Other Translations: Deutsch , English , Italiano , Lietuvių kalba , ру́сский язы́к

From:

PreviousNext

Majjhima Nikāya 19 Budini govori srednje dužine 19

Dvedhāvitakkasutta Dve vrste misli

Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.

ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.

Tatra kho bhagavā bhikkhū āmantesi: I tu on ovako reče monasima:

“bhikkhavo”ti. „Monasi.”

“Bhadante”ti te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni.

Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:

“Pubbeva me, bhikkhave, sambodhā anabhisambuddhassa bodhisattasseva sato etadahosi: „Monasi, pre probuđenja, dok sam još bio neprobuđeni bodhisatta, ova mi misao pade na pamet:

‘yannūnāhaṁ dvidhā katvā dvidhā katvā vitakke vihareyyan’ti. ’Kako bi bilo kad bih svoje misli podelio u dve grupe?’

So kho ahaṁ, bhikkhave, yo cāyaṁ kāmavitakko yo ca byāpādavitakko yo ca vihiṁsāvitakko—Onda stavih na jednu stranu misli rođene iz želje za zadovoljstvima čula, misli rođene iz zlovolje i misli rođene iz okrutnosti,

imaṁ ekaṁ bhāgamakāsiṁ;

yo cāyaṁ nekkhammavitakko yo ca abyāpādavitakko yo ca avihiṁsāvitakko—a na drugu stranu stavih one rođene iz obuzdavanja, rođene iz odsustva zlovolje i misli rođene iz nepovređivanja.

imaṁ dutiyaṁ bhāgamakāsiṁ.

Tassa mayhaṁ, bhikkhave, evaṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato uppajjati kāmavitakko. Dok sam tako boravio marljiv, predan i odlučan, u meni se javila misao rođena iz želje za zadovoljstvima čula.

So evaṁ pajānāmi: I ja sam je razumeo ovako:

‘uppanno kho me ayaṁ kāmavitakko. ’Misao rođena iz želje za zadovoljstvima čula javila se u meni.

So ca kho attabyābādhāyapi saṁvattati, parabyābādhāyapi saṁvattati, ubhayabyābādhāyapi saṁvattati, paññānirodhiko vighātapakkhiko anibbānasaṁvattaniko’. Ona vodi mojoj nesreći, nesreći drugih, nesreći za oboje; ona sprečava nastanak mudrosti, stvara probleme i vodi sve dalje od nibbāne.’

‘Attabyābādhāya saṁvattatī’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati; Kad sam razmišljao: ’Ona vodi mojoj nesreći’, ta misao se u meni smirivala;

‘parabyābādhāya saṁvattatī’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati; kad sam razmišljao: ’Ona vodi nesreći drugih’, ta misao se u meni smirivala;

‘ubhayabyābādhāya saṁvattatī’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati; kad sam razmišljao: ’Ona vodi nesreći za oboje’, ta misao se u meni smirivala.

‘paññānirodhiko vighātapakkhiko anibbānasaṁvattaniko’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati. Kad sam razmišljao: ’Ona sprečava nastanak mudrosti, stvara probleme i vodi sve dalje od nibbāne’, ta misao se u meni smirivala.

So kho ahaṁ, bhikkhave, uppannuppannaṁ kāmavitakkaṁ pajahameva vinodameva byantameva naṁ akāsiṁ. I tako, kad god se u meni javila misao rođena iz želje za zadovoljstvima čula, napuštao sam je, uklanjao, iskorenjivao.

Tassa mayhaṁ, bhikkhave, evaṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato uppajjati byāpādavitakko …pe… Dok sam tako boravio marljiv, predan i odlučan, u meni se javila misao rođena iz mržnje…

uppajjati vihiṁsāvitakko. u meni se javila misao rođena iz okrutnosti.

So evaṁ pajānāmi: I ja sam je razumeo ovako:

‘uppanno kho me ayaṁ vihiṁsāvitakko. ’Misao rođena iz okrutnosti javila se u meni.

