Other Translations: Deutsch , English , Italiano , ру́сский язы́к
From:
Majjhima Nikāya 17 Budini govori srednje dužine 17
Vanapatthasutta Gusta džungla
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Tatra kho bhagavā bhikkhū āmantesi: I tu on ovako reče monasima:
“bhikkhavo”ti. „Monasi.”
“Bhadante”ti te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:
“vanapatthapariyāyaṁ vo, bhikkhave, desessāmi, „Monasi, podučiću vas govorom o gustoj džungli.
taṁ suṇātha, sādhukaṁ manasikarotha, bhāsissāmī”ti. Slušajte i dobro zapamtite šta ću vam reći.”
“Evaṁ, bhante”ti kho te bhikkhū bhagavato paccassosuṁ. „Da, poštovani gospodine,” odgovoriše oni.
Bhagavā etadavoca: A Blaženi ovako nastavi:
“Idha, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ vanapatthaṁ upanissāya viharati. „Tako, monasi, neki monah živi u gustoj džungli.
Tassa taṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāti. I dok tu boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja, njegov nekoncentrisan um ne postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi ne bivaju uklonjeni, ne dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te kasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike – ogrtač, hrana, mesto za odmor i lekovi – teško je obezbediti.
Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharāmi, tassa me imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāmi. ’Živim u gustoj džungli. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja… ne dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te kasirena samudāgacchantī’ti. Isto tako, potrepštine za život… teško mi je obezbediti.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā rattibhāgaṁ vā divasabhāgaṁ vā tamhā vanapatthā pakkamitabbaṁ, na vatthabbaṁ. Takav monah trebalo bi da napusti tu gustu džunglu iste noći ili istog tog dana; ne treba dalje tu da živi.
Idha pana, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ vanapatthaṁ upanissāya viharati. Tako, monasi, neki monah živi u gustoj džungli.
Tassa taṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāti. I dok tu boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja, njegov nekoncentrisan um ne postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi ne bivaju uklonjeni, ne dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te appakasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike – ogrtač, hrana, mesto za odmor i lekovi – nije mu teško obezbediti.
Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharāmi. Tassa me imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāmi. ’Živim u gustoj džungli. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja… ne dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te appakasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život… nije mi teško obezbediti.
Na kho panāhaṁ cīvarahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito na piṇḍapātahetu …pe… na senāsanahetu …pe… na gilānappaccayabhesajjaparikkhārahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito. Međutim, ja nisam napustio dom i otišao u beskućnike radi ogrtača, hrane, mesta za odmor i lekova.
Atha ca pana me imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāmī’ti. Štaviše, dok ovde boravim, moja još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja… ne dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā saṅkhāpi tamhā vanapatthā pakkamitabbaṁ, na vatthabbaṁ. Pošto je tako promislio, takav monah trebalo bi da napusti gustu džunglu; ne treba dalje tu da živi.
Idha pana, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ vanapatthaṁ upanissāya viharati. Tako, monasi, neki monah živi u gustoj džungli.
Tassa taṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāti. I dok tu boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se uspostavlja, njegov nekoncentrisan um postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi bivaju uklonjeni, dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā, te kasirena samudāgacchanti. Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Ipak, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike… teško je obezbediti. Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharāmi. ’Živim u gustoj džungli.
Tassa me imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāmi. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se uspostavlja… dostigao sam još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te kasirena samudāgacchanti. Ipak, potrepštine za život… teško mi je obezbediti.’
Na kho panāhaṁ cīvarahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito, na piṇḍapātahetu …pe… na senāsanahetu …pe… na gilānappaccayabhesajjaparikkhārahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito. Međutim, ja nisam napustio dom i otišao u beskućnike radi ogrtača, hrane, mesta za odmor i lekova.
Atha ca pana me imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāmī’ti. Štaviše, dok ovde boravim, moja još neuspostavljena svesnost se uspostavlja… dostigao sam još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā saṅkhāpi tasmiṁ vanapatthe vatthabbaṁ, na pakkamitabbaṁ. Pošto je tako promislio, takav monah trebalo bi da nastavi da živi u toj gustoj džungli do kraja života; ne treba da je napušta.
Idha pana, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ vanapatthaṁ upanissāya viharati. Tako, monasi, neki monah živi u gustoj džungli.
Tassa taṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāti. I dok tu boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se uspostavlja, njegov nekoncentrisan um postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi bivaju uklonjeni, dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te appakasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike – ogrtač, hrana, mesto za odmor i lekovi – nije mu teško obezbediti.
Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharāmi. Tassa me imaṁ vanapatthaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāmi. ’Živim u gustoj džungli. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja… dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te appakasirena samudāgacchantī’ti. Isto tako, potrepštine za život… nije mi teško obezbediti.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā yāvajīvampi tasmiṁ vanapatthe vatthabbaṁ, na pakkamitabbaṁ. Takav monah trebalo bi da nastavi da živi u toj gustoj džungli do kraja života; ne treba da je napušta.
Idha, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ gāmaṁ upanissāya viharati …pe… Tako, monasi, neki monah živi zavisan od nekog sela…
aññataraṁ nigamaṁ upanissāya viharati …pe… Tako, monasi, neki monah živi zavisan od neke varoši…
aññataraṁ nagaraṁ upanissāya viharati …pe… Tako, monasi, neki monah živi zavisan od nekog grada…
aññataraṁ janapadaṁ upanissāya viharati …pe… Tako, monasi, neki monah živi zavisan od neke oblasti…
aññataraṁ puggalaṁ upanissāya viharati. Tako, monasi, neki monah živi zavistan od neke osobe.
Tassa taṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāti. I dok tako boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja, njegov nekoncentrisan um ne postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi ne bivaju uklonjeni, ne dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te kasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike – ogrtač, hrana, mesto za odmor i lekovi – teško mu je obezbediti.
Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ puggalaṁ upanissāya viharāmi. Tassa me imaṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāmi. ’Živim zavistan od te osobe. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja… ne dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te kasirena samudāgacchantī’ti. Isto tako, potrepštine za život… teško mi je obezbediti.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā rattibhāgaṁ vā divasabhāgaṁ vā so puggalo anāpucchā pakkamitabbaṁ, nānubandhitabbo. Takav monah trebalo bi da napusti tu osobu iste noći ili istog tog dana, bez opraštanja; ne treba dalje da je sledi.
Idha pana, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ puggalaṁ upanissāya viharati. Tako, monasi, neki monah živi zavistan od neke osobe.
Tassa taṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāti. I dok tako boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja, njegov nekoncentrisan um ne postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi ne bivaju uklonjeni, ne dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā, te appakasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike – ogrtač, hrana, mesto za odmor i lekovi – nije mu teško obezbediti.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ puggalaṁ upanissāya viharāmi. Tassa me imaṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāmi. ’Živim zavistan od te osobe. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja… ne dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te appakasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život… nije mi teško obezbediti.’
Na kho panāhaṁ cīvarahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito, na piṇḍapātahetu …pe… na senāsanahetu …pe… na gilānappaccayabhesajjaparikkhārahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito. Međutim, ja nisam napustio dom i otišao u beskućnike radi ogrtača, hrane, mesta za odmor i lekova.
Atha ca pana me imaṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati na upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ na samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā na parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ nānupāpuṇāmī’ti. Štaviše, dok ovde boravim, moja još neuspostavljena svesnost se ne uspostavlja… ne dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā saṅkhāpi so puggalo āpucchā pakkamitabbaṁ, nānubandhitabbo. Pošto je tako promislio, takav monah trebalo bi da tu osobu napusti pošto se oprostio od nje; ne treba dalje da je sledi.
Idha pana, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ puggalaṁ upanissāya viharati. Tako, monasi, neki monah živi zavistan od neke osobe.
Tassa taṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāti. I dok tako boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se uspostavlja, njegov nekoncentrisan um postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi bivaju uklonjeni, on dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te kasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike – ogrtač, hrana, mesto za odmor i lekovi – teško mu je obezbediti.
Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ puggalaṁ upanissāya viharāmi. Tassa me imaṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāmi. ’Živim zavistan od te osobe. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se uspostavlja… dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te kasirena samudāgacchanti. Ipak, potrepštine za život… teško mi je obezbediti.’
Na kho panāhaṁ cīvarahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito, na piṇḍapātahetu …pe… na senāsanahetu …pe… na gilānappaccayabhesajjaparikkhārahetu agārasmā anagāriyaṁ pabbajito. Međutim, ja nisam napustio dom i otišao u beskućnike radi ogrtača, hrane, mesta za odmor i lekova.
Atha ca pana me imaṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāmī’ti. Štaviše, dok ovde boravim, moja još neuspostavljena svesnost se uspostavlja… dostigao sam još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā saṅkhāpi so puggalo anubandhitabbo, na pakkamitabbaṁ. Pošto je tako promislio, takav monah trebalo bi da nastavi da sledi tu osobu; ne treba da je napušta.
Idha pana, bhikkhave, bhikkhu aññataraṁ puggalaṁ upanissāya viharati. Tako, monasi, neki monah živi zavistan od neke osobe.
Tassa taṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāti. I dok tako boravi, njegova još neuspostavljena svesnost se uspostavlja, njegov nekoncentrisan um postaje koncentrisan, njegovi neuklonjeni otrovi bivaju uklonjeni, on dostiže još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te appakasirena samudāgacchanti. Isto tako, potrepštine za život onoga ko je otišao u beskućnike – ogrtač, hrana, mesto za odmor i lekovi – nije mu teško obezbediti.
Tena, bhikkhave, bhikkhunā iti paṭisañcikkhitabbaṁ: Takav monah bi ovako trebalo da razmišlja:
‘ahaṁ kho imaṁ puggalaṁ upanissāya viharāmi. Tassa me imaṁ puggalaṁ upanissāya viharato anupaṭṭhitā ceva sati upaṭṭhāti, asamāhitañca cittaṁ samādhiyati, aparikkhīṇā ca āsavā parikkhayaṁ gacchanti, ananuppattañca anuttaraṁ yogakkhemaṁ anupāpuṇāmi. ’Živim zavistan od te osobe. I dok tu boravim, moja još neuspostavljena svesnost se uspostavlja… dostižem još nedostignutu najvišu sigurnost od ropstva.
Ye ca kho ime pabbajitena jīvitaparikkhārā samudānetabbā—cīvarapiṇḍapātasenāsanagilānappaccayabhesajjaparikkhārā—te appakasirena samudāgacchantī’ti. Isto tako, potrepštine za život… nije mi teško obezbediti.’
Tena, bhikkhave, bhikkhunā yāvajīvampi so puggalo anubandhitabbo, na pakkamitabbaṁ, api panujjamānenapī”ti. Pošto je tako promislio, takav monah trebalo bi da nastavi da sledi tu osobu do kraja života; ne treba da je napušta.
Idamavoca bhagavā. Tako reče Blaženi.
Attamanā te bhikkhū bhagavato bhāsitaṁ abhinandunti. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.
Vanapatthasuttaṁ niṭṭhitaṁ sattamaṁ.