Other Translations: Deutsch , English , Italiano , Lietuvių kalba , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 21 Budini govori srednje dužine 21
Kakacūpamasutta Poređenje sa testerom
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Tena kho pana samayena āyasmā moḷiyaphagguno bhikkhunīhi saddhiṁ ativelaṁ saṁsaṭṭho viharati. A u to vreme poštovani Moliya Phagguna je suviše vremena provodio u društvu monahinja.
Evaṁ saṁsaṭṭho āyasmā moḷiyaphagguno bhikkhunīhi saddhiṁ viharati—Toliko se s njima zbližio,
sace koci bhikkhu āyasmato moḷiyaphaggunassa sammukhā tāsaṁ bhikkhunīnaṁ avaṇṇaṁ bhāsati, tenāyasmā moḷiyaphagguno kupito anattamano adhikaraṇampi karoti. da ako bi neki monah u njegovom prisustvu kritikovao te monahinje, razbesneo bi se, oneraspoložio i protestovao.
Sace pana koci bhikkhu tāsaṁ bhikkhunīnaṁ sammukhā āyasmato moḷiyaphaggunassa avaṇṇaṁ bhāsati, tena tā bhikkhuniyo kupitā anattamanā adhikaraṇampi karonti. A ako bi u prisustvu tih monahinja neki monah kritikovao poštovanog Moliya Phaggunu, one bi se razbesnele, oneraspoložile i protestovale.
Evaṁ saṁsaṭṭho āyasmā moḷiyaphagguno bhikkhunīhi saddhiṁ viharati. Toliko se poštovani Moliya Phagguna bio zbližio sa monahinjama.
Atha kho aññataro bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho so bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca: Onda neki monah otide do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, ispriča on Blaženome šta se događa.
“āyasmā, bhante, moḷiyaphagguno bhikkhunīhi saddhiṁ ativelaṁ saṁsaṭṭho viharati.
Evaṁ saṁsaṭṭho, bhante, āyasmā moḷiyaphagguno bhikkhunīhi saddhiṁ viharati—
sace koci bhikkhu āyasmato moḷiyaphaggunassa sammukhā tāsaṁ bhikkhunīnaṁ avaṇṇaṁ bhāsati, tenāyasmā moḷiyaphagguno kupito anattamano adhikaraṇampi karoti.
Sace pana koci bhikkhu tāsaṁ bhikkhunīnaṁ sammukhā āyasmato moḷiyaphaggunassa avaṇṇaṁ bhāsati, tena tā bhikkhuniyo kupitā anattamanā adhikaraṇampi karonti.
Evaṁ saṁsaṭṭho, bhante, āyasmā moḷiyaphagguno bhikkhunīhi saddhiṁ viharatī”ti.
Atha kho bhagavā aññataraṁ bhikkhuṁ āmantesi: Na to Blaženi reče jednom monahu:
“ehi tvaṁ, bhikkhu, mama vacanena moḷiyaphaggunaṁ bhikkhuṁ āmantehi: „Hajde, monaše, reci monahu Moliya Phagguni u moje ime:
‘satthā taṁ, āvuso phagguna, āmantetī’”ti. ’Prijatelju Phagguna, učitelj te zove’.”
“Evaṁ, bhante”ti kho so bhikkhu bhagavato paṭissutvā yenāyasmā moḷiyaphagguno tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā āyasmantaṁ moḷiyaphaggunaṁ etadavoca: „Da, poštovani gospodine”, odgovori monah. On otide do poštovanog Moliya Phaggune reče mu:
“satthā taṁ, āvuso phagguna, āmantetī”ti. „Prijatelju Phagguna, učitelj te zove.”
“Evamāvuso”ti kho āyasmā moḷiyaphagguno tassa bhikkhuno paṭissutvā yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinnaṁ kho āyasmantaṁ moḷiyaphaggunaṁ bhagavā etadavoca: „Dobro, prijatelju”, odgovori poštovani Phagguna i otide da vidi Blaženog. Kad je stigao, pokloni se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, Blaženi mu se obrati sledećim rečima:
“Saccaṁ kira tvaṁ, phagguna, bhikkhunīhi saddhiṁ ativelaṁ saṁsaṭṭho viharasi? „Phagguna, je li istina da suviše vremena provodiš u društvu monahinja
Evaṁ saṁsaṭṭho kira tvaṁ, phagguna, bhikkhunīhi saddhiṁ viharasi—i da si se toliko sa njima zbližio
sace koci bhikkhu tuyhaṁ sammukhā tāsaṁ bhikkhunīnaṁ avaṇṇaṁ bhāsati, tena tvaṁ kupito anattamano adhikaraṇampi karosi. da ako neki monah u tvom prisustvu kritikuje neku od monahinja, ti se razbesniš, oneraspoložiš i protestuješ?
Sace pana koci bhikkhu tāsaṁ bhikkhunīnaṁ sammukhā tuyhaṁ avaṇṇaṁ bhāsati, tena tā bhikkhuniyo kupitā anattamanā adhikaraṇampi karonti. A ako u prisustvu tih monahinja neki monah kritikuje tebe, one se razbesne, oneraspolože i protestuju.
Evaṁ saṁsaṭṭho kira tvaṁ, phagguna, bhikkhunīhi saddhiṁ viharasī”ti? Da li si se toliko zbližio s monahinjama, kao što se čini?”
“Evaṁ, bhante”ti. „Istina je, poštovani gospodine.”
“Nanu tvaṁ, phagguna, kulaputto saddhā agārasmā anagāriyaṁ pabbajito”ti? „Phagguna, nisi li ti sin iz dobre porodice koji je iz poverenja napustio dom i otišao u beskućnike?”
“Evaṁ, bhante”ti. „Jesam, poštovani gospodine.”
“Na kho te etaṁ, phagguna, patirūpaṁ kulaputtassa saddhā agārasmā anagāriyaṁ pabbajitassa, yaṁ tvaṁ bhikkhunīhi saddhiṁ ativelaṁ saṁsaṭṭho vihareyyāsi. „Phagguna, ne priliči sinu ugledne porodice koji je iz poverenja napustio dom i otišao u beskućnike da suviše vremena provodi u društvu monahinja.
Tasmātiha, phagguna, tava cepi koci sammukhā tāsaṁ bhikkhunīnaṁ avaṇṇaṁ bhāseyya, tatrāpi tvaṁ, phagguna, ye gehasitā chandā ye gehasitā vitakkā te pajaheyyāsi. Zato, ako neko u tvom prisustvu kritikuje te monahinje, treba da napustiš svaku želju i svaku misao zasnovanu na domaćinskom životu.
Tatrāpi te, phagguna, evaṁ sikkhitabbaṁ: I zato treba ovako da vežbaš:
‘na ceva me cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāmi, hitānukampī ca viharissāmi mettacitto, na dosantaro’ti. ’Moj um će ostati neokrznut i neću izgovoriti nijednu lošu reč; biću pun saosećanja za njegovu dobrobit, uma ispunjenog ljubavlju, bez mržnje u sebi.’
Evañhi te, phagguna, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbaš, Phagguna.
Tasmātiha, phagguna, tava cepi koci sammukhā tāsaṁ bhikkhunīnaṁ pāṇinā pahāraṁ dadeyya, leḍḍunā pahāraṁ dadeyya, daṇḍena pahāraṁ dadeyya, satthena pahāraṁ dadeyya. Tatrāpi tvaṁ, phagguna, ye gehasitā chandā ye gehasitā vitakkā te pajaheyyāsi. Ako bilo ko u tvom prisustvu te monahinje udari rukom, grumenom zemlje, prutom ili nožem, treba da napustiš svaku želju i svaku misao zasnovanu na domaćinskom životu.
Tatrāpi te, phagguna, evaṁ sikkhitabbaṁ I zato treba ovako da vežbaš:
‘na ceva me cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāmi, hitānukampī ca viharissāmi mettacitto, na dosantaro’ti. ’Moj um će ostati neokrznut i neću izgovoriti nijednu lošu reč; biću pun saosećanja za njegovu dobrobit, uma ispunjenog ljubavlju, bez mržnje u sebi.’
Evañhi te, phagguna, sikkhitabbaṁ.
Tasmātiha, phagguna, tava cepi koci sammukhā avaṇṇaṁ bhāseyya, tatrāpi tvaṁ, phagguna, ye gehasitā chandā ye gehasitā vitakkā te pajaheyyāsi. Ako bilo ko tebe kudi u tvom prisustvu, treba da napustiš svaku želju i svaku misao zasnovanu na domaćinskom životu.
Tatrāpi te, phagguna, evaṁ sikkhitabbaṁ ‘na ceva me cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāmi, hitānukampī ca viharissāmi mettacitto, na dosantaro’ti. I zato treba ovako da vežbaš: ’Moj um će ostati neokrznut…’
Evañhi te, phagguna, sikkhitabbaṁ.
Tasmātiha, phagguna, tava cepi koci pāṇinā pahāraṁ dadeyya, leḍḍunā pahāraṁ dadeyya, daṇḍena pahāraṁ dadeyya, satthena pahāraṁ dadeyya, tatrāpi tvaṁ, phagguna, ye gehasitā chandā ye gehasitā vitakkā te pajaheyyāsi. Ako bilo ko tebe udari rukom, grumenom zemlje, prutom ili nožem, treba da napustiš svaku želju i svaku misao zasnovanu na domaćinskom životu.
Tatrāpi te, phagguna, evaṁ sikkhitabbaṁ ‘na ceva me cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāmi, hitānukampī ca viharissāmi mettacitto, na dosantaro’ti. I zato treba ovako da vežbaš: ’Moj um će ostati neokrznut i neću izgovoriti nijednu lošu reč; biću pun saosećanja za njegovu dobrobit, uma ispunjenog ljubavlju, bez mržnje u sebi.’
Evañhi te, phagguna, sikkhitabban”ti. Tako sebe treba da vežbaš, Phagguna.
Atha kho bhagavā bhikkhū āmantesi: Dalje Blaženi reče monasima:
“ārādhayiṁsu vata me, bhikkhave, bhikkhū ekaṁ samayaṁ cittaṁ. „Monasi, bio je jedan slučaj kad su me monasi učinili zadovoljnim.
Idhāhaṁ, bhikkhave, bhikkhū āmantesiṁ—Tom prilikom sam se monasima obratio sledećim rečima:
ahaṁ kho, bhikkhave, ekāsanabhojanaṁ bhuñjāmi. ’Monasi, ja jedem jednom dnevno.
Ekāsanabhojanaṁ kho ahaṁ, bhikkhave, bhuñjamāno appābādhatañca sañjānāmi appātaṅkatañca lahuṭṭhānañca balañca phāsuvihārañca. Čineći tako, bez bolesti sam i tegoba, uživam u zdravlju, snažan sam i dobro se osećam.
Etha tumhepi, bhikkhave, ekāsanabhojanaṁ bhuñjatha. Zato i vi, monasi, jedite jednom na dan.
Ekāsanabhojanaṁ kho, bhikkhave, tumhepi bhuñjamānā appābādhatañca sañjānissatha appātaṅkatañca lahuṭṭhānañca balañca phāsuvihārañcāti. Čineći tako, bićete bez bolesti i tegoba, uživaćete u zdravlju, bićete snažni i dobro ćete se osećati.’
Na me, bhikkhave, tesu bhikkhūsu anusāsanī karaṇīyā ahosi; I nije trebalo mnogo da upućujem te monahe;
satuppādakaraṇīyameva me, bhikkhave, tesu bhikkhūsu ahosi. trebalo je samo da podstaknem svesnost u njima.
Seyyathāpi, bhikkhave, subhūmiyaṁ catumahāpathe ājaññaratho yutto assa ṭhito odhastapatodo. Zamislite kočiju na ravnom tlu, na nekoj raskrsnici, u nju upregnuti čistokrvni konji,
Tamenaṁ dakkho yoggācariyo assadammasārathi abhiruhitvā, vāmena hatthena rasmiyo gahetvā, dakkhiṇena hatthena patodaṁ gahetvā, yenicchakaṁ yadicchakaṁ sāreyyapi paccāsāreyyapi. a kamdžija na njoj spremna, tako da se vešti vozar, gonič konja koje treba ukrotiti, popne na nju i uzevši uzde u levu ruku, a bič u desnu, u stanju je da je potera na bilo koju stranu, kad god to poželi.
Evameva kho, bhikkhave, na me tesu bhikkhūsu anusāsanī karaṇīyā ahosi, Isto tako, monasi, ni meni nije trebalo mnogo da upućujem te monahe;
satuppādakaraṇīyameva me, bhikkhave, tesu bhikkhūsu ahosi. trebalo je samo da podstaknem svesnost u njima.
Tasmātiha, bhikkhave, tumhepi akusalaṁ pajahatha, kusalesu dhammesu āyogaṁ karotha. Zbog toga, monasi, napustite ono što je štetno i posvetite se korisnim stanjima,
Evañhi tumhepi imasmiṁ dhammavinaye vuddhiṁ virūḷhiṁ vepullaṁ āpajjissatha. jer tako ćete dostići rast, zrelost i ispunjenje u ovom učenju i pravilima.
Seyyathāpi, bhikkhave, gāmassa vā nigamassa vā avidūre mahantaṁ sālavanaṁ. Zamislite veliku šumu drveta sal kraj sela ili grada,
Tañcassa eḷaṇḍehi sañchannaṁ. ali koja je prepuna šiblja i puzavica.
Tassa kocideva puriso uppajjeyya atthakāmo hitakāmo yogakkhemakāmo. A onda se pojavi neki čovek koji želi toj šumi dobro, želi da ona napreduje i bude zaštićena.
So yā tā sālalaṭṭhiyo kuṭilā ojāpaharaṇiyo tā chetvā bahiddhā nīhareyya, antovanaṁ suvisodhitaṁ visodheyya. On bi posekao i izneo krive izdanke koji crpe snagu iz drveta, raskrčio unutrašnjost te šume
Yā pana tā sālalaṭṭhiyo ujukā sujātā tā sammā parihareyya. i ostavio prave, lepo formirane stabljike,
Evañhetaṁ, bhikkhave, sālavanaṁ aparena samayena vuddhiṁ virūḷhiṁ vepullaṁ āpajjeyya. tako da je velika šuma drveta sal u stanju da raste, sazreva i ispunjava se.
Evameva kho, bhikkhave, tumhepi akusalaṁ pajahatha, kusalesu dhammesu āyogaṁ karotha. Isto tako, monasi, napustite ono što je štetno i posvetite se korisnim stanjima,
Evañhi tumhepi imasmiṁ dhammavinaye vuddhiṁ virūḷhiṁ vepullaṁ āpajjissatha. jer tako ćete dostići rast, zrelost i ispunjenje u ovom učenju i pravilima.
Bhūtapubbaṁ, bhikkhave, imissāyeva sāvatthiyā vedehikā nāma gahapatānī ahosi. U davna vremena, monasi, upravo u ovom Sāvatthīju živela je domaćica po imenu Vedehikā.
Vedehikāya, bhikkhave, gahapatāniyā evaṁ kalyāṇo kittisaddo abbhuggato: I dobar se glas o gospodarici Vedehiki širio unaokolo:
‘soratā vedehikā gahapatānī, nivātā vedehikā gahapatānī, upasantā vedehikā gahapatānī’ti. ’Gospodarica Vedehikā je ljubazna, gospodarica je blaga, gospodarica Vedehikā je smirena.’
Vedehikāya kho pana, bhikkhave, gahapatāniyā kāḷī nāma dāsī ahosi dakkhā analasā susaṁvihitakammantā. A gospodarica Vedehikā imala je služavku po imenu Kāli, oštroumnu, okretnu i pedantnu u poslu.
Atha kho, bhikkhave, kāḷiyā dāsiyā etadahosi: I služavka Kāli pomisli:
‘mayhaṁ kho ayyāya evaṁ kalyāṇo kittisaddo abbhuggato: ’Dobar se glas o gospodarici Vedehiki širi unaokolo:
“soratā vedehikā gahapatānī, nivātā vedehikā gahapatānī, upasantā vedehikā gahapatānī”ti. „Gospodarica Vedehikā je ljubazna, gospodarica je blaga, gospodarica Vedehikā je smirena.”
Kiṁ nu kho me ayyā santaṁyeva nu kho ajjhattaṁ kopaṁ na pātukaroti udāhu asantaṁ Iako ne pokazuje bes, da li ga u njoj još uvek ima ili ne?
udāhu mayhamevete kammantā susaṁvihitā yena me ayyā santaṁyeva ajjhattaṁ kopaṁ na pātukaroti, no asantaṁ? Da li samo zato što dobro radim svoj posao moja gospodarica ne pokazuje bes, iako je on još uvek u njoj?
Yannūnāhaṁ ayyaṁ vīmaṁseyyan’ti. Kako bi bilo da je stavim na probu?’
Atha kho, bhikkhave, kāḷī dāsī divā uṭṭhāsi. I tako služavka Kāli ustade kasno.
Atha kho, bhikkhave, vedehikā gahapatānī kāḷiṁ dāsiṁ etadavoca: A gospodarica Vedehikā joj reče:
‘he je kāḷī’ti. „Kāli!”
‘Kiṁ, ayye’ti? „Da, gospođo?”
‘Kiṁ, je, divā uṭṭhāsī’ti? „Šta se desilo te si ustala tako kasno?”
‘Na khvayye, kiñcī’ti. „Ništa se nije desilo, gospođo.”
‘No vata re kiñci, pāpi dāsi, divā uṭṭhāsī’ti kupitā anattamanā bhākuṭiṁ akāsi. „Ništa se nije desilo, ti lenjivice, a ipak ustaješ tako kasno!” i beše besna, nezadovoljna i smrknuta pogleda.
Atha kho, bhikkhave, kāḷiyā dāsiyā etadahosi: Onda služavka Kāli pomisli:
‘santaṁyeva kho me ayyā ajjhattaṁ kopaṁ na pātukaroti, no asantaṁ; ’Iako moja gospodarica ne pokazuje bes, u njoj ga još uvek ima, nije nestao;
mayhamevete kammantā susaṁvihitā, yena me ayyā santaṁyeva ajjhattaṁ kopaṁ na pātukaroti, no asantaṁ. i samo zato što dobro radim svoj posao moja gospodarica ne pokazuje bes, iako je on još u njoj, nije nestao.
Yannūnāhaṁ bhiyyoso mattāya ayyaṁ vīmaṁseyyan’ti. Kako bi bilo da je još malo stavim na probu?’
Atha kho, bhikkhave, kāḷī dāsī divātaraṁyeva uṭṭhāsi. I tako služavka Kāli ustade još kasnije.
Atha kho, bhikkhave, vedehikā gahapatānī kāḷiṁ dāsiṁ etadavoca: A gospodarica Vedehikā joj reče:
‘he je kāḷī’ti. „Kāli!”
‘Kiṁ, ayye’ti? „Da, gospođo?”
‘Kiṁ, je, divātaraṁ uṭṭhāsī’ti? „Šta se desilo te si ustala još kasnije?”
‘Na khvayye, kiñcī’ti. „Ništa se nije desilo, gospođo.”
‘No vata re kiñci, pāpi dāsi, divātaraṁ uṭṭhāsī’ti kupitā anattamanā anattamanavācaṁ nicchāresi. „Ništa se nije desilo, ti lenjivice, a ipak si ustala još kasnije!” i beše besna, nezadovoljna i izgovarala je grube reči.
Atha kho, bhikkhave, kāḷiyā dāsiyā etadahosi: Onda služavka Kāli pomisli:
‘santaṁyeva kho me ayyā ajjhattaṁ kopaṁ na pātukaroti, no asantaṁ. ’Iako moja gospodarica ne pokazuje bes, u njoj ga još uvek ima, nije nestao;
Mayhamevete kammantā susaṁvihitā, yena me ayyā santaṁyeva ajjhattaṁ kopaṁ na pātukaroti, no asantaṁ. i samo zato što dobro radim svoj posao moja gospodarica ne pokazuje bes, iako je on još u njoj, nije nestao.
Yannūnāhaṁ bhiyyoso mattāya ayyaṁ vīmaṁseyyan’ti. Kako bi bilo da je još malo stavim na probu?’
Atha kho, bhikkhave, kāḷī dāsī divātaraṁyeva uṭṭhāsi. I tako služavka Kāli ustade još kasnije.
Atha kho, bhikkhave, vedehikā gahapatānī kāḷiṁ dāsiṁ etadavoca: A gospodarica Vedehikā joj reče:
‘he je kāḷī’ti. „Kāli!”
‘Kiṁ, ayye’ti? „Da, gospođo?”
‘Kiṁ, je, divā uṭṭhāsī’ti? „Šta se desilo te si ustala tako kasno?”
‘Na khvayye, kiñcī’ti. „Ništa se nije desilo, gospođo.”
‘No vata re kiñci, pāpi dāsi, divā uṭṭhāsī’ti kupitā anattamanā aggaḷasūciṁ gahetvā sīse pahāraṁ adāsi, sīsaṁ vobhindi. „Ništa se nije desilo, ti lenjivice, a ipak si ustala još kasnije!” I beše besna i nezadovoljna, toliko da uze oklagiju, udari služavku i razbi joj glavu.
Atha kho, bhikkhave, kāḷī dāsī bhinnena sīsena lohitena galantena paṭivissakānaṁ ujjhāpesi: Onda služavka Kāli, onako okrvavljene glave krene da se susedima žali na svoju gospodaricu:
‘passathayye, soratāya kammaṁ; ’Gledajte, gospođe, šta mi je uradila ta ljubazna žena!
passathayye, nivātāya kammaṁ, passathayye, upasantāya kammaṁ. Gledajte, gospođe, šta mi je uradila ta blaga žena! Gledajte, gospođe, šta mi je uradila ta smirena žena!
Kathañhi nāma ekadāsikāya divā uṭṭhāsīti kupitā anattamanā aggaḷasūciṁ gahetvā sīse pahāraṁ dassati, sīsaṁ vobhindissatī’ti. Kako može da bude besna i nezadovoljna na svoju jedinu služavku samo zato što je ustala kasnije? Kako može da uzme oklagiju, udari je i razbije joj glavu?’
Atha kho, bhikkhave, vedehikāya gahapatāniyā aparena samayena evaṁ pāpako kittisaddo abbhuggacchi: I potom se loš glas o gospodarici Vedehiki širio unaokolo:
‘caṇḍī vedehikā gahapatānī, anivātā vedehikā gahapatānī, anupasantā vedehikā gahapatānī’ti. ’Gospodarica Vedehikā je gruba. GospodaricaVedehikā je nasilna. Gospodarica Vedehikā je nemilosrdna.’
Evameva kho, bhikkhave, idhekacco bhikkhu tāvadeva soratasorato hoti nivātanivāto hoti upasantūpasanto hoti yāva na amanāpā vacanapathā phusanti. Monasi, isto tako neki su monasi izuzetno ljubazni, izuzetno blagi, izuzetno smireni sve dok neprijatan način govora ne dopre do njih.
Yato ca, bhikkhave, bhikkhuṁ amanāpā vacanapathā phusanti, atha bhikkhu ‘sorato’ti veditabbo, ‘nivāto’ti veditabbo, ‘upasanto’ti veditabbo. A kada neprijatan način govora dopre do njih, može se znati je li monah zaista ljubazan, blag i smiren.
Nāhaṁ taṁ, bhikkhave, bhikkhuṁ ‘suvaco’ti vadāmi yo cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārahetu suvaco hoti, sovacassataṁ āpajjati. Ja ne nazivam lakim za opominjanje onog monaha koji je lak za opominjanje i pravi sebe lakim za opominjanje kako bi dobio ogrtače, hranu, prenoćište i lekove.
Taṁ kissa hetu? A zašto?
Tañhi so, bhikkhave, bhikkhu cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhāraṁ alabhamāno na suvaco hoti, na sovacassataṁ āpajjati. Jer takav monah nije lak za opominjanje i ne pravi sebe lakim za opominjanje kad ne dobije ogrtače, hranu, prenoćište i lekove.
Yo ca kho, bhikkhave, bhikkhu dhammaṁyeva sakkaronto, dhammaṁ garuṁ karonto, dhammaṁ mānento, dhammaṁ pūjento, dhammaṁ apacāyamāno suvaco hoti, sovacassataṁ āpajjati, tamahaṁ ‘suvaco’ti vadāmi. Ali kad je monah lak za opominjanje i pravi sebe lakim za opominjanje zato što slavi, poštuje i ceni Dhammu, toga ja nazivam lakim za prekor.
Tasmātiha, bhikkhave, ‘dhammaṁyeva sakkarontā, dhammaṁ garuṁ karontā, dhammaṁ mānentā, dhammaṁ pūjentā, dhammaṁ apacāyamānā suvacā bhavissāma, sovacassataṁ āpajjissāmā’ti. Zato, monasi, treba sebe da vežbate ovako: ’Bićemo laki za opominjanje i pravićemo sebe lakim za opominjanje zato što slavimo, poštujemo i cenimo Dhammu.’
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbate, monasi.
Pañcime, bhikkhave, vacanapathā yehi vo pare vadamānā vadeyyuṁ—Monasi, postoji pet načina govora kojim drugi mogu da vam se obraćaju:
kālena vā akālena vā; govor može biti u pravom trenutku i u pogrešnom trenutku,
bhūtena vā abhūtena vā; istinit ili lažan,
saṇhena vā pharusena vā; blag ili grub,
atthasaṁhitena vā anatthasaṁhitena vā; da vodi ka dobrobiti ili ka šteti,
mettacittā vā dosantarā vā. izgovoren sa srcem punim ljubavi ili punim mržnje.
Kālena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ akālena vā; Kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti izgovorene u pravom trenutku i u pogrešnom trenutku;
bhūtena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ abhūtena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti istinite ili lažne;
saṇhena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ pharusena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti blage ili grube;
atthasaṁhitena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ anatthasaṁhitena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu voditi ka dobrobiti ili ka šteti;
mettacittā vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ dosantarā vā. kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti izgovorene sa srcem punim ljubavi ili punim mržnje.
Tatrāpi vo, bhikkhave, evaṁ sikkhitabbaṁ: Zato, monasi, ovako treba sebe da vežbate:
‘na ceva no cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāma, hitānukampī ca viharissāma mettacittā, na dosantarā. ’Naši umovi će ostati neokrznut i nećemo izgovoriti nijednu lošu reč; bićemo puni saosećanja za dobrobit drugoga, uma ispunjenog ljubavlju, bez mržnje u sebi.’
Tañca puggalaṁ mettāsahagatena cetasā pharitvā viharissāma, tadārammaṇañca sabbāvantaṁ lokaṁ mettāsahagatena cittena vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharissāmā’ti. Živećemo prožimajući takvu osobu umom punim ljubavi, i to počevši od nje, živećemo prožimajući čitav ovaj svet umom punim ljubavi, prepunim, uzvišenim, nemerljivim, bez neprijateljstva i bez mržnje.’
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbate, monasi.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso āgaccheyya kudālapiṭakaṁ ādāya. Monasi, zamislite čoveka koji dođe s motikom i košarom
So evaṁ vadeyya: pa kaže:
‘ahaṁ imaṁ mahāpathaviṁ apathaviṁ karissāmī’ti. ’Ukloniću svu ovu zemlju dokle god je vidite.’
So tatra tatra vikhaṇeyya, tatra tatra vikireyya, tatra tatra oṭṭhubheyya, tatra tatra omutteyya: I onda krene da kopa sad ovde, sad tamo, da nasipa sad tu, sad tamo, pljuje sad tu, sad tamo, urinira sad tu, sad tamo, govoreći:
‘apathavī bhavasi, apathavī bhavasī’ti. „Zemljo nestani, zemljo nestani!”
Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
api nu so puriso imaṁ mahāpathaviṁ apathaviṁ kareyyā”ti? Može li taj čovek ukloniti svu ovu zemlju dokle god je vidite?”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani gospodine.”
“Taṁ kissa hetu”? „A zašto?”
“Ayañhi, bhante, mahāpathavī gambhīrā appameyyā. „Zato što je ova zemlja duboka i ogromna;
Sā na sukarā apathavī kātuṁ; ona se nema gde ukloniti.
yāvadeva ca pana so puriso kilamathassa vighātassa bhāgī assā”ti. I na kraju će taj čovek ostati samo umoran i razočaran.”
“Evameva kho, bhikkhave, pañcime vacanapathā yehi vo pare vadamānā vadeyyuṁ—„Isto tako, monasi, postoji pet načina govora kojim drugi mogu da vam se obraćaju:
kālena vā akālena vā; govor može biti u pravom trenutku i u pogrešnom trenutku,
bhūtena vā abhūtena vā; istinit ili lažan,
saṇhena vā pharusena vā; blag ili grub,
atthasaṁhitena vā anatthasaṁhitena vā; da vodi ka dobrobiti ili ka šteti,
mettacittā vā dosantarā vā. izgovoren sa srcem punim ljubavi ili punim mržnje.
Kālena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ akālena vā; Kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti izgovorene u pravom trenutku i u pogrešnom trenutku;
bhūtena vā bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ abhūtena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti istinite ili lažne;
saṇhena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ pharusena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti blage ili grube;
atthasaṁhitena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ anatthasaṁhitena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu voditi ka dobrobiti ili ka šteti;
mettacittā vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ dosantarā vā. kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti izgovorene sa srcem punim ljubavi ili punim mržnje.
Tatrāpi vo, bhikkhave, evaṁ sikkhitabbaṁ: Zato, monasi, ovako treba sebe da vežbate:
‘na ceva no cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāma, hitānukampī ca viharissāma mettacittā na dosantarā. ’Naši umovi će ostati neokrznut i nećemo izgovoriti nijednu lošu reč; bićemo puni saosećanja za dobrobit drugoga, uma ispunjenog ljubavlju, bez mržnje u sebi.
Tañca puggalaṁ mettāsahagatena cetasā pharitvā viharissāma, tadārammaṇañca sabbāvantaṁ lokaṁ pathavisamena cetasā vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharissāmā’ti. Živećemo prožimajući takvu osobu umom punim ljubavi, i to počevši od nje, živećemo prožimajući čitav ovaj svet umom punim ljubavi, prepunim, uzvišenim, nemerljivim, bez neprijateljstva i bez mržnje.’
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbate, monasi.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso āgaccheyya lākhaṁ vā haliddiṁ vā nīlaṁ vā mañjiṭṭhaṁ vā ādāya. Monasi, zamislite čoveka koji dođe s purpurnom, žutom, plavom i crvenom bojom,
So evaṁ vadeyya: pa kaže:
‘ahaṁ imasmiṁ ākāse rūpaṁ likhissāmi, rūpapātubhāvaṁ karissāmī’ti. ’Nacrtaću slike i učiniću da se one vide na praznom prostoru.’
Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
api nu so puriso imasmiṁ ākāse rūpaṁ likheyya, rūpapātubhāvaṁ kareyyā”ti? Može li taj čovek nacrtati slike i učiniti da se one vide na praznom prostoru?”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani gospodine.”
“Taṁ kissa hetu”? A zašto?
“Ayañhi, bhante, ākāso arūpī anidassano. Zato što je prazan prostor bezobličan i nevidljiv,
Tattha na sukaraṁ rūpaṁ likhituṁ, rūpapātubhāvaṁ kātuṁ; on ne može nacrtati slike i učiniti da se one vide na praznom prostoru.
yāvadeva ca pana so puriso kilamathassa vighātassa bhāgī assā”ti. I na kraju će taj čovek ostati samo umoran i razočaran.”
“Evameva kho, bhikkhave, pañcime vacanapathā yehi vo pare vadamānā vadeyyuṁ kālena vā akālena vā …pe… „Isto tako, monasi, postoji pet načina govora kojim drugi mogu da vam se obraćaju…
tadārammaṇañca sabbāvantaṁ lokaṁ ākāsasamena cetasā vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharissāmā’ti. Zato, monasi, ovako sebe treba da vežbate: ’Živećemo prožimajući čitav ovaj svet umom sličnim praznom prostoru, prepunim, uzvišenim, nemerljivim, bez neprijateljstva i bez mržnje.’
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbate, monasi.
Seyyathāpi, bhikkhave, puriso āgaccheyya ādittaṁ tiṇukkaṁ ādāya. Monasi, zamislite čoveka koji dođe s upaljenom bakljom,
So evaṁ vadeyya: pa kaže:
‘ahaṁ imāya ādittāya tiṇukkāya gaṅgaṁ nadiṁ santāpessāmi samparitāpessāmī’ti. ’Ja ću ovom upaljenom bakljom zagrejati i učiniti da ispari voda u Gangu.’
Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
api nu so puriso ādittāya tiṇukkāya gaṅgaṁ nadiṁ santāpeyya samparitāpeyyā”ti? Može li taj čovek upaljenom bakljom zagrejati i učiniti da ispari voda u Gangu?”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani gospodine.”
“Taṁ kissa hetu”? A zašto?
“Gaṅgā hi, bhante, nadī gambhīrā appameyyā. Zato što je reka Gang duboka i široka;
Sā na sukarā ādittāya tiṇukkāya santāpetuṁ samparitāpetuṁ; ni na koji način nju nije moguće upaljenom bakljomzagrejati i učiniti da ispari voda u njoj.
yāvadeva ca pana so puriso kilamathassa vighātassa bhāgī assā”ti. I na kraju će taj čovek ostati samo umoran i razočaran.”
“Evameva kho, bhikkhave, pañcime vacanapathā yehi vo pare vadamānā vadeyyuṁ kālena vā akālena vā …pe… „Isto tako, monasi, postoji pet načina govora kojim drugi mogu da vam se obraćaju…
tadārammaṇañca sabbāvantaṁ lokaṁ gaṅgāsamena cetasā vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharissāmā’ti. Zato, monasi, ovako sebe treba da vežbate: ’Živećemo prožimajući čitav svet umom sličnim reci Gang, obilnim, uzvišenim, nemerljivim, bez neprijateljstva i bez mržnje.’
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbate, monasi.
Seyyathāpi, bhikkhave, biḷārabhastā madditā sumadditā suparimadditā, mudukā tūlinī chinnasassarā chinnabhabbharā. Monasi, zamislite vreću od kože, koja je dobro uštavljena, dobro obrađena, meka, svilenkasta, kada se stisne uopšte ne šuška, uopšte ne pucketa,
Atha puriso āgaccheyya kaṭṭhaṁ vā kathalaṁ vā ādāya. i onda se pojavi neki čovek sa štapom ili kamenom,
So evaṁ vadeyya: pa kaže:
‘ahaṁ imaṁ biḷārabhastaṁ madditaṁ sumadditaṁ suparimadditaṁ, mudukaṁ tūliniṁ, chinnasassaraṁ chinnabhabbharaṁ kaṭṭhena vā kathalena vā sarasaraṁ karissāmi bharabharaṁ karissāmī’ti. ’Vidite ovu vreću od kože, koja je dobro uštavljena… uopšte ne pucketa. Ja ću učiniti da šuška i pucketa kad se pritisne.’
Taṁ kiṁ maññatha, bhikkhave, Šta mislite, monasi?
api nu so puriso amuṁ biḷārabhastaṁ madditaṁ sumadditaṁ suparimadditaṁ, mudukaṁ tūliniṁ, chinnasassaraṁ chinnabhabbharaṁ kaṭṭhena vā kathalena vā sarasaraṁ kareyya, bharabharaṁ kareyyā”ti? Može li taj čovek, kad je pritisne štapom ili kamenom učiniti da ona šuška i pucketa?”
“No hetaṁ, bhante”. „Sigurno da ne, poštovani gospodine.”
“Taṁ kissa hetu”? A zašto?
“Amu hi, bhante, biḷārabhastā madditā sumadditā suparimadditā, mudukā tūlinī, chinnasassarā chinnabhabbharā. Zato što tu vreću od kože, koja je dobro uštavljena… uopšte ne pucketa,
Sā na sukarā kaṭṭhena vā kathalena vā sarasaraṁ kātuṁ bharabharaṁ kātuṁ; nikako nije moguće načiniti da šuška ili pucketa kad se pritisne štapom ili kamenom.
yāvadeva ca pana so puriso kilamathassa vighātassa bhāgī assā”ti. I na kraju će taj čovek ostati samo umoran i razočaran.”
“Evameva kho, bhikkhave, pañcime vacanapathā yehi vo pare vadamānā vadeyyuṁ „Isto tako, monasi, postoji pet načina govora kojim drugi mogu da vam se obraćaju:
kālena vā akālena vā; govor može biti u pravom trenutku i u pogrešnom trenutku,
bhūtena vā abhūtena vā; istinit ili lažan,
saṇhena vā pharusena vā; blag ili grub,
atthasaṁhitena vā anatthasaṁhitena vā; da vodi ka dobrobiti ili ka šteti,
mettacittā vā dosantarā vā. izgovoren sa srcem punim ljubavi ili punim mržnje.
Kālena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ akālena vā; Kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti izgovorene u pravom trenutku i u pogrešnom trenutku;
bhūtena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ abhūtena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti istinite ili lažne;
saṇhena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ pharusena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti blage ili grube;
atthasaṁhitena vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ anatthasaṁhitena vā; kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu voditi ka dobrobiti ili ka šteti;
mettacittā vā, bhikkhave, pare vadamānā vadeyyuṁ dosantarā vā. kad vam se drugi obraćaju, njihove reči mogu biti izgovorene sa srcem punim ljubavi ili punim mržnje.
Tatrāpi vo, bhikkhave, evaṁ sikkhitabbaṁ: Zato, monasi, ovako treba sebe da vežbate:
‘na ceva no cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāma hitānukampī ca viharissāma mettacittā na dosantarā. ’Naši umovi će ostati neokrznut i nećemo izgovoriti nijednu lošu reč; bićemo puni saosećanja za dobrobit drugoga, uma ispunjenog ljubavlju, bez mržnje u sebi.
Tañca puggalaṁ mettāsahagatena cetasā pharitvā viharissāma, tadārammaṇañca sabbāvantaṁ lokaṁ biḷārabhastāsamena cetasā vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharissāmā’ti. Živećemo prožimajući tog čoveka umom punim ljubavi, i počevši od njega, živećemo prožimajući čitav ovaj svet umom punim ljubavi, prepunim, uzvišenim, nemerljivim, bez neprijateljstva i bez mržnje.’
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbate, monasi.
Ubhatodaṇḍakena cepi, bhikkhave, kakacena corā ocarakā aṅgamaṅgāni okanteyyuṁ, tatrāpi yo mano padūseyya, na me so tena sāsanakaro. Monasi, čak i ako bi vam razbojnici dvoručnom testerom divljački sekli udove, jedan za drugim, onaj ko bi u sebi stvorio um ispunjen mržnjom ne bi sledio moje učenje.
Tatrāpi vo, bhikkhave, evaṁ sikkhitabbaṁ: Zato, monasi, ovako treba sebe da vežbate:
‘na ceva no cittaṁ vipariṇataṁ bhavissati, na ca pāpikaṁ vācaṁ nicchāressāma, hitānukampī ca viharissāma mettacittā na dosantarā. ’Naši umovi će ostati neokrznuti i nećemo izgovoriti lošu reč; ostaćemo puni saosećanja za njihovu dobrobit, uma ispunjenog ljubavlju i bez mržnje.
Tañca puggalaṁ mettāsahagatena cetasā pharitvā viharissāma tadārammaṇañca sabbāvantaṁ lokaṁ mettāsahagatena cetasā vipulena mahaggatena appamāṇena averena abyābajjhena pharitvā viharissāmā’ti. Živećemo prožimajući te ljude umom punim ljubavi, i počevši od njih, živećemo prožimajući čitav ovaj svet umom punim ljubavi, prepunim, uzvišenim, nemerljivim, bez neprijateljstva i bez mržnje.’
Evañhi vo, bhikkhave, sikkhitabbaṁ. Tako sebe treba da vežbate, monasi.
Imañca tumhe, bhikkhave, kakacūpamaṁ ovādaṁ abhikkhaṇaṁ manasi kareyyātha. Monasi, ako ovaj savet dat kroz poređenje s testerom neprekidno imate na umu,
Passatha no tumhe, bhikkhave, taṁ vacanapathaṁ, aṇuṁ vā thūlaṁ vā, yaṁ tumhe nādhivāseyyāthā”ti? vidite li bilo koji govor, beznačajan ili značajan, koji ne biste mogli podneti?”
“No hetaṁ, bhante”. ’Ne, gospodine.’
“Tasmātiha, bhikkhave, imaṁ kakacūpamaṁ ovādaṁ abhikkhaṇaṁ manasikarotha. „Zato, monasi, ovaj savet dat kroz poređenje s testerom treba neprekidno da imate na umu.
Taṁ vo bhavissati dīgharattaṁ hitāya sukhāyā”ti. To će vam biti na dobrobit i sreću zadugo.”
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.
Kakacūpamasuttaṁ niṭṭhitaṁ paṭhamaṁ.