So ca kho attabyābādhāyapi saṁvattati, parabyābādhāyapi saṁvattati, ubhayabyābādhāyapi saṁvattati, paññānirodhiko vighātapakkhiko anibbānasaṁvattaniko’. Ona vodi mojoj nesreći, nesreći drugih, nesreći za oboje; ona sprečava nastanak mudrosti, stvara probleme i vodi sve dalje od nibbāne.’

‘Attabyābādhāya saṁvattatī’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati; Kad sam razmišljao: ’Ona vodi mojoj nesreći’, ta misao se u meni smirivala;

‘parabyābādhāya saṁvattatī’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati; kad sam razmišljao: ’Ona vodi nesreći drugih’, ta misao se u meni smirivala;

‘ubhayabyābādhāya saṁvattatī’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati; kad sam razmišljao: ’Ona vodi nesreći za oboje’, ta misao se u meni smirivala.

‘paññānirodhiko vighātapakkhiko anibbānasaṁvattaniko’tipi me, bhikkhave, paṭisañcikkhato abbhatthaṁ gacchati. Kad sam razmišljao: ’Ona sprečava nastanak mudrosti, stvara probleme i vodi sve dalje od nibbāne’, ta misao se u meni smirivala.

So kho ahaṁ, bhikkhave, uppannuppannaṁ vihiṁsāvitakkaṁ pajahameva vinodameva byantameva naṁ akāsiṁ. I tako, kad god se u meni javila misao rođena iz okrutnosti, napuštao sam je, uklanjao, iskorenjivao.

Yaññadeva, bhikkhave, bhikkhu bahulamanuvitakketi anuvicāreti, tathā tathā nati hoti cetaso. Monasi, o čemu god da monah često misli i biva zaokupljen, to će postati sklonost njegovog uma.

Kāmavitakkañce, bhikkhave, bhikkhu bahulamanuvitakketi anuvicāreti, pahāsi nekkhammavitakkaṁ, kāmavitakkaṁ bahulamakāsi, tassa taṁ kāmavitakkāya cittaṁ namati. Ako često misli i zaokupljen je mislima rođenim iz želje za zadovoljstvima čula, to znači da je napustio misao rođenu iz obuzdavanja, kako bi negovao misao rođenu iz želje za zadovoljstvima čula; i tada je njegov um sklon mislima rođenim iz želje za zadovoljstvima čula.

Byāpādavitakkañce, bhikkhave …pe… Ako često misli i zaokupljen je mislima rođenim iz zlovolje…

vihiṁsāvitakkañce, bhikkhave, bhikkhu bahulamanuvitakketi anuvicāreti, pahāsi avihiṁsāvitakkaṁ, vihiṁsāvitakkaṁ bahulamakāsi, tassa taṁ vihiṁsāvitakkāya cittaṁ namati. mislima rođenim iz okrutnosti, to znači da je napustio misli rođene iz nepovređivanja, kako bi negovao misao o okrutnosti; i tada je njegov um sklon mislima rođenim iz okrutnosti.

Seyyathāpi, bhikkhave, vassānaṁ pacchime māse saradasamaye kiṭṭhasambādhe gopālako gāvo rakkheyya. Baš kao kada bi u poslednjem mesecu kišnog perioda, u jesen, kad usevi bujaju, pastir pazio na svoja goveda,

So tā gāvo tato tato daṇḍena ākoṭeyya paṭikoṭeyya sannirundheyya sannivāreyya. neprekidno ih terajući štapom sad ovamo, sad onamo.

Taṁ kissa hetu? A zašto?

Passati hi so, bhikkhave, gopālako tatonidānaṁ vadhaṁ vā bandhanaṁ vā jāniṁ vā garahaṁ vā. Zato što zna da bi mogao biti išiban, strpan u zatvor, oglobljen ili kritikovan [ako dopusti da mu goveda uđu u tuđu njivu i unište letinu].

Evameva kho ahaṁ, bhikkhave, addasaṁ akusalānaṁ dhammānaṁ ādīnavaṁ okāraṁ saṅkilesaṁ, kusalānaṁ dhammānaṁ nekkhamme ānisaṁsaṁ vodānapakkhaṁ. Isto tako, u nepovoljnim stanjima video sam opasnost, propadanje i prljanje, a u povoljnim stanjima blagoslov obuzdanosti, način pročišćenja.

Tassa mayhaṁ, bhikkhave, evaṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato uppajjati nekkhammavitakko. Dok sam tako boravio marljiv, predan i odlučan, u meni se javila misao rođena iz obuzdavanja.

So evaṁ pajānāmi: I ja sam je razumeo ovako:

‘uppanno kho me ayaṁ nekkhammavitakko. ’Misao rođena iz obuzdavanja javila se u meni.

So ca kho nevattabyābādhāya saṁvattati, na parabyābādhāya saṁvattati, na ubhayabyābādhāya saṁvattati, paññāvuddhiko avighātapakkhiko nibbānasaṁvattaniko’. Ona ne vodi mojoj nesreći, nesreći drugih, nesreći za oboje; ona ne sprečava nastanak mudrosti, ne stvara poteškoće i vodi nibbāni.

Rattiñcepi naṁ, bhikkhave, anuvitakkeyyaṁ anuvicāreyyaṁ, neva tatonidānaṁ bhayaṁ samanupassāmi. Ako mislim i zaokupljen sam tom mišlju čak čitavu noć, čak čitav dan, čak čitavu noć i dan, ne vidim u njoj bilo šta čega bi trebalo da se plašim.

Divasañcepi naṁ, bhikkhave, anuvitakkeyyaṁ anuvicāreyyaṁ, neva tatonidānaṁ bhayaṁ samanupassāmi.

Rattindivañcepi naṁ, bhikkhave, anuvitakkeyyaṁ anuvicāreyyaṁ, neva tatonidānaṁ bhayaṁ samanupassāmi.

Api ca kho me aticiraṁ anuvitakkayato anuvicārayato kāyo kilameyya. Ali preteranim mišljenjem i zaokupljenošću mogao bih zamoriti svoje telo,

Kāye kilante cittaṁ ūhaññeyya. a kad je telo umorno i um postane uznemiren;

Ūhate citte ārā cittaṁ samādhimhāti. kad je um nemiran, tada je daleko od koncentracije.’

So kho ahaṁ, bhikkhave, ajjhattameva cittaṁ saṇṭhapemi sannisādemi ekodiṁ karomi samādahāmi. Zato sam učvrstio svoj um, umirio ga, fokusirao ga, koncentrisao.

Taṁ kissa hetu? A zašto?

‘Mā me cittaṁ ūhaññī’ti. Zato da moj um ne bude uznemiren.

Tassa mayhaṁ, bhikkhave, evaṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato uppajjati abyāpādavitakko …pe… I dok sam tako boravio marljiv, predan i odlučan, u meni se javila misao vođena odsustvom zlovolje…

uppajjati avihiṁsāvitakko. misao vođena nepovređivanjem.

So evaṁ pajānāmi: I ja sam je razumeo ovako:

‘uppanno kho me ayaṁ avihiṁsāvitakko. ’Misao vođena nepovređivanjem se javila u meni.

So ca kho nevattabyābādhāya saṁvattati, na parabyābādhāya saṁvattati, na ubhayabyābādhāya saṁvattati, paññāvuddhiko avighātapakkhiko nibbānasaṁvattaniko’. Ona ne vodi mojoj nesreći, nesreći drugih, nesreći za oboje; ona ne sprečava nastanak mudrosti, ne stvara poteškoće i vodi nibbāni.

Rattiñcepi naṁ, bhikkhave, anuvitakkeyyaṁ anuvicāreyyaṁ, neva tatonidānaṁ bhayaṁ samanupassāmi. Ako mislim i zaokupljen sam tom mišlju čak čitavu noć, čak čitav dan, čak čitavu noć i dan, ne vidim u njoj bilo šta čega bi trebalo da se plašim.

Divasañcepi naṁ, bhikkhave, anuvitakkeyyaṁ anuvicāreyyaṁ, neva tatonidānaṁ bhayaṁ samanupassāmi.

Rattindivañcepi naṁ, bhikkhave, anuvitakkeyyaṁ anuvicāreyyaṁ, neva tatonidānaṁ bhayaṁ samanupassāmi.

Api ca kho me aticiraṁ anuvitakkayato anuvicārayato kāyo kilameyya. Ali preteranim mišljenjem i zaokupljenošću mogao bih zamoriti svoje telo,

Kāye kilante cittaṁ ūhaññeyya. a kad je telo umorno i um postane uznemiren;

Ūhate citte ārā cittaṁ samādhimhāti. kad je um nemiran, tada je daleko od koncentracije.’

So kho ahaṁ, bhikkhave, ajjhattameva cittaṁ saṇṭhapemi, sannisādemi, ekodiṁ karomi samādahāmi. Zato sam učvrstio svoj um, umirio ga, fokusirao ga, koncentrisao.

Taṁ kissa hetu? A zašto?

‘Mā me cittaṁ ūhaññī’ti. Zato da moj um ne bude uznemiren.

Yaññadeva, bhikkhave, bhikkhu bahulamanuvitakketi anuvicāreti, tathā tathā nati hoti cetaso. Monasi, o čemu god da monah često misli i biva zaokupljen, to će postati sklonost njegovog uma.

Nekkhammavitakkañce, bhikkhave, bhikkhu bahulamanuvitakketi anuvicāreti, pahāsi kāmavitakkaṁ, nekkhammavitakkaṁ bahulamakāsi, tassaṁ taṁ nekkhammavitakkāya cittaṁ namati. Ako često misli i zaokupljen je mislima rođenim iz obuzdavanja, to znači da je napustio misao rođenu iz želje za zadovoljstvima čula, kako bi negovao misao o obuzdavanju; i tada je njegov um sklon mislima rođenim iz obuzdavanja.

Abyāpādavitakkañce, bhikkhave …pe… Ako često misli i zaokupljen je mislima rođenim iz odsustva zlovolje…

avihiṁsāvitakkañce, bhikkhave, bhikkhu bahulamanuvitakketi anuvicāreti, pahāsi vihiṁsāvitakkaṁ, avihiṁsāvitakkaṁ bahulamakāsi, tassa taṁ avihiṁsāvitakkāya cittaṁ namati. mislima rođenim iz  nepovređivanja, to znači da je napustio misao rođenu iz okrutnosti, kako bi negovao misao o nepovređivanju i tada je njegov um sklon mislima rođenim iz nepovređivanja.

Seyyathāpi, bhikkhave, gimhānaṁ pacchime māse sabbasassesu gāmantasambhatesu gopālako gāvo rakkheyya, tassa rukkhamūlagatassa vā abbhokāsagatassa vā satikaraṇīyameva hoti: Baš kao kada bi u poslednjem mesecu sezone vrućina, kad su već svi usevi požnjeveni i smešteni u ambare, pastir pazio na svoja goveda tako što bi jednostavno sedeo u podnožju drveta ili na otvorenom, pošto jedino treba da pazi da su mu goveda na broju.

‘etā gāvo’ti.

Evamevaṁ kho, bhikkhave, satikaraṇīyameva ahosi: Tako je trebalo i ja jedino da pazim da su ta stanja uma tu.

‘ete dhammā’ti.

Āraddhaṁ kho pana me, bhikkhave, vīriyaṁ ahosi asallīnaṁ, upaṭṭhitā sati asammuṭṭhā, passaddho kāyo asāraddho, samāhitaṁ cittaṁ ekaggaṁ. Neiscrpna energija javila se u meni i stalna svesnost uspostavljena, telo mi beše smireno i spokojno, um koncentrisan i ujedinjen.

So kho ahaṁ, bhikkhave, vivicceva kāmehi vivicca akusalehi dhammehi savitakkaṁ savicāraṁ vivekajaṁ pītisukhaṁ paṭhamaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ. Sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, uđoh i ostadoh na prvom stupnju zadubljenja, , praćenim usmerenom mišlju i istraživanjem, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.

Vitakkavicārānaṁ vūpasamā ajjhattaṁ sampasādanaṁ cetaso ekodibhāvaṁ avitakkaṁ avicāraṁ samādhijaṁ pītisukhaṁ dutiyaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ. Sa smirivanjem usmerene misli i istraživanja, on uđe i ostade na drugom stupnju zadubljenja, koji karakterišu kako samopouzdanje i sabranost uma, oslobođenog usmerene misli i istraživanja, tako i ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije.

Pītiyā ca virāgā upekkhako ca vihāsiṁ sato ca sampajāno, sukhañca kāyena paṭisaṁvedesiṁ, yaṁ taṁ ariyā ācikkhanti ‘upekkhako satimā sukhavihārī’ti, tatiyaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ. Sa slabljenjem ushićenja, on ostade spokojan, svestan i jasno razumevajući, uz fizički osećaj zadovoljstva. Tako uđe i ostade na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: „Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i svesnošću”.

Sukhassa ca pahānā dukkhassa ca pahānā pubbeva somanassadomanassānaṁ atthaṅgamā adukkhamasukhaṁ upekkhāsatipārisuddhiṁ catutthaṁ jhānaṁ upasampajja vihāsiṁ. Sa napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i ranijim nestankom radosti i žalosti, on uđe i ostade na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu.

So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte pubbenivāsānussatiñāṇāya cittaṁ abhininnāmesiṁ. Kada je moj koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, usmerih ga ka znanju o svojim prošlim životima.

So anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarāmi. Seyyathidaṁ—ekampi jātiṁ …pe… iti sākāraṁ sauddesaṁ anekavihitaṁ pubbenivāsaṁ anussarāmi. Sećao sam se mnoštva svojih prošlih života, jednog rođenja, dva, tri, četiri, pet… Tako sam se sećao mnoštva svojih prošlih života u celini i do detalja.

Ayaṁ kho me, bhikkhave, rattiyā paṭhame yāme paṭhamā vijjā adhigatā; Takvo, monasi, beše prvo istinsko znanje koje stekoh u prvom delu noći.

avijjā vihatā vijjā uppannā; tamo vihato āloko uppanno; yathā taṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato. Neznanje beše razvejano i javilo se istinsko znanje; tama beše razvejana i pojavilo se svetlo, baš kao što se to događa onome ko je marljiv, predan i odlučan.

So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte sattānaṁ cutūpapātañāṇāya cittaṁ abhininnāmesiṁ. Kada je moj koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojani stabilan, usmerih ga ka znanju o umiranju i ponovnom rađanju bića.

So dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passāmi cavamāne upapajjamāne …pe… ime vata bhonto sattā kāyaduccaritena samannāgatā …pe… iti dibbena cakkhunā visuddhena atikkantamānusakena satte passāmi cavamāne upapajjamāne hīne paṇīte suvaṇṇe dubbaṇṇe sugate duggate, yathākammūpage satte pajānāmi. Duhovnim okom, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, video sam bića kako umiru i ponovo se rađaju, kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna. Razumeo sam kako se bića preporađaju u skladu sa svojim postupcima.

Ayaṁ kho me, bhikkhave, rattiyā majjhime yāme dutiyā vijjā adhigatā; Takvo, monasi, beše drugo istinsko znanje koje stekoh u drugom delu noći.

avijjā vihatā vijjā uppannā; tamo vihato āloko uppanno; yathā taṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato. Neznanje beše razvejano i javilo se istinsko znanje; tama beše razvejana i pojavilo se svetlo, baš kao što se to događa onome ko je marljiv, predan i odlučan.

So evaṁ samāhite citte parisuddhe pariyodāte anaṅgaṇe vigatūpakkilese mudubhūte kammaniye ṭhite āneñjappatte āsavānaṁ khayañāṇāya cittaṁ abhininnāmesiṁ. Kada je moj koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojani stabilan, usmerih ga ka znanju o uklanjanju otrova.

So ‘idaṁ dukkhan’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ dukkhasamudayo’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ dukkhanirodho’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ dukkhanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ. Videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo je patnja’; videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo je nastanak patnje’; videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo je prestanak patnje’; videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo je put koji vodi prestanku patnje’.

‘Ime āsavā’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ āsavasamudayo’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ āsavanirodho’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ, ‘ayaṁ āsavanirodhagāminī paṭipadā’ti yathābhūtaṁ abbhaññāsiṁ. Videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo su otrovi’; videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo je nastanak otrova’; videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo je prestanak otrova’; videh, kao da mi je pred očima: ’Ovo je put koji vodi prestanku otrova.’

Tassa me evaṁ jānato evaṁ passato kāmāsavāpi cittaṁ vimuccittha, bhavāsavāpi cittaṁ vimuccittha, avijjāsavāpi cittaṁ vimuccittha, vimuttasmiṁ vimuttamiti ñāṇaṁ ahosi: Kada sam znao i video tako, moj um beše oslobođen otrova želje za zadovoljstvima čula, oslobođen otrova želje za bivanjem, oslobođen otrova neznanja.

‘khīṇā jāti, vusitaṁ brahmacariyaṁ, kataṁ karaṇīyaṁ, nāparaṁ itthattāyā’ti abbhaññāsiṁ. Neposredno sam znao: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja’.

Ayaṁ kho me, bhikkhave, rattiyā pacchime yāme tatiyā vijjā adhigatā; Takvo, monasi, beše treće istinsko znanje koje stekoh u trećem delu noći.

avijjā vihatā vijjā uppannā; tamo vihato āloko uppanno; yathā taṁ appamattassa ātāpino pahitattassa viharato. Neznanje beše razvejano i javilo se istinsko znanje; tama beše razvejana i pojavilo se svetlo, baš kao što se to događa onome ko je marljiv, predan i odlučan.

Seyyathāpi, bhikkhave, araññe pavane mahantaṁ ninnaṁ pallalaṁ. Zamislite, monasi, da se u šumovitom kraju nalazi močvarna udolina,

Tamenaṁ mahāmigasaṅgho upanissāya vihareyya. blizu koje živi veliko krdo jelena.

Tassa kocideva puriso uppajjeyya anatthakāmo ahitakāmo ayogakkhemakāmo. Onda naiđe neki čovek koji želi da ih uništi, povredi i ulovi,

So yvāssa maggo khemo sovatthiko pītigamanīyo taṁ maggaṁ pidaheyya, vivareyya kummaggaṁ, odaheyya okacaraṁ, ṭhapeyya okacārikaṁ. te prepreči dobar i siguran put kojim se ide s radošću i otvori pogrešan put, stavi na njega zamku i mamac

Evañhi so, bhikkhave, mahāmigasaṅgho aparena samayena anayabyasanaṁ āpajjeyya. da bi veliko krdo namamio u nevolju, propast i nestanak.

Tasseva kho pana, bhikkhave, mahato migasaṅghassa kocideva puriso uppajjeyya atthakāmo hitakāmo yogakkhemakāmo. Ali onda dođe drugi čovek koji im želi dobro, dobrobit i zaštitu,

So yvāssa maggo khemo sovatthiko pītigamanīyo taṁ maggaṁ vivareyya, pidaheyya kummaggaṁ, ūhaneyya okacaraṁ, nāseyya okacārikaṁ. te on ponovo otvori onaj siguran i dobar put koji je vodio jelene do njihove sreće, a zatvori onaj pogrešan, ukloni zamku i mamac,

Evañhi so, bhikkhave, mahāmigasaṅgho aparena samayena vuddhiṁ virūḷhiṁ vepullaṁ āpajjeyya. tako da veliko krdo može kasnije da se umnožava, uvećava i srećno živi.

Upamā kho me ayaṁ, bhikkhave, katā atthassa viññāpanāya. Monasi, izložio sam ovo poređenje, kako bih vam preneo značenje.

Ayaṁ cevettha attho—A značenje je sledeće:

mahantaṁ ninnaṁ pallalanti kho, bhikkhave, kāmānametaṁ adhivacanaṁ. ’močvarna udolina’ jeste naziv za zadovoljstva čula.

Mahāmigasaṅghoti kho, bhikkhave, sattānametaṁ adhivacanaṁ. ’Veliko krdo jelena’ je naziv za bića.

Puriso anatthakāmo ahitakāmo ayogakkhemakāmoti kho, bhikkhave, mārassetaṁ pāpimato adhivacanaṁ. ’Čovek koji želi da uništi, povredi i zarobi’ jeste naziv za Māru, za Zlog.

Kummaggoti kho, bhikkhave, aṭṭhaṅgikassetaṁ micchāmaggassa adhivacanaṁ, seyyathidaṁ—’Pogrešan put’ jeste naziv za pogrešni osmostruki put, a to su:

micchādiṭṭhiyā micchāsaṅkappassa micchāvācāya micchākammantassa micchāājīvassa micchāvāyāmassa micchāsatiyā micchāsamādhissa. pogrešno razumevanje, pogrešna namera, pogrešan govor, pogrešni postupci, pogrešno življenje, pogrešan napor, pogrešna svesnost i pogrešna koncentracija.

Okacaroti kho, bhikkhave, nandīrāgassetaṁ adhivacanaṁ. ’Zamka’ je naziv za oduševljenje i strast.

Okacārikāti kho, bhikkhave, avijjāyetaṁ adhivacanaṁ. ’Mamac’ jeste naziv za neznanje.

Puriso atthakāmo hitakāmo yogakkhemakāmoti kho, bhikkhave, tathāgatassetaṁ adhivacanaṁ arahato sammāsambuddhassa. ’Čovek koji želi dobro, dobrobit i zaštitu’ jeste naziv za Tathāgatu, plemenitog i potpuno probuđenoga.

Khemo maggo sovatthiko pītigamanīyoti kho, bhikkhave, ariyassetaṁ aṭṭhaṅgikassa maggassa adhivacanaṁ, seyyathidaṁ—’Siguran i dobar put’ je naziv za plemeniti osmostruki put, a to su:

sammādiṭṭhiyā sammāsaṅkappassa sammāvācāya sammākammantassa sammāājīvassa sammāvāyāmassa sammāsatiyā sammāsamādhissa. ispravno razumevanje, ispravna namera, ispravan govor, ispravni postupci, ispravno življenje, ispravan napor, ispravna svesnost i ispravna koncentracija.

Iti kho, bhikkhave, vivaṭo mayā khemo maggo sovatthiko pītigamanīyo, pihito kummaggo, ūhato okacaro, nāsitā okacārikā. I tako, monasi, ponovo sam otvorio siguran i dobar put, koji vodi ka sreći; pogrešan put je zatvoren, zamka uklonjena, mamac uništen.

Yaṁ, bhikkhave, satthārā karaṇīyaṁ sāvakānaṁ hitesinā anukampakena anukampaṁ upādāya, kataṁ vo taṁ mayā. Ono što učitelj treba da učini za svoje učenike, iz saosećanja i želje za njihovu dobrobit, to sam ja učinio za vas, monasi.

Etāni, bhikkhave, rukkhamūlāni, etāni suññāgārāni; jhāyatha, bhikkhave, mā pamādattha; mā pacchā vippaṭisārino ahuvattha. Ayaṁ vo amhākaṁ anusāsanī”ti. Unaokolo su podnožja drveća, prazne kolibe. Meditirajte, monasi, ne oklevajte ili ćete kasnije zažaliti. To je moje uputstvo vama.”

Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.

Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.

Dvedhāvitakkasuttaṁ niṭṭhitaṁ navamaṁ.
PreviousNext