Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 22 Budini govori srednje dužine 22
Alagaddūpamasutta Poređenje sa zmijom
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Tena kho pana samayena ariṭṭhassa nāma bhikkhuno gaddhabādhipubbassa evarūpaṁ pāpakaṁ diṭṭhigataṁ uppannaṁ hoti: Tu se u monahu po imenu Ariṭṭha, nekadašnjem lovcu na lešinare, javilo ovo pogubno gledište:
“tathāhaṁ bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā”ti. „Koliko ja razumem učenje kojem podučava Blaženi, stvari koje Blaženi naziva prepreke nisu u stanju da ometu one koji ih praktikuju.”
Assosuṁ kho sambahulā bhikkhū: Kad čuše ovo,
“ariṭṭhassa kira nāma bhikkhuno gaddhabādhipubbassa evarūpaṁ pāpakaṁ diṭṭhigataṁ uppannaṁ:
‘tathāhaṁ bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’”ti.
Atha kho te bhikkhū yena ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etadavocuṁ: nekoliko monaha odoše do monaha Ariṭṭhe i upitaše ga:
“saccaṁ kira te, āvuso ariṭṭha, evarūpaṁ pāpakaṁ diṭṭhigataṁ uppannaṁ: „Je li istina, prijatelju Ariṭṭha, da se u tebi javilo to pogubno gledište?”
‘tathāhaṁ bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’”ti.
“Evaṁ byā kho ahaṁ, āvuso, bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā”ti. „Istina je, prijatelji. Koliko ja razumem učenje kojem podučava Blaženi, stvari koje Blaženi naziva prepreke nisu u stanju da ometu one koji ih praktikuju.”
Atha kho tepi bhikkhū ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etasmā pāpakā diṭṭhigatā vivecetukāmā samanuyuñjanti samanugāhanti samanubhāsanti: Onda su ga ti monasi, u želji da ga razuvere u takvo pogubno gledište, opominjali, prekorevali i ispitivali na sledeći način:
“mā hevaṁ, āvuso ariṭṭha, avaca, mā bhagavantaṁ abbhācikkhi; na hi sādhu bhagavato abbhakkhānaṁ, na hi bhagavā evaṁ vadeyya. „Ne govori tako, prijatelju Ariṭṭha. Ne tumači pogrešno Blaženoga; nije u redu da ga pogrešno tumačiš. Blaženi nikada ne bi tako nešto rekao.
Anekapariyāyenāvuso ariṭṭha, antarāyikā dhammā antarāyikā vuttā bhagavatā, alañca pana te paṭisevato antarāyāya. Zapravo je na mnogo načina Blaženi za takve smetnje govorio da jesu smetnja i da svakako ometaju onoga ko ih praktikuje.
Appassādā kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo. Blaženi je pokazao da zadovoljstva čula obezbeđuju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i očajanja, te da je opasnost u njima još veća.
Aṭṭhikaṅkalūpamā kāmā vuttā bhagavatā … Poređenjem s kosturom…
maṁsapesūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem s komadom mesa…
tiṇukkūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem s upaljenom bakljom…
aṅgārakāsūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem s jamom punom užarenog ugljevlja…
supinakūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem sa snom…
yācitakūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem s pozajmljenim stvarima…
rukkhaphalūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem s voćkom punom plodova…
asisūnūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem s mesarskim nožem i panjem…
sattisūlūpamā kāmā vuttā bhagavatā … poređenjem s mačem…
sappasirūpamā kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo”ti. poređenjem sa zmijskom glavom, Blaženi je potvrdio da zadovoljstva čula obezbeđuju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i očajanja, te da je opasnost u njima još veća.”
Evampi kho ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo tehi bhikkhūhi samanuyuñjiyamāno samanugāhiyamāno samanubhāsiyamāno tadeva pāpakaṁ diṭṭhigataṁ thāmasā parāmāsā abhinivissa voharati: Iako su ga drugi monasi opominjali, prekorevali i ispitivali na takav način, monah Ariṭṭha, nekadašnji lovac na lešinare, još uvek se tvrdoglavo držao tog pogubnog gledišta i nastavljao da insistira na njemu.
“evaṁ byā kho ahaṁ, āvuso, bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā”ti. „Istina je, prijatelji. Koliko ja razumem učenje kojem podučava Blaženi, stvari koje Blaženi naziva prepreke nisu u stanju da ometu one koji ih praktikuju.”
Yato kho te bhikkhū nāsakkhiṁsu ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etasmā pāpakā diṭṭhigatā vivecetuṁ, atha kho te bhikkhū yena bhagavā tenupasaṅkamiṁsu; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdiṁsu. Ekamantaṁ nisinnā kho te bhikkhū bhagavantaṁ etadavocuṁ: Kako monasi nisu uspeli da ga odgovore od tog pogubnog gledišta, odoše oni do Blaženoga. Pošto mu se poklone, sedoše sa strane i ispričaše šta se dogodilo.
“ariṭṭhassa nāma, bhante, bhikkhuno gaddhabādhipubbassa evarūpaṁ pāpakaṁ diṭṭhigataṁ uppannaṁ:
‘tathāhaṁ bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’ti.
Assumha kho mayaṁ, bhante:
‘ariṭṭhassa kira nāma bhikkhuno gaddhabādhipubbassa evarūpaṁ pāpakaṁ diṭṭhigataṁ uppannaṁ—
tathāhaṁ bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’ti.
Atha kho mayaṁ, bhante, yena ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo tenupasaṅkamimha; upasaṅkamitvā ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etadavocumha:
‘saccaṁ kira te, āvuso ariṭṭha, evarūpaṁ pāpakaṁ diṭṭhigataṁ uppannaṁ—
tathāhaṁ bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’ti?
Evaṁ vutte, bhante, ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo amhe etadavoca:
‘evaṁ byā kho ahaṁ, āvuso, bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’ti.
Atha kho mayaṁ, bhante, ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etasmā pāpakā diṭṭhigatā vivecetukāmā samanuyuñjimha samanugāhimha samanubhāsimha:
‘mā hevaṁ, āvuso ariṭṭha, avaca, mā bhagavantaṁ abbhācikkhi; na hi sādhu bhagavato abbhakkhānaṁ, na hi bhagavā evaṁ vadeyya.
Anekapariyāyenāvuso ariṭṭha, antarāyikā dhammā antarāyikā vuttā bhagavatā, alañca pana te paṭisevato antarāyāya.
Appassādā kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo.
Aṭṭhikaṅkalūpamā kāmā vuttā bhagavatā …pe…
sappasirūpamā kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo’ti.
Evampi kho, bhante, ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo amhehi samanuyuñjiyamāno samanugāhiyamāno samanubhāsiyamāno tadeva pāpakaṁ diṭṭhigataṁ thāmasā parāmāsā abhinivissa voharati:
‘evaṁ byā kho ahaṁ, āvuso, bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’ti.
Yato kho mayaṁ, bhante, nāsakkhimha ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etasmā pāpakā diṭṭhigatā vivecetuṁ, atha mayaṁ etamatthaṁ bhagavato ārocemā”ti. „Poštovani gospodine, pošto nismo uspeli da monaha Ariṭṭhu, nekadašnjeg lovca na lešinare, odgovorimo od pogubnog gledišta, došli smo da o tome obavestimo Blaženoga.”
Atha kho bhagavā aññataraṁ bhikkhuṁ āmantesi: Na to Blaženi reče jednom monahu:
“ehi tvaṁ, bhikkhu, mama vacanena ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ āmantehi: „Hajde, monaše, reci monahu Ariṭṭhi u moje ime:
‘satthā taṁ, āvuso ariṭṭha, āmantetī’”ti. „Prijatelju Ariṭṭha, učitelj te zove.”
“Evaṁ, bhante”ti kho so bhikkhu bhagavato paṭissutvā, yena ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etadavoca: „Da, poštovani gospodine”, odgovori monah. On otide do monaha Ariṭṭhe i reče mu:
“satthā taṁ, āvuso ariṭṭha, āmantetī”ti. „Prijatelju Ariṭṭha, Učitelj te zove.”
“Evamāvuso”ti kho ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo tassa bhikkhuno paṭissutvā yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinnaṁ kho ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ bhagavā etadavoca: „Da, prijatelju”, odgovori Ariṭṭha i otide da vidi Blaženog. Kad je stigao, pokloni se i sede sa strane. Dok je tako sedeo sa strane, Blaženi mu se obrati sledećim rečima:
“saccaṁ kira te, ariṭṭha, evarūpaṁ pāpakaṁ diṭṭhigataṁ uppannaṁ: „Je li istina, Ariṭṭha, da se u tebi javilo ovo pogubno gledište:
‘tathāhaṁ bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’”ti? „Koliko ja razumem učenje kojem podučava Blaženi, stvari koje Blaženi naziva prepreke nisu u stanju da ometu one koji ih praktikuju.”
“Evaṁ byā kho ahaṁ, bhante, bhagavatā dhammaṁ desitaṁ ājānāmi: ‘yathā yeme antarāyikā dhammā vuttā bhagavatā te paṭisevato nālaṁ antarāyāyā’”ti. „Istina je, poštovani. Koliko ja razumem učenje kojem podučava Blaženi, stvari koje Blaženi naziva prepreke nisu u stanju da ometu one koji ih praktikuju.”
“Kassa kho nāma tvaṁ, moghapurisa, mayā evaṁ dhammaṁ desitaṁ ājānāsi? „Od koga si to čuo, neznalice, da sam podučavao na takav način?
Nanu mayā, moghapurisa, anekapariyāyena antarāyikā dhammā antarāyikā vuttā? Alañca pana te paṭisevato antarāyāya. Nisam li, neznalice, na mnoge načine pokazao za takve stvari da jesu smetnja i da svakako ometaju onoga ko ih praktikuje.
Appassādā kāmā vuttā mayā, bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo. Zadovoljstva čula, govorio sam, obezbeđuju malo zadovoljenja, mnogo patnje i očajanja, a opasnostu njima još je veća.
Aṭṭhikaṅkalūpamā kāmā vuttā mayā … Poređenjem s kosturom…
maṁsapesūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem s komadom mesa…
tiṇukkūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem s upaljenom bakljom…
aṅgārakāsūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem s jamom punom užarenog ugljevlja…
supinakūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem sa snom…
yācitakūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem s pozajmljenim stvarima…
rukkhaphalūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem s voćkom punom plodova…
asisūnūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem s mesarskim nožem i panjem…
sattisūlūpamā kāmā vuttā mayā … poređenjem s mačem…
sappasirūpamā kāmā vuttā mayā, bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo. poređenjem sa zmijskom glavom, potvrdio sam da zadovoljstva čula obezbeđuju malo zadovoljenja, a mnogo patnje i očajanja, te da je opasnost u njima još veća.
Atha ca pana tvaṁ, moghapurisa, attanā duggahitena amhe ceva abbhācikkhasi, attānañca khanasi, bahuñca apuññaṁ pasavasi. A ti nas, neznalice, pogrešnim tumačenjem pogrešno predstavljaš, sebe povređuješ i sebi si stvorio mnogo loših zasluga;
Tañhi te, moghapurisa, bhavissati dīgharattaṁ ahitāya dukkhāyā”ti. to će ti zadugo doneti štetu i patnju.”
Atha kho bhagavā bhikkhū āmantesi: Onda se Blaženi obrati monasima:
“Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
api nāyaṁ ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo usmīkatopi imasmiṁ dhammavinaye”ti? Je li ovaj monah Ariṭṭha, nekadašnji lovac na lešinare, upalio makar iskru mudrosti u ovom učenju i pravilima?”
“Kiñhi siyā, bhante; „Kako bi to moglo biti?
no hetaṁ, bhante”ti. Svakako da nije, poštovani gospodine.”
Evaṁ vutte, ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo tuṇhībhūto maṅkubhūto pattakkhandho adhomukho pajjhāyanto appaṭibhāno nisīdi. Kad ovo bi izrečeno, monah Ariṭṭha, nekadašnji lovac na lešinare, sedeo je ćutke, zbunjen, povijenih leđa i pognute glave, ophrvan mislima, nesposoban da bilo šta odgovori.
Atha kho bhagavā ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ tuṇhībhūtaṁ maṅkubhūtaṁ pattakkhandhaṁ adhomukhaṁ pajjhāyantaṁ appaṭibhānaṁ viditvā ariṭṭhaṁ bhikkhuṁ gaddhabādhipubbaṁ etadavoca: Onda mu se Blaženi, videvši ga takvoga, obrati:
“paññāyissasi kho tvaṁ, moghapurisa, etena sakena pāpakena diṭṭhigatena. „Ostaćeš upamćen, neznalice, po svom pogubnom gledištu.
Idhāhaṁ bhikkhū paṭipucchissāmī”ti. A sad ću ispitati ostale monahe o toj stvari.”
Atha kho bhagavā bhikkhū āmantesi: Onda se Blaženi obrati monasima:
“tumhepi me, bhikkhave, evaṁ dhammaṁ desitaṁ ājānātha yathāyaṁ ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo attanā duggahitena amhe ceva abbhācikkhati, attānañca khanati, bahuñca apuññaṁ pasavatī”ti? „Monasi, da li učenje koje podučavam razumete na isti način kao ovaj monah Ariṭṭha, nekadašnji lovac na lešinare, kada nas pogrešnim tumačenjem pogrešno predstavlja, sebe povređuje i sebi stvara mnogo loših zasluga?”
“No hetaṁ, bhante. „Sigurno da ne, poštovani gospodine.”
Anekapariyāyena hi no, bhante, antarāyikā dhammā antarāyikā vuttā bhagavatā; Jer na mnoge načine je Blaženi pokazao da takve stvari jesu smetnja
alañca pana te paṭisevato antarāyāya. i da svakako ometaju onoga ko ih praktikuje.
Appassādā kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo. Blaženi je pokazao da zadovoljstva čula obezbeđuju malo zadovoljenja, mnogo patnje i očajanja, a opasnost u njima još je veća.”
Aṭṭhikaṅkalūpamā kāmā vuttā bhagavatā …pe…
sappasirūpamā kāmā vuttā bhagavatā bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo”ti.
“Sādhu sādhu, bhikkhave, sādhu, kho me tumhe, bhikkhave, evaṁ dhammaṁ desitaṁ ājānātha. „Dobro je, monasi. Dobro je što tako razumete učenje kojem sam vas podučio.
Anekapariyāyena hi kho, bhikkhave, antarāyikā dhammā vuttā mayā, alañca pana te paṭisevato antarāyāya. Jer sam na mnoge načine pokazao za takve stvari da jesu smetnja i da svakako ometaju onoga ko ih praktikuje.
Appassādā kāmā vuttā mayā, bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo. Zadovoljstva čula, govorio sam, obezbeđuju malo zadovoljenja, mnogo patnje i očajanja, a opasnostu njima još je veća.
Aṭṭhikaṅkalūpamā kāmā vuttā mayā …pe…
sappasirūpamā kāmā vuttā mayā, bahudukkhā bahupāyāsā, ādīnavo ettha bhiyyo.
Atha ca panāyaṁ ariṭṭho bhikkhu gaddhabādhipubbo attanā duggahitena amhe ceva abbhācikkhati, attānañca khanati, bahuñca apuññaṁ pasavati. Ali ovaj monah Ariṭṭha, nekadašnji lovac na lešinare, pogrešnim tumačenjem nas pogrešno predstavlja, sebe povređuje i sebi stvara mnogo loših zasluga;
Tañhi tassa moghapurisassa bhavissati dīgharattaṁ ahitāya dukkhāya. to će mu zadugo doneti štetu i patnju.”
So vata, bhikkhave, aññatreva kāmehi aññatra kāmasaññāya aññatra kāmavitakkehi kāme paṭisevissatīti—netaṁ ṭhānaṁ vijjati. Monasi, da se neko upušta u zadovoljstva čula, a da u njemu nema želje za zadovoljstvima čula, nema opažaja izazvanih tom željom, nema misli izazvanih tom željom – to je nemoguće.
Idha, bhikkhave, ekacce moghapurisā dhammaṁ pariyāpuṇanti—Ima, monasi, nepromišljenih ljudi koji proučavaju ovo učenje:
suttaṁ, geyyaṁ, veyyākaraṇaṁ, gāthaṁ, udānaṁ, itivuttakaṁ, jātakaṁ, abbhutadhammaṁ, vedallaṁ. govore, strofe, izlaganja, stihove, nadahnuća, izreke, priče o rođenjima, čudesne povesti i odgovore na pitanja –
Te taṁ dhammaṁ pariyāpuṇitvā tesaṁ dhammānaṁ paññāya atthaṁ na upaparikkhanti. i pošto su ga proučili, ne istražuju značenje mudrošću.
Tesaṁ te dhammā paññāya atthaṁ anupaparikkhataṁ na nijjhānaṁ khamanti. Pošto ne istražuju značenje učenja mudrošću, oni ne stiču uvid.
Te upārambhānisaṁsā ceva dhammaṁ pariyāpuṇanti itivādappamokkhānisaṁsā ca. Učenje proučavaju samo da bi kritikovali druge i pobeđivali u debatama.
Yassa catthāya dhammaṁ pariyāpuṇanti tañcassa atthaṁ nānubhonti. Tada ne doživljavaju istinsku dobrobit zbog koje su proučavali ovo učenje.
Tesaṁ te dhammā duggahitā dīgharattaṁ ahitāya dukkhāya saṁvattanti. Zato što su učenje uzeli na pogrešan način, to će im zadugo doneti štetu i patnju.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Duggahitattā, bhikkhave, dhammānaṁ. Zato što su učenje uzeli na pogrešan način.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso alagaddatthiko alagaddagavesī alagaddapariyesanaṁ caramāno. Zamislite čoveka kojem treba zmija, koji traži zmiju, ide u potragu za zmijom.
So passeyya mahantaṁ alagaddaṁ. Ugleda veliku zmiju
Tamenaṁ bhoge vā naṅguṭṭhe vā gaṇheyya. i zgrabi je za telo ili rep.
Tassa so alagaddo paṭiparivattitvā hatthe vā bāhāya vā aññatarasmiṁ vā aṅgapaccaṅge ḍaṁseyya. Zmija se izvije i ugrize ga za šaku, ruku ili drugi deo tela
So tatonidānaṁ maraṇaṁ vā nigaccheyya maraṇamattaṁ vā dukkhaṁ. i zbog toga čovek umre ili je u užasnim bolovima.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Duggahitattā, bhikkhave, alagaddassa. Zato što je na pogrešan način uzeo zmiju.
Evameva kho, bhikkhave, idhekacce moghapurisā dhammaṁ pariyāpuṇanti—
suttaṁ, geyyaṁ, veyyākaraṇaṁ, gāthaṁ, udānaṁ, itivuttakaṁ, jātakaṁ, abbhutadhammaṁ, vedallaṁ.
Te taṁ dhammaṁ pariyāpuṇitvā tesaṁ dhammānaṁ paññāya atthaṁ na upaparikkhanti.
Tesaṁ te dhammā paññāya atthaṁ anupaparikkhataṁ na nijjhānaṁ khamanti.
Te upārambhānisaṁsā ceva dhammaṁ pariyāpuṇanti itivādappamokkhānisaṁsā ca.
Yassa catthāya dhammaṁ pariyāpuṇanti tañcassa atthaṁ nānubhonti.
Tesaṁ te dhammā duggahitā dīgharattaṁ ahitāya dukkhāya saṁvattanti. I zato što su učenje uzeli na pogrešan način, to će im zadugo doneti štetu i patnju.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Duggahitattā, bhikkhave, dhammānaṁ. Zato što su učenje uzeli na pogrešan način.
Idha pana, bhikkhave, ekacce kulaputtā dhammaṁ pariyāpuṇanti—Ima, monasi, sinova dobrih porodica koji proučavaju ovo učenje –
suttaṁ, geyyaṁ, veyyākaraṇaṁ, gāthaṁ, udānaṁ, itivuttakaṁ, jātakaṁ, abbhutadhammaṁ, vedallaṁ. govore, strofe, izlaganja, stihove, nadahnuća, izreke, priče o rođenjima, čudesne povesti i odgovore na pitanja –
Te taṁ dhammaṁ pariyāpuṇitvā tesaṁ dhammānaṁ paññāya atthaṁ upaparikkhanti. i pošto su ga proučili, istražuju značenje mudrošću.
Tesaṁ te dhammā paññāya atthaṁ upaparikkhataṁ nijjhānaṁ khamanti. Pošto istražuju značenje učenja mudrošću, oni stiču uvid.
Te na ceva upārambhānisaṁsā dhammaṁ pariyāpuṇanti na itivādappamokkhānisaṁsā ca. Učenje ne proučavaju samo da bi kritikovali druge i pobeđivali u debatama.
Yassa catthāya dhammaṁ pariyāpuṇanti tañcassa atthaṁ anubhonti. Tada doživljavaju istinsku dobrobit zbog koje su proučavali ovo učenje.
Tesaṁ te dhammā suggahitā dīgharattaṁ hitāya sukhāya saṁvattanti. Zato što su učenje uzeli na ispravan način, to će im zadugo doneti dobrobit i sreću.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Suggahitattā bhikkhave dhammānaṁ. Zato što su učenje uzeli na ispravan način.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso alagaddatthiko alagaddagavesī alagaddapariyesanaṁ caramāno. Zamislite čoveka kojem treba zmija, koji traži zmiju, ide u potragu za zmijom.
So passeyya mahantaṁ alagaddaṁ. Ugleda veliku zmiju,
Tamenaṁ ajapadena daṇḍena suniggahitaṁ niggaṇheyya. pritisne je rašljastim štapom,
Ajapadena daṇḍena suniggahitaṁ niggahitvā, gīvāya suggahitaṁ gaṇheyya. pa pošto je tako učinio, uzme je na ispravan način, za vrat.
Kiñcāpi so, bhikkhave, alagaddo tassa purisassa hatthaṁ vā bāhaṁ vā aññataraṁ vā aṅgapaccaṅgaṁ bhogehi paliveṭheyya, atha kho so neva tatonidānaṁ maraṇaṁ vā nigaccheyya maraṇamattaṁ vā dukkhaṁ. Iako se zmija možda obavila oko njegove šake, ruke ili nekog drugog dela tela, ipak zbog toga čovek ne umre, niti je u užasnim bolovima.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Suggahitattā, bhikkhave, alagaddassa. Zato što je na ispravan način uzeo zmiju.
Evameva kho, bhikkhave, idhekacce kulaputtā dhammaṁ pariyāpuṇanti—Isto tako, ima sinova dobrih porodica koji proučavaju ovo učenje…
suttaṁ, geyyaṁ, veyyākaraṇaṁ, gāthaṁ, udānaṁ, itivuttakaṁ, jātakaṁ, abbhutadhammaṁ, vedallaṁ.
Te taṁ dhammaṁ pariyāpuṇitvā tesaṁ dhammānaṁ paññāya atthaṁ upaparikkhanti.
Tesaṁ te dhammā paññāya atthaṁ upaparikkhataṁ nijjhānaṁ khamanti.
Te na ceva upārambhānisaṁsā dhammaṁ pariyāpuṇanti, na itivādappamokkhānisaṁsā ca.
Yassa catthāya dhammaṁ pariyāpuṇanti, tañcassa atthaṁ anubhonti.
Tesaṁ te dhammā suggahitā dīgharattaṁ atthāya hitāya sukhāya saṁvattanti. I to će im zadugo doneti dobrobit i sreću.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Suggahitattā, bhikkhave, dhammānaṁ. Zato što su učenje uzeli na ispravan način.
Tasmātiha, bhikkhave, yassa me bhāsitassa atthaṁ ājāneyyātha, tathā naṁ dhāreyyātha. Otuda, monasi, kada razumete značenje mojih reči, tako ga i zapamtite.
Yassa ca pana me bhāsitassa atthaṁ na ājāneyyātha, ahaṁ vo tattha paṭipucchitabbo, ye vā panāssu viyattā bhikkhū. Ali ako niste razumeli značenje mojih reči, tada pitajte mene ili monahe koji imaju mudrost.
Kullūpamaṁ vo, bhikkhave, dhammaṁ desessāmi nittharaṇatthāya, no gahaṇatthāya. Monasi, pokazaću vam na koji način je ovo učenje slično splavu, jer služi za prelazak, a ne za vezivanje.
Taṁ suṇātha, sādhukaṁ manasikarotha, bhāsissāmī”ti. Slušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”
“Evaṁ, bhante”ti kho te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine,” odgovoriše oni.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:
“Seyyathāpi, bhikkhave, puriso addhānamaggappaṭipanno. „Zamislite, monasi, čoveka koji ide putem
So passeyya mahantaṁ udakaṇṇavaṁ, orimaṁ tīraṁ sāsaṅkaṁ sappaṭibhayaṁ, pārimaṁ tīraṁ khemaṁ appaṭibhayaṁ; i naiđe na ogromnu vodu, čija je ova obala strma i opasna, dok je druga obala sigurna i bez ikakve opasnosti.
na cassa nāvā santāraṇī uttarasetu vā apārā pāraṁ gamanāya. Ali nema nikakvog plovila ili mosta da tu vodu pređe.
Tassa evamassa: I čovek pomisli:
‘ayaṁ kho mahāudakaṇṇavo, orimaṁ tīraṁ sāsaṅkaṁ sappaṭibhayaṁ, pārimaṁ tīraṁ khemaṁ appaṭibhayaṁ; ’Ovo je ogromna voda, čija je ova obala strma i opasna, dok je druga obala sigurna i bez ikakve opasnosti.
natthi ca nāvā santāraṇī uttarasetu vā apārā pāraṁ gamanāya. Ali nema nikakvog plovila ili mosta da tu vodu pređem.
Yannūnāhaṁ tiṇakaṭṭhasākhāpalāsaṁ saṅkaḍḍhitvā, kullaṁ bandhitvā, taṁ kullaṁ nissāya hatthehi ca pādehi ca vāyamamāno sotthinā pāraṁ uttareyyan’ti. Kako bi bilo kad bih nakupio trske, pruća, granja i lišća pa od njih napravio splav, te nošen tim splavom, veslajući i rukama i nogama, bezbedno stignem na drugu obalu?’
Atha kho so, bhikkhave, puriso tiṇakaṭṭhasākhāpalāsaṁ saṅkaḍḍhitvā, kullaṁ bandhitvā taṁ kullaṁ nissāya hatthehi ca pādehi ca vāyamamāno sotthinā pāraṁ uttareyya. Tako i učini.
Tassa purisassa uttiṇṇassa pāraṅgatassa evamassa: Pošto je prešao vodu i stigao na drugu obalu, možda pomisli:
‘bahukāro kho me ayaṁ kullo; ’Ovaj mi je splav zaista mnogo pomogao.
imāhaṁ kullaṁ nissāya hatthehi ca pādehi ca vāyamamāno sotthinā pāraṁ uttiṇṇo. Nošen njime, veslajući i rukama i nogama, bezbedno sam stigao na drugu obalu.
Yannūnāhaṁ imaṁ kullaṁ sīse vā āropetvā khandhe vā uccāretvā yena kāmaṁ pakkameyyan’ti. Kako bi bilo da ga natovarim na leđa ili rame i ponesem sa sobom?’
Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
api nu so puriso evaṅkārī tasmiṁ kulle kiccakārī assā”ti? Ako tako uradi, hoće li čovek postupiti s tim splavom onako kako bi trebalo?”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani gospodine.”
“Kathaṅkārī ca so, bhikkhave, puriso tasmiṁ kulle kiccakārī assa? „A šta bi onda, monasi, trebalo da učini kako bi sa tim splavom postupio onako kako bi trebalo?
Idha, bhikkhave, tassa purisassa uttiṇṇassa pāraṅgatassa evamassa: Pošto je, monasi, prešao vodu i stigao na drugu obalu, možda pomisli:
‘bahukāro kho me ayaṁ kullo; ’Ovaj mi je splav zaista mnogo pomogao.
imāhaṁ kullaṁ nissāya hatthehi ca pādehi ca vāyamamāno sotthinā pāraṁ uttiṇṇo. Nošen njime, veslajući i rukama i nogama, bezbedno sam stigao na drugu obalu.
Yannūnāhaṁ imaṁ kullaṁ thale vā ussādetvā udake vā opilāpetvā yena kāmaṁ pakkameyyan’ti. Kako bi bilo da ga izvučem na obalu ili pustim niz vodu, a zatim krenem dalje?’
Evaṅkārī kho so, bhikkhave, puriso tasmiṁ kulle kiccakārī assa. Ako tako uradi, hoće li taj čovek postupiti s tim splavom onako kako bi trebalo?
Evameva kho, bhikkhave, kullūpamo mayā dhammo desito nittharaṇatthāya, no gahaṇatthāya. Isto tako, monasi, pokazao sam vam na koji način je ovo učenje slično splavu, jer služi za prelazak, a ne za vezivanje.
Kullūpamaṁ vo, bhikkhave, dhammaṁ desitaṁ, ājānantehi dhammāpi vo pahātabbā pageva adhammā. Monasi, kada razumete da je ovo učenje slično splavu, treba da napustite čak i to učenje, a kamoli stvari suprotne tom učenju.
Chayimāni, bhikkhave, diṭṭhiṭṭhānāni. Postoji, monasi, šest osnova za gledišta.
Katamāni cha? Kojih šest?
Idha, bhikkhave, assutavā puthujjano ariyānaṁ adassāvī ariyadhammassa akovido ariyadhamme avinīto, sappurisānaṁ adassāvī sappurisadhammassa akovido sappurisadhamme avinīto, „Tako, monasi, neuk, običan čovek, koji ne poštuje plemenite, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju, koji ne poštuje istinske ljude, neupućen je i bez prakse u njihovom učenju,
rūpaṁ ‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’ti samanupassati; na materijalni oblik gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’
vedanaṁ ‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’ti samanupassati; On na osećaj gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’
saññaṁ ‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’ti samanupassati; Na opažaj gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’
saṅkhāre ‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’ti samanupassati; Na mentalne obrasce gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’
yampi taṁ diṭṭhaṁ sutaṁ mutaṁ viññātaṁ pattaṁ pariyesitaṁ, anuvicaritaṁ manasā tampi ‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’ti samanupassati; Ono što vidi, čuje, oseti i spozna, ono sa čime se susretne, za čim traga i premišlja u umu, na to takođe gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’
yampi taṁ diṭṭhiṭṭhānaṁ—Ovakvo gledište:
so loko so attā, so pecca bhavissāmi nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo, sassatisamaṁ tatheva ṭhassāmīti—’Ono što je sopstvo jeste ovaj svet; posle smrti biću trajan, nepromenjiv, večan, neću podleći promeni; trajaću koliko i večnost’
tampi ‘etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā’ti samanupassati. – na njega on takođe gleda ovako: ’Ovo je moje, ovo sam ja, ovo je moje sopstvo.’
Sutavā ca kho, bhikkhave, ariyasāvako ariyānaṁ dassāvī ariyadhammassa kovido ariyadhamme suvinīto, sappurisānaṁ dassāvī sappurisadhammassa kovido sappurisadhamme suvinīto, Ali, monasi, postoji dobro upućen plemeniti učenik, koji poštuje plemenite, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, koji poštuje istinske ljude, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban,
rūpaṁ ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti samanupassati; a na materijalni oblik gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’
vedanaṁ ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti samanupassati; On na osećaj gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’
saññaṁ ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti samanupassati; Na opažaj gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’
saṅkhāre ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti samanupassati; Na mentalne obrasce gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’
yampi taṁ diṭṭhaṁ sutaṁ mutaṁ viññātaṁ pattaṁ pariyesitaṁ, anuvicaritaṁ manasā, tampi ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti samanupassati; Ono što vidi, čuje, oseti i spozna, ono sa čime se susretne, za čim traga i premišlja u umu, na to takođe gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’
yampi taṁ diṭṭhiṭṭhānaṁ—Ovakvo gledište:
so loko so attā, so pecca bhavissāmi nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo, sassatisamaṁ tatheva ṭhassāmīti—’Ono što je sopstvo jeste ovaj svet; posle smrti biću trajan, nepromenjiv, večan, neću podleći promeni; trajaću koliko i večnost’
tampi ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti samanupassati. – na njega takođe gleda ovako: ’Ovo nije moje, ovo nisam ja, ovo nije moje sopstvo.’
So evaṁ samanupassanto asati na paritassatī”ti. Kad tako razmišlja, nije uznemiren zbog onog što ne postoji.”
Evaṁ vutte, aññataro bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca: Kad je ovo čuo, neki monah ovako reče Blaženome:
“siyā nu kho, bhante, bahiddhā asati paritassanā”ti? „Poštovani gospodine, može li biti uznemirenosti zbog onog što ne postoji spolja?”
“Siyā, bhikkhū”ti—bhagavā avoca. „Može, monaše”, reče Blaženi.
“Idha bhikkhu ekaccassa evaṁ hoti: „Tako, monaše, neko razmišlja:
‘ahu vata me, taṁ vata me natthi; ’Ah, imao sam to! Ali sad, avaj, više nemam!
siyā vata me, taṁ vatāhaṁ na labhāmī’ti. Kad bih ga samo opet imao! No, nikako da ga dobijem!’
So socati kilamati paridevati urattāḷiṁ kandati sammohaṁ āpajjati. I onda tuguje, žali i nariče, plače udarajući se u prsa i postaje rastresen.
Evaṁ kho, bhikkhu, bahiddhā asati paritassanā hotī”ti. Tako može biti uznemirenost zbog onog što ne postoji spolja.”
“Siyā pana, bhante, bahiddhā asati aparitassanā”ti? „A može li biti odsustva uznemirenosti zbog onoga što ne postoji spolja?”
“Siyā, bhikkhū”ti—bhagavā avoca. „Može, monaše”, reče Blaženi.
“Idha bhikkhu ekaccassa na evaṁ hoti: „Tako, monaše, neko razmišlja:
‘ahu vata me, taṁ vata me natthi; ’Ah, imao sam to! Ali sad, avaj, više nemam!
siyā vata me, taṁ vatāhaṁ na labhāmī’ti. Kad bih ga samo opet imao! No, nikako da ga dobijem!’
So na socati na kilamati na paridevati na urattāḷiṁ kandati na sammohaṁ āpajjati. Onda on ne žali, ne tuži i ne jadikuje, ne udara se u grudi plačući i ne postaje rastresen.
Evaṁ kho, bhikkhu, bahiddhā asati aparitassanā hotī”ti. Tako može biti odsustva uznemirenosti zbog onog što ne postoji spolja.”
“Siyā nu kho, bhante, ajjhattaṁ asati paritassanā”ti? „A može li biti uznemirenosti zbog onog što ne postoji unutra?”
“Siyā, bhikkhū”ti—bhagavā avoca. „Može, monaše”, reče Blaženi.
“Idha, bhikkhu, ekaccassa evaṁ diṭṭhi hoti: „Tako, monaše, neko ovako razmišlja:
‘so loko so attā, so pecca bhavissāmi nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo, sassatisamaṁ tatheva ṭhassāmī’ti. ’Ono što je sopstvo jeste ovaj svet; posle smrti biću trajan, nepromenjiv, večan, neću podleći promeni; trajaću koliko i večnost’
So suṇāti tathāgatassa vā tathāgatasāvakassa vā sabbesaṁ diṭṭhiṭṭhānādhiṭṭhānapariyuṭṭhānābhinivesānusayānaṁ samugghātāya sabbasaṅkhārasamathāya sabbūpadhipaṭinissaggāya taṇhākkhayāya virāgāya nirodhāya nibbānāya dhammaṁ desentassa. Onda čuje Tathāgatu ili učenika Tathāgate kako izlaže Dhammu radi uklanjanju svih gledišta, odluka, opsesija, vezivanja i prikrivenih sklonosti, radi smirivanja svih mentalnih konstrukcija, napuštanja svih vezanosti, razaranja žudnje, hlađenja strasti, prestanka, nibbāne.
Tassa evaṁ hoti: Na to pomisli:
‘ucchijjissāmi nāmassu, vinassissāmi nāmassu, nassu nāma bhavissāmī’ti. ’Biću uništen! Nestaću! Više me neće biti!’
So socati kilamati paridevati urattāḷiṁ kandati sammohaṁ āpajjati. I onda tuguje, žali i nariče, plače udarajući se u prsa i postaje rastresen.
Evaṁ kho, bhikkhu, ajjhattaṁ asati paritassanā hotī”ti. Tako ima uznemirenosti zbog onoga što ne postoji unutra.”
“Siyā pana, bhante, ajjhattaṁ asati aparitassanā”ti? „A može li biti odsustva uznemirenosti zbog onoga što ne postoji unutra?”
“Siyā, bhikkhū”ti bhagavā avoca. „Može, monaše”, reče Blaženi.
“Idha, bhikkhu, ekaccassa na evaṁ diṭṭhi hoti: „Tako, monaše, neko ne razmišlja:
‘so loko so attā, so pecca bhavissāmi nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo, sassatisamaṁ tatheva ṭhassāmī’ti. ’Ovo je sopstvo... trajaću koliko i večnost.’
So suṇāti tathāgatassa vā tathāgatasāvakassa vā sabbesaṁ diṭṭhiṭṭhānādhiṭṭhānapariyuṭṭhānābhinivesānusayānaṁ samugghātāya sabbasaṅkhārasamathāya sabbūpadhipaṭinissaggāya taṇhākkhayāya virāgāya nirodhāya nibbānāya dhammaṁ desentassa. Onda čuje Tathāgatu ili učenika Tathāgate kako izlaže Dhammu radi uklanjanju svih gledišta, odluka, opsesija, vezivanja i prikrivenih sklonosti, radi smirivanja svih mentalnih konstrukcija, napuštanja svih vezanosti, razaranja žudnje, hlađenja strasti, prestanka, nibbāne.
Tassa na evaṁ hoti: Na to ne pomisli:
‘ucchijjissāmi nāmassu, vinassissāmi nāmassu, nassu nāma bhavissāmī’ti. ’Biću uništen! Nestaću! Više me neće biti!’
So na socati na kilamati na paridevati na urattāḷiṁ kandati na sammohaṁ āpajjati. Onda on ne žali, ne tuži i ne jadikuje, ne udara se u grudi plačući i ne postaje rastresen.
Evaṁ kho, bhikkhu, ajjhattaṁ asati aparitassanā hoti. Tako ima odsustva uznemirenosti zbog onoga što ne postoji unutra.
Taṁ, bhikkhave, pariggahaṁ pariggaṇheyyātha, yvāssa pariggaho nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo, sassatisamaṁ tatheva tiṭṭheyya. Monasi, možda možete steći takav posed koji je trajan, nepromenjiv, večan, koji ne podleže promeni i traje koliko i večnost.
Passatha no tumhe, bhikkhave, taṁ pariggahaṁ yvāssa pariggaho nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo, sassatisamaṁ tatheva tiṭṭheyyā”ti? No, da li vi, monasi, vidite neki takav posed?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani gospodine.”
“Sādhu, bhikkhave. „Dobro je, monasi,
Ahampi kho taṁ, bhikkhave, pariggahaṁ na samanupassāmi yvāssa pariggaho nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo sassatisamaṁ tatheva tiṭṭheyya. ja takođe ne vidim bilo kakav posed koji je trajan, nepromenjiv, večan, ne podleže promeni i traje koliko i večnost.
Taṁ, bhikkhave, attavādupādānaṁ upādiyetha, yaṁsa attavādupādānaṁ upādiyato na uppajjeyyuṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. Monasi, možda se možete vezati za takvo učenje o sopstvu koje neće doneti žalost, naricanje, bol, tugu i očaj onome ko se veže za njega.
Passatha no tumhe, bhikkhave, taṁ attavādupādānaṁ yaṁsa attavādupādānaṁ upādiyato na uppajjeyyuṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā”ti? No, da li vi, monasi, vidite takvo učenje o sopstvu?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani gospodine.”
“Sādhu, bhikkhave. „Dobro je, monasi,
Ahampi kho taṁ, bhikkhave, attavādupādānaṁ na samanupassāmi yaṁsa attavādupādānaṁ upādiyato na uppajjeyyuṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. ja takođe ne vidim bilo koje učenje o sopstvu koje neće doneti žalost, naricanje, bol, tugu i očaj.
Taṁ, bhikkhave, diṭṭhinissayaṁ nissayetha yaṁsa diṭṭhinissayaṁ nissayato na uppajjeyyuṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. Monasi, možda možete uzeti kao oslonac takvo gledište koje ne bi donelo žalost, naricanje, bol, tugu i očaj onome ko ga uzme kao oslonac.
Passatha no tumhe, bhikkhave, taṁ diṭṭhinissayaṁ yaṁsa diṭṭhinissayaṁ nissayato na uppajjeyyuṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā”ti? No, da li vi, monasi, vidite neko takvo gledište kao oslonac?”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, poštovani gospodine.”
“Sādhu, bhikkhave. „Dobro je, monasi,
Ahampi kho taṁ, bhikkhave, diṭṭhinissayaṁ na samanupassāmi yaṁsa diṭṭhinissayaṁ nissayato na uppajjeyyuṁ sokaparidevadukkhadomanassupāyāsā. ja takođe ne vidim bilo koje gledište kao oslonac koji ne bi donelo žalost, naricanje, bol, tugu i očaj onome ko ga uzme kao oslonac.
Attani vā, bhikkhave, sati ‘attaniyaṁ me’ti assā”ti? Monasi, ako bi postojalo sopstvo, da li bi postojalo i ono što pripada mom sopstvu?”
“Evaṁ, bhante”. „Da, postojalo bi.”
“Attaniye vā, bhikkhave, sati ‘attā me’ti assā”ti? „Ili, ako bi postojalo ono što pripada sopstvu, da li bi postojalo i moje sopstvo?”
“Evaṁ, bhante”. „Da, postojao bi.”
“Attani ca, bhikkhave, attaniye ca saccato thetato anupalabbhamāne, yampi taṁ diṭṭhiṭṭhānaṁ: „Monasi, pošto sopstvo i ono što pripada sopstvu ne bivaju shvaćeni kao istiniti i učvršćeni, tada takva osnova za gledišta, naime:
‘so loko so attā, so pecca bhavissāmi nicco dhuvo sassato avipariṇāmadhammo, sassatisamaṁ tatheva ṭhassāmī’ti—’Ono što je sopstvo jeste ovaj svet; posle smrti biću trajan, nepromenjiv, večan, neću podleći promeni; trajaću koliko i večnost’
nanāyaṁ, bhikkhave, kevalo paripūro bāladhammo”ti? zar to ne bi bilo jedno sasvim i do kraja budalasto učenje?”
“Kiñhi no siyā, bhante, kevalo hi, bhante, paripūro bāladhammo”ti. „A šta bi drugo moglo biti, gospodine, nego jedno sasvim i do kraja budalasto učenje?”
“Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, „Šta mislite, monasi?
rūpaṁ niccaṁ vā aniccaṁ vā”ti? Je li materijalni oblik trajan ili prolazan?”
“Aniccaṁ, bhante”. „Prolazan.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti? „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?”
“Dukkhaṁ, bhante”. „To je patnja.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ—„Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako:
etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā”ti? ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da nije, poštovani gospodine.”
“Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
vedanā …pe… Je li osećaj…
saññā … Je li opažaj…
saṅkhārā … Jesu li mentalni obrasci…
viññāṇaṁ niccaṁ vā aniccaṁ vā”ti? Je li svest trajna ili prolazna?”
“Aniccaṁ, bhante”. „Prolazna.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vā taṁ sukhaṁ vā”ti? „Je li ono što je prolazno patnja ili sreća?”
“Dukkhaṁ, bhante”. „To je patnja.”
“Yaṁ panāniccaṁ dukkhaṁ vipariṇāmadhammaṁ, kallaṁ nu taṁ samanupassituṁ—„Je li na ono što je prolazno, patnja i podložno promeni prikladno gledati ovako:
etaṁ mama, esohamasmi, eso me attā”ti? ’To je moje, to sam ja, to je moje sopstvo?’”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da nije, poštovani gospodine.”
“Tasmātiha, bhikkhave, yaṁ kiñci rūpaṁ atītānāgatapaccuppannaṁ, ajjhattaṁ vā bahiddhā vā, oḷārikaṁ vā sukhumaṁ vā, hīnaṁ vā paṇītaṁ vā, yaṁ dūre santike vā, sabbaṁ rūpaṁ ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti—evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. „Zato, monasi, svaki materijalni oblik, prošli, budući ili sadašnji, unutrašnji ili spoljašnji, velik ili mali, inferiorni ili superiorni, dalek ili blizu, svaki materijalni oblik treba videti onakvog kakav zaista jeste, pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo.’
Yā kāci vedanā …pe… Svaku vrstu osećaja…
yā kāci saññā … Svaku vrstu opažaja…
ye keci saṅkhārā … Svaku vrstu mentalnih obrazaca…
yaṁ kiñci viññāṇaṁ atītānāgatapaccuppannaṁ, ajjhattaṁ vā bahiddhā vā, oḷārikaṁ vā sukhumaṁ vā, hīnaṁ vā paṇītaṁ vā, yaṁ dūre santike vā, sabbaṁ viññāṇaṁ ‘netaṁ mama, nesohamasmi, na meso attā’ti—evametaṁ yathābhūtaṁ sammappaññāya daṭṭhabbaṁ. Svaku vrstu svesti, prošlu, buduću ili sadašnju, unutrašnju ili spoljašnju, veliku ili malu, inferiornu ili superiornu, daleku ili blizu, svaku svest treba videti onakvu kakva zaista jeste, pravom mudrošću: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo’.
Evaṁ passaṁ, bhikkhave, sutavā ariyasāvako rūpasmiṁ nibbindati, vedanāya nibbindati, saññāya nibbindati, saṅkhāresu nibbindati, viññāṇasmiṁ nibbindati, Kada tako gleda, monasi, dobro upućen plemeniti učenik se oslobađa očaranosti materijalnim oblikom, očaranosti osećajem, očaranosti opažajem, očaranosti mentalnim obrascima, očaranosti svešću.
nibbidā virajjati, virāgā vimuccati, vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ hoti. Pošto više nije očaran, strast se u njemu hladi. Hlađenjem strasti njegov um postaje oslobođen. Kada je oslobođen, dolazi i saznanje:
‘Khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti pajānāti. ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više bilo kojeg oblika bivanja’.”
Ayaṁ vuccati, bhikkhave, bhikkhu ukkhittapaligho itipi, saṅkiṇṇaparikkho itipi, abbūḷhesiko itipi, niraggaḷo itipi, ariyo pannaddhajo pannabhāro visaṁyutto itipi. Monasi, takav monah se naziva onim čije je dno probijeno, čiji je rov zatrpan, čiji je noseći stub oboren, onim koji nema ograda, plemeniti čiji je barjak spušten, čiji je tovar odložen, ko je bez okova.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu ukkhittapaligho hoti? A kako je to monah onaj čije je dno probijeno?
Idha, bhikkhave, bhikkhuno avijjā pahīnā hoti, ucchinnamūlā tālāvatthukatā anabhāvaṅkatā, āyatiṁ anuppādadhammā. Ima primera da monah napusti neznanje, saseče ga u korenu, načini ga poput palminog panja, ukloni ga, tako da se u budućnosti više ne može javiti.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu ukkhittapaligho hoti. Tako je monah onaj čije je dno probijeno.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu saṅkiṇṇaparikkho hoti? A kako je to monah onaj čiji je rov zatrpan?
Idha, bhikkhave, bhikkhuno ponobbhaviko jātisaṁsāro pahīno hoti, ucchinnamūlo tālāvatthukato anabhāvaṅkato, āyatiṁ anuppādadhammo. Ima primera kada monah napusti krug preporađanja koji donosi nova rođenja, saseče ga u korenu… tako da se više ne javlja.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu saṅkiṇṇaparikkho hoti. Tako je monah onaj čiji je rov zatrpan.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu abbūḷhesiko hoti? A kako je to monah onaj čiji je noseći stub oboren?
Idha, bhikkhave, bhikkhuno taṇhā pahīnā hoti, ucchinnamūlā tālāvatthukatā anabhāvaṅkatā, āyatiṁ anuppādadhammā. Ima primera kada monah napusti žudnju, saseče je u korenu… tako da se ona više ne javlja.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu abbūḷhesiko hoti. Tako je monah onaj čiji je noseći stub oboren.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu niraggaḷo hoti? A kako je to monah onaj koji nema ograda?
Idha, bhikkhave, bhikkhuno pañca orambhāgiyāni saṁyojanāni pahīnāni honti, ucchinnamūlāni tālāvatthukatāni anabhāvaṅkatāni, āyatiṁ anuppādadhammāni. Ima primera kada monah napusti pet nižih okova, saseče ih u korenu… tako da se više ne javljaju.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu niraggaḷo hoti. Tako je monah onaj koji nema ograda.
Kathañca, bhikkhave, bhikkhu ariyo pannaddhajo pannabhāro visaṁyutto hoti? A kako je to monah plemeniti čiji je barjak spušten, čiji je tovar odložen, koji je bez okova?
Idha, bhikkhave, bhikkhuno asmimāno pahīno hoti, ucchinnamūlo tālāvatthukato anabhāvaṅkato, āyatiṁ anuppādadhammo. Ima primera kad monah napusti obmanu ’ja sam’, saseče je u korenu… tako da se ona više ne javlja.
Evaṁ kho, bhikkhave, bhikkhu ariyo pannaddhajo pannabhāro visaṁyutto hoti. Tako je monah plemeniti čiji je barjak spušten, čiji je tovar odložen, ko je bez okova.
Evaṁ vimuttacittaṁ kho, bhikkhave, bhikkhuṁ saindā devā sabrahmakā sapajāpatikā anvesaṁ nādhigacchanti: Monasi, kada božanstva sa Indrom, Brahmom i Pađāpatijem na čelu tragaju za monahom koji je tako oslobođenog uma, oni ne nalaze [bilo šta kako bi mogli da kažu]:
‘idaṁ nissitaṁ tathāgatassa viññāṇan’ti. ’Svest onoga ko je tako otišao oslanja se na ovo.’
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Diṭṭhevāhaṁ, bhikkhave, dhamme tathāgataṁ ananuvijjoti vadāmi. Onaj ko je tako otišao, kažem vam, ne ostavlja trag ovde i sada.
Evaṁvādiṁ kho maṁ, bhikkhave, evamakkhāyiṁ eke samaṇabrāhmaṇā asatā tucchā musā abhūtena abbhācikkhanti: Monasi, i dok ovako govorim, ovako objavljujem, neki me askete i brahmani bez ikakve osnove pogrešno tumače sledećim rečima:
‘venayiko samaṇo gotamo, sato sattassa ucchedaṁ vināsaṁ vibhavaṁ paññāpetī’ti. ’Asketa Gotama vodi na pogrešan put; podučava poništavanje, razaranje, uništenje postojećeg bića.’
Yathā cāhaṁ na, bhikkhave, yathā cāhaṁ na vadāmi, tathā maṁ te bhonto samaṇabrāhmaṇā asatā tucchā musā abhūtena abbhācikkhanti: Pošto to ne činim, pošto to ne podučavam, to znači da me ti askete i brahmani bez ikakve osnove, bespotrebno, lažno i pogrešno tumače sledećim rečima:
‘venayiko samaṇo gotamo, sato sattassa ucchedaṁ vināsaṁ vibhavaṁ paññāpetī’ti. ’Asketa Gotama vodi na pogrešan put; podučava poništavanje, razaranje, uništenje postojećeg bića.’
Pubbe cāhaṁ, bhikkhave, etarahi ca dukkhañceva paññāpemi, dukkhassa ca nirodhaṁ. Monasi, i pre i sada, ono što ja podučavam jesu patnja i prestanak patnje.
Tatra ce, bhikkhave, pare tathāgataṁ akkosanti paribhāsanti rosenti vihesenti, tatra, bhikkhave, tathāgatassa na hoti āghāto na appaccayo na cetaso anabhiraddhi. Ako drugi vređaju, grde, proklinju i zlostavljaju Tathāgatu zbog toga, Tathāgata ne oseća ozlojeđenost, ogorčenost ili potištenost u srcu.
Tatra ce, bhikkhave, pare tathāgataṁ sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, tatra, bhikkhave, tathāgatassa na hoti ānando na somanassaṁ na cetaso uppilāvitattaṁ. A ako drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se Tathāgati zbog toga, Tathāgata ne oseća oduševljenje, radost i uznesenost u srcu.
Tatra ce, bhikkhave, pare vā tathāgataṁ sakkaronti garuṁ karonti mānenti pūjenti, tatra, bhikkhave, tathāgatassa evaṁ hoti: Ako drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se Tathāgati zbog toga, Tathāgata o tome misli ovako:
‘yaṁ kho idaṁ pubbe pariññātaṁ tattha me evarūpā kārā karīyantī’ti. ’Oni to čine u ime onoga što je već ranije do kraja shvaćeno.’
Tasmātiha, bhikkhave, tumhe cepi pare akkoseyyuṁ paribhāseyyuṁ roseyyuṁ viheseyyuṁ, tatra tumhe hi na āghāto na appaccayo na cetaso anabhiraddhi karaṇīyā. Zato, monasi, ako vas drugi vređaju, grde, proklinju i zlostavljaju, zbog toga ne treba da osećate ozlojeđenost, ogorčenost ili potištenost u srcu.
Tasmātiha, bhikkhave, tumhe cepi pare sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, tatra tumhehi na ānando na somanassaṁ na cetaso uppilāvitattaṁ karaṇīyaṁ. I ako vas drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se, zbog toga ne treba da osećate oduševljenje, radost i uznesenost u srcu.
Tasmātiha, bhikkhave, tumhe cepi pare sakkareyyuṁ garuṁ kareyyuṁ māneyyuṁ pūjeyyuṁ, tatra tumhākaṁ evamassa: Ako vas drugi slave, poštuju, obožavaju i klanjaju se, o tome treba da mislite ovako:
‘yaṁ kho idaṁ pubbe pariññātaṁ, tattha me evarūpā kārā karīyantī’ti. ’Oni to čine u ime onoga što je već ranije do kraja shvaćeno.’
Tasmātiha, bhikkhave, yaṁ na tumhākaṁ taṁ pajahatha; Zato, monasi, sve ono što nije vaše, napustite;
taṁ vo pahīnaṁ dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. napuštanje će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Kiñca, bhikkhave, na tumhākaṁ? A šta je to što nije vaše?
Rūpaṁ, bhikkhave, na tumhākaṁ, taṁ pajahatha; Materijalni oblik nije vaš. Napustite ga.
taṁ vo pahīnaṁ dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. napuštanje će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Vedanā, bhikkhave, na tumhākaṁ, taṁ pajahatha; Osećaj nije vaš. Napustite ga.
sā vo pahīnā dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. Kad ste ga napustili, to će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Saññā, bhikkhave, na tumhākaṁ, taṁ pajahatha; Opažaj nije vaš. Napustite ga.
sā vo pahīnā dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. Kad ste ga napustili, to će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Saṅkhārā, bhikkhave, na tumhākaṁ, te pajahatha; Mentalni obrasci nisu vaši. Napustite ih.
te vo pahīnā dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissanti. Kad ste ih napustili, to će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Viññāṇaṁ, bhikkhave, na tumhākaṁ, taṁ pajahatha; Svest nije vaša. Napustite je.
taṁ vo pahīnaṁ dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. Kad ste je napustili, to će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
yaṁ imasmiṁ jetavane tiṇakaṭṭhasākhāpalāsaṁ, taṁ jano hareyya vā daheyya vā yathāpaccayaṁ vā kareyya. Ako bi ljudi počeli da odnose travu, pruće, granje i lišće iz ovog Đetinog gaja ili da ih spaljuju ili da čine bilo šta drugo što im je po volji,
Api nu tumhākaṁ evamassa: da li biste pomislili:
‘amhe jano harati vā dahati vā yathāpaccayaṁ vā karotī’”ti? ’Ovi ljudi nas raznose, nas spaljuju ili nama čine što im je volja?’”
“No hetaṁ, bhante”. „Ne, gospodine.”
“Taṁ kissa hetu”? A zašto?
“Na hi no etaṁ, bhante, attā vā attaniyaṁ vā”ti. Zato što sve to nije ni naše sopstvo, niti pripada našem sopstvu.”
“Evameva kho, bhikkhave, yaṁ na tumhākaṁ taṁ pajahatha; „Isto tako, monasi, sve ono što nije vaše, napustite; kad ste ga napustili,
taṁ vo pahīnaṁ dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. to će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Kiñca, bhikkhave, na tumhākaṁ?
Rūpaṁ, bhikkhave, na tumhākaṁ, taṁ pajahatha; Materijalni oblik nije vaš. Napustite ga.
taṁ vo pahīnaṁ dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. To će vam biti na dobrobit i sreću zadugo.
Vedanā, bhikkhave …pe… Osećaj nije vaš…
saññā, bhikkhave … Opažaj nije vaš…
saṅkhārā, bhikkhave …pe… Mentalni obrasci nisu vaši…
viññāṇaṁ, bhikkhave, na tumhākaṁ, taṁ pajahatha; Svest nije vaša. Napustite je.
taṁ vo pahīnaṁ dīgharattaṁ hitāya sukhāya bhavissati. Kad ste je napustili, to će vam doneti dobrobit i sreću zadugo.
Evaṁ svākkhāto, bhikkhave, mayā dhammo uttāno vivaṭo pakāsito chinnapilotiko. Monasi, Dhamma koju sam objavio jeste jasna, otvorena, očigledna i celovita.
Evaṁ svākkhāte, bhikkhave, mayā dhamme uttāne vivaṭe pakāsite chinnapilotike ye te bhikkhū arahanto khīṇāsavā vusitavanto katakaraṇīyā ohitabhārā anuppattasadatthā parikkhīṇabhavasaṁyojanā sammadaññāvimuttā, vaṭṭaṁ tesaṁ natthi paññāpanāya. U toj Dhammi koju sam objavio, jasnoj, otvorenoj, očiglednoj i celovitoj, ne postoji [budući] krug manifestacije onih monaha koji su arahanti, sve otrove uklonili, proživeli svetački život, učinili ono što je trebalo učiniti, odložili tovar, dosegli sopstveni cilj, raskinuli okove bića i potpuno su oslobođeni krajnjim znanjem.
Evaṁ svākkhāto, bhikkhave, mayā dhammo uttāno vivaṭo pakāsito chinnapilotiko. Monasi, Dhamma koju sam objavio jeste jasna, otvorena, očigledna i celovita.
Evaṁ svākkhāte, bhikkhave, mayā dhamme uttāne vivaṭe pakāsite chinnapilotike yesaṁ bhikkhūnaṁ pañcorambhāgiyāni saṁyojanāni pahīnāni, sabbe te opapātikā, tattha parinibbāyino, anāvattidhammā tasmā lokā. U toj Dhammi koju sam objavio, jasnoj… i celovitoj, oni monasi koji su napustili pet nižih okova bića pojaviće se spontano [u čistim boravištima] i odatle dosegnuti nibbānu, a da se više ne vrate u ovaj svet.
Evaṁ svākkhāto, bhikkhave, mayā dhammo uttāno vivaṭo pakāsito chinnapilotiko. Monasi, Dhamma koju sam objavio jeste jasna, otvorena, očigledna i celovita.
Evaṁ svākkhāte, bhikkhave, mayā dhamme uttāne vivaṭe pakāsite chinnapilotike yesaṁ bhikkhūnaṁ tīṇi saṁyojanāni pahīnāni, rāgadosamohā tanubhūtā, sabbe te sakadāgāmino, sakideva imaṁ lokaṁ āgantvā dukkhassantaṁ karissanti. U toj Dhammi koju sam objavio, jasnoj… i celovitoj, oni monasi koji su napustili tri niža okova bića i umanjili strast, mržnju i obmanutost, jesu jednom-povratnici, jer će se još jednom vratiti u ovaj svet da okončaju svoju patnju.
Evaṁ svākkhāto, bhikkhave, mayā dhammo uttāno vivaṭo pakāsito chinnapilotiko. Monasi, Dhamma koju sam objavio jeste jasna, otvorena, očigledna i celovita.
Evaṁ svākkhāte, bhikkhave, mayā dhamme uttāne vivaṭe pakāsite chinnapilotike yesaṁ bhikkhūnaṁ tīṇi saṁyojanāni pahīnāni, sabbe te sotāpannā, avinipātadhammā, niyatā sambodhiparāyanā. U toj Dhammi koju sam objavio, jasnoj… i celovitoj, oni monasi koji su napustili tri niža okova bića ušli su u tok, nisu više podložni propasti, sigurni [u svoje izbavljenje] i idu ka probuđenju.
Evaṁ svākkhāto, bhikkhave, mayā dhammo uttāno vivaṭo pakāsito chinnapilotiko. Monasi, Dhamma koju sam objavio jeste jasna, otvorena, očigledna i celovita.
Evaṁ svākkhāte, bhikkhave, mayā dhamme uttāne vivaṭe pakāsite chinnapilotike ye te bhikkhū dhammānusārino saddhānusārino sabbe te sambodhiparāyanā. U toj Dhammi koju sam objavio, jasnoj… i celovitoj, ka probuđenju idu oni monasi koji slede na osnovu Dhamme ili slede na osnovu poverenja.
Evaṁ svākkhāto, bhikkhave, mayā dhammo uttāno vivaṭo pakāsito chinnapilotiko. Monasi, Dhamma koju sam objavio jeste jasna, otvorena, očigledna i celovita.
Evaṁ svākkhāte, bhikkhave, mayā dhamme uttāne vivaṭe pakāsite chinnapilotike yesaṁ mayi saddhāmattaṁ pemamattaṁ sabbe te saggaparāyanā”ti. U toj Dhammi koju sam objavio, jasnoj, otvorenoj, očiglednoj i celovitoj, ka nebeskom svetu idu oni koji imaju dovoljno vere u mene, dovoljno ljubavi za mene.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.
Alagaddūpamasuttaṁ niṭṭhitaṁ dutiyaṁ.