchitā ajjhopannā anādīnavadassāvino anissaraṇapaññā paribhuñjanti, te evamassu veditabbā: Za one askete i brahmane koji su vezani sa tih pet struna zadovoljstva čula – omamljeni njima, potpuno im predani, prepuštaju im se, a ne uviđaju opasnost u njima, niti razumeju kako da im pobegnu – može se reći:
‘anayamāpannā byasanamāpannā yathākāmakaraṇīyā pāpimato’. ‘Oni su u zagrljaju nesreće, u zagrljaju propasti, Zli s njima može da radi šta mu je volja.’
Seyyathāpi, bhikkhave, āraññako mago baddho pāsarāsiṁ adhisayeyya. Baš kao što se za jelena, kad se uplete u zamku i leži bespomoćan,
So evamassa veditabbo: može reći:
‘anayamāpanno byasanamāpanno yathākāmakaraṇīyo luddassa. ‘On je u zagrljaju nesreće, u zagrljaju propasti, lovac s njim može da radi šta mu je volja;
Āgacchante ca pana ludde yena kāmaṁ na pakkamissatī’ti. kad se lovac vrati do zamke, neće moći da ode kuda poželi.’
Evameva kho, bhikkhave, ye hi keci samaṇā vā brāhmaṇā vā ime pañca kāmaguṇe gathitā mucchitā ajjhopannā anādīnavadassāvino anissaraṇapaññā paribhuñjanti, te evamassu veditabbā: Isto tako, za one askete i brahmane koji su vezani sa tih pet struna zadovoljstva čula…
‘anayamāpannā byasanamāpannā yathākāmakaraṇīyā pāpimato’. ‘Oni su u zagrljaju nesreće, u zagrljaju propasti, Zli s njima može da radi šta mu je volja.’
Ye ca kho keci, bhikkhave, samaṇā vā brāhmaṇā vā ime pañca kāmaguṇe agathitā amucchitā anajjhopannā ādīnavadassāvino nissaraṇapaññā paribhuñjanti, te evamassu veditabbā: Ali za one askete i brahmane koji nisu vezani sa tih pet struna zadovoljstva čula – nisu omamljeni njima, niti im potpuno predani, ne prepuštaju im se, već uviđaju opasnost u njima, razumeju kako da im pobegnu – može se reći:
‘na anayamāpannā na byasanamāpannā na yathākāmakaraṇīyā pāpimato’. ‘Oni su u zagrljaju nesreće, u zagrljaju propasti, Zli s njima može da radi šta mu je volja.’
Seyyathāpi, bhikkhave, āraññako mago abaddho pāsarāsiṁ adhisayeyya. Baš kao što se za jelena, kad legne na tlo, ali se ne uplete u zamku i ne leži bespomoćan,
So evamassa veditabbo: može reći:
‘na anayamāpanno na byasanamāpanno na yathākāmakaraṇīyo luddassa. ‘On nije u zagrljaju nesreće, u zagrljaju propasti, lovac s njim ne može da radi šta mu je volja;
Āgacchante ca pana ludde yena kāmaṁ pakkamissatī’ti. kad se lovac vrati do zamke, on će moći da ode kuda poželi.’
Evameva kho, bhikkhave, ye hi keci samaṇā vā brāhmaṇā vā ime pañca kāmaguṇe agathitā amucchitā anajjhopannā ādīnavadassāvino nissaraṇapaññā paribhuñjanti, te evamassu veditabbā: Isto tako za one askete i brahmane koji nisu vezani sa tih pet struna zadovoljstva čula – nisu omamljeni njima, niti im potpuno predani, ne prepuštaju im se, već uviđaju opasnost u njima, razumeju kako da im pobegnu – može se reći:
‘na anayamāpannā na byasanamāpannā na yathākāmakaraṇīyā pāpimato’. ‘Oni nisu u zagrljaju nesreće, u zagrljaju propasti, Zli s njima ne može da radi šta mu je volja.’
Seyyathāpi, bhikkhave, āraññako mago araññe pavane caramāno vissattho gacchati, vissattho tiṭṭhati, vissattho nisīdati, vissattho seyyaṁ kappeti. Zamislite jelena koji živi slobodno u šumi: bez straha svuda on kroči, bez straha stoji, bez straha seda, bez straha leže.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Anāpāthagato, bhikkhave, luddassa. Zato što nije u domašaju lovčevom.
Evameva kho, bhikkhave, bhikkhu vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. Na isti način monah, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji prate usmerena misao i istraživanje, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, bhikkhu andhamakāsi māraṁ apadaṁ, vadhitvā māracakkhuṁ adassanaṁ gato pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru, da je postao nevidljiv za Zlog, tako što je Mārino oko pomutio.
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu vitakkavicārānaṁ vūpasamā ajjhattaṁ sampasādanaṁ cetaso ekodibhāvaṁ avitakkaṁ avicāraṁ samādhijaṁ pītisukhaṁ dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, smirivanjem usmerene misli i istraživanja monah ulazi i ostaje na drugom stupnju zadubljenja, koji karakterišu kako samopouzdanje i sabranost uma, oslobođenog usmerene misli i istraživanja, tako i ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave …pe… pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru…
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu pītiyā ca virāgā upekkhako ca viharati, sato ca sampajāno, sukhañca kāyena paṭisaṁvedeti yaṁ taṁ ariyā ācikkhanti ‘upekkhako satimā sukhavihārī’ti tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, slabljenjem ushićenja monah ostaje spokojan, svestan i s jasnim razumevanjem, uz fizički osećaj zadovoljstva. Monah ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: ‘Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i svesnošću.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave …pe… pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru…
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu sukhassa ca pahānā dukkhassa ca pahānā pubbeva somanassadomanassānaṁ atthaṅgamā adukkhamasukhaṁ upekkhāsatipārisuddhiṁ catutthaṁ jhānaṁ upasampajja viharati. I opet, napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i ranijim nestankom radosti i žalosti, monah ulazi i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave …pe… pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru…
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu sabbaso rūpasaññānaṁ samatikkamā paṭighasaññānaṁ atthaṅgamā nānattasaññānaṁ amanasikārā ‘ananto ākāso’ti ākāsānañcāyatanaṁ upasampajja viharati. I opet, potpunim nadilaženjem opažanja oblika, nestankom opažanja čulnih utisaka, neobraćanjem pažnje na opažanje različitosti, svestan da ‘prostor jeste beskrajan’, monah ulazi i ostaje u području beskrajnog prostora.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave …pe… pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru…
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu sabbaso ākāsānañcāyatanaṁ samatikkamma ‘anantaṁ viññāṇan’ti viññāṇañcāyatanaṁ upasampajja viharati. I opet, potpunim nadilaženjem područja beskrajnog prostora, svestan da ‘svest jeste beskonačna’, monah ulazi i ostaje u području beskonačne svesti.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave …pe… pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru…
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu sabbaso viññāṇañcāyatanaṁ samatikkamma ‘natthi kiñcī’ti ākiñcaññāyatanaṁ upasampajja viharati. I opet, potpunim nadilaženjem područja beskonačne svesti, svestan da ‘nema ničega’, monah ulazi i ostaje u području ničega.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave …pe… pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru…
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu sabbaso ākiñcaññāyatanaṁ samatikkamma nevasaññānāsaññāyatanaṁ upasampajja viharati. I opet, potpunim nadilaženjem područja ničega, monah dostiže i ostaje u području ni opažanja ni neopažanja.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave …pe… pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru…
Puna caparaṁ, bhikkhave, bhikkhu sabbaso nevasaññānāsaññāyatanaṁ samatikkamma saññāvedayitanirodhaṁ upasampajja viharati, paññāya cassa disvā āsavā parikkhīṇā honti. I opet, potpunim nadilaženjem područja ni opažanja ni neopažanja, monah ulazi i ostaje u prestanku opažaja i osećaja. Pošto gleda mudrošću, otrovi u njemu bivaju uklonjeni.
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, bhikkhu andhamakāsi māraṁ apadaṁ, vadhitvā māracakkhuṁ adassanaṁ gato pāpimato. Za takvog monaha kaže se da je oslepeo Māru, da je postao nevidljiv za Zlog, tako što je Mārino oko pomutio.
Tiṇṇo loke visattikaṁ vissattho gacchati, vissattho tiṭṭhati, vissattho nisīdati, vissattho seyyaṁ kappeti. Bez straha svuda on kroči, bez straha stoji, bez straha seda, bez straha leže.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Anāpāthagato, bhikkhave, pāpimato”ti. Zato što je van dosega Mārinog.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.
Pāsarāsisuttaṁ niṭṭhitaṁ chaṭṭhaṁ